REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 874/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila, člana vijeća i suca izvjestitelja, te Marine Paulić, Dragana Katića i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Miroslava Marciuša, vl. obrta FILMAR, OIB 52920466124, Varaždin, J. Kozarca 53, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Žiger, odvjetnik iz Varaždina, Stanka Vraza 37, protiv tuženika LJEKARNE SKUPNJAK, OIB 23839935210, Varaždin, Zagrebačka 13/I, kojeg zastupa punomoćnik Mirko Ramušćak, odvjetnik iz Varaždina, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda republike Hrvatske poslovni broj Pž-6379/2016-3 od 17. ožujka 2020., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Varaždinu bbroj Povrv- 616/2017-17 od 27. lipnja 2016., u sjednici održanoj 11 srpnja 2023.,

p r e s u d i o  j e:

I Revizija tuženika, podnesena protiv presude Visokog trgovačkog suda republike Hrvatske poslovni broj Pž-6379/2016-3 od 17. ožujka 2020., odbija se kao neosnovana.

II Tužitelju se ne dosuđuje trošak sastava odgovora na reviziju.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom djelomično je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javne bilježnice Lane Mihinjač iz Varaždina poslovni broj Ovrv-919/15 od 21. srpnja 2015., u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da u roku od 8 dana isplati tužitelju iznos od 43.058,40 kn sa zateznim kamatama, na pojedinačne iznose i po stopi sve preciznije navedeno u toj presudi, kao i naknaditi mu troškove ovršnog postupka u iznosu od 1.957,73 kn sa zateznim kamatama koje teku od 21. srpnja 2015. do 31. srpnja 2015. po stopi koja je jednaka eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, dok je ukinut platni nalog u dijelu kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju trošak ovršnog dijela postupka u iznosu od 67,50 kn te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan (točka I. izreke). Točkom II. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju troškove iznosu od 4.781,00 kn, dok je zahtjev za naknadom troška u iznosu od 500,00 kn odbijen kao neosnovan.

2. Drugostupanjskom presudom potvrđena je navedena presuda suda prvog stupnja u dijelu točke I. izreke kojom je djelomično održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javne bilježnice Lane Mihinjač iz Varaždina poslovni broj Ovrv-919/15 od 21. srpnja 2015., u dijelu u kojem je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 43.058,40 kn sa zateznim kamatama na svaki pojedini iznos od dospijeća do isplate kao i troškove ovršnog postupka u iznosu od 1.957,73 kn sa zateznim kamatama koje teku od 21. srpnja 2015. pa do isplate, te u dijelu točke II. izreke kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju troškove postupka u iznosu od 4.781,00 kn.

3. Ovaj sud je tuženiku protiv drugostupanjske presude dopustio reviziju u odnosu na pitanje:

"Treba li suvlasnik koji se izdvaja iz zajedničke pričuve cijele zgrade koja ima više zasebnih dijelova i više različitih upravitelja, a suvlasnik koji se izdvaja plaća pričuvu svim upraviteljima (tj. svakom upravitelju proporcionalni dio) imati suglasnost (za izdvajanje) preko 50% vrijednosti suvlasničkih dijelova suvlasnika cijele zgrade ili suglasnost svakog zasebnog dijela zgrade preko 50%"?

4. Postupajući po navedenom dopuštenju tuženik je protiv drugostupanjske presude, u dijelu u kojem je održan na snazi predmetni platni nalog, podnio reviziju iz čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP), temeljeći reviziju na tvrdnji o pogrešnoj primjeni materijalnog prava. Predlaže da ovaj sud preinači drugostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i ukine navedeni platni nalog uz naknadu troška postupka, ili da ukine pobijane presude i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

5. U odgovoru na reviziju tužitelj osporava osnovanost revizije te predlaže istu odbiti i tuženika obvezati na naknadu troškova revizijskog postupka tužitelju.

6. Revizija je neosnovana.

7. U povodu revizije iz čl. 382. ZPP-a revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena (čl. 391. st. 1. ZPP-a).

8. Predmet spora u revizijskom stadiju postupka je zahtjev tužitelja na plaćanje zajedničke pričuve, a vezano za pitanje mora li suvlasnik koji se izdvaja iz zajedničke pričuve cijele zgrade koja ima više zasebnih dijelova i više različitih upravitelja, a suvlasnik koji se izdvaja plaća pričuvu svim upraviteljima (tj. svakom upravitelju proporcionalni dio) imati suglasnost (za izdvajanje) preko 50% vrijednosti suvlasničkih dijelova suvlasnika cijele zgrade ili suglasnost svakog zasebnog dijela zgrade preko 50%.

9. U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

- da je nekretnina na koju se odnosi pričuva upisana u zk. ul. 13804, k.o. Varaždin i da je riječ o nekretnini na kojoj je uspostavljeno etažno vlasništvo s neodređenim omjerima,

- da je Međuvlasničkim ugovorom od 4. srpnja 1997., sklopljenim između suvlasnika na adresi Zagrebačka 13, uređeno upravljanje nekretninom, plaćanje pričuve na način da je svaki od dva posebna ulaza u tu zgradu (ulaz Zagrebačka 13/I i ulaz Zagrebačka 13/II - ulazi I. i II.) ugovorio vlastiti režim upravljanja i tko je predstavnik stanara,

- da su Sporazumom od 29. studenoga 1999., sklopljenim između suvlasnika na adresi Zagrebačka 13/I i suvlasnika na adresi Zagrebačka 13/II (ulazi I. i II.) suvlasnici ta dva ulaza zgrade uredili međusobne odnose u pogledu plaćanja pričuve i za poslovni prostor koji je danas u vlasništvu tuženika, i to tako da se pričuva za taj poslovni prostor plaća na način da svakome od ulaza pripada 50% iznosa pričuve od tog prostora, na koji način je pričuva za taj poslovni prostor i plaćana,

- da su prema Međuvlasničkom ugovoru od 1. prosinca 2012. i 1. ožujka 2014., sklopljenim između suvlasnika na adresi Zagrebačka 13/I, suvlasnici ugovorili da upravljanje zgradom na adresi Zagrebačka 13/I povjere tužitelju kao upravitelju, kao i da ugovor o upravljanju zgradom koji će biti sklopljen s tužiteljem mogu otkazati samo suvlasnici koji zajedno imaju većinu suvlasničkih dijelova,

- da su Ugovorom o upravljanju nekretninom od 1. prosinca 2012. i 1. ožujka 2014. sklopljenim između suvlasnika na adresi Zagrebačka 13/I i tužitelja kao upravitelja zgrade na navedenoj adresi, suvlasnici su poslove upravljanja zgradom povjerili tužitelju kao upravitelju, u ranijem ugovoru na rok od 12 mjeseci, a u kasnijem ugovoru na neodređeno vrijeme,

- da su Odlukom o protivljenju izdvajanju suvlasnika Zagrebačke 13/II od 2. studenog 2012. suvlasnici na adresi Zagrebačka 13/II izjavili da se protive izdvajanju Ljekarne Skupnjak kao poseban, III. ulaz,

- da su u Međuvlasničkom ugovoru br. 02 od 1. srpnja 2013., kojeg je priložio tuženik, kao stranke ugovora navedeni suvlasnici na adresi Zagrebačka 13/I i suvlasnici na adresi Zagrebačka 13/II, da je istim određeno da se poslovni prostor u vlasništvu Ljekarne Skupnjak izdvoji u zasebnu cjelinu ULAZ – LJEKARNA, da predstavnik zasebnog ulaza bude ravnatelj Ljekarne Skupnjak te,

- da na dostavljenim Potpisnim listama, koje su prilog Međuvlasničkog ugovora br. 02. nije naznačen datum, te da su potpisne liste potpisali suvlasnici s ukupno 45,5% vrijednosti svih posebnih dijelova zgrade na adresi Zagrebačka 13/I i suvlasnici Zagrebačka 13/II., s ukupno 58% vrijednosti svih posebnih dijelova zgrade.

10. Prvostupanjski sud je održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika kojim je tuženik obvezan platiti tužitelju s osnova pričuve iznos od 43.058,40 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i troškovima ovršnog i parničnog postupka, pri čemu je izrazio pravno shvaćanje prema kojem je tuženik za izdvajanje iz zajedničke pričuve trebao dobiti suglasnost preko 50% vrijednosti suvlasničkih dijelova svakog zasebnog dijela zgrade, a budući da takvu suglasnost nije dobio od dijela zgrade nazvanog Ulaz I, nije se mogao izdvojiti iz zajedničke pričuve zgrade, te je i dalje dužan plaćati odgovarajući dio pričuve upravitelju Ulaza I predmetne zgrade, sukladno međuvlasničkom sporazumu Ulaza I. i Ulaza II. predmetne zgrade, posljedično čemu je platni nalog održao na snazi i obvezao tuženika platiti tužitelju dospjelu pričuvu kao upravitelju Ulaza I. Pri iznošenju navedenog pravnog shvaćanja pozvao se na odredbu čl. 375. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 73/00, 22/02, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14 - dalje: ZVDSP- a).

11. Drugostupanjski sud prihvatio je utvrđenja prvostupanjskog suda, kao i izneseno pravno shvaćanje.

12. Tuženik smatra da je izneseno pravno stajalište pogrešno jer međuvlasnički ugovor mora sadržavati veličinu suvlasničkih dijelova cijele nekretnine, a ne dijela nekretnine.

13. U povodu revizije iz čl. 382. ZPP-a revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena (čl. 391. st. 1. ZPP-a).

14. Neosnovana je tvrdnja tuženika da je potvrđujući prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu drugostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo.

15. Odredbom čl. 85. ZVDSP-a regulirano je pitanje uprave svih suvlasnika, a prema st. 1. te odredbe cijelom nekretninom na kojoj je na jednom ili više suvlasničkih dijelova osnovano vlasništvo određenoga posebnog dijela upravljaju suvlasnici po općim pravilima o upravljanju suvlasničkom stvari, ako ovim Zakonom nije što drugo određeno, a prema st. 4. te odredbe suvlasnici donose u pisanom obliku odluke o poduzimanju poslova redovite uprave i izvanrednih poslova, s tim da međusobne odnose mogu odrediti pisanim sporazumom (međuvlasnički ugovor).

16. 1. Odredbom čl. 89. st. 1. ZVDSP-a propisano je da troškove za održavanje i za poboljšavanje nekretnine snose svi suvlasnici nekretnine razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima, ako nije drukčije određeno, a prema st. 2. te odredbe doprinose za zajedničku pričuvu radi pokrića troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine te za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova snose svi suvlasnici razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima, ako nije drukčije određeno.

16. 2. Stavkom 3. čl. 89. ZVDSP-a određeno je da suvlasnici mogu odrediti drukčiji ključ raspodjele troškova i doprinosa zajedničkoj pričuvi nego u stavku 1. i 2. ovoga članka, i to:

– odlukom većine suvlasničkih dijelova, kad je riječ o troškovima za održavanje onih uređaja nekretnine koji nisu u podjednakom omjeru korisni svim suvlasnicima, kao što su troškovi za dizalo, centralno grijanje i dr., ako takvu odluku opravdavaju različite mogućnosti pojedinih suvlasnika da te uređaje rabe i nemogućnost utvrđivanja stvarnoga potroška svakoga pojedinoga suvlasnika,

– suglasnom odlukom svih suvlasnika, u pisanom obliku, glede svih ostalih troškova za održavanje i poboljšavanje nekretnine te doprinosa zajedničkoj pričuvi.

17. Zajednička pričuva regulirana je odredbom čl. 90. ZVDSP-a, a prema st. 1. te odredbe zajednička pričuva iz članka 85. stavka 2. toga Zakona je namjenski vezana zajednička imovina svih koji su suvlasnici nekretnine, namijenjena za pokriće troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine te za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova, a nju, prema st. 2. te odredbe tvore novčani doprinosi koje su suvlasnici uplatili na temelju odluke donesene većinom suvlasničkih dijelova, odnosno odluke koju je na zahtjev nekoga suvlasnika donio sud s obzirom na predvidive troškove i uzimajući u obzir imovinsko stanje svih suvlasnika, dok prema st. 3. te odredbe zajedničkom pričuvom upravljaju suvlasnici, odnosno upravitelj nekretnine kao imovinom odvojenom od imovine bilo kojega suvlasnika, uloženom na način da donosi plodove.

18. 1. Prema odredbi čl. 375. st. 1. ZVDSP-a uzajamni odnosi suvlasnika u svezi s upravljanjem i korištenjem nekretnine utvrđuju se ugovorom koji mora biti sklopljen u pisanom obliku (međuvlasnički ugovor), a taj Ugovor, prema st. 2. citirane odredbe sadrži osobito, između ostalog i uvjete i način upravljanja nekretninom, kao i uvjete i način prikupljanja i raspolaganja sredstvima zajedničke pričuve, te uvjete i način korištenja zajedničkih prostorija, te uređaja i zemljišta koje pripada određenoj nekretnini.

18. 2. Prema st. 3. čl. 375. ZVDSP-a odluke koje proizlaze iz međuvlasničkog ugovora obvezuju sve suvlasnike ako je ugovor sklopila većina suvlasnika čiji suvlasnički dijelovi čine više od polovice vrijednosti svih posebnih dijelova nekretnine, a prema st. 4. odredbe međuvlasničkoga ugovora imaju učinak i prema suvlasniku koji je to pravo stekao nakon sklapanja međuvlasničkoga ugovora.

19. Prema odredbi čl. 377. ZVDSP-a ako se u jednoj nekretnini nalaze zajednički dijelovi i uređaji koji koriste i drugim nekretninama (krov, oluci, fasada, kotlovnica), odnosno nadstojnički stan koji pripada i drugim nekretninama, suvlasnici tih nekretnina dužni su sklopiti ugovor o upravljanju i korištenju tih zajedničkih dijelova i uređaja, odnosno nadstojničkoga stana, te su prema odredbi čl. 380. st. 1. ZVDSP-a sredstva zajedničke pričuve dužni uplaćivati na račun koji će u tu svrhu otvoriti, prema utvrđenom godišnjem, odnosno višegodišnjem programu.

20. Iz navedenih odredbi nedvojbeno proizlazi da suvlasnici jedne nekretnine, koji su ujedno i vlasnici posebnih dijelova te nekretnine, svoje međusobne odnose mogu, odnosno moraju odrediti pisanim sporazumom (međuvlasničkim ugovorom), te su dužni formirati zajedničku pričuvu propisanu čl. 85. ZVDSP-a, koja je namjenska i vezana zajednička imovina svih koji su suvlasnici nekretnine, a namijenjena je za pokriće troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine te za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova, a nju tvore novčani doprinosi koje su suvlasnici uplatili na temelju odluke donesene većinom suvlasničkih dijelova, odnosno odluke koju je na zahtjev nekoga suvlasnika donio sud s obzirom na predvidive troškove i uzimajući u obzir imovinsko stanje svih suvlasnika.

22. Iz navedenih odredbi, nadalje proizlazi, da odluke koje proizlaze iz međuvlasničkog ugovora obvezuju sve suvlasnike (čl. 375. st. 3. ZVDSP-a) ako je ugovor sklopila većina suvlasnika čiji suvlasnički dijelovi čine više od polovice vrijednosti svih posebnih dijelova nekretnine, a ako se u jednoj nekretnini nalaze zajednički dijelovi i uređaji koji koriste i drugim nekretninama (krov, oluci, fasada, kotlovnica), odnosno nadstojnički stan koji pripada i drugim nekretninama, suvlasnici tih nekretnina dužni su sklopiti ugovor o upravljanju i korištenju tih zajedničkih dijelova i uređaja, odnosno nadstojničkoga stana (čl. 377. ZVDSP-a), te su prema odredbi čl. 380. st. 1. ZVDSP-a sredstva zajedničke pričuve dužni uplaćivati na račun koji će u tu svrhu otvoriti, prema utvrđenom godišnjem, odnosno višegodišnjem programu.

23. Primjenjujući navedene odredbe na konkretni slučaj, prema shvaćanju ovoga suda, tuženikov posebni dio, (koji u naravi predstavlja prizemlje cijele zgrade) neodvojivo je povezan i čini sastavni dio te nekretnine, konkretno ulaza I. i ulaza II. zgrade Zagrebačke 13, a zajedničku pričuvu dužan je plaćati za održavanje zajedničkih dijelova cijele nekretnine, dakle i ulaza I. i ulaza II. jer se jedna etaža ne može izdvojiti u zasebnu cjelinu, kada je na njoj samo jedan vlasnik koji je ujedno i vlasnik tog posebnog dijela. Kada bi to bilo moguće, na taj način bi pukim izdvajanjem iz pričuve isti zapravo onemogućio svoje sudjelovanje u doprinosima koji služe održavanju svih zajedničkih dijelova nekretnine te bi time izbjegao svoju obvezu upravljanja i održavanja zajedničkih dijelovima nekretnine, propisane ZVDSP-a, kao npr. tavana, lifta i dr. Stoga izdvajanje vlasnika jednog posebnog dijela nekretnine od plaćanja pričuve u tzv. "posebni ulaz" nije moguće jer se ne radi o samostalnoj uporabnoj cjelini na kojoj postoji više vlasnika više posebnih dijelova, a to u ovom slučaju tim više jer se ovdje ne radi o izdvajanju po vertikali ("od krova do poda"), kojim izdvajanjem bi bili obuhvaćeni svi vlasnici posebnih dijelova čiji posebni dijelovi bi predstavljali jednu samostalnu uporabnu cjelinu, već o izdvajanju po horizontali (etaži) i to samo jednog vlasnika posebnog dijela jedne zgrade.

24. Osim toga, Odlukom o izdvajanju, odnosno predmetnim međuvlasničkim ugovorom br. 2. od 01. srpnja 2013., na koju se poziva tuženik, nije utvrđeno koji se dio predmetne zgrade, koji ima Ulaz I i Ulaz II, (koji su do tada činili zasebne dijelove zgrade utvrđene u međuvlasničkom ugovoru iz 1997, Sporazumu iz 1999, Ugovoru o upravljanju nekretninom od 1. prosinca 2012, i od 1. ožujka 2014.) izdvaja i čini zasebnu cjelinu, već je određeno da se izdvaja posebni dio zgrade - poslovni prostor u vlasništvu tuženika. Odredbama ZVDSP-a nije predviđeno da se posebni dio zgrade može izdvojiti iz upravljanja jer se upravljanje nekretninom u smislu ZVDSP-a vrši nad zajedničkim dijelovima zgrade, odnosno nad nekretninom kao cjelinom, dok ovlast nad upravljanjem posebnim dijelom nekretnine ima onaj suvlasnik na čijem je suvlasničkom dijelu uspostavljeno vlasništvo posebnog dijela nekretnine.

25. 1. Prema navedenom, a prema shvaćanju ovoga suda, kada bi pojedini suvlasnik bio u mogućnosti izdvojiti se iz sustava upravljanja, tada bi svaki suvlasnik mogao imati svoga zasebnog upravitelja i njemu, tj. samom sebi plaćati zajednički pričuvu, ako bi se o tome donijela odluka s potrebnom većinom glasova suvlasnika, a to je u cijelosti protivno samom institutu upravljanja nekretninom, institutu upravitelja nekretnine i postojanju zajedničke pričuve, a kojima je svrha bolje i organiziranije upravljanje nekretninom kao cjelinom, radi efikasnijeg održavanja zajedničkih dijelova iste. Postupanje na takav način, odnosno pukim izdvajanjem pojedinog suvlasnika, čak i ukoliko postoji odluka većine o tome, je u suprotnosti s izričitim-kogentnim odredbama ZVDSP-a koje uređuju upravljanje nekretninom i zajedničku pričuvu, slijedom čega bi takav pravni posao bio i nevaljan, jer bi se u slučaju njegove valjanosti izgubio svaki smisao postojanja navedenih pravnih instituta.

25. 2. Stoga bi se poseban režim upravljanja eventualno mogao ugovoriti između više vlasnika posebnog dijela nekretnine, odnosno suvlasnika glede određenog dijela zgrade nad kojim postoji uprava svih suvlasnika (zajedničkog dijela zgrade po vertikali "od krova do poda"), a koji dio zgrade bi se morao detaljno definirati, dok glede posebnog dijela zgrade koji pripada točno određenom suvlasniku to nije moguće jer glede tog dijela ostali suvlasnici nemaju vlasnička prava, već njime po samome zakonu upravlja i s njime čini što ga volja sam vlasnik tog dijela.

26. Pored navedenog važno je naglasiti da bez postojanja međuvlasničkog ugovora nije moguće izvršiti podjelu upravljanja zgrade po dijelovima, te bi takav ugovor morao vrlo detaljno definirati pitanja od zajedničkog interesa svih suvlasnika zgrade. U konkretnom slučaju, takav međuvlasnički ugovor nije sklopljen, jer međuvlasnički ugovor br. 2., koji je tuženik priložio u spis, ta pitanja ne definira. Predmetna zgrada je, kako je naprijed navedeno, podijeljena između svih suvlasnika i to Međuvlasničkim ugovorima iz 1997. i 1999. u pogledu zajedničkih dijelova zgrade, na način da zajedničkim dijelom zgrade koji pripada ulazu Zagrebačka 13/I pripada svim onim suvlasnicima koji pripadaju tom ulazu, te upravo oni upravljaju samostalno odnosno putem izabranog upravitelja tim dijelom zgrade, dok je isti režim ugovoren u pogledu dijela zgrade koji pripadaju ulazu Zagrebačka 13/II, te je određen način plaćanja i podjela plaćene pričuve za poslovni prostor koji je predmet ovog postupka.

27. Imajući u vidu da su se Odlukom o protivljenju izdvajanju suvlasnika Zagrebačke 13/II od 2. studenoga 2012. suvlasnici na adresi Zagrebačka 13/II protivili izdvajanju Ljekarne Skupnjak kao poseban, III. ulaz, te da su suvlasnici svih posebnih dijelova zgrade na adresi Zagrebačka 13/I (s ukupno 45,5% vrijednosti svih posebnih dijelova) dali suglasnost za navedeno izdvajanje, neovisno što su suvlasnici Zagrebačka 13/II., s ukupno 58% vrijednosti svih posebnih dijelova zgrade podržali takvo izdvajanje, tuženik za bilo kakvo izdvajanje plaćanja pričuve nema potrebnu većinu, kako na razini cijele zgrade, tako ni razini svakog od ulaza, jer su suvlasnici ulaza II. naknadnom odlukom (od 2. studenoga 2012.) takvu suglasnost tuženiku uskratili.

28. Rezimirajući naprijed navedeno, odgovor na postavljeno pitanje glasi:

Pojedini suvlasnik, odnosno vlasnik posebnog dijela nekretnine ne može se izdvojiti iz zajedničke pričuve cijele zgrade koja ima više zasebnih dijelova i više različitih upravitelja, i taj suvlasnik, koji je ujedno i vlasnik posebnog dijela nekretnine (koji se namjerava izdvojiti od plaćanja pričuve) i koji do tada plaća pričuvu svim upraviteljima (tj. svakom upravitelju proporcionalni dio) ukoliko se radi o horizontalnom izdvajanju neovisno od toga ima li suglasnost (za izdvajanje) preko 50% vrijednosti suvlasničkih dijelova suvlasnika cijele zgrade ili suglasnost svakog zasebnog dijela zgrade preko 50%.

29. Slijedom iznesenog, nije osnovan revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, te je na temelju odredbe čl. 393. st. 1. ZPP-a valjalo presuditi kao u izreci.

30. Tužitelju nije dosuđen trošak sastava odgovora na reviziju jer je taj trošak ocijenjen nepotrebnim (čl. 155. st. 1. ZPP-a).

Zagreb, 11. srpnja 2023.

Predsjednica vijeća:

Jasenka Žabčić

Broj zapisa: 9-3085a-c14e7

Kontrolni broj: 0fed3-c78f8-05095

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=JASENKA ŽABČIĆ, L=ZAGREB, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.