REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 1943/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Jasenke Žabčić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice C. V. iz T., OIB ..., koju zastupa punomoćnica P. G., odvjetnica u Odvjetničkom društvu G., F. & P. d.o.o. iz Z., protiv tuženika T. f. C. d.o.o., Z., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik D. D., odvjetnik u Z., radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu, postupajući po prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Gospiću poslovni broj Gž R-14/2022-2 od 19. prosinca 2022. kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-927/2016-121 od 16. svibnja 2022., u sjednici održanoj 11. srpnja 2023.,
r i j e š i o j e :
I. Prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije se odbija u dijelu koji se odnosi na postavljena pitanja.
II. Prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava.
III. Zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije odbija se kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Gospiću poslovni broj Gž R-14/2022-2 od 19. prosinca 2022. kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-927/2016-121 od 16. svibnja 2022.
2. Prijedlog je podnijela pozivom na čl. 385.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) zbog pravnih pitanja te zbog povrede temeljnih ljudskih prava.
3. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje tuženik je osporio navode iz prijedloga pri čemu je tražio trošak odgovora na prijedlog.
4. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a, čl. 387., čl. 388. i čl. 389. ZPP revizijski sud je ocijenio da postavljena pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni niti za razvoj prava kroz sudsku praksu zbog sljedećih razloga.
5. U odnosu na pitanja pod točkom 2.1. koja se odnose na pitanja o teretu dokaza u slučaju diskriminacije i presumpciji vjerojatnosti diskriminacije ako je otkaz ugovora o radu uslijedio neposredno nakon što je radnik podnio zahtjev za zaštitu dostojanstva valja reći da je predmet ovog spora tužba zbog nedopuštenosti poslovno uvjetovanog otkaza ugovora o radu, a ne tužba za zaštitu od diskriminacije odnosno tužba iz čl. 17. st. 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije („Narodne novine“, broj 85/08, 112/12 - dalje: ZSD), a u postupku je utvrđeno da razlog za otkazivanje nije bio diskriminacija nego da je razlog za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu bio ukidanje radnog mjesta tužiteljice pri čemu su odluke na koje se tužiteljica poziva donesene u različitoj činjeničnoj i pravnoj situaciji pa ne predstavljaju niti odgovarajući razlog važnosti postavljenih pitanja.
6. Vezano za pitanje pod točkom 2.2. tužiteljica nije iznijela odgovarajuće razloge važnosti postavljenih pitanja jer iz odluka na koje se pozvala kao razlog važnosti ne proizlazi da je otkaz bio dan u multinacionalnoj kompaniji niti je zauzeto shvaćanje o tako postavljenom pitanju.
7. Pitanja naznačena pod točkom 2.3. polaze od pogrešne pretpostavke da je dio odluke o otkazu napisan na stranom jeziku bez prijevoda jer to ne proizlazi iz činjeničnih utvrđenja nižestupanjskih sudova, pri čemu i sama tužiteljica navodi u prijedlogu da to pravno pitanje nižestupanjski sudovi u svojim odlukama nisu niti razmatrali (odnosno kako ona navodi "nisu naveli odgovor na to pitanje"), pa stoga revizijski sud radi tog pitanja niti ne može dopustiti reviziju budući da to pitanje sukladno čl. 385.a ZPP nižestupanjski sudovi nisu niti razmatrali.
8. Od odgovora na pitanje naznačeno pod točkom 2.4. ne ovisi ishod spora s obzirom na to da je u postupku utvrđeno da je raspoređivanjem poslova radnog mjesta tužiteljice na druge djelatnike prestala potreba za radnim mjestom tužiteljice, a poslovi tužiteljičinog radnog mjesta raspoređeni su na druge djelatnike pri čemu je određeno da će se ti poslovi obavljati s hijerarhijski više razine (obavljat će ih zaposlenik povezane tvrtke), a odluke na koje se poziva tužiteljica u prijedlogu donesene su u različitoj činjeničnoj i pravnoj situaciji pa one ne predstavljaju razlog važnosti postavljenog pitanja.
9. Pitanja naznačena pod točkom 2.5. polaze od pogrešne pretpostavke da u odluci o otkazu nisu navedeni razlozi za otkaz (ukidanje radnog mjesta je organizacijski razlog za otkaz) pa niti to pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni niti za razvoj prava kroz sudsku praksu.
10. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP odbiti prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pitanja pa je riješeno kao pod točkom I. izreke.
11. U pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP-a valja reći da tužiteljica nije učinila vjerojatnim da bi joj osobito teškom povredom odredaba parničnog postupka ili pogrešnom primjenom materijalnog prava bilo povrijeđeno temeljno Ustavom zajamčeno pravo na pristup sudu i pravo na suđenje u razumom roku.
12. To stoga što iako niti prvostupanjska niti drugostupanjska presuda nisu donesene u rokovima koji su propisani odredbama ZPP za odlučivanje u radnom sporu zbog čega tužiteljica nije mogla podnijeti reviziju prema Zakonu o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - dalje: ZPP), tužiteljici nije uskraćen pravni lijek budući da prema odredbama sada važećeg Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) tužiteljica ima pravo izjaviti prijedlog za dopuštenje revizije prema odredbama čl. 385.a ZPP što je tužiteljica i učinila. Jednako tako tužiteljica je svoje pravo na suđenje u razumnom roku mogla štititi podnošenjem zahtjeva za suđenje u razumnom roku.
13. Slijedom navedenog, u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u dijelu u kojem je on podnesen pozivom na čl. 385.a st. 2. ZPP-a, valjalo je temeljem čl. 389.a st. 4. ZPP-a odlučiti kao pod toč. II. izreke ovoga rješenja.
14. Tuženiku nije dosuđen trošak odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije jer isti nije bio potreban u smislu čl. 155. st. 1. ZPP.
Zagreb, 11. srpnja 2023.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil, v.r.
