REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 331/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Branka Medančića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Raiffeisenbank Leibnitz Egen iz Republike Austrije, Leibnitz, Banhofstrasse 2, OIB: 03952684789, zastupanog po punomoćnicima - odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Horvat & Zebec & Bajsić Bogović j.t.d. Zagreb, protiv 1. tuženika HOK osiguranje d.d. Zagreb, Capraška ulica 6, OIB: 00432869176, zastupanog po punomoćniku Željku Olujiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Olujić, Pezić & Partneri d.o.o. Zagreb, 2. tuženika Nina Lučića iz Varaždina, Kapucinski trg 2, OIB: 41908101184, i 3. tuženice Tajane Lazić iz Varaždina, Ulica 22. rujna 1991. 1, OIB: 43187804157, zastupane po punomoćnici Mariji Martinez-Ostroški, odvjetnici u Varaždinu, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 7124/2019-3 od 3. prosinca 2020., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-2374/2017-30 od 2. listopada 2019., u sjednici održanoj 11. srpnja 2023.,
p r e s u d i o j e:
Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev u odnosu na 1. tuženika i 3. tuženicu na solidarnu isplatu iznosa od 943.530,36 kn sa zateznim kamatama i troškovima postupka (toč. II. izreke) i tužitelj obvezan naknaditi 1. tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 38.350,00 kn sa zateznim kamatama a 3. tuženici u iznosu od 50.125,00 kn (toč. IV. i VII. izreke).
2. Rješenjem ovog suda broj Revd-2088/2021-2 od 16. studenoga 2022., tužitelju je dopuštena revizija protiv drugostupanjske presude, uz obrazloženje da se radi o pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz sudsku praksu, u odnosu na materijalnopravno pitanje:
„Može li se osiguratelj (ovdje 1. tuženik) osloboditi odgovornosti prema oštećeniku u slučaju kad je odvjetnik štetu počinio namjerno, pozivajući se na odredbu Općih uvjeta osiguranja, a kojima je isključena odgovornost osiguratelja kada odvjetnik počini štetu s namjerom?“.
3. Postupajući po navedenom dopuštenju tužitelj je podnio reviziju sukladno odredbi čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) zbog pitanja u odnosu na koje je revizija dopuštena. Predlaže ukinuti pobijane odluke i predmet vratiti na ponovno suđenje.
4. Na reviziju nije odgovoreno.
5. Revizija nije osnovana.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu naknade štete nastale uslijed štetne radnje 2. tuženika, u odnosu na kojega je donesena presuda na temelju priznanja, a tužbeni zahtjev u odnosu na 1. tuženika i 3. tuženicu odbijen.
7. U skladu s odredbom čl. 391. st. 1. ZPP revizijski sud ispitao je pobijanu odluku samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja u odnosu na koje je dopuštena pa stoga, iz obrazloženja nižestupanjskih odluka proizlazi:
- da je 2. tuženik zastupao tužitelja u četiri sudska postupka u kojima su donesene odluke temeljem kojih je na račun 2. tuženika uplaćen ukupan iznos od 943.530,36 kn, koji je on zadržao za sebe o čemu je potpisao i izjavu o priznanju duga od 2. svibnja 2017.,
- da je 2. tuženik bio osiguran kod 1. tuženika policom osiguranja od odgovornosti odvjetnika broj: 1310-00050873, i da je odredbom čl. 24. Uvjeta za osiguranje od odgovornosti određeno da se osiguranje ne odnosi na, između ostalog, odštetne zahtjeve zbog namjere.
8. Nižestupanjski sudovi su zaključili da tužbeni zahtjev u odnosu na 1. tuženika nije osnovan jer je i odredbom čl. 944. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 - dalje: ZOO) propisano da, ako je ugovaratelj osiguranja, osiguranik ili korisnik izazvao osigurani slučaj namjerno ili prijevarom, osiguratelj nije obvezan ni na kakva davanja, a suprotna ugovorna odredba nema pravnog učinka. Stoga da, protupravnim zadržavanjem novčanih iznosa koje je 2. tuženik primio kao odvjetnik u zastupanju tužitelja i, prema vlastitom priznanju, namjerno zadržao za sebe, nije nastupio osigurani slučaj.
9. Osigurani slučaj je događaj s obzirom na koji se zaključuje osiguranje, događaj prouzročen osiguranim rizikom, a ne svaki štetni događaj. On mora biti budući, neizvjestan i neovisan od isključive volje ugovaratelja (prema odredbi čl. 922. st. 12. ZOO, u tom smislu i Rev 818/2015-2 od 20. studenoga 2019.).
10. Tužitelj u podnesenoj reviziji ukazuje na odredbu čl. 44. st. 11. Zakona o odvjetništvu ("Narodne novine", broj 9/94, 117/08, 50/09, 75/09 i 18/11 - dalje: ZO), prema kojoj, ako je odvjetnik štetu trećem počinio namjerno ili iz grube nepažnje, osiguravatelj koji je naknadio štetu trećem ima pravo regresa prema odvjetniku, odnosno odvjetničkom društvu.
10.1. Jezičnim tumačenjem citirane zakonske odredbe, proizlazi da ona regulira pitanje regresa u situaciji ako je osiguravatelj odvjetnika isplatio trećem naknadu štete koju je namjerno počinio odvjetnik, a ne propisuje obvezno osiguranje od odgovornosti za slučaj namjernog prouzročenja štete.
11. Prema odredbi čl. 44. st. 1. ZO, odvjetnik je dužan osigurati se od odgovornosti za štetu koju bi mogao počiniti trećima obavljanjem odvjetništva, a st. 8. uvjete osiguranja zajednički utvrđuju osiguravatelji u Republici Hrvatskoj, u dogovoru s ministarstvom nadležnom za poslove pravosuđa i Komorom.
12. Svrha osiguranja je zaštita od opasnosti (rizika) koje nekomu mogu nanijeti štete pri čemu je njihova osnovna karakteristika da su buduće i neizvjesne. Obzirom da se uvjeti osiguranja određuju u suglasju s Ministarstvom pravosuđa i uprave Republike Hrvatske (koje je bilo i predlagatelj donošenja ZO) i Hrvatskom odvjetničkom komorom, to proizlazi da na strani osiguravatelja ne postoji samovolja ili monopol niti se može odredbe Uvjeta ekstenzivno tumačiti.
12.1. Naprijed iznijeta odredba čl. 24. Uvjeta, imajući u vidu i njenu stilizaciju (odredba navodi da se osiguranje „ne odnosi“ na odštetne zahtjeve zbog namjere, a ne navodi da ugovaratelj osiguranja „gubi“ prava iz osiguranja u slučaju namjernog počinjenja štete), ne može se smatrati ni protivnom svrsi i namjeri koju je imao predlagatelj zakona, koji je sudjelovao u kreiranju i zakonskih odredbi i uvjeta osiguranja pa tako i isključenih rizika. Upravo zbog takve stilizacije odredbe, ne može se ni smatrati da se ona ne dotiče „trećeg“ ili da se odnosi samo na međusobni odnos osiguravatelja i ugovaratelja osiguranja.
12.2. Način utvrđivanja štete i pitanje pokrića prosuđuju se u skladu s ugovorom i uvjetima osiguranja čija pravila čine sastavni dio ugovora o osiguranju.
13. Stoga bi odgovor na postavljeno pitanje glasio da se osiguratelj može osloboditi odgovornosti prema oštećeniku u slučaju kad je odvjetnik štetu počinio namjerno, pozivajući se na odredbu Općih uvjeta osiguranja, a kojima je isključena odgovornost osiguratelja kada odvjetnik počini štetu s namjerom.
14. Suprotno navodima tužitelja, pravilno su nižestupanjski sudovi smatrali da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan za što su dali jasne i argumentirane razloge.
15. S obzirom na sve naprijed navedeno nisu se ostvarili revizijski razlozi, pa je reviziju tužitelja na temelju odredbe čl. 393. ZPP valjalo odbiti kao neosnovanu.
Zagreb, 11. srpnja 2023.
Predsjednik vijeća:
Branko Medančić
Broj zapisa: 9-3085a-7a5b7
Kontrolni broj: 04953-f6853-d2b7b
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=BRANKO MEDANČIĆ, L=ZAGREB, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:
https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.
