Poslovni broj Gž R-268/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Ingrid Bučković, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja O. S. iz Z., OIB: ....., zastupanog po punomoćniku P.K., odvjetniku iz B., protiv tuženika OŠ u Đ., Đ., OIB: ...., radi isplate razlike plaće, odlučujući o žalbi tužitelja podnesenoj protiv odluke o troškovima postupka sadržane u presudi Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Daruvaru, poslovni broj Pr- 2071/2021-10 od 12. siječnja 2022., 11. srpnja 2023.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje odluka o troškovima postupka sadržana u presudi Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Daruvaru, poslovni broj Pr- 2071/2021-10 od 12. siječnja 2022, u dijelu kojim je očito odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u iznosu od 64,56 eura[1] /486,41 kuna.

II. Djelomičnim prihvaćanjem žalbe tužitelja preinačava se odluka o troškovima postupka sadržana u prvostupanjskoj presudi u dijelu kojim je očito odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u preostalom dijelu i rješava:

Nalaže se tuženiku OŠ u Đ. da naknadi tužitelju O. S. daljnje troškove postupka u iznosu od 278,97 eura/2.101,89 kuna[1] (slovima: dvijestosedamdesetosameuradevedesetsedamcenti/dvijetisućestojednakunaosamde setdevetlipa), sa zateznim kamatama od 12. siječnja 2022. do isplate, i to na iznos od 2.101,89 kuna do 31. prosinca 2022. po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te na iznos od 278,97 eura od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od petnaest dana.

III. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju troškove žalbenog postupka u iznosu od 33,59 eura/253,12 kuna[1] (slovima: tridesettrieurapedesetdevet centi/dviijestopedesettrikunedvanaestlipa), u roku od petnaest dana, dok se u preostalom djelu zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka odbija.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku da isplati tužitelju iznos od 2.349,36 kn sa pripadajućim zateznim kamatama, kao i da mu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 937,50 kn sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

2. Tužitelj je podnio žalbu protiv odluke o troškovima postupka u dijelu kojim je očito odbijen preostali dio njegova zahtjeva za naknadu troškova postupka, pozivajući se na žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 11/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. i 70/19., dalje:ZPP), s prijedlogom da se pobijana odluka preinači, podredno ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

Potražuje naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Donošenjem pobijane odluke o troškovima postupka nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju se žalbom poziva tužitelj, budući da je suprotno žalbenim navodima, izreka pobijane odluke razumljiva i neproturječna sama sebi i razlozima o odlučnim činjenicama pa se kao takva može ispitati.

5.1.Pazeći po službenoj dužnosti na temelju čl. 365. st. 2. u vezi s čl. 467. st. 1. ZPP- a na bitne procesne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da u postupku pred prvostupanjskim sudom i donošenjem pobijane odluke nije počinjena ni jedna od tih procesnih povreda.

6. Odluku o troškovima postupka prvostupanjski sud temelji na čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a pa tužitelju priznaje kao potreban trošak za sastav tužbe, sastav obrazloženog podneska od 20. rujna 2021. i za zastupanje na ročištu 9. prosinca 2021. , sa PDV- om, u ukupnom iznosu od 937,50 kn, dok zauzima stav da tužitelju ne pripada pravo na naknadu troška za sastav podneska od 1. listopada 2021. jer da je navode iz tog podneska mogao iznijeti u podnesku od 20. rujna 2021., kao i urediti tužbeni zahtjev s obzirom da mu je uz odgovor na tužbu dostavljen i obračun plaće pa da je riječ o nepotrebnom trošku. Također, prvostupanjski sud zauzima stav da tužitelju ne pripada trošak pristupa na ročište za objavu presude kao nepotreban, budući da tužitelj ima mogućnost preuzeti odluku u pisarnici ili na e-oglasnoj ploči suda, kao niti naknada putnog troška odvjetnika i trošak izbivanja iz pisarnice za vrijeme putovanja zbog pristupa na ročišta jer je tužitelj mogao angažirati odvjetnika u mjestu prvostupanjskog suda pa taj trošak ne bi niti nastao.

7. Tužitelj žalbom neosnovano osporava pravilnost primjene materijalnog prava u odnosu na trošak za sastav podneska od 1. listopada 2021..

8. To iz razloga jer je navedenim podneskom tužitelj samo precizirao tužbeni zahtjev sukladno izračunu tuženika koji mu je dostavljen već uz odgovor na tužbu, a što je mogao učiniti i podneskom od 21. rujna 2021. kojim se očitovao na navode odgovora na tužbu, kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud. Stoga je pravilan stav prvostupanjskog suda da se ne radi o podnesku koji je u smislu čl. 155. st.1 . ZPP-a bio potreban za vođenje parnice.

9. Međutim, u odnosu na ostale zatražene troškove postupka prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo iz čl. 155. st. 1. ZPP-a kada je odbio zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka.

10. Naime, u pravu je tužitelj kada tvrdi da trošak pristupa na ročište za objavu presude predstavlja trošak koji je u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a potreban za vođenje parnice, jer se sukladno čl. 335. ZPP-a radi o procesnoj dispoziciji tužitelja da njegov punomoćnik pristupi na to ročište, pri čemu objava presude na e-oglasnoj ploči suda ili mogućnost njezina preuzimanja u sudskoj pisarnici, suprotno stavu prvostupanjskog suda, ne isključuje pravo na naknadu tog troška u smislu čl. 155. st.1. ZPP-a.

11. Stoga, pri nespornoj činjenici da je punomoćnik tužitelja pristupio na ročište za objavu presude i zatražio naknadu tog troška sukladno čl. 164. st.1., 2. i 3. ZPP-a, valjalo je pravilnom primjenom materijalnog prava iz čl. 154. st. 1. u vezi s čl. 155. ZPP-a dosuditi tužitelju trošak tog ročišta u iznosu od 16,59 eura/125,00 kuna sukladno Tbr.9.toč.3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (“Narodne novine” broj 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15., dalje: Tarifa) sa PDV-om u iznosu od 4,15 eura/31,25 kuna sukladno Tbr. 42. Tarife, odnosno u ukupnom iznosu od 20,74 eura/156,25 kuna.

12. Također, pogrešan je stav prvostupanjskog suda da tužitelju ne pripada naknada troška za izbivanje njegova punomoćnika iz pisarnice za vrijeme putovanja na ročišta i putni trošak punomoćnika.

13. Naime, tužitelj je podnio tužbu Općinskom sudu u Bjelovaru kao mjesno nadležnom sukladno čl. 65. ZPP-a, nakon čega je spis putem aplikacije eSpis dodijeljen u rad Općinskom sudu u Bjelovaru , Stalnoj službi u Daruvaru, pred kojom je proveden postupak i donesena pobijana odluka.

U takvoj situaciji kada je za suđenje nadležan Općinski sud u Bjelovaru kojem je podnesena tužba, opravdano je tužitelj očekivao da će se postupak voditi pred tim sudom te je u skladu s time za zastupanje angažirao odvjetnika koji ima pisarnicu u B., slijedom čega činjenica da je spis dodijeljen u rad stalnoj službi u D.ne može ići na teret tužitelja pa se trošak izbivanja njegovog punomoćnika iz pisarnice za vrijeme putovanja u D. i putni trošak punomoćnika radi pristupa na ročišta pred sudom treba smatrati troškovima koji su u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a bili potrebni za vođenje parnice.

14. Stoga je tužitelju valjalo priznati trošak izbivanja iz pisarnice njegova punomoćnika za vrijeme putovanja na dva ročišta sukladno Tbr.35. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (“Narodne novine” broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15.,37/22, 126/22., dalje: Tarifa), a imajući u vidu trajanje putovanja na relaciji B.-D.-B. od 56 minuta u jednom smjeru tj. više od jednog sata u oba smjera, u iznosu od 66,36 eura/500,00 kuna za svako ročište odnosno u ukupnom iznosu od 132,72 eura/1.000,00 kuna, sa PDV-om u iznosu od 33,18 eura/250,00 kuna sukladno Tbr.42. Tarife, odnosno u sveukupnom iznosu od 165,90 eura/1.250,00 kuna.

15. Također, tužitelju pripada naknada putnog troška njegova punomoćnika za upotrebu vlastitog automobila sukladno Tbr.46. Tarife u zatraženom iznosu od 46,16 eura/347,82 kune za svako ročište odnosno u ukupnom iznosu od 92,32 eura/695,64 kune, s obzirom na udaljenost na relaciji B.-D.-B. (ukupno 105,40 km), ali bez jer se isti ne plaća na troškove koje odvjetnik ima u obavljanju zatraženog PDV-a

odvjetničke usluge, već samo na odvjetničke usluge.

16. Iz navedenih razloga, valjalo je primjenom čl. 380. toč.2. ZPP-a odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi pobijanu odluku o troškovima postupka, kao u točki I. izreke, a pozivom na čl. 380. toč.3. ZPP-a djelomično uvažiti žalbu tužitelja, kao osnovanu i preinačiti pobijanu odluku, kao u točki II. izreke.

17. S obzirom da je tužitelj djelomično uspio u žalbenom postupku, pripada mu naknada troškova tog postupka i to u iznosu od 33,18 eura/250,00 kuna (Tbr.10.toč.5.Tarife) sa PDV-om u iznosu od 8,30 eura/62,50 kuna (Tbr.42.Tarife) odnosno razmjerno uspjehu od 81% u iznosu od 33,59 eura/253,12 kuna, dok se u preostalom dijelu njegov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka ukazuje previsoko postavljenim, slijedom čega je odlučeno kao u točki III. izreke.

U Rijeci 11. srpnja 2023.

Sutkinja

Ingrid Bučković v.r.