Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: 26 Gž-659/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu po sutkinji Sanji Bađun kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja M. M., OIB:..., iz Z., kojeg zastupa punomoćnik D. P., odvjetnik u Z., protiv tuženika E. o. d.d., OIB:..., Z., kojeg zastupa punomoćnica I. G. Z., odvjetnica u O. d. G.&P. d.o.o. u Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja i žalbi tuženika izjavljenima protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn- 3365/2021-17 od 10. ožujka 2023., dana 11. srpnja 2023.

p r e s u d i o  i  r i j e š i o  j e

I. Djelomično se odbijaju i djelomično prihvaćaju žalbe tužitelja i tuženika, te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-3365/2021-17 od 10. ožujka 2023.:

- preinačuje pod toč. II. izreke i sudi:

Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju na ime naknade neimovinske i imovinske štete iznos od 464,53 EUR/3.500,00 kn (slovima: četristošezdesetčetiri eura i pedesettri centa/tritisućepetsto kuna)[1] sa zateznom kamatom od 25. rujna 2021. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

-preinačuje pod toč. I. izreke u odluci o troškovima postupka i rješava:

Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak postupka u iznosu od 752,70 EUR / 5.671,22 kn (slovima: sedamstopedesetdva eura i sedamdeset centi/pettisuća šestosedamdesetjedna kuna i dvadesetdvije lipe)[1] sa zateznom kamatom od 10. ožujka 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u iznosu od 4,05 EUR/30,51 kn sa zateznom kamatom.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak sastava žalbe u iznosu od 155,53 EUR / 1.171,88 kn (slovima: stopedesetpet eura i pedesettri centi/ tisućustosedamdesetjedna kuna i osamdesetosam lipa)[1] , u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška sastava žalbe.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

V. Nepobijana toč. I. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 663,61 EUR/5.000,00 kn sa zateznom kamatom ostaje neizmijenjena.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod toč. I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 663,61 EUR/5.000,00 kn sa zateznom kamatom od 25. rujna 2021. do isplate i naknaditi trošak postupka u iznosu od 756,75 EUR/5.701,73 kn sa zateznom kamatom od 10. ožujka 2023. do isplate, dok je pod toč. II. izreke odbijen zahtjev tužitelja u iznosu od 464,53 EUR/3.500,00 kn.

2. Navedenu presudu pod toč. I. izreke u dijelu odluke o troškovima postupka pravodobno izjavljenom žalbom pobija tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući drugostupanjskom sudu preinačiti presudu sukladno žalbenim navodima, odnosno presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Navedenu presudu pod toč. II. izreke i pod toč. I. izreke u dijelu odluke o troškovima postupka pobija tužitelj iz svih zakonskih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., u daljnjem tekstu: ZPP), predlažući drugostupanjskom sudu preinačiti presudu sukladno žalbenim navodima, odnosno presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. Tužitelj je podnio odgovor na žalbu.

5. Žalbe tužitelja i tuženika su djelomično osnovane.

6. Predmet postupka je zahtjev za naknadu neimovinske i imovinske štete koju je tužitelj pretrpio u prometnoj nezgodi koju je skrivio osiguranik tuženika 17. veljače 2021.

7. Polazeći od nespornih činjenica o aktivnoj i pasivnoj legitimaciji stranaka, nastanku štetnog događaja (prometne nezgode) i odgovornosti tuženika, kao i da je tuženik prije podnošenja tužbe isplatio tužitelju iznos od 6.000,00 kn s osnova naknade neimovinske i imovinske štete, prvostupanjski sud je ocjenu djelomične osnovanosti zahtjeva za dosudu naknade neimovinske štete temeljem pretrpljenih fizičkih bolova i straha (kao kvalifikatornih okolnosti) i imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege utemeljio na utvrđenju:

- da iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka dr. T. T. i usmene dopune nalaza proizlazi da je tužitelj zadobio trzajnu ozljedu vratne kralježnice koja je nakon provedenog liječenja sanirana bez trajnih posljedica narušenja zdravstvenog stanja, uzimajući u obzir da je tužitelj imao istu ozljedu prije deset godina o čemu postoji (samo) zapis u zdravstvenom kartonu, da je nategnuće vratnih mišića objektivizirano dodatnom kliničkom obradom, nalazima RTG fsvk, CD karotida, EEG, EKA vratne kralježnice koji su uredni, te je i kliničkim pregledom utvrđena uredna funkcija vratne kralježnice, dok se blaži poremećaj koji je utvrđen pretragom EKA vratne kralježnice veže uz raniju ozljedu i degenerativne promjene uslijed ranije ozljede, da je tužitelj nosio ovratnik samo deset dana što govori u prilog da se radilo samo o nategnuću vratnih mišića radi kojeg nisu zaostale trajne posljedice u smislu smanjenja funkcije vratne kralježnice, da je liječenje trajalo do 15. rujna 2021. te je obuhvaćalo sve navedene pretrage, dva pregleda fizijatra i nošenje ovratnika, uslijed čega je tužitelj trpio fizičke bolove jakog intenziteta 3 dana, srednjeg intenziteta 7 dana i slabog intenziteta 28 dana, da je pretrpio primarni strah jakog intenziteta i kratkog trajanja, sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju od 3 dana, srednjeg intenziteta od 7 dana i slabog intenziteta od 14 dana, da mu je bila potrebna tuđa pomoć i njega 10 dana po 3 sata dnevno koju su tužitelju (prema njegovom iskazu) pružali supruga i majka,

pa je cijeneći intenzitet i trajanje fizičkih bolova i straha, kao i okolnosti konkretnog slučaja (nelagodnosti tijekom liječenja, odlazak fizijatru, nošenje ovratnika i više vrsta pretraga) zaključio da tužitelj ima pravo na naknadu neimovinske i imovinske štete u ukupnom iznosu od 1.456,95 EUR/11.000,00 kn, a kako je tuženik platio tužitelju prije podnošenja tužbe iznos od 796,34 kn/6.000,00 kn, to mu je dosudio daljnji iznos od 663,61 EUR/5.000,00 kn sa zateznom kamatom od podnošenja odštetnog zahtjeva (nepobijanom toč. I. izreke), dok je odbio zahtjev u iznosu od 464,53 EUR/3.500,00 kn pozivom na čl. 1100. i čl. 19. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., u daljnjem tekstu: ZOO) toč. II. izreke presude.

8. U žalbi tuženik osporava odluku o troškovima postupka (toč. I. izreke) navodeći da je sud pogrešno primijenio materijalno pravo obzirom je nakon smanjenja tužbenog zahtjeva trebao dosuditi trošak primjenom čl. 158. ZPP-a. Obzirom je tužitelj povukao tužbu za iznos od 6.500,00 kn, to smatra da prema vrijednosti povučenog dijela ima pravo na naknadu troškova za sve poduzete radnje i to za sastav odgovora na tužbu i zastupanje na raspravi 15. veljače 2023. po 75 bodova. Smatra da je tužitelju trebao biti obračunati trošak prema vrijednosti boda od 10,00 kn za sve radnje do 1. studenog 2022. kada je izmijenjena Tarifa o nagradama i naknadi troškova postupka, obzirom je obračunom nagrade prema vrijednosti boda od 15,00 kn sud retroaktivno primijenio Tarifu. Zaključno navodi da je sud neosnovano priznao tužitelju trošak sastava odštetnog zahtjeva obzirom se ne radi o nužnom izdatku za vođenje parničnog postupka. U prilog iznesenim žalbenim navodima poziva se na odluke županijskih sudova i Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

9. Tužitelj u žalbi navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a obzirom presuda ima nedostataka u pogledu razloga o odlučnim činjenicama radi kojih se ne može ispitati njezina zakonitost. Navodi da je u tužbi potraživao isplatu naknade neimovinske i imovinske štete u iznosu od 1.990,84 EUR/15.000,00 kn i da je nakon vještačenja smanjio zahtjev na iznos od 1.128,14 EUR/8.500,00 kn, a kako je sud odbio zahtjev da nije iznio razloge na temelju kojih nije u cijelosti usvojio zahtjev pa je time počinjena navedena bitna povreda. S tim u vezi smatra da je sud pogrešno utvrdio činjenično stanje i da je pogrešno primijenio materijalno pravo iz čl. 1100. ZOOO-a, odnosno da nije vodio računa o okolnostima konkretnog slučaja (o tužiteljevoj dobi, da je bio izložen zračenjima prilikom pretraga, da je koristio analgetike), odnosno o individualizaciji slučaja radi čega dosuđena naknada nema karakter pravične naknade. Ukazuje da je dosuđeni iznos niži od iznosa koji su propisani Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske, a koji su samo orijentacijski za izračun visine naknade, što znači da i pukom primjenom navedenih kriterija tužitelj ima pravo na naknadu u višem iznosu.

10. Primjenom čl. 365. st. 1. ZPP-a ovaj sud utvrđuje da presuda pod toč. I. izreke u dosuđujućem dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 663,61 EUR/5.000,00 kn sa zateznom kamatom nije pobijana žalbom, pa je isto konstatirano toč. V. izreke ove odluke.

11. U konkretnom slučaju radi se o sporu male vrijednosti u smislu čl. 458. st. 1. ZPP-a, u kojem se presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a (čl. 467. st. 1.).

12. Nisu osnovani žalbeni navodi kojima tužitelj ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, obzirom presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama i nema nedostataka radi kojih se ne može ispitati njezina zakonitost, a nije počinjena niti ijedna druga bitna povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u žalbenom postupku primjenom čl. 365. st. 2. u vezi čl. 457. ZPP-a.

13. Tužitelj nije ovlašten pobijati presudu zbog pogrešno/nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 467. st. 1. ZPP-a). Međutim, žalbene tvrdnje sadržajno se svode na osporavanje presude radi pogrešne primjene materijalnog prava, obzirom tužitelj smatra da mu pripada naknada u višem iznosu no što mu je dosuđena prvostupanjskom presudom.

13.1. Pravilno ukazuje tužitelj da sud nije dostatno vrednovao okolnosti konkretnog slučaja koje su od utjecaja na dosudu naknade neimovinske štete kako to nalaže čl. 1100. st. 1. ZOO-a. Isto tako su osnovane tvrdnje da čak i pukom matematičkom primjenom Orijentacijskih kriterija i iznosa za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete od 29. studenog 2002., broj: Su-1331-VI/02 i 1372- 11/02, koji su izmijenjeni na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5. ožujka i 15. lipnja 2020., broj: Su-IV-47/2020-5, tužitelju pripada viši iznos od utvrđenog prvostupanjskom presudom, a što znači da sud nije uopće cijenio okolnosti konkretnog slučaja.

13.2. Cijeneći intenzitet i trajanje fizičkih bolova i straha kao kvalifikatornih okolnosti za dosudu neimovinske štete, kao i okolnosti konkretnog slučaja koje se odnose na tužiteljevu životnu dob i nelagode kojima je bio izložen tijekom liječenja, odnosno višekratnih pretraga snimanjem ( RTG fsvk, CD karotida, EEG, EKA vratne kralježnice), imobilizaciju ovratnikom i trajanje liječenja, po ocjeni ovoga suda opravdavaju naknadu neimovinske štete u ukupnom iznosu od 13.750,00 kn/1.824,94 EUR, dok s osnova imovinske štete temeljem tuđe pomoći i njege primjenom čl. 1095. st. 1. ZOO-a tužitelj ima pravo na 750,00 kn/99,54 EUR (30 sati x 25,00 kn), pa kako je tužitelju s osnova oba vida štete isplaćen iznos od 6.000,00 kn, to pravilnom primjenom materijalnog prava tužitelj ima pravo na zahtijevani iznos od 8.500,00 kn/1.128,14 EUR.

14. Stoga je ovaj sud prihvatio žalbu tužitelja i primjenom čl. 373. toč. 3. ZPP-a preinačio presudu pod toč. II. izreke i obvezao tuženika isplatiti tužitelju daljnji iznos naknade neimovinske i imovinske štete od 464,53 EUR/3.500,00 kn sa zateznom kamatom primjenom čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine br. 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14.).

15. O troškovima postupka prvostupanjski sud je odlučio pozivom na čl. 154. st. 2. ZPP-a i čl. 155. ZPP-a, navodeći da je mjerodavan za odlučivanje o troškovima postupka konačno postavljen zahtjev, pa stoga da nije uzeto u obzir djelomično povlačenje tužbe jer nakon povlačenja tužbeni zahtjev više ne egzistira, te je tužitelju dosuđen trošak razmjerno uspjehu od 58% u iznosu od 756,75 EUR/5.701,73 kn.

16. U žalbi tuženik pobija odluku smatrajući da ima pravo na trošak radi povlačenja dijela tužbe, da tužitelj nema pravo na trošak odštetnog zahtjeva i da nema pravo na nagradu prema vrijednosti boda od 15,00 kn za cijeli postupak.

17. Tužitelj u žalbi tvrdi da ima pravo na trošak u visini 100 bodova za sve poduzete radnje do smanjenja tužbenog zahtjeva (15. veljače 2023.) i da ima pravo na trošak sastava podneska kojim je dostavio dokaz o uplati predujma za vještačenje, a kako sud nije određeno naveo za koje radnje je tužitelju priznat trošak (za koje podneske) to je počinjena i bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

18. Ispitujući odluku o troškovima postupka u okviru žalbenih navoda stranaka ovaj sud utvrđuje da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer nije određeno naveo za koje radnje je tužitelju priznat trošak, a opisivanjem da je tužitelju priznat trošak npr. „za sastav jednog obrazloženog podneska“ i isto tako „za sastav jednog podneska“ obrazloženje presude čini nerazumljivim. Međutim, kako je ovaj sud preinačio presudu to je o troškovima postupka odlučio primjenom čl. 166. st. 2., čl. 154. st. 1. i 2. i čl. 155. ZPP-a.

18.1. Trošak sastava odštetnog zahtjeva je trošak koji je nastao u povodu parničnog postupka u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a i tužitelj ima pravo na taj trošak primjenom Tbr. 28. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22., u daljnjem tekstu: Tarifa). Isto tako tužitelj ima pravo na nagradu prema vrijednosti boda od 15,00 kn na sve poduzete radnje jer to izričito propisuje Tbr. 48. st. 3. Tarife. Stoga žalbeni navodi tuženika u tom smislu nisu osnovani.

18.2. Međutim, osnovani su žalbeni navodi kojima tuženik ističe da se smanjenje tužbenog zahtjeva, koje se smatra djelomičnim povlačenjem tužbe, reflektira na odluku o troškovima postupka. Iz stanja u spisu proizlazi da je tužitelj zahtijevao naknadu štete u ukupnom iznosu od 15.000,00 kn, nakon čega je na raspravi 15. veljače 2023. djelomično povukao tužbu na način da je smanjio zahtjev na iznos od 8.500,00 kn. Tuženik se na raspravi usuglasio povlačenju tužbe i zatražio je naknadu troškova za povučeni dio tužbe. Stoga je prvostupanjski sud bio dužan odlučiti o troškovima postupka obiju stranaka za fazu postupka do povlačenja dijela tužbe i to primjenom čl. 154. st. 2. ZPP-a, razmjerno uspjehu obiju stranaka u odnosu na usvojeni zahtjev, vodeći računa o kvalitativnom i kvantitativnom uspjehu. To iz razloga što je tuženik tijekom prvostupanjskog postupka osporavao da tužitelj uopće ima pravo na daljnju isplatu (tvrdeći da je dostatno obeštećen isplatom od 6.000,00 kn), te je osporavao i visinu zahtjeva.

18.3. Do smanjenja zahtjeva tužitelj je uspio s osnovom 100% i s visinom 33,33%, pa je njegov uspjeh 66,67% dok je uspjeh tuženika 33,33%, pa do 15. veljače 2023. tužitelj ima pravo na trošak razmjerno uspjehu od 33,34%. Tužitelj ima pravo na trošak prema vrijednosti predmeta spora u visini od 100 bodova za sastav odštetnog zahtjeva primjenom Tbr. 28. i Tbr. 42. Tarife u iznosu od 1.875,00 kn, sastav tužbe u iznosu od 1.875,00 kn primjenom Tbr. 7. toč. 1. i Tbr. 42. Tarife, sastav podneska od 2. kolovoza 2022. u iznosu od 1.875,00 kn primjenom Tbr. 8. toč. 1. i Tbr. 42. Tarife i podneska od 22. travnja 2022. u iznosu od 468,75 kn primjenom Tbr. 8. toč. 3. i Tbr. 42. Tarife što iznosi 808,78 EUR/6.093,75 kn i pristojbu na tužbu u iznosu od 33,18 EUR, što ukupno iznosi 841,96 EUR i razmjerno uspjehu od 33,34% daje trošak od 280,71 EUR. Nadalje, tužitelj ima pravo na trošak zastupanja na raspravi 15. veljače 2023. u iznosu od 1.406,25 kn/186,64 EUR (prema vrijednosti predmeta spora 75 bodova) i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 39,82 EUR, odnosno ukupno 226,46 EUR primjenom čl. 154. st. 1. ZPP-a. Uz to ima pravo u cijelosti na trošak vještačenja u iznosu od 245,53 EUR jer se radi o nužnom trošku za donošenje odluke. Kada se zbroji navedeni trošak (280,71+226,46+245,53 EUR) proizlazi da tužitelj ima prvo na trošak u ukupnom iznosu od 752,70 EUR/ 5.671,22 kn.

19. Stoga je ovaj sud prihvaćanjem žalbe tuženika i primjenom čl. 380. toč. 3. ZPP-a preinačio toč. I. izreke presude u dijelu kojim je odlučeno o naknadi parničnih troškova.

20. Zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka ovaj sud je odbio primjenom čl. 154. st. 5. ZPP-a.

21. Tužitelj ima pravo na trošak sastava žalbe primjenom čl. 154. st. 1. ZPP-a u iznosu od 155,53 EUR / 1.171,88 kn (Tbr. 10. toč. 1. i Tbr. 42. Tarife), dok nema pravo na trošak sastava odgovora na žalbu jer se ne radi o trošku potrebnom za postupanje u žalbenom postupku (čl. 155. st. 1. ZPP-a).

U Varaždinu 11. srpnja 2023.

Sutkinja

Sanja Bađun v.r.