Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 37. Gž-497/2022-4

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ksenije Grgić kao predsjednika vijeća, Jasenke Grgić kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Sabine Dugonjić kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. K. iz D., OIB: …, kojega zastupa punomoćnik M. M., odvjetnik u O., protiv tuženika B. K. d.o.o. sa sjedištem u Z., OIB: …, kojega zastupa punomoćnik T. Z., odvjetnik u O., radi utvrđenja nedopuštenosti ovrhe, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-323/19-29 od 4. studenoga 2021., u sjednici vijeća održanoj dana 11. srpnja 2023.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-323/19-29 od 4. studenoga 2021. i predmet se vraća sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje.

II. O troškovima postupka u povodu žalbe odlučit će se konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja proglašena je nedopuštenom ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Ovr-936/18 u dijelu kojim je određena ovrha na nekretnini upisanoj u z.k.ul. br. 4778 k.o. O. k.č.br. 7079, suvlasnički dio 268/10000, etažno vlasništvo (E-4), stan D1 koji se nalazi na 1. katu. ulični dio, ukupne korisne površine 50,10 m2.

2. Protiv prvostupanjske presude žalbu je izjavio tuženik zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11, 25/13, 28/13, 70/19, 80/22, dalje: ZPP), s prijedlogom za preinačenje a podredno ukidanje i vraćanje predmeta na ponovno suđenje.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj je osporio njenu osnovanost i predložio odbijanje.

4. Žalba je osnovana.

5. Uvodno citiranim rješenjem o ovrsi broj Ovr-936/18 od 5. travnja 2018. određena je na prijedlog ovdje tuženika ovrha protiv ovdje tužitelja kao ovršenika, na nekretnini, u naravi stanu, pobliže opisanom u izreci toga rješenja. Ovrha je određena temeljem ovršne isprave, solemniziranog ugovora o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranju tražbine zasnivanjem založnog prava sklopljenog 28. veljače 2008. između E. & S. B. (dalje:banka) kao vjerovnika i a osiguranja, V. d.o.o. iz O., kao dužnika i F. C. V. iz O., kao protivnika osiguranja (list 33. spisa).

6. U čl. 1. toga ugovora ugovoreno je da će banka odobravati kredite, odobravati garancije i druge plasmane iz njene registrirane djelatnosti do ukupnog iznosa od 2.225.000,00 eur-a u kunskoj protuvrijednosti. Protivnik osiguranja suglasio se da banka upiše založno pravo na nekretnini u njegovom vlasništvu, tada upisanoj u z.k.ul.br. 4778 K.O. O., k.č. br. 7079 radi osiguranja tražbine prema dužniku koja proizlazi iz tog ugovora, tj. 2.225.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti, uvećano za kamate i troškove, kao i da neposredno na temelju tog ugovora banka može radi naplate tražbine koju ima prema dužniku provesti ovrhu prodajom nekretnine nakon što javni bilježnik na ugovor stavi potvrdu ovršnosti.

7. Nije sporno da su banka i V. d.o.o. kao korisnik kredita sklopili 5. ožujka 2008. ugovor o dugoročnom kreditu kojim je korisniku odobren kredit u iznosu od 2.343.396,54 kn s namjenom za izgradnju stambeno-poslovnog objekta u O. na k.č.br. 7079 z.k.ul.br. 4778 k.o. O. (list 17. spisa).

8. Banka i korisnik kredita V. d.o.o. sklopili su do 31. ožujka 2011. 12 aneksa ugovora o kreditu kojim su mijenjali iznos kredita, čiji je konačni iznos 8.694.829,91 kn.

9. Nije sporno da je ovdje tuženik kao primatelj sklopio s bankom kao ustupiteljem 15. prosinca 2015. ugovor o prijenosu prenesenih plasmana, (u kojem navode da su 26. listopada 2015. sklopili ugovor o kupoprodaji plasmana) kojim su se sporazumjeli o kupnji i prodaji prenesenih plasmana), njime je banka ustupila ovdje tuženiku svoju nenamirenu tražbinu prema dužniku V. d.o.o. iz ugovora o dugoročnom kreditu od 5. ožujka 2008. s aneksima, osiguranu založnim pravom temeljem ugovora o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranju od 28. veljače 2008. Iz navoda stranaka proizlazi da je tužitelj bio obaviješten o prijenosu potraživanja.

10. Nesporno je da je ovdje tužitelj kao kupac sklopio s V. d.o.o. kao prodavateljem ugovor o kupoprodaji stana koji je predmet sporne ovrhe (list 6. spisa) Cijena je ugovorena u iznosu od 53.660,00 eura-a u protuvrijednosti u kunama, nesporno je da je tužitelj uplatio do 5. veljače 2010. dio cijene u iznosu od 28.660,00 eura neposredno V. d.d. a preostali iznos cijene od 181.426,37 kn 27. travnja 2010. putem kredita kod banke na račun primatelja V. d.o.o. kod E. & S. B. d.d. R., pozivom na broj ….

11. Time je tužitelj u cijelosti postupio s odredbom čl. 3. ugovora a kupoprodaji sklopljenog s prodavateljem V. d.o.o. i isplatio kupoprodajnu cijenu zbog čega tvrdi da tuženik nije ovlašten voditi ovrhu protiv njega. Također navodi da je prednik tuženika bio dužan izdati mu brisovno očitovanje radi brisanja hipoteke upisane na njegovoj nekretnini, sukladno odredbi ugovora o dugoročnom kreditu od 5. ožujka 2008.

12. U t. 12. ugovora o dugoročnom kreditu ugovoreno je među ostalim da isti predstavlja sastavni dio ugovora o poslovnoj suradnji od 28. veljače 2008., da će banka po provedbi upisa hipoteke izdati potrebnu suglasnost za parcelaciju tj. za formiranje nove parcele prema etažnom elaboratu. Nakon provedbe etažnog elaborata banka se obvezala izdati brisovna očitovanja za pojedine stambene jedinice na temelju dostavljenih sklopljenih ugovora o prodaji za stambene jedinice koje su financirane putem stambenih kredita te banke i za koje su sredstva uplaćivana na a vista namjenski depozit broj …. U slučaju prodaje stanova za gotovinu ili putem kredita druge banke, banka će izdati pismo namjere o brisanju hipoteke nakon provedenog etažiranja.

13. Tužbeni zahtjev je prihvaćen uz obrazloženje da je prednik tuženika bez opravdanog razloga, unatoč tome što je tužitelj uplatio cijenu predmetnog stana, odbio izdati mu brisovno očitovanje radi brisanja hipoteke. Stoga banka kao ustupitelj nije mogla prenijeti na tuženika kao primatelja više prava nego što ga ima niti prenijeti založno pravo na tuženika. Budući da banka kao prenositelj odgovara za veritet, smatra da eventualno potraživanje tuženika mora biti razriješeno s bankom.

14. Zaključci suda prvoga stupnja nisu pravilni.

15. Naime, inače nesporna činjenica da je tužitelj u cijelosti isplatio kupoprodajnu cijenu stana prodavatelju V. d.o.o. nije odlučna za jer to nije tražbina na koju se odnosi upisano založno pravo na njegovom stanu. Naime, predmet osiguranja nije bilo potraživanje V. d.o.o prema tužitelju već potraživanje banke prema V. d.o.o iz ugovora o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranju i ugovora o dugoročnom kreditu. Tuženik tvrdi da ta tražbina nije plaćena i zbog njenog namirenja vodi ovrhu protiv tužitelja kao založnog dužnika.

16. Iz odredbe čl. 336. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08) proizlazi da založni vjerovnik ima pravo od svagdašnjega vlasnika založene stvari a i od svakog trećega zahtijevati da trpi namirenje zalogom osigurane tražbine iz vrijednosti založene stvari ako nije što drugo zakonom određeno.

17. Pored toga, u citiranoj odredbi čl. 12. ugovora o dugoročnom kreditu od 5. ožujka 2008., koju ima u vidu i prvostupanjski sud, banka se obvezala za one kupce koji su stanove platili gotovinom ili kreditom druge banke, kao što je ovdje tužitelj, izdati pismo namjere o brisanju hipoteke a ne brisovno očitovanje kao što očito smatra sud prvoga stupnja. U obrazloženju presude nisu navedeni razlozi o tome što je takva izjava banke trebala točno sadržavati, poznato je da u praksi pismom namjere banke utvrđuju preostali iznos tražbine osigurane hipotekom, nakon čije isplate se obvezuju izdati brisovno očitovanje.

18. Zbog pogrešnog pravnog shvaćanja o tome koja je tražbina osigurana založnim pravom, u ovom slučaju nije pravilno utvrđen niti pravi sadržaj i smisao citiranog dijela odredbe čl. 12. ugovora o dugoročnom kreditu (list 18. spisa). Iz njega se za sada može razabrati da su uplate kupaca pojedinih stanova trebale biti usmjerene na isplatu obveze prodavatelja V. d.o.o. prema banci, budući da je ta tražbina osigurana založnim pravom na njihovim nekretninama, proizlazila bi njihova obveza sudjelovanja u plaćanju te obveze do iznosa cijene pojedinih stanova. Kako tužitelj nesporno nije dio cijene uplatio na a vista račun otvoren kod banke sukladno citiranoj odredbi čl. 12. ugovora o dugoročnom kreditu, već direktno prodavatelju V. d.o.o., za sada se ne može prihvatiti zaključak prvostupanjskog suda da je u cijelosti isplatio dio obveze koji ga tereti i da bi stoga banka bila dužna izdati brisovno očitovanje. Nije također točno razjašnjen pravi sadržaj i smisao iste odredbe o pretpostavkama koje su trebale biti ispunjene od strane kupaca stanova koji su, kao tužitelj, plaćali gotovinom ili kreditom druge banke, da bi im bilo izdano pismo namjere, koji je točno trebao biti sadržaj toga pisma i da li se i zbog čega te pretpostavke razlikuju od kupaca koji su plaćali kreditom kod prednika tuženika.

19. Zbog pogrešnog pravnog shvaćanja nisu pravilno utvrđene sve odlučne činjenice o pravima i obvezama stranaka kako su ugovorene citiranim i eventualno drugim relevantnim odredbama ugovora o kojima ovisi i zaključak o postojanju i opsegu obveze tužitelja da trpi namirenje tražbine tuženika osigurane založnim pravom.

20. Iz izloženog proizlazi da je ostvaren žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja pa je temeljem odredbe čl. 370. ZPP prvostupanjska presuda ukinuta i predmet vraćen na ponovno suđenje, radi pravilnog utvrđenja činjenica na koje je ukazano i u skladu sa izloženim shvaćanjem te donošenja nove, zakonite odluke o tužbenom zahtjevu.

21. Odluka o naknadi parničnoga troška je ukinuta sukladno odredbi čl. 164. st. 4. ZPP a odluka o troškovima postupka u povodu žalbe temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

U Zagrebu, 11. srpnja 2023.

Predsjednik vijeća:

Ksenija Grgić, v.r.