REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 1704/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Branka Medančića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari prvotužitelja M. M. iz T., OIB: ..., drugotužitelja J. M. iz T., OIB: ..., trećetužitelja B. M. iz T., OIB: ..., svi zastupani po punomoćnici Č. Š., odvjetnici u T., protiv tuženika H. d. p. N. B. D. M., Z., OIB: ..., zastupan po punomoćniku I. K., odvjetniku u S., radi utvrđenja, odlučujući o prijedlogu svih tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-732/2022-2 od 31. siječnja 2023., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Splitu, poslovnog broja P-146/2020 od 14. ožujka 2022., u sjednici održanoj 11. srpnja 2023.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog prvotužitelja M. M., drugotužitelja J. M. i trećetužitelja B. M. za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž- 732/2022-2 od 31. siječnja 2023. se odbija.
Obrazloženje
1. Svi su tužitelji podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude.
2. U prijedlogu za dopuštenje revizije su postavili pravna pitanja za koja su naveli da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz praksu.
3. Tuženik je podnio odgovor na taj prijedlog, usprotivio se tužiteljevim navodima i predložio odbiti prijedlog za dopuštenje revizije.
4. Ovaj je sud prijedlog razmotrio sukladno odredbama čl. 387. st. 1. i čl. 389. i 400. st. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP).
5. Prvo i drugo postavljeno pravno pitanje se ne mogu kvalificirati kao materijalnopravna niti postupovnopravna pitanja u smislu odredbe čl. 385.a ZPP-a; njima podnositelj zapravo upire na (eventualnu) pogrešnu primjenu odredba parničnog postupka počinjenu pred drugostupanjskim sudom, a što samo po sebi nije razlog za dopuštenje revizije.
5.1. Naime, čak i u slučaju postojanja takove povrede u konkretnom slučaju - osobito u situaciji kad takva eventualno počinjena bitna povreda nije posljedica izraženog pravnog shvaćanja suda u pobijanoj odluci koje bi bilo nepodudarno sa shvaćanjem revizijskog suda - njezine posljedice ne premašuju dosege ovoga konkretnog slučaja, čime nemaju važnost za ujednačenje sudske prakse niti za razvoj prava kroz praksu, što je osnovni smisao postupka koji se vodi povodom revizije, pa tako ni nemaju važnost za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, niti za razvoj prava kroz praksu.
6. Treće pravno pitanje se temelji na pretpostavci da su tužitelji nasljednici upisanog agrarnog prijavitelja. Međutim, sud u pobijanoj odluci pravno shvaćanje temelji na utvrđenoj činjenici da se u spisu spominjane agrarne prijave ne odnose na ovopredmetnu nekretninu (tj. da nije dokazano da bi se na to odnosile). Tako niti nije dokazano da bi tužitelji bili nasljednici upisanog agrarnog prijavitelja, pa, stoga, to pitanje nema utjecaj na odluku u ovoj pravnoj stvari. Napominje se da ovaj, revizijski sud ocjenu dopuštenosti revizije sagledava u okviru činjeničnog stanja kakvog su ga utvrdili nižestupanjski sudovi i nema ovlast to činjenično stanje preispitivati.
7. U pogledu četvrtog pravnog pitanja je za navesti da je drugostupanjski sud odlučio ne razmatrati mogućnost stjecanja prava vlasništva predmetne nekretnine temeljem instituta dosjelosti jer:
- da su tužitelji prvotno postavljeni tužbeni zahtjev temeljili na tome da su oni vlasnici na temelju rješenja o nasljeđivanju iza smrti svoga oca, a da svoje suvlasničke dijelove drže putem prednika u (više od) stoljetnom mirnom i poštenom posjedu, pa traže da ih se utvrdi suvlasnicima nekretnine (dakle, pozivaju se na dosjelost);
- da su tijekom postupka, uz prvotno postavljeni tužbeni zahtjev, tužitelji postavili i novi tužbeni zahtjev tražeći da se utvrdi da su suvlasnici realnog dijela predmetne nekretnine, a da su pri tome mijenjali činjenične navode tužbe i navode da su vlasništvo navedenog dijela nekretnine stekli razrješenjem agrarnih odnosa, budući da je za njihovog prednika M. B. M. bila zabilježena agrarna prijava;
- da je presudom poslovni broj P-5992/15 od 18. svibnja 2018. Općinski sud u Splitu prihvatio tužbeni zahtjev kojim se traži utvrđenje suvlasništva na realnom dijelu, dok o prvotnom tužbenom zahtjevu nije odlučio;
- da je drugostupanjski sud ukinuo presudu poslovni broj P-5992/15 od 18. svibnja 2018. i kojom odlukom da je ukazano da su tužitelji podneskom od 23. ožujka 2018. preinačili tužbu tako da su, uz postojeći tužbeni zahtjev u tužbi, istaknuli i zahtjev naveden u tom podnesku, a da je sud odlučio samo o zahtjevu tužitelja istaknutom u tom podnesku, dok je propustio odlučiti o zahtjevu iz tužbe.
7.1. Slijedom navedenog u zadnjoj alineji, pravno shvaćanje suda u pobijanoj odluci je da se, primjenom odredbe čl. 339. st. 2. ZPP-a, a zbog toga što tužitelji nisu predlagali donošenje dopunske presude, ima smatrati da su u tom dijelu odustali od tužbenog zahtjeva, dakle, da tužitelji svoj tužbeni zahtjev poslije toga vremenskog momenta više ne temelje na dosjelosti niti na (naglašava se sljedeće) činjenom supstratu vezanom na dosjelost, već da su u tom smislu povukli tužbu, a takav zahtjev nisu ponovno postavili. Stoga, zaključuje drugostupanjski sud u toč. 10.1. obrazloženja pobijane odluke; da nije jasno zašto prvostupanjski sud uzima u obzir dosjelost kao osnov stjecanja prava vlasništva kad to ne proizlazi iz činjeničnih osnova tužbe.
7.2. Četvrto pravno pitanje, sagledavajući ga upravo onako kako je ono koncipirano u prijedlogu, ne pripituje takav postupovnopravni pristup drugostupanjskog suda te se stoga, posljedično, tako postavljenim pravnim pitanjem niti ne može osporavati pobijana odluka. To stoga što je (a kako je navedeno) pravno shvaćanje drugostupanjskog suda utemeljeno na postupovnopravnom pristupu koji je puni širi i kompleksniji od onog koji se postavlja u tom pitanju te se pravno shvaćanje suda u pobijanoj odluci proteže na postupovne zaključke i postupovne institute koje uvelike prelaze okvire tako koncipiranog pitanja. Dakle, to pitanje nema utjecaja na odluku u sporu, jer niti adekvatno ne propituje u tom smislu izraženo bitno pravno shvaćanje suda u pobijanoj odluci.
8. Slijedom navedenog, valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP, odlučiti kao u izreci.
Zagreb, 11. srpnja 2023.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug, v.r.
