REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 3482/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Branka Medančića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari prvotužiteljice M. M. iz H., OIB ... i drugotužitelja D. M. iz R., OIB ..., koje oboje zastupa punomoćnik M. V., odvjetnik iz R., protiv tužene A. b. d.d. Z., OIB ..., koju zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Š. i p. iz Z., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužene za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splita poslovni broj Gž-1630/2020-2 od 4. veljače 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Delnicama, poslovni broj P-719/2019-22 od 24. srpnja 2020., u sjednici održanoj 11. srpnja 2023.,
r i j e š i o j e :
Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tužena je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude i u njemu postavila pravna pitanja koja smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava.
2. Odgovor na taj prijedlog nije podnesen.
3. Ovaj je sud prijedlog razmotrio sukladno odredbama čl. 385., 385.a i 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19
- dalje: ZPP), koji se primjenjuje u ovome predmetu temeljem čl. 107. st. 1. i 5. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 80/2022).
4. U pogledu pitanja koja su u prijedlogu naznačena kao postupovnopravna pitanja (pod A - i., ii., iii) je za navesti da je pravno shvaćanje suda u pobijanoj odluci podudarno sa pravnim shvaćanjem koje je revizijski sud izrazio u odluci poslovnog broja Rev 3142/2018 od 19. ožujka 2019.
4.1. Pritom je za nadodati da se, protivno navodima iz drugog postavljenog postupovnopravnog pitanja (naznačeno sa „ii“), nije utvrdilo drukčije činjenično stanje u odnosu na ono utvrđeno u kolektivnom sporu na koji se odnosi to pitanje (a ovaj, revizijski sud ocjenu dopuštenosti revizije sagledava u okviru činjeničnog stanja kakvog su ga utvrdili nižestupanjski sudovi i nema ovlast to činjenično stanje preispitivati) pa u tom dijelu to pitanje čak ni nema utjecaj na odluku u sporu.
5. Prvo postavljeno pitanje naznačeno kao materijalnopravno (pod B - i) polazi od, u nižestupanjskim odlukama neutvrđene, činjenice iz koje bi proizlazilo da se ugovor tumači suprotno zajedničkoj namjeri pa to pitanje nema utjecaj na odluku u sporu.
6. U pogledu drugog i četvrtog pitanja naznačenog kao materijalnopravno (pod B-ii i B - iv) kojim se propituje utjecaj podnošenja tužbe za zaštitu kolektivnih prava i interesa na tijek zastare, i na primjenu pravila o zastari, pravno shvaćanje suda u pobijanoj odluci je usklađeno sa pravnim shvaćanjem revizijskog suda u odluci poslovnog broja Rev 2245/2017 od 20. ožujka 2018.
7. U pogledu trećeg pravnog pitanja naznačenog kao materijalnopravno (pod B - iii) koje se odnosi na početak tijeka zateznih kamata, za uputiti je da je pobijana odluka usklađena sa pravnim shvaćanjem revizijskog suda izraženog već u presudi poslovnog broja Revt 249/2014. od 9. travnja 2015.
8. U odnosu na peto pravno pitanje naznačeno kao materijalnopravno (pod B- v) koje se odnosi na promjenjivost, odnosno nepromjenjivost (i visinu) stope kamate nakon utvrđene ništetnosti, valja reći da je na to pitanje Vrhovni sud Republike Hrvatske odgovorio u presudi broj Rev-308/22-2 od 19. travnja 2022. na način da je iskazao shvaćanje da potrošaču pripada pravo na povrat plaćenog po osnovi nepoštene ugovorne odredbe kojom je ugovorena promjenjivost kamatne stope prema odluci kreditora u visini utvrđene razlike između plaćenih kamata i kamata obračunatih na temelju kamatne stope utvrđene ugovorom u dijelu koji nije oglašen ništetnim, bez da se dio ugovorne odredbe koji je utvrđen ništetnim supstituira primjenom nekog parametra ili referentne stope koje bi određivao sud u okolnostima svakog pojedinog slučaja i u odnosu na tako utvrđenu stopu obračunava možebitna razlika. Pobijana je odluka u skladu s tim shvaćanjem.
9. U odnosu na šesto pravno pitanje naznačeno kao materijalnopravno (pod B- vi), tužena se, kao na razloge važnosti u smislu čl. 385.a ZPP-a pozvala na odluku suda, no, u kojoj je pravno shvaćanje izraženo u okviru drugačijeg utvrđenog činjeničnog stanja - da su ugovorne odredbe bile jasne lako razumljive i uočljive.
9.1. No, važnije je od prethodnog za obrazložiti, da ovaj sud u okviru razmatranja razloga važnosti pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i razvoj prava ne uzima u obzir prvostupanjske odluke, a upravo se na takve pozvala tužena u odnosu na zadnje pravno pitanje. Naime, zakonitost pravnog shvaćanja prvostupanjskih sudova ocjenjuje u postupku po redovnim pravim lijekovima, pred drugostupanjskim sudovima. Tek pravno shvaćanje izraženo u drugostupanjskim odlukama potencijalno, u slučaju njihove međusobne nepodudarnosti (i nepodudarnosti sa odlukama ostalih sudova iz čl. 385.a ZPP-a), zahtjeva intervenciju revizijskog suda radi ujednačenja sudske prakse. Stoga prvostupanjske odluke ne predstavljaju razlog važnosti za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava, u smislu čl. 385.a ZPP-a.
10. Iz svega obrazloženog proizlazi da u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz članka 385.a stavka 1. ZPP-a i dopuštenje revizije pa je, na temelju odredbe članka 392. stavka 1., u vezi s člankom 387. stavkom 5. ZPP-a, riješeno kao u izreci.
Zagreb, 11. srpnja 2023.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug, v.r.
