REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd 3198/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Branka Medančića člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Kunapak d.o.o. iz Zagreba, Selska kbr. 116B (OIB: 74145480771), kojeg zastupa punomoćnik Marko Fak, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Gjurašić, Fak & partneri d.o.o. iz Zagreba, Petrinjska kbr. 28, protiv tuženika 24 sata d.o.o. (ranije: Dnevnik d.o.o.) iz Zagreba, Oreškovićeva kbr. 6H/1 (OIB: 78093047651), kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Ladan, odvjetnik iz Zagreba, Metalčeva kbr. 5/VIII, radi naknade štete, odlučujući o prijedlozima tužitelja i tuženika da im se dopuste revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-120/2022-2 od 8. veljače 2022., ispravljene rješenjem istoga suda posl. br. Pž-120/2022-8 od 27. travnja 2022., kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-2197/2017-91 od 29. studenoga 2021., u sjednici održanoj 11. srpnja 2023.,

r i j e š i o  j e:

Prijedlozi tužitelja i tuženika za dopuštenje revizije odbacuju se kao nedopušteni.

Obrazloženje

1. Drugostupanjskom presudom:

1.1. u stavku I. izreke, preinačena je djelomično prvostupanjska presuda tako da je:

- tuženiku naloženo isplatiti tužitelju na ime naknade imovinske štete 116.300,00 kn sa pripadajućim i u izreci presude određenim zateznim kamatama koje teku od 29. studenog 2021. do isplate,

- odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelj potražuje na ime neimovinske štete iznos od 50.000,00 kn sa pripadajućim i u izreci presude određenim zateznim kamatama koje teku od 6. srpnja 2011. do isplate,

1.2. u stavku II. izreke, odbijena je djelomično žalba tužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda „u dijelu u kojem je tužbeni zahtjev odbijen za zatezne kamate preko dosuđene stope na iznos glavnice od 116.300,00 kn iz točke I. ove izreke presude, kao i objava izreke presude u tiskovinama „Poslovni dnevnik“, „Trgovina i prodaja“ i „Ja Trgovac“.“,

1.3. u stavku III. izreke, naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi trošak postupka od 32.645,00 kn.

2. Prijedloge da im se protiv te drugostupanjske presude dopusti revizija, podnijeli su:

2.1. tužitelj, time da je u prijedlogu postavio pitanja:

1./ „Može li činjenica da je tužitelj zaista nakon predmetnih radnji tuženika ostvario povećane prihode i dobit biti dokaz da ''nije bilo povrede poslovnog ugleda i dobrog glasa tužitelja“ usprkos jasnom utvrđenju (VTS RH u Presudi od 08.02.2022. Obrazloženje - pod 28.) koje navodi: „U konkretnom slučaju tuženik je kritizirajućim javnim nastupom povrijedio dobre trgovačke običaje i time pravo osobnosti tužitelja na ugled i dobar glas.“?

2./ „Je li (obzirom na činjenice u PITANJU pod 1.) osnovano potraživanje tužitelja sukladno odredbi članka 1100. Zakona o obveznim odnosima na pravičnu novčanu naknadu od tuženika na ime povrede ugleda pravne osobe u iznosu od 50.000,00 KN, a koja obzirom na težinu povrede i okolnosti slučaja predstavlja pravičan novčani iznos, nezavisan od imovinske štete?“

3. „Može li se utvrditi da je zahtjev tužitelja (opisan u PITANJU pod 2.) neopravdan jer nije utvrđena težina povrede i okolnosti slučaja pravo tužitelja na isplatu pravične novčane naknade usprkos utvrđenju (TS u ZG u Presudi od 29.11.2021.) koje navodi (Obrazloženje - pod 20.):

„Slijedom navedenog… tuženik je prisvojio kontinuitet časopisa tužitelja… iako se ne radi o kontinuitetu… Da je navedeno izazvalo zabune kod klijenata… proizlazi iz iskaza svjedokinje Darie Maroević koja je izjavila da je imala neugodne kontakte sa nekoliko klijenata radi oglašavanja u časopisu… da je stoga svaki put objasnila klijentima da je došlo do razdvajanja i da postoje dva časopisa… odnosno da se ne radi o istom časopisu jer su klijenti bili vrlo ljutiti… i imali su nepovjerenje prilikom tih kontakata.“; (Obrazloženje - pod 22.): „Također iz iskaza zz tužitelja Maroje Sabljić proizlazi da je tužitelj… imao propuštenu dobit, jer je tuženik koristio identične teme… i obraćali su se istim oglašivačima... Dugoročno su (TUŽITELJ) snosili posljedice jer su pojedini veliki oglašivači poput Podravke, Zagrebačke Pivovare, Philipa Morisa, ostali suzdržani i G F&P pauzirali sve aktivnosti oglašavanja dok se nije razjasnila situacija tko je tko.“; (Obrazloženje - pod 23.): „Sve navedeno upućuje da se radi o radnjama nepoštenog trgovanja odnosno da je tuženik… u situaciji kada su stranke…predstavljale jedan drugome konkurenciju… svjesno izazvao zabunu kod klijenata, što je sigurno imalo za posljedicu odustanak, nepovjerenje oglašivača ili njihovo oglašavanje kod tuženika… Sve navedeno predstavlja povredu ugleda tužitelja…“ te može li se usprkos tome odbiti tužiteljev zahtjev za određivanje pravične novčane naknade zbog povrede poslovnog ugleda jer je, nakon štetne radnje tuženika, tužitelj poslovao višestruko uspješnije?“

4./ „Treba li tužitelj „financijski propasti“ da bi time dokazao da je štetna radnja tuženika dovela do povrede tužiteljevog poslovnog ugleda?“

5./ Može li se iz svih provedenih dokaza koji nisu godišnji financijski izvještaji zaključiti da je predmetna radnja tuženika bila izuzetno teška povreda jer je izazvala jasno izraženu negativnu reakciju okoline prema tužitelju na način da su klijenti (oglašivači) upućivali tužitelju primjedbe i prijekor, a tužitelj je zbog toga kod klijenata i u javnosti trpio umanjenje ugleda, pa te okolnosti opravdavaju dosudu naknade štete?“.

2.2. tuženik, time da je u prijedlogu postavio pitanja:

1./ „Je li tuženi kao nakladnik medija trgovac u smislu Zakona o trgovini iako ne udovoljava niti jednom od kriterija propisanih Zakonom o trgovini? Primjenjuju li se u tom slučaju na oglase koje tuženik objavi odredbe Zakona o medijima ili Zakona o trgovini?“

2./ „Može li sud protivno zahtjevu tužitelja odrediti tijek kamata na način da prekorači tužbeni zahtjev te odredi da kamate teku od ranijeg dana nego li je tužitelj zatražio tužbenim zahtjevom?“

3./ „Nakon ukidne odluke višeg suda, može li prvostupanjski sud održati novi prethodni postupak ako mu viši sud svojom ukidnom odlukom nije odredio ponavljanje prethodnog postupka?“

4./ „Može li se utvrditi uzročna veza između ponašanja štetnika i štetne posljedice koja štetna posljedica je što oglašivači nisu objavili oglase kod tužitelja bez da se provede dokaz saslušanjem navodnih oglašivača ili da tužitelj barem dostavi dokaz o tome da je upravo tim oglašivačima prodavao oglase prije nego li su dovedeni u zabludu radnjom štetnika?“.

3. Odgovori na te prijedloge za dopuštenje revizije nisu podneseni.

4. Prijedlozi tužitelja i tuženika nisu dopušteni.

5. Pobijana drugostupanjska presuda donesena je 8. veljače 2022., slijedom čega se, a na temelju odredbe čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 80/22) te odredbe čl. 117. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 70/19), na snazi od 1. rujna 2019. (prema kojoj: „Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, odredbe ovoga Zakona o reviziji primjenjivati će se i na sve postupke u tijeku u kojima do stupanja na snagu ovoga Zakona nije donesena drugostupanjska odluka.“), na ovaj spor glede dopuštenosti revizije (prema sadržaju spora ali i sadržaju prijedloga tužitelja i tuženika, podnesenih samo pozivom na odredbe čl. 385. ZPP-a i na u njima postavljena pitanja, a sve obzirom da ovdje nije riječ o postupku povodom tužbe za ispravak informacije - iako je tužitelj zatražio „objavu“ izreke presude: tužitelj „nije niti tražio utvrđenje povrede“) primjenjuje novelirana odredba čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 - 148/11 pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP-a), prema kojoj stranke mogu podnijeti reviziju „protiv presude donesene u drugom stupnju ako je Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustio podnošenje revizije.“

6. Podnesene prijedloge valja razmotriti u smislu odredaba ZPP-a koje uređuju pitanje dopuštenosti revizije, i to:

- odredbe čl. 387. st. 3., koja propisuje obvezatni sadržaj prijedloga stranke za dopuštenost revizije - da bi on bio dopušten, a prema kojoj: „U prijedlogu stranka mora određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg predlaže da joj se dopusti podnošenje revizije te određeno izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno u smislu odredaba članka 385.a stavka 1. ovoga Zakona. Ako se prijedlog za dopuštenje revizije podnosi zbog različite prakse viših sudova, stranka je uz prijedlog dužna dostaviti odluke sudova na koje se poziva ili ih određeno naznačiti.“,

- odredbe čl. 385.a st. 1., prema kojoj: „Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako se može očekivati odluka o nekom pravnom pitanju koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu...“.

7. Pritom treba imati na umu da odredbe čl. 385.a ZPP-a predviđaju postojanje u prijedlogu za dopuštenje revizije određeno formuliranog pravnog pitanja zbog kojeg se prijedlog podnosi sa (ovdje odlučno) određenim razlozima njegove važnosti za odluku o konkretnom pravnom odnosu i (kumulativno potrebno) za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu - te postojanje u osporenoj odluci pravnog shvaćanja koje je suprotno sudskoj praksi ili (u očekivanju) nesigurno ili neujednačeno, toliko da ga treba još i tumačiti - sve kako bi u odnosu na postavljeno pitanje i to shvaćanje Vrhovni sud Republike Hrvatske imao opravdani razlog i mogao ispuniti svoju svrhu („osigurati jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni“), tumačenjem zakona i ujednačavanjem sudske prakse.

8. Od toga polazeći, iako su predlagatelji u svojim prijedlozima naznačili više pitanja, ovdje je odlučnim za dopuštenost tih prijedloga za prihvatiti:

8.1. da se iz njih ne može razabrati zašto bi u njima naznačena pitanja - u usporedbi sa onime na čemu je osporena presuda temeljena, bila važna i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu: u prijedlozima tužitelja i tuženika nisu navedeni određeni razlozi iz kojih bi valjalo zaključiti o toj važnosti pitanja, a te razloge ne mogu nadomjestiti (prema navedenoj odredbi čl. 387. st. 3. ZPP-a) samo paušalni navodi predlagatelja da su po njima postavljena pitanja važna za odluku o konkretnom sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni kao ni isticanje razloga kojima samo polemiziraju sa obrazloženjem osporene presude, sve sa tvrdnjama kojima u biti samo preocijenjuju ono što je po drugostupanjskom sudu prihvaćeno bitnim i istinitim - odnosno kojima polemiziraju sa činjeničnim utvrđenjima i pravnim shvaćanjima na kojima je osporena presuda temeljena,

8.2. odnosno, konkretno, da prijedlozi u svezi u njima postavljenih pitanja ne sadrže i navedene (određene) razloge iz odredaba čl. 387. st. 2. toč. 3. i čl. 385.a st. 1. ZPP- a: da o njima u činjeničnim okolnostima konkretnog slučaja postoji neujednačena ili nesigurna sudska praksa ili shvaćanje koje nije podudarno s (ovdje odlučno) pravnim shvaćanjem iz osporene odluke i shvaćanjem nekog drugog suda, ili da se o njima može očekivati neujednačena praksa - tako da bi ipak i zbog toga bila važna (bitno za dopuštenost revizije) za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (konkretno: za ujednačavanje sudske prakse ili za razvoj prava),

8.3. da podnesene prijedloge ovaj sud može razmatrati samo u granicama u njima postavljenih pitanja i razloga kojima ih predlagatelji obrazlažu (u smislu odredaba čl. 387. ZPP-a), pa (sukladno tome, zbog razloga iz točaka 8.1. i 8.2.) ne može u svezi tih pitanja i okolnosti samo ovog konkretnog slučaja preispitivati je li u postupku koji je prethodio ovome i inače (izvan postavljenih pitanja) pravilno primijenjeno materijalno ili procesno pravo (odnosno: je li pravno shvaćanje iz osporene odluke pravilno i u odnosu na neku drugu već postojeću sudsku praksu i druge propise i druge izvore prava).

9. Revizijski sud kod toga samo primjećuje da nije ovlašten sam nalaziti ili kreirati materijalnopravno ili postupovnopravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu kao niti razloge zbog kojih predlagatelji smatraju da bi ono što ističu u svojim prijedlozima imalo biti važno u istaknutome smislu - postojanje kojeg pitanja ili kojih razloga treba činiti obvezatni sadržaj svakog prijedloga, kao što nije ovlašten ni ispitivati (tražiti) kriju li se određena pitanja ili takvi razlozi moguće u podacima u spisu ili u praksi sudova (obzirom da bi se takvim ekstenzivnim pristupom tumačenju obveze postupanja po prijedlogu doveo u situaciju da određuje pitanje i razloge koji moguće i ne bi odgovarali shvaćanju ili težnji predlagatelja - i da time pogoduje jednoj stranki).

10. Sukladno izloženom, ovdje je za zaključiti:

10.1. da pitanja iz podnesenih prijedloga nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava: obzirom na to kako su formulirana i situaciju u ovome predmetu, Vrhovni sud Republike Hrvatske u odnosu na osporenu presudu nema razloga ujednačavati primjenu prava i preispitivati sudsku praksu,

10.2. da ne postoje pretpostavke za podnošenje revizija niti po tužitelju niti po tuženiku: čime podneseni prijedlozi ne ispunjavaju pretpostavke za njihovu dopuštenost.

11. Stoga je prijedloge tužitelja i tuženika za dopuštenje revizije valjalo (i to ne spada u „pretjerani formalizam“, kojeg revizijski sud ne može dopustiti - već je riječ samo o pravilnoj i dosljednoj primjeni odredaba ZPP-a koje uređuju obvezatni sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije i dopuštenost toga prijedloga) odbaciti odlukom iz izreke ovoga rješenja (primjenom odredbe čl. 392. st. 1. u svezi sa odredbom čl. 387. st. 4. ali i st. 5. ZPP-a, prema kojoj: „U rješenju kojim se prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje dovoljno je da se revizijski sud određeno pozove na nedostatak pretpostavki za podnošenje revizije.“).

Zagreb, 11. srpnja 2023.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug

Broj zapisa: 9-3085a-88aee

Kontrolni broj: 0aa61-7778e-5bb16

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=Jadranko Jug, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.