Republika Hrvatska

Županijski sud u

Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-1470/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Vlade Skorupa, predsjednika vijeća, Filke Pejković, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Dubravke Butković Brljačić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. G. O.: ….iz K., zastupanog po punomoćniku Z. Š., odvjetniku iz K. protiv tuženih: 1. K. M. iz K. OIB:…., 2. L. M. B. iz A., OIB: …3. L. M. iz K., OIB: ….4. T. M. iz Z., OIB:…., 5. L. M. iz K. OIB: ….i 6. E. M. iz A. OIB: ….svi zastupani po punomoćniku odvjetniku Z. V. iz B., radi utvrđenja prava na posjed, rješavajući žalbu tuženih, izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Koprivnici posl.br.P-85/2022 od 29. lipnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 11. srpnja 2023.,

p r e s u d i o  j e

1. Odbija se kao neosnovana žalba tuženih te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Koprivnici posl.br. P-85/2022 od 29. lipnja 2022., u točkama I. i II. izreke.

2. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženih za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke utvrđeno je da je tužitelj samostalni samoposjednik na cijeloj površini kč.br…. F. t., dvorište od 676 m2 i F. t., kuća i zgrada sa 213 m2, ukupno 889 m2, sve upisano u zk.ul….. k.o. K. i u posjedovni list broj …. D. P. ureda za katastar K., te da su tuženi dužni priznati pravo na posjed tužitelja.

U točki II. izreke naloženo je tuženima da tužitelju nadoknade troškove parničnog postupka u iznosu od 1.614,24 eur/12.162,50 kn.

Protiv citirane presude žalbu podnose tuženi zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP), predlažući da se pobijana presuda preinači na način da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan, te da se naloži tužitelju da tuženima nadoknadi troškove parničnog postupka, te traže naknadu troškova žalbenog postupka.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Žalba nije osnovana.

Iz stanja spisa proizlazi da tužitelj traži da su mu tuženi dužni priznati pravo na posjed, te da se utvrdi da je samostalni samoposjednik kč.br….. upisane u zk.ul…. k.o. K. navodeći da tuženi u raznim postupcima traže zaštitu prava na predmetnoj nekretnini na način da traže utvrđenje prava služnosti, zatim da je u predmetu posl.br. P-82/17 tužitelj protiv tuženih zatražio predaju u posjed dijela predmetne nekretnine označene slovima A- K, jer da tuženi tvrde da imaju pravo prolaza na dijelu te nekretnine, te da su tuženi tražili u postupku za smetanje posjeda posl.br. Psp-2/16 zaštitu prava stvarne služnosti od čina smetanja od strane tužitelja koji je postavio metalnu ogradu na početku asfaltiranog puta.

Ocjenom provedenih dokaza, sud prvog stupnja utvrđuje da je tužbeni zahtjev osnovan pozivajući se na odredbe čl. 10. st. 1. i 2., čl. 30. st. 1., čl. 11., čl. 13. i čl. 19. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (“Narodne novine” 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14; ZV), navedeći sve postupke koji se vode između stranaka u vezi predmetne nekretnine, te uvidom u spis posl.br. P-82/17 utvrđuje da je tužitelj podnio tužbu protiv tuženika F. M. radi predaje posjeda predmetne nekretnine i to označene slovima A-K širine 3 m, da je u tom postupku odbijen zahtjev tužitelja i da je presuda potvrđena presudom Županijskog suda u Osijeku posl.br. Gž-2633/2017, a u kojem postupku je utvrđeno da je tuženik povremeno prolazio pješice ili da se provozi prijepornim dijelom i da tuženik na taj način nije bio u posjedu predmetne nekretnine.

Isto tako, uvidom u spis istog suda posl.br.P-51/17 utvrđeno je da je tužitelj podnio tužbu radi predaje u posjed predmetne nekretnine protiv tuženih, da je odbijen tužbeni zahtjev i da je odluka potvrđena rješenjem Županijskog suda u Dubrovniku posl. br. Gž- 140/2018, jer je u tom postupku utvrđeno da tuženi kao suvlasnici stambenih zgrada u K., koji prolaze pješice i vozilima na asfaltiranom dijelu prijepornih nekretnina, nisu u posjedu prijepornog dijela nekretnine. Nadalje, uvidom u spis posl.br. Psp-2/16, utvrđeno je da su suvlasnici stambene zgrade protiv ovdje tužitelja kao tuženika pokrenuli postupak radi smetanja posjeda predmetne nekretnine, da je prihvaćen tužbeni zahtjev, ali da je odlukom Županijskog suda u Splitu preinačeno rješenje kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja u tom postupku, kao neosnovan.

Provedenim dokazima sud prvog stupnja je utvrdio da tužitelj ima pravo na posjed predmetne nekretnine temeljem zaključenog kupoprodajnog ugovora od 18. studenog 2015. s Gradom K., da je tužitelj od tada u posjedu predmetne nekretnine koju posjeduje kao njezin vlasnik, što tuženi tijekom postupka nisu niti osporavali.

Nadalje, sud prvog stupnja je utvrdio da je prije navedene kuproprodaje, navedena nekretnina bila javno parkiralište, da su tuženi i njihovi prednici prolazili, provozili, parkirali i zadržavali se osobno i vozilima na toj nekretnini, ali ne kao posjednici pravne služnosti prolaza i provoza, da tuženi nisu uspjeli u postupcima dokazati da imaju pravo stvarne služnosti na predmetnoj nekretnini niti da su dokazali da je pravo posjeda tužitelja na toj nekretnini prestalo. Stoga prihvaća tužbeni zahtjev, dok odluku o troškovima parničnog postupka temelji na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a odmjeravajući visinu parničnog troška sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 148/09, 142/12, 103/14,118/14, 37/22, 107/15 i 126/22; Tarifa), te uzimajući u obzir i plaćanje sudske pristojbe na tužbu i presudu, te na žalbu, te je na ukupan trošak dosuđena i zakonska zatezna kamata od dana presuđenja.

Nisu osnovani žalbeni navodi tuženih da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo, citirajući odredbe čl.10., 30., 11. i 13. ZV-a, te uzimajući u obzir sadržaja čl. 26. ZV-a, pravilno je utvrđeno da se pravo na posjed može utvrđivati i ostvarivati pred sudom ili pred drugim nadležnim tijelom vlasti, neovisno o trajanju ishoda postupka za zaštitu posjeda.

Sud prvog stupnja je pravilno utvrdio činjenično stanje kada je utvrdio da tužitelj ima pravo na posjed predmetne nekretnine i da su mu tuženi dužni to priznati, jer je tužitelj dokazao da je u posjedu predmetne nekretnine, tj. da ima pravo na posjed te nekretnine i da mu to pravo nije prestalo.

Nisu osnovani žalbeni navodi tuženih da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, jer presuda suda prvog stupnja sadrži razloge o odlučnim činjenicama, ne postoji proturječnost između obrazloženja presude i isprava koje prileže spisu, kao i zapisnika iz predmeta koji su priloženi u spisu, te se prvostupanjska presuda može ispitati, jer sadrži relevantne razloge za donošenje odluke.

Isto tako, nisu osnovani žalbeni navodi tuženih da je sud prvog stupnja počinio relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 8. ZPP-a, jer je sud prvog stupnja prilikom stvaranja uvjerenja koje će činjenice uzeti kao dokazane, savjesno i brižljivo ocijenio svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno, te uzeo u obzir i rezultate cjelokupnog postupka.

Ispitujući presudu suda prvog stupnja po službenoj dužnosti da li je sud prvog stupnja počinio neku od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 365. st. 2. ZPP-a, utvrđeno je da nije počinjena niti jedna bitna povreda odredaba parničnog postupka koja bi utjecala na zakonitost donesene odluke.

Nisu osnovani žalbeni navodi tuženih da je sud prvog stupnja odbio neosnovano prigovor tuženih da tužitelj nema pravni interes za podnošenje predmetne tužbe, jer je ovaj sud u rješenju posl.br. Gž-2799/2020 od 7. siječnja 2022. iznio pravno shvaćanje da tužitelj ima pravni interes za podnošenje tužbe, jer da prema čl. 26. ZV-a pravo na posjed se može utvrđivati i ostvariti pred sudom i nadležnim tijelom, što je tužitelj i učinio neovisno o trajanju ostalih postupaka i utvrđenja iz tih postupaka.

Iz te odluke također proizlazi da je u čl. 187. st. 2. ZPP-a propisano da se tužba na utvrđenje može podnijeti kad je to posebnim propisima predviđeno, a da je upravo u čl. 26. ZV-a propisano da se pravo na posjed može utvrđivati i ostvarivati pred sudom.

Također nisu osnovani žalbeni navodi tuženih da je počinjena apsolutno bitna povreda parničnog postupka iz razloga da je izreka presude suprotna razlozima presude, jer da je tijekom postupka utvrđeno da je predmetna nekretnina od strane tužitelja ograđena od mjeseca lipnja 2020. i da ta činjenica onemogućava tuženima pristup na predmetnu nekretninu, pa da stoga tužitelj nema pravni interes voditi ovaj postupak. Ovo iz razloga što činjenica koju navode tuženi u žalbi, nije odlučna za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari, jer tužitelj ima pravni interes da se utvrdi da ima pravo na posjed predmetne nekretnine i da su mu tuženi to pravo dužni priznati.

I odluka o troškovima parničnog postupka donesena je pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a te je visina parničnog troška dosuđena pravilnom primjenom navedene Tarife, te su pravilno uzete u obzir i plaćene sudske pristojbe.

Slijedom obrazloženog, žalbu tuženih kao neosnovanu je trebalo odbiti i presudu suda prvog stupnja u pobijanom dijelu u točkama I. i II. izreke potvrditi, pa je stoga primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u točki 1. izreke ove presude.

Tuženima nisu priznati troškovi žalbenog postupka, jer nisu uspjeli u žalbenom postupku, pa je stoga primjenom odredbe čl. 166. st. 1. ZPP-a, odlučeno kao u točki 2. izreke ove presude.

U Rijeci, 11. srpnja 2023.

Predsjednik vijeća

dr.sc. Vlado Skorup,v.r.