REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 106/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Jasenke Žabčić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice-protutuženice (u daljnjem tekstu: tužiteljice) J. C. (OIB:...) iz M., zastupane po punomoćniku B. V., odvjetniku u P. i punomoćniku D. A., odvjetniku u P., protiv tuženika-protutužitelja (u daljnjem tekstu: tuženika) S. O. d.d. - P. H. (OIB:...) iz Z., radi nedopuštenosti otkaza, vraćanja na rad, isplate i naknade štete, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-600/2019-2 od 23. rujna 2020., kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-9466/13-57 od 28. veljače 2019., u sjednici održanoj 11. srpnja 2023.,

p r e s u d i o  j e :

Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom utvrđeno je da nije dopuštena Odluka o redovitom otkazu Ugovora o radu koju je tužiteljica zaprimila 10. kolovoza 2012. i da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao (stavak I. izreke) te je naloženo tuženiku vratiti tužiteljicu na rad (stavak II. izreke) i isplati tužiteljici iznos od 101.676,48 kn sa pripadajućim zateznim kamatama na pojedine mjesečne iznose u razdoblju od listopada 2012. do ožujka 2017. (stavak III. izreke), dok je u preostalom dijelu zahtjeva preko dosuđenog iznosa iz stavka III. izreke je odbijen zahtjev tužiteljice (stavak IV. izreke). Nadalje je odbijen protutužbeni zahtjev tuženika za isplatu naknade imovinske štete u iznosu od 29.957,72 kn i neimovinske štete u iznosu od 20.000,00 kn sa zateznim kamatama te zahtjev za naknadu parničnih troškova (stavak V. izreke) te je naloženo tuženiku da naknadi tužiteljici prouzročeni parnični trošak u iznosu od 13.562,50 kn sa zateznim kamatama (stavak VI. izreke).

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu iz stavka IV. izreke i u odluci o naknadi parničnog troška u dijelu u kojem nije prihvaćen tužiteljičin zahtjev za naknadu parničnog troška preko iznosa od 12.812,50 kn sa zakonskim zateznim kamatama (točka I. izreke). Ujedno je odbijena i žalba tuženika kao djelomično neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu iz stavka V. izreke te u odluci o naknadi parničnog troška tužiteljici u dijelu kojim je tuženiku naloženo tužiteljici naknaditi parnični trošak do iznosa od 12.812,50 kn sa zakonskim zateznim kamatama (stavak II. izreke). Nadalje je preinačena prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu iz stavka I., II. i III. izreke, u odluci o naknadi parničnog troška tužiteljici u dijelu kojim je tuženiku naloženo tužiteljici naknaditi parnični trošak preko iznosa od 12.812,50 kn do iznosa od 13.562,50 kn, odnosno u iznosu od 750,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama te u dijelu kojim nije prihvaćen zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u iznosu od 6.055,00 kn sa zakonskim zateznim te je u tim dijelovima odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice i zahtjev tuženika za naknadu parničnih troškova (stavak III. izreke). Ujedno je naloženo tužiteljici naknaditi tuženiku trošak sastava žalbe u iznosu od 1.000,00 kn (stavak IV. izreke) te je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troška sastava žalbe (stavak V. izreke).

3. Protiv dijela drugostupanjske presude kojim tužiteljica nije uspjela u sporu podnijela je reviziju iz odredbe čl. 382.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) navodeći da je podnosi zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložila je reviziju prihvatiti i preinačiti nižestupanjske presude na način da se u cijelosti prihvati tužbeni zahtjev uz naknadu parničnih troškova, podredno ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Potražuje trošak revizije.

4. Tuženik nije odgovorio na reviziju.

5. Revizija je neosnovana.

6. Na temelju odredbe čl. 392.a st. 1. ZPP revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. Suprotno revizijskim navodima pobijana presuda sadrži razloge o činjenicama odlučnim za ovaj spor, koji razlozi su jasni i međusobno ne proturječe baš kao što o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava, zbog čega nema apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP na koju tužiteljica revizijom sadržajno ukazuje.

7.1. Time što utvrđene činjenice i provedene dokaze, drugostupanjski sud nije tumačio u skladu sa stavom tužiteljice, nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka.

8. Ostalim revizijskim navodima tužiteljica u biti osporava pravilnost utvrđenja činjeničnog stanja, a što nije dopušteni revizijski razlog jer se, s obzirom na odredbe čl. 386. ZPP, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja revizija ne može izjaviti.

9. Predmet ovog postupka je tužbeni zahtjev tužiteljice za utvrđenje nedopuštenom odluke o otkazu ugovora o radu, povratak na rad te isplatu naknade plaće te protutužbeni zahtjev tuženika za naknadu imovinske i neimovinske štete.

9.1. Predmet revizijskog postupka je samo tužbeni zahtjev.

10. U postupku pred nižestupanjskim sudovima u bitnom je utvrđeno:

- da su stranke zaključile ugovor o radu 29. travnja 2011. na neodređeno vrijeme za radno mjesto zastupnika kojim se tužiteljica obvezala da će na radnom mjestu zastupnika za tuženika kao poslodavca ostvariti premijski prihod (umanjen za iznos poreza) u iznosu od 400.000,00 kn policirane premije godišnje, s tim da ostvareni premijski prihod na mjesečnom nivou ne može biti manji od 5% ukupnog godišnjeg premijskog prihoda, a tolerira se umanjenje ostvarenja premijskog plana u prvoj godini ugovora o radu do 15% te je usuglašeno da neispunjenje ove obveze predstavlja osnov za otkaz ugovora o radu,

- da su stranke 10. veljače 2012. zaključile nagodbu kako bi riješili prava i obveze iz radnog odnosa, a kojom su se odrekle bilo kakvih međusobnih zahtjeva s osnove radnog odnosa do 14. veljače 2012.,

- da tužiteljica nije ostvarivala navedenu obvezu premijskog prihoda iz ugovora o radu prije zaključene nagodbe, kao ni nakon zaključene nagodbe,

- da su klijenti imali primjedbe na njezin rad koje su se ogledale u tome da su plaćali premije osiguranja tužiteljici na ruke bez da su dobili uplatnice, a kasnije za te plaćene premije dobivali opomene,

- da je tuženik je dao tužiteljici više upozorenja na povrede iz radnog odnosa (8. ožujka 2012, 30. travnja 2012., 18. svibnja 2012., 9. srpnja 2012,),

- da je u zadnjoj opomeni tuženik pozvao tužiteljicu da se do 23. srpnja 2012. uskladi se s preuzetim obvezama iz ugovora o radu jer u slučaju daljnjeg kršenja odredaba o ugovora o radu kao i Pravilnika o prodaji postoji mogućnost otkaza ugovora o radu,

- da je tužiteljica izostala s posla zbog bolovanja ukupno 8 radnih dana i to u razdoblju od 14. do 23. ožujka 2012.,

- da je tužiteljici dana mogućnost iznošenja obrane prije otkaza,

- da je tuženik 7. kolovoza 2012. donio odluku o redovitom otkazu ugovora o radu zbog kršenja obveza iz radnog odnosa neispunjenjem premijskog prihoda te se ujedno pozvao i na prigovore klijenata, prouzročenu materijalnu štetu i posljedičnu nematerijalnu štetu povredom ugleda tuženiku.

11. Prvostupanjski sud, nakon utvrđenog činjeničnog stanja, ocjenjuje da je tužbeni zahtjev glede nedopuštenosti otkaza i povratka na rad osnovan, a glede isplate naknade plaće djelomično osnovan dok protutužbeni zahtjev ocjenjuje neosnovanim. Svoju ocjenu temelji na zaključku da su u odluci o otkazu izostale i jasne i određene činjenice, koje bi nastupile nakon prijašnjih upozorenja, koje bi opravdale osnovanost odluke o otkazu. Taj sud smatra da sama upozorenja koja su prethodila otkazu ne mogu predstavljati valjani samostalni razlog za otkaz ugovora o radu, a glede neostvarivanja rezultata rada, tužiteljici u odluci o otkazu nisu navedeni drugi razlozi od onih koji su već iznijeti u prijašnjim upozorenjima, pa stoga ocjenjuje da nisu ispunjene pretpostavke za primjenu odredbe čl. 107. st. 1. toč. 3. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 149/09, 61/11, 82/12, 73/13 i 93/14 - dalje: ZR) te posljedično navedenom da su ispunjene pretpostavke iz odredbe čl. 87. st. 3. ZR za isplatu naknade plaće i iz odredbe čl. 116. st. 1. ZR za povratak na posao.

12. Drugostupanjski sud, preispitujući prvostupanjsku presudu po žalbi tuženika, djelomično preinačuje prvostupanjsku presudu pozivom na odredbu čl. 373. toč. 2. ZPP ocijenivši da je prvostupanjski sud iz činjenica što ih je utvrdio izveo nepravilan zaključak o postojanju drugih činjenica odlučnim za primjenu odredbe čl. 107. st. 1. toč. 3. te posljedično čl. 87. st. 1. i. 3. ZR i čl. 116. st. 1. ZR. Taj sud zaključuje da je tuženik dokazao, sukladno odredbi čl. 131. st. 3. ZR, postojanje opravdanog razloga za otkaz, jer utvrđena povreda obveza iz radnog odnosa koja se ogleda u neispunjenju premijskog prihoda koji predstavlja obvezu iz Ugovora o radu sama za sebe predstavlja takvu povredu obveza iz radnog odnosa koja opravdava tuženikovu Odluku o otkazu iz tih razloga, a pogotovo uzimajući u obzir ustrajnost tužiteljice toj povredi u razdoblju duljem od 5 mjeseci, unatoč prethodnim pisanim upozorenjima od 8. ožujka 2012., 30. travnja 2012., 18. svibnja 2012. i 9. srpnja 2012. o kršenju obveza iz radnog odnosa s mogućnošću otkaza ugovora o radu. Nadalje navodi da opravdan izostanak tužiteljice s posla od 8 radnih dana zbog bolovanja u razdoblju većem od 5 mjeseci ne dovodi u dvojbu valjanost razloga za otkaz ugovora o radu. Zbog toga ocjenjuje da iz rezultata dokaznog postupka proizlazi opravdanost razloga za otkaz tužiteljici zbog povrede obveza iz radnog odnosa te je zato odluka tuženika dopuštena. Zbog opravdanosti odluke o otkazu ugovora o radu uslijed povrede obveze iz radnog odnosa ocjenjuje da nisu ispunjene pretpostavke ni za primjenu odredbe čl. 116. st. 1. ZR za povratak na posao, ni za primjenu odredbe čl. 87. st. 1. ZR za isplatu naknade plaće.

13. Tužiteljica kroz razlog pogrešne primjene materijalnog prava svojim navodima pretežno prigovara činjeničnim utvrđenjima i zaključcima drugostupanjskog suda o postojanju odlučnih činjenica za primjenu relevantne pravne norme. Time sadržajno osporava utvrđeno činjenično stanje te tek posljedično njemu pravilnu primjenu materijalnog prava.

14. Kao što je već ranije rečeno, pogrešno utvrđeno činjenično stanje nije dopušteni revizijski razlog jer se, s obzirom na odredbe čl. 386. ZPP, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja revizija ne može izjaviti, pa ga ovaj sud nije ni mogao razmatrati.

15. Nadalje, bitno je za naglasiti da nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava. Pogrešna primjena materijalnog prava postoji kad sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad tu odredbu nije pravilno primijenio (odredba čl. 356. ZPP).

16. Prema odredbi čl. 107. st. 1. ZR poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, a prema toč. 3. te odredbe - u slučaju ako radnik krši obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika), kao što je osnova otkazivanja u ovoj pravnoj stvari.

16.1. Prema odredbi čl. 111. st. 1. ZR prije redovitog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac je dužan radnika pisano upozoriti na obvezu iz radnog odnosa i ukazati mu na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede te obveze, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini.

16.2. Prema odredbi čl. 131. st. 3. ZR u slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu, teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu je na poslodavcu ako je ugovor o radu otkazao.

17. I prema ocjeni ovoga suda, a polazeći od utvrđenja u ovom postupku koja ne mogu biti razlogom razmatranja, pravilno je drugostupanjski sud primijenio materijalno pravo iz odredbe čl. 107. st. 1. toč. 3. ZR kada je ocijenio tužbeni zahtjev neosnovanim, zaključivši da je tuženik sukladno odredbi čl. 131. st. 3. ZR dokazao da je tužiteljica kontinuiranima neostvarivanjem ugovorenih poslovnih rezultata na koje se svojim Ugovorom o radu obvezala, u razdoblju duljem od pet mjeseci, unatoč učestalim opomenama tuženika, povrijedila obveze iz radnog odnosa što predstavlja razlog za redoviti otkaz ugovora o radu. Uz sve navedeno uzevši u obzir i činjenicu da joj je u postupku prije otkazivanja dana mogućnost da iznese svoju obranu sukladno odredbi čl. 111. st. 1. ZR.

18. Kako ne postoje razlozi radi kojih je revizija izjavljena, valjalo je odbiti reviziju sukladno odredbi čl. 393. ZPP.

Zagreb, 11. srpnja 2023.

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil, v.r.