REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 498/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Jasenke Žabčić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja N. S. iz K., OIB …, kojeg zastupa punomoćnik B. B., odvjetnik u S., protiv tuženika R. K., K. (G. K.), OIB …, kojeg zastupa punomoćnik J. G., odvjetnik u S., radi nedopuštenosti odluke o otkazu i naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja i tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-274/2021-2 od 8. srpnja 2021. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-391/2019 od 10. veljače 2021., u sjednici održanoj 11. srpnja 2023.,

p r e s u d i o  j e:

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

r i j e š i o j e:

I. Prihvaća se revizija tuženika te se preinačuje točka II. presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-274/2021-2 od 8. srpnja 2021. u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška (preko iznosa od 331,81 EUR/2.500,00 kuna do iznosa od 2.266,24 EUR/17.075,00 kuna odnosno za iznos od 1.934,43 EUR/14.575,00 kuna) i sudi:

Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku daljnji parnični trošak u iznosu od 1.934,43 EUR/14.575,00 kuna u roku od 8 dana.

II. Zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na reviziju odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev za utvrđenje nedopuštenom i bez pravnog učinka Odluke tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 12. veljače 2015. i Odluke tuženika od 16. ožujka 2015. kojom je tuženik odbio zahtjev tužitelja za zaštitu prava (toč. I.), za raskid ugovora o radu sklopljenog između tužitelja i tuženika 16. svibnja 2011. s danom 16. svibnja 2016. (toč. II.), zahtjev tužitelja za naknadu štete u visini od 5 ugovorenih mjesečnih plaća u ukupnom iznosu od 40.000,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja presude do isplate kao i zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 2.500,00 kuna (toč. IV.). Pod točkom II. izreke naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 26.275,00 kuna u roku od 15 dana.

2. Drugostupanjskom presudom pod točkom I. izreke žalba tužitelja je odbijena kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda pod točkom I. izreke u kojem je tužbeni zahtjev odbijen. Pod točkom II. izreke djelomično je prihvaćena žalba tužitelja i preinačena je prvostupanjska presuda u točki II. izreke te je naloženo tužitelju u roku od 15 dana naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kuna, dok je pod točkom III. izreke odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na žalbu.

3. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je pozivom na čl. 382.a Zakona o parničnom postupku podnio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je Vrhovnom sudu Republike Hrvatske reviziju prihvatiti i preinačiti drugostupanjsku presudu te prihvatiti tužbeni zahtjev, a podredno ukinuti drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje.

4. Tuženik je protiv drugostupanjske presude podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv dijela odluke kojom je odlučeno o parničnom trošku te je predložio dopustiti reviziju.

5. U odgovoru tuženika na reviziju tuženik je osporio navode tužitelja iz revizije te je predložio reviziju odbiti kao neosnovanu uz zahtjev za trošak odgovora na reviziju.

6. Revizija tužitelja nije osnovana, a revizija tuženika (nazvana prijedlog za dopuštenje revizije) je osnovana.

7. Drugostupanjska presuda, u čijoj izreci je sadržana i odluka o troškovima postupka, donesena je 8. srpnja 2021. pa su za odlučivanje o podnesenim izvanrednim pravnim lijekovima protiv te odluke mjerodavne odredbe Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP).

8. Odredbom čl. 382.a st. 1. ZPP propisano je da iznimno, stranke mogu podnijeti reviziju protiv presude donesene u drugom stupnju, bez dopuštenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske, u sporu:

- o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa,

- o utvrđivanju majčinstva ili očinstva,

- u povodu tužbi za zaštitu od diskriminacije,

- u povodu tužbi radi objave ispravka informacije.

9. Tužitelj je tužbenim zahtjevom u ovom parničnom postupku tražio utvrđenje nedopuštenosti tuženikove odluke o otkazu ugovora o radu, a podneskom predanim na ročištu 10. studenog 2017. i sudski raskid radnog odnosa i isplatu naknade štete zbog sudskog raskida pa primjenjujući citiranu odredbu čl. 382.a st. 1. alineja 1. ZPP na konkretan slučaj, proizlazi da je protiv drugostupanjske presude kojom je odlučeno o osnovanosti tužbenog zahtjeva dopušteno podnijeti redovnu reviziju, što je tužitelj i učinio.

10. Tuženik je protiv dijela drugostupanjske odluke kojim je odlučeno o troškovima parničnog postupka, u dijelu kojim nije uspio sa zahtjevom za naknadu parničnog troška, podnio prijedlog za dopuštenje revizije, pozivajući se na odredbu čl. 385.a st. 1. ZPP. Dakle, u konkretnom slučaju protiv drugostupanjske presude kojom je odlučeno o tužbenom zahtjevu podnesena je, ZPP-om samo iznimno dopuštena redovna revizija, a tuženik je protiv dijela drugostupanjske odluke kojom je odlučeno o sporednom zahtjevu tj. trošku parničnog postupka podnio prijedlog za dopuštenje revizije.

11. Odlučujući o odnosu dva, po svojoj prirodi sasvim različita, i međusobno isključiva izvanredna pravna lijeka, koja sukladno važećem ZPP, stranke mogu podnijeti protiv drugostupanjskih odluka, vijeće je ocijenilo da u slučaju kad su ispunjene zakonske pretpostavke propisane odredbom čl. 382.a st. 1. ZPP za iznimno podnošenje redovne revizije protiv drugostupanjske presude kojom je odlučeno o osnovanosti tužbenog zahtjeva u taksativno navedenim vrstama parničnih postupaka (primjerice zahtjevu za utvrđenje nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu, što je slučaj u ovom postupku), stranke mogu podnijeti redovnu reviziju i protiv dijela takve drugostupanjske odluke kojom je odlučeno o svim ostalim sporednim zahtjevima tj. zahtjevu za plaćanje zatezne kamate, zahtjevu za naknadu troška parničnog postupka, kako bi na taj način u konkretnom parničnom postupku obje stranke imale jednak pravni put zaštite, odnosno pravo na podnošenje jednakog izvanrednog pravnog lijeka (revizije bez dopuštenja) koji ZPP predviđa kao zakonsku mogućnost te na taj način ostvarile jednakost oružja.

12. Slijedom navedenog, vijeće je o tuženikovom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske odluke o troškovima postupka odlučivalo kao o redovnoj reviziji.

13. Na temelju odredbe čl. 391. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382.a st. 1. ZPP revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

O reviziji tužitelja

14. Suprotno tvrdnji revidenta u postupku koji je prethodio reviziji nije počinjena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju upire revident. Drugostupanjska presuda ne proturječi samoj sebi i stanju spisa, a u obrazloženju presude su navedeni jasni, razumljivi i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama, koji imaju podlogu u utvrđenom činjeničnom stanju te presuda ne sadrži proturječnosti zbog kojih se njezina pravilnost i zakonitost ne bi mogla ispitati.

15. Neosnovano revident ističe povredu prava na pošteno suđenje u smislu čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“ - Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99 - pročišćeni tekst i 8/99 - ispravak, 14/02 i 1/06 - u daljnjem tekstu: Konvencija) u vezi s čl. 375. st. 5. ZPP koji ne dozvoljava žalbenom sudu zanemariti relevantne prigovore kao i da su nižestupanjski sudovi propustili analizirati pojedine dokaze i utvrditi dokaznu snagu tih dokaza čime da je počinjena povreda čl. 29. Ustava Republike Hrvatske. Budući da je drugostupanjski sud odgovorio na žalbene navode relevantne za odluku u sporu, nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 375. st. 1. ZPP, a niti su počinjene povrede 6. Konvencije kao niti čl. 29. Ustava Republike Hrvatske.

16. Predmet spora je utvrđenje nedopuštenom Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu zbog nedolaska na posao, sudski raskid radnog odnosa i naknada štete zbog sudskog raskida.

17. U postupku koji je prethodio reviziji u bitnom je utvrđeno:

- da je tužitelj s tuženikom zaključio ugovor o radu na određeno vrijeme od 16. svibnja 2011. do 16. svibnja 2016. za radno mjesto upravitelja zadruge,

- da je tuženik 12. veljače 2015. donio odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu zbog nedolaska na radno mjesto od 5. veljače 2015. i zbog neispunjavanja obveza iz radnog odnosa, a tuženiku kao poslodavcu nije dostavio nikakvo pisano opravdanje za izostanak s radnog mjesta,

- da je tužitelju, kao upravitelju tuženika, odlukom Nadzornog odbora tuženika od 9. prosinca 2014. privremeno zabranjeno vođenje poslova zadruge s danom 9. prosinca 2014.,

- da je rješenjem Trgovačkog suda u Splitu broj Tt-15/312-2 od 22. siječnja 2015. izvršena promjena upravitelja zadruge tako da je kao upraviteljica zadruge imenovana A. D. M. umjesto tužitelja,

- da je odlukom o smanjenju plaće od 16. siječnja 2015. određeno da će se tužitelju isplatiti dohodak za prosinac 2014. i ubuduće u visini minimalne bruto plaće zbog neopravdanog izostanka s radnog mjesta te neopravdanog ispunjavanja radnih obveza utvrđenih ugovorom o radu i internim aktima zadruge te zbog racionalizacije troškova poslovanja,

- da je tuženik 29. siječnja 2015. uputio tužitelju poziv na reguliranje poslovnog odnosa,

- da je tužitelj 4. veljače 2015. nakon zaprimanja poziva tuženika 3. veljače 2015. pristupio u poslovne prostorije tuženika,

- da tužitelj prije poziva tuženika, a niti od 5. veljače 2015. do otkaza ugovora o radu ne dolazi na posao, a izostanak s radnog mjesta nije opravdao.

18. Nižestupanjski sudovi, polazeći od utvrđenih činjenica, zaključuju da je tuženik imao opravdani razlog za otkaz ugovora o radu prema čl. 116. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine“, broj: 93/14 i 127/17, dalje: ZR) jer tužitelj nije dolazio na posao u razdoblju od 5. veljače 2015. do otkaza ugovora o radu, a da izostanak s radnog mjesta nije opravdao.

19. Iz činjeničnih utvrđenja nižestupanjskih sudova proizlazi da tuženik nije dolazio na posao u razdoblju od 5. veljače 2015. do otkaza ugovora o radu (12. veljače 2015.) za što nije imao odobrenje poslodavca, niti je opravdao nedolazak na posao. Takav neopravdani izostanak s radnog mjesta u trajanju od više dana i prema shvaćanju ovog suda predstavlja osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa.

20. Revizijski navodi tužitelja da mu je rad bio onemogućen i da je postojao dogovor o njegovom nedolasku na radno mjesto predstavlja osporavanje utvrđenog činjeničnog stanja pri čemu revident preocjenjuje dokaze i daje svoje viđenje utvrđenog činjeničnog stanja što nije dopušteno u revizijskom stadiju postupka jer prema odredbi čl. 386. st. 1. i 2. ZPP reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Stoga ovaj sud ovakve revizijske navode revidenta nije mogao ispitivati niti uzeti u razmatranje njegove činjenične navode iznesene u reviziji.

21. Tužitelju nije onemogućen rad nego mu je izdana privremena zabrana obavljanja poslova upravitelja. Pravilno sudovi zaključuju da mu time nije zabranjeno obavljati druge poslove pa u situaciji kada je tužitelj pozvan od tuženika radi reguliranja njegovog radno-pravnog statusa, nakon čega se tužitelj više nije pojavljivao na radnom mjestu više dana uzastopce i za što nije imao odobrenje poslodavca, tužitelj je počinio osobito tešku povredu radne obveze zbog koje nastavak radnog odnosa nije moguć pa takva povreda opravdava donošenje odluke o otkazu prema čl. 116. st. 1. ZR. Zbog toga su nižestupanjski sudovi pravilno primijenili materijalno pravo kada su odbili tužbeni zahtjev za utvrđenje da otkaz ugovora o radu nije dopušten. 22. Tuženik sada u reviziji ističe da je odluka o otkazu donesena izvan roka od 15 dana od saznanja za povredu jer tuženik još od 22. prosinca 2014. zna da tužitelj izostaje s radnog mjesta. Budući da tužitelj zbog toga nije žalbom pobijao prvostupanjsku presudu, takve navode prema čl. 386. st. 3. ZPP ne može iznositi niti sada u reviziji.

23. Međutim, radi tužitelja valja reći da rok iz čl. 116. st. 2. ZR-a ne počinje teći sve dok takvo ponašanje radnika traje, jer upravo kontinuirano i cjelovito trajanje povrede radne obveze čini opravdanim razlog za izvanredni otkaz. Stoga kako je u konkretnom slučaju tužiteljev neopravdani izostanak trajao i u vrijeme donošenja odluke o otkazu, to su neosnovani navodi tužitelja da je odluka o otkazu donesena po proteku prekluzivnog roka (tako i Vrhovni sud u odluci Revr- 716/2018-2 od 18. rujna 2019., Revr-71/04 od 13. siječnja 2005. i dr.).

24. Slijedom iznesenog, ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena pa je valjalo na temelju odredbe čl. 393. st. 2. ZPP reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu.

O reviziji tuženika (nazvanoj prijedlog za dopuštenje revizije)

25. Revizija tuženika (nazvana prijedlog za dopuštenje revizije) podnesena je protiv točke II. drugostupanjske odluke, kojom je preinačena prvostupanjska presuda u točki II. prvostupanjske presude tako da je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka preko iznosa od 2.500,00 kuna.

26. Odlučujući o parničnom trošku prvostupanjski sud je tuženiku za cijeli postupak priznao trošak zastupanja po punomoćniku prema vrijednosti predmeta spora od 40.000,00 kuna za pojedine radnje u postupku. Drugostupanjski sud je preinačio prvostupanjsku presudu na način da je tuženiku priznao samo trošak u vidu jednokratne nagrade od 200 bodova po Tbr. 7. toč. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, dalje: Tarifa) navodeći da sama činjenica što dio tužbenog zahtjeva iznosi 40.000,00 kuna ne znači da je to vrijednost predmeta spora za obračun parničnog troška jer u pogledu te točke tuženiku nisu nastali posebni troškovi.

27. Takvo shvaćanje drugostupanjskog suda je pogrešno.

28. U ovom postupku tužitelj je tužbenim zahtjevom tražio utvrđenje nedopuštenosti otkaza ugovora o radu i vraćanje na posao, a podneskom pisanim 6. studenog 2017., ali predanim na ročištu 10. studenog 2017. preinačio je tužbu na način da je pored utvrđenja nedopuštenosti otkaza zatražio sudski raskid radnog odnosa i naknadu štete zbog sudskog raskida radnog odnosa u iznosu od 40.000,00 kuna.

29. Prema ocjeni ovog vijeća, tuženik u reviziji osnovano navodi da se u ovom radnom sporu (nakon podneska od 10. studenog 2017.) radi o procjenjivom predmetu spora s obzirom da tužitelj, u konačno postavljenom tužbenom zahtjevu u ovom radnom sporu, od tuženika zahtijeva i isplatu određenog novčanog iznosa (isto pravno shvaćanje zauzeto je primjerice u odlukama ovog suda broj Rev-734/20 od 14. rujna 2022., Revr-41/08 od 1. listopada 2008., Revr-562/10 od 12. siječnja 2011., Revr-1028/13-2 od 9. rujna 2014., Revr-1208/15-4 od 23. svibnja 2017., Revr- 1228/15-2 od 19. lipnja 2018.).

30. Stoga tuženiku do podneska od 10. studenog 2017. pripada pravo na jednokratnu naknadu prema Tbr. 7. toč. 2. Tarife, a nakon podneska od 10. studenog 2017. tužitelju pripada parnični trošak prema vrijednosti predmeta spora za svaku poduzetu radnju u postupku.

31. Tuženiku dosuđena naknada za pristup na ročišta 10. studenog 2017., 30. siječnja 2018., 24. srpnja 2019., 16. listopada 2019., 26. veljače 2020., 28. rujna 2020. i 25. siječnja 2021. po Tbr. 9. toč. 1. te Tbr. 7. toč. 1. Tarife 100 bodova, za ročište 22. siječnja 2020. po Tbr. 9. toč. 5 Tarife 25 bodova, za podnesak 24. srpnja 2019. po Tbr. 8. toč. 1. Tarife 100 bodova, za podneske od 5. veljače 2019. i 10. listopada 2019. po Tbr. 8. toč. 3. Tarife 25 bodova te za sastav žalbe od 16. lipnja 2018. po Tbr. 10. toč. 1. Tarife 125 bodova što uz vrijednost boda od 10,00 kuna i uvećano za PDV od 25% te prema Zakonu o sudskim pristojbama ("Narodne novine", broj: 118/18 i 51/23) i Uredbi o tarifi sudskih pristojbi trošak sudske pristojbe na žalbu od 800,00 kuna (Tar. br. 3. toč. 1.), trošak sudske pristojbe za odgovor na tužbu od 425,00 kuna (Tar. br. 1. toč. 2.) i pristojbe na presudu od 850,00 kuna (Tar. br. 2. toč. 1.) ukupno iznosi 14.575,00 kuna odnosno 1.934,43 EUR.

32. Stoga je primjenom čl. 395. st. 3. ZPP u vezi sa st. 1. istog članka ZPP valjalo odlučiti kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.

33. Temeljem odredbi Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“, broj 57/22 i 88/22) ovaj sud je dvojno iskazao cijene, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz ovoga Zakona. (1 euro: 7,53450 kuna).

34. Tužitelju nije dosuđen trošak odgovora na reviziju jer isti nije bio potreban u smislu čl. 155. st. 1. ZPP te je riješeno kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.

Zagreb, 11. srpnja 2023.

Predsjednik vijeća

Ivan Vučemil, v.r.