REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 971/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Jasenke Žabčić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. K. (OIB:...), iz N. G., zastupanog po punomoćniku M. K., odvjetniku iz S. B., protiv tuženika I. p. N. G. d.o.o., (OIB:...), N. G., zastupanog po punomoćniku I. G., odvjetniku iz N. G., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-1239/2020-2 od 12. veljače 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Pr-119/2019-29 od 28. listopada 2020., u sjednici održanoj 11. srpnja 2023.,

p r e s u d i o  j e :

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za utvrđenje da tuženikova odluka o izvanrednom otkazu od 5. srpnja 2019. nije dopuštena, vraćanje tužitelja na radno mjesto Viši referent prema Ugovoru od radu od 29. svibnja 2018. i Aneksa ugovora o radu od 2. svibnja 2019. Ujedno je odbijen i zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška (točka I. izreke). Nadalje je naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 2.500,00 kn (točka II. izreke).

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda (točka I. izreke). Ujedno je odbijen i zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka (točka II. izreke).

3. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju iz odredbe čl. 382.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) navodeći da je podnosi zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je reviziju prihvatiti i preinačiti nižestupanjske presude na način da se u cijelosti prihvati tužbeni zahtjev uz naknadu parničnih troškova, podredno ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Potražuje trošak revizije.

4. Tuženik nije odgovorio na reviziju.

5. Revizija je neosnovana.

6. Na temelju odredbe čl. 392.a st. 1. ZPP revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. Tužitelj se u reviziji poziva na počinjenje apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer smatra da odluka ne sadrži obrazloženje o odlučnim činjenicama, a pogotovo o svim žalbenim navodima kojim tužitelj osporava odluku o otkazu.

7.1. On takvim navodima sadržajno ukazuje i na postojanje relativno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 375. st. 1. ZPP, počinjene po drugostupanjskom sudu time što taj sud nije odgovorio na sve žalbene navode.

7.2. Suprotno revizijskim navodima pobijana presuda sadrži razloge o činjenicama odlučnim za ovaj spor, koji razlozi su jasni i međusobno ne proturječe baš kao što o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava, zbog čega nema apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

7.3. Odredbom čl. 375. st. 1. ZPP propisano je da drugostupanjski sud u obrazloženju presude odnosno rješenja treba ocijeniti žalbene navode koji su od odlučnog značaja i označiti razloge koje je uzeo u obzir po službenoj dužnosti.

7.4. Drugostupanjski sud je u obrazloženju svoje presude, odgovorio na žalbene navode koji su od odlučnog značaja za odluku u sporu. Slijedom navedenog nije ostvarena niti relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka.

7.5. Time što utvrđene činjenice i provedene dokaze, drugostupanjski sud nije tumačio u skladu sa stavom tužitelja, nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka.

7.6. Ostalim revizijskim navodima tužitelj u biti osporava pravilnost utvrđenja činjeničnog stanja, a što nije dopušteni revizijski razlog jer se, s obzirom na odredbe čl. 386. ZPP, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja revizija ne može izjaviti.

8. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za utvrđenje da nije dopuštena tuženikova Odluka o izvanrednom otkazu od 5. srpnja 2019., vraćanje tužitelja na rad na radno mjesto Viši referent prema Ugovoru o radu od 29. svibnja 2018. i Aneksu ugovora od radu od 2. svibnja 2019.

9. U provedenom postupku pred nižestupanjskim sudovima u bitnom je utvrđeno:

- da je tužitelj s tuženikom sklopio 29. svibnja 2018. Ugovor o radu na neodređeno vrijeme,

- da su 2. svibnja 2019. sklopili i Aneks tog Ugovora kojim je tužitelju ugovoreno povećanje plaće,

- da je odredbom čl. 7. navedenog Ugovora o radu bilo uređeno da se poslovnom tajnom smatraju se svi podaci, dokumenti i postupci koji se neposredno ili na bilo koji način odnose na poslovanje društva, a čije iznošenje bi bilo protivno interesima društva, osobito se smatraju podaci o organizaciji rada, financijskim pokazateljima, razvijenim proizvodima i uslugama, planovima razvoja, načelima poslovanja i rukovođenja, komercijalnom poslovanju, listi poslovnih partnera i komitentima društva te informacije o osobnim podacima zaposlenika i partnera te da kršenje odredbi iz tog članka predstavlja težu povredu radnih obveza i opravdan razlog za otkaz ugovora o radu,

- da je tužitelj 1. i. 2. srpnja 2019. neovlašteno pristupio računalu bivše direktorice tuženika te njezinoj službenoj korespondenciji vezano za spor u kojem je tuženik tužena strana u jednom drugom postupku te samoinicijativno isprintao dokumentaciju u vezi korespondencije bivše direktorice sa članovima Izvršnog odbora tuženika, Skupštinom tuženika, odvjetnicima te istu odnio u svoj ured i uložio u zasebni fascikl koji je pronašla radnica tuženika 3. srpnja 2019., a poslodavac za to saznao 4. srpnja 2019.,

- da je tužitelj pozvan u ured tadašnjeg direktora u kojem mu je pružena mogućnost da iznese obranu,

- da je tužitelju izvanredno otkazan Ugovor o radu 5. srpnja 2019. zbog osobito teške povrede iz radnog odnosa,

- da se u Odluci o izvanrednom otkazu u obrazloženju navodi da je tužitelj 1. srpnja 2019. bez naloga ili odobrenja poslodavca odnosno druge ovlaštene osobe pristupio osobnom računalu bivše direktorice tuženika, a sadašnje zaposlenice tuženika te isprintao njezinu elektroničku korespondenciju koja po svom sadržaju predstavlja poslovnu tajnu čije bi prezentiranje trećim osobama moglo dovesti do ugrožavanja prava i interesa tuženika; da je tuženik za navedeno saznao 4. srpnja 2019., da opisano ponašanje predstavlja osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa, te da nastavak radnog odnosa uz uvažavanje svih okolnosti i interesa ugovornih strana više nije moguć,

- da je tužitelju odluka o otkazu uručena 5. srpnja 2019.,

- da je tužitelj pravovremeno podnio zahtjev za zaštitu prava o kojem je tuženik odlučio 15. srpnja 2019. na način da je zahtjev za zaštitu prava odbio te istovremeno da je u istom pismenu dopunio obrazloženje odluke o otkazu,

- da je tužitelj pravovremeno podnio tužbu.

11. Prvostupanjski je sud, nakon utvrđenog činjeničnog stanja, ocijenio da opisano ponašanje tuženika radi kojeg mu je izvanredno otkazan ugovor o radu predstavlja osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa s obzirom da se radi o poslovnoj dokumentaciji tuženika koja po svom sadržaju predstavlja poslovnu tajnu, pa je stoga tuženik kao poslodavac izgubio povjerenje u tužitelja, zbog čega nastavak radnog odnosa više nije moguć. Slijedom navedenog zaključio je da je tuženik opravdano otkazao ugovor o radu tužitelju izvanrednim otkazom u smislu odredbe čl. 116. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14, 127/17, 98/19 – dalje: ZR) te je zato odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

12. Drugostupanjski sud, preispitujući prvostupanjsku presudu po žalbi tužitelja, potvrđuje prvostupanjsku presudu pozivom na odredbu čl. 368. st. 1. ZPP, također ocijenivši tužbeni zahtjev neosnovanim jer zaključuje da je odluka o otkazu utemeljena na pravilnoj primjeni odredbe čl. 116. st. 1. ZR. I prema shvaćanju toga suda radi se o poslovnoj dokumentaciji tuženika (njegove bivše direktorice) koja po svom sadržaju predstavlja poslovnu tajnu, koja je kao takva i određena čl. 7. st. 1. Ugovora o radu koji je tužitelj zaključio s tuženikom, pa okolnost na koju ukazuje tužitelj da izuzetu poslovnu dokumentaciju tuženika nije dao na uvid trećima ili da za tuženika nije nastupila šteta ne znači da se ne radi o osobito teškoj povredi obveze iz radnog odnosa. Nadalje sud navodi da sama činjenica što je tužitelj neovlašteno pristupio osobnom računalu bivše direktorice tuženika pretražujući njezinu poslovnu korespondenciju koju je isprintao, predstavlja osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa radi koje je tuženik kao poslodavac izgubio svako povjerenje u tužitelja, pa zbog toga nastavak radnog odnosa između tužitelja i tuženika više nije moguć.

13. Tužitelj kroz razlog pogrešne primjene materijalnog prava problematizira pravilnu primjenu odredbi čl. 116. st. 1., čl. 119. i čl. 120. ZR pri donošenju osporene odluke.

14. Odredbom čl. 116. st. 1. ZR propisano je da poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznoga roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.

14.1. Odredbom čl. 119. stavkom 2. ZR je propisano da prije redovitog ili izvanrednog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac je dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini.

14.2. Odredbom čl. 120. ZR je propisano da otkaz mora biti u pisanom obliku (stavak 1.), poslodavac mora u pisanom obliku obrazložiti otkaz (stavak 2.) te se otkaz mora dostaviti osobi kojoj se otkazuje (stavak 3.).

15. Polazeći od utvrđenog činjeničnog stanja, i po mišljenju ovoga suda, sama činjenica što je tužitelj neovlašteno ušao u ured bivše direktorice i pristupio njezinom računalu te pretraživao njezinu poslovnu korespondenciju te isprintao njezine e- mailove i dokumentaciju u vezi korespondencije sa članovima Izvršnog odbora tuženika, Skupštinom tuženika, odvjetnicima te istu odnio u svoj ured i uložio u zasebni fascikl, predstavlja osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa radi koje uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć te na nju nema utjecaja činjenica da tužitelj predmetnu dokumentaciju nije (još) upotrijebio protiv tuženika. Stoga su nižestupanjski sudovi pravilno primijenio materijalno pravo iz odredbe čl. 116. ZR kada su ocijenili tužbeni zahtjev neosnovanim.

15.1. Nadalje po ocijeni ovoga suda, a polazeći od činjenice da je tuženik nakon što je saznao za spornu povredu obveze iz radnog odnosa, pozvao tužitelja u ured tadašnjeg direktora u kojem mu je pružena mogućnost da iznese obranu, pravilno je primijenjeno i materijalno pravo odredbe čl. 119. ZR. Iako, bitno je naglasiti da u konkretnoj situaciji, s obzirom na okolnosti ovoga slučaja, nije bilo ni nužno očekivati od tuženika da tužitelju omogući iznošenje obrane.

15.2. Pravilno je primijenjena i odredba čl. 120. ZR budući je tuženik u obrazloženju svoje odluke jasno naveo osobito tešku povredu obveza iz radnog odnosa za koju tereti tužitelja, a koje razloge je još dodatno i iscrpno obrazložio podneskom od 15. srpnja 2019. kojim se istovremeno očitovao na zahtjev tužitelja za zaštitu prava.

16. Kako ne postoje razlozi radi kojih je revizija izjavljena, valjalo je odbiti reviziju sukladno odredbi čl. 393. ZPP.

Zagreb, 11. srpnja 2023.

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil, v.r.