REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 4273/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Branka Medančića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice L. R. iz S., OIB ..., zastupane po punomoćniku M. T., odvjetniku iz Č., protiv tuženice A. B. d.d. Z., OIB ..., zastupane po punomoćnicima - odvjetnicima iz Odvjetničkog društva K. & P. iz Z., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o prijedlogu tužene za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-791/2022-2 od 19. srpnja 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Čakovcu, poslovnog broja P-27/2022- 4 od 21. travnja 2022., u sjednici održanoj 11. srpnja 2023.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog za dopuštenje revizije se odbija u pogledu postavljenih pravnih pitanja.
II. Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje u pogledu pozivanja na povredu temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tužena je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude.
2. U prijedlogu za dopuštenje revizije je postavila pravna pitanja za koja smatra da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz praksu.
2.1. Pozvala se i na povredu temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
3. U dijelu u kojem je prijedlog podnesen u smislu toč. 2. ovoga obrazloženja ovaj ga je sud kvalificirao kao prijedlog za dopuštenje revizije u smislu st. 1. čl. 385.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP), dok ga je, u dijelu u kojem je podnesen u smislu toč. 2.1. ovoga obrazloženja, kvalificirao u smislu st. 2. toga članka te je prijedlog razmotrio sukladno odredbama čl. 387. st. 1. i čl. 389. ZPP-a.
O prijedlogu podnesenom u smislu st. 1. čl. 385.a ZPP-a
4. U pogledu prvog pravnog pitanja (naznačenog pod „(i)“), koje se odnosi na početak tijeka zateznih kamata, za uputiti je da je pobijana odluka usklađena sa pravnim shvaćanjem revizijskog suda izraženog već u presudi poslovnog broja Revt 249/2014. od 9. travnja 2015.
5. U pogledu drugog pravnog pitanja (naznačenog pod „(ii)“), kojim se propituje utjecaj podnošenja tužbe za zaštitu kolektivnih prava i interesa na tijek zastare, pravno shvaćanje suda u pobijanoj odluci je usklađeno sa pravnim shvaćanjem revizijskog suda u odluci poslovnog broja Rev 2245/2017 od 20. ožujka 2018.
6. U odnosu na treće pravno pitanje (naznačeno pod „(iii)“), koje se odnosi na promjenjivost, odnosno nepromjenjivost (i visinu) stope kamate nakon utvrđene ništetnosti, valja reći da je na to pitanje Vrhovni sud Republike Hrvatske odgovorio u presudi broj Rev-308/22-2 od 19. travnja 2022. na način da je iskazao shvaćanje da potrošaču pripada pravo na povrat plaćenog po osnovi nepoštene ugovorne odredbe kojom je ugovorena promjenjivost kamatne stope prema odluci kreditora u visini utvrđene razlike između plaćenih kamata i kamata obračunatih na temelju kamatne stope utvrđene ugovorom u dijelu koji nije oglašen ništetnim, bez da se dio ugovorne odredbe koji je utvrđen ništetnim supstituira primjenom nekog parametra ili referentne stope koje bi određivao sud u okolnostima svakog pojedinog slučaja i u odnosu na tako utvrđenu stopu obračunava možebitna razlika. Pobijana je odluka u skladu s tim shvaćanjem.
7. U odnosu na četvrto pravno pitanje (naznačeno pod „(iv)“), koje se odnosi na trošak pristupa na ročište za objavu presude, je obrazložiti da je pobijana odluka usklađena s odlukom revizijskog suda broj Rev 832/2022 od 22. ožujka 2023.
8. Slijedom navedenog, a u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u dijelu u kojem je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP-a - zbog pravnih pitanja koje tužena smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava - valjalo je, temeljem odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP-a, odlučiti kao u izreci, pod toč. I.
O prijedlogu podnesenom u smislu st. 2. čl. 385.a ZPP-a
9. Tužena se u prijedlogu za dopuštenje revizije pozvala da joj je u pobijanoj odluci postupovnim propustima došlo do povrede prava na pravično suđenje i jednakost oružja, iz čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 08/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 05/14 - dalje: Ustav) i čl. 6.1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“, broj 18/97, 6/99 - proč. tekst. 8/99 - ispravak, 14/02 i 1/06 - dalje: Konvencija).
10. U tom smislu, tužena navodi da nižestupanjski sudovi nisu odgovorili, tj., dali svoje razloge, o utjecaju (po tuženoj predstavljane) činjenice da se u konkretnom slučaju pregovaralo o spornim odredbama ugovora o kreditu odnosno da su prije sklapanja ugovora o kreditu one bile pojašnjene - na primjenu čl. 502.c. ZPP-a, tj. primjenu utvrđenja iz presude povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava na ovaj, konkretan slučaj.
10.1. Međutim, jasno je iz cjelokupnog obrazloženja nižestupanjskih odluka da je shvaćanje nižestupanjskih sudova da su vezani utvrđenjima iz kolektivne tužbe; dakle, u tom smislu se ne može odgovoriti o propustima o davanju odgovora na gore navedene navode tužene, jer je o tome jasno dano pravno shvaćanje.
10.2. Dakle, stranka nije učinila vjerojatnim „osobito teške“ postupovnopravne povrede (čl. 385.a st. 2. ZPP).
11. U pogledu navoda tužene o neizvođenju dokaza saslušanjem svjedoka predloženih radi utvrđivanja činjenica protivnih utvrđenjima iz presude donesene u kolektivnom sporu, za obrazložiti je da tužena, uz prijedlog za dopuštenje revizije, nije dostavila žalbu ili neke druge dijelove spisa (čl. 387. st. 3. ZPP) iz kojih bi proizlazilo da je predložila saslušati svjedoke na okolnosti koje u prijedlogu navodi niti je iz nižestupanjskih odluka jasno da bi taj dokaz (ili neki drugi dokaz koji bi se odnosio na dokazivanje protivno utvrđenjima iz kolektivnog spora) bio predložen (napominje se da drugostupanjska odluka govori samo o neizvođenju dokaza saslušanjem odgovorne osobe tuženika jer nije pristupio ročištu, što se ne propituje u prijedlogu).
12. Dakle, tužena nije učinila vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i da se na te povrede, na koje se mogla pozvati, pozivala u nižestupanjskom postupku.
13. Slijedom navedenog, a u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u dijelu u kojem je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP-a - u pogledu pozivanja na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom i Konvencijom - valjalo, temeljem 389.a st. 4. ZPP-a odlučiti kao u izreci ovoga rješenja, pod toč. II. Zagreb, 11. srpnja 2023.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug, v.r.
