REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Osijeku

Stalna služba u Belom Manastiru 31300 Beli Manastir, Kralja Tomislava 53

43. Pr-3601/2021-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, Stalna služba u Belom Manastiru, po sucu Suzani Nađ, u pravnoj stvari tužiteljice R.I., Ć.. 1, O…, OIB:…. zastupane po punomoćniku D.A., odvjetniku iz O.., protiv tuženika H.A.I.M mreža CARNet, J.M. 5, Z…, OIB: …., zastupanog po punomoćnicima Odvjetničkog društva Š. D. i S. d.o.o., sa sjedištem u Z…, po odvjetniku H.S. iz Z.., radi isplate razlike plaće, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 15.6.2023. u nazočnosti punomoćnika stranaka, 14.7.2023.

p r e s u d i o  j e

I/ Nalaže se tuženiku H.A.I.M. CARNet, J.M. 5, 10000 Z.., OIB: …. da tužiteljici R.I., Ć… 1, 31000 O…, OIB:… isplati bruto iznos od 1.431,59 EUR/ 10.786,31 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom:

- na iznos od 131,30 EUR/989,29 kn od dana 16.travnja 2016. godine pa do isplate

- na iznos od 135,36 EUR/1.019,85 kn od dana 16.svibnja 2016. godine pa do isplate

- na iznos od 125,81 EUR/947,93 kn od dana 16.lipnja 2016. godine pa do isplate

- na iznos od 137,59 EUR/1.036,69 kn od dana 16.srpnja 2016. godine pa do isplate

- na iznos od 137,59 EUR/1.036,69 kn od dana 16.kolovoza 2016. godine pa do isplate

- na iznos od 137,59 EUR/1.036,69 kn od dana 16.rujna 2016. godine pa do isplate

- na iznos od 135,53 EUR/1.021,18 kn od dana 16.listopada 2016. godine pa do isplate

- na iznos od 137,59 EUR/1.036,69 kn od dana 16.studenog 2016. godine pa do isplate

- na iznos od 137,59 EUR/1.036,69 kn od dana 16.prosinca 2016. godine pa do isplate

- na iznos od 137,59 EUR/1.036,69 kn od dana 16.siječnja 2017. godine pa do isplate

- na iznos od 78,03 EUR/587,91 kn od dana 16.veljače 2017. godine pa do isplate

izuzev na iznos poreza i prireza na dohodak sadržanih u svakom pojedinom bruto iznosu, u visini stope zatezne kamate sukladno čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište i to do 31. prosinca 2022. uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

II/ Nalaže se tuženiku H.A.I.M. CARNet, J.M. 5, 10000 Z.., OIB: …. da tužiteljici R.I., Ć.. 1, 31000 O…, OIB: …., naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.443,75 EUR / 10.877,93 kn. uvećan za zakonsku zateznu kamatu tekuću od 11.7.2023. do isplate, u visini stope zatezne kamate sukladno čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi putem svog punomoćnika navodi da je u utuženom razdoblju bila zaposlenica tuženika, a tuženik kao poslodavac predstavlja javnu službu u smislu odredbe čl. 2. Zakona o plaćama u javnim službama. Dana 23. studenoga 2006. godine između Vlade RH i Sindikata javnih službi sklopljen je Sporazum o osnovici plaće u javnim službama te je ugovoreno plaćanje osnovice za izračun plaća za po 6 % u 2007., 2008. i 2009. godini. Zbog nastupa recesije dana 13. svibnja 2009. godine Vlada RH i Sindikati javni službi sklopili su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama. Tužiteljica navodi da joj je tuženik od prosinca 2015. godine pa nadalje obračunavao plaću po osnovici od 5.108,84 kn umjesto sukladno Izmjenama dodatka Sporazumu po osnovici od 5.415,37 kn te je stoga nastao dug tuženika prema tužiteljici s osnova razlike u plaći za sve plaće od prosinca 2015. do zaključno siječnja 2017. godine.

Tužiteljica smatra da joj pripada razlika plaće za razdoblje od ožujka 2016. do siječnja 2017. godine temeljem odredbe čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama koji je sklopljen 26. listopada 2011. (u nastavku: IDDS) između Vlade RH i Sindikata javnih službi i koji je usvojen u obliku Arbitražne odluke od 07. prosinca 2011. te stoga predlaže da sud donese presudu kojom će naložiti tuženiku isplatu razlike plaće u iznosu od 11.140,22 kn, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i troškovima parničnog postupka.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti te istakao prigovor zastare potraživanja tužiteljice. Predložio je sudu da tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti odbije kao neosnovan, uz naknadu troškova tuženiku.

3. Sud je proveo dokaze uvidom u prikaz plaće tužiteljice ( list 5-16 spisa), čitanjem zapisnika ovog suda od 14.2.2023. ( list 44 spisa), uvidom u nalaz i mišljenje financijsko-knjigovodstvenog vještaka DV C. – D.V. od 14. ožujka 2023. ( list 54-57 spisa) te u dokumentaciju koja se nalazi u e-spisu.

4. Uvidom u nalaz i mišljenje financijsko-knjigovodstvenog vještaka DV C..– D.V. od 14. ožujka 2023. ( list 54-57 spisa) te saslušanjem vještakinje na ročištu od 15.6.2023. utvrđeno je da je ukupan iznos razlike plaće za razdoblje od ožujka 2016. do siječnja 2017. godine ako je uvećanje za siječanj 2017. godine 4 % 10.786,28 kuna odnosno 1.431,59 eura.

5. Podneskom od 14.2.2023. punomoćnik tužiteljice specificirao je tužbeni zahtjev te je isti zahtjev na ročištu od 15.6.2023. uskladio sa nalazom i mišljenjem vještaka D.V. pa je za mjesec siječanj 2017. godine umjesto iznosa od 125,00 eura / 941,83 kn zatražio iznos od 78,03 eura / 587,89 kuna pa je ukupno potraživanje 1.431,51 eura / 10.786,28 kuna.

6. Punomoćnik tuženika je i nadalje ostao kod navoda odgovora na tužbu te osporava i osnov i visinu tužbenog zahtjeva, a nema primjedbi na matematički izračun vještaka koji je ispravljen na ročištu.

7. Iz Sporazuma od 23. studenog 2006. proizlazi da su Vlada RH i Sindikati javnih službi (Sindikat hrvatskih učitelja, Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama Hrvatske, Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja, Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske, Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, Hrvatski liječnički sindikat, Hrvatski strukovni sindikat medicinskih sestara-medicinskih tehničara te Hrvatski sindikat djelatnika u kulturi) ugovorili povećanje osnovice za izračun plaća u javnim službama za po 6% u 2007., 2008. i 2009. i da se navedene obračunske osnovice primjenjuju od 1. siječnja svake godine.

8. Iz Dodatka Sporazumu od 13. svibnja 2009. proizlazi da su se Vlada RH i Sindikati javnih službi suglasili o zamrzavanju osnovice za izračun plaća iz 2008. u visini od 5.108,84 kn bruto time da su u čl. III utvrdili način povrata osnovice i to na način da se osnovica za obračun plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu od 5.415,37 kn nakon što službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku (u nastavku: DZS) ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto, a to u odnosu na isto razdoblje prethodne godine.

9. Iz IDDS od 26. listopada 2011. proizlazi da te izmjene nisu potpisane po Samostalnom sindikatu zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske iako su po predstavnicima tog sindikata parafirane, a kojim izmjenama je promijenjen čl. III Dodatka koji se odnosio na način povrata osnovice, a promijenjen je i čl. VII u kojem su utvrđeni odgovarajući uvjeti nužni za ostvarivanje odredbi Dodatka te Izmjena i dopuna i to na način da se uskladba odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) trajao, ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativni rast u nekom u razdobljima opisanih u čl. III do V tih Izmjena i dopuna.

10. Iz Odluke Vlade RH od 29. prosinca 2016. (NN 123/2016.) proizlazi da se visina osnovice za obračun plaće u javnim službama u iznosu od 5.211,02 kn bruto primjenjuje od 1. siječnja 2017. tj. počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017. koja će biti isplaćena za mjesec veljaču 2017.

11. Iz službenih podataka DZS proizlazi da je negativni rast BDP-a trajao neprestano od četvrtog tromjesečja 2011. do zaključno trećeg tromjesečja 2014. tj. 12 tromjesečja uzastopno.

12. Iz službenih podataka DZS proizlazi da je u drugom tromjesečju 2015. zabilježen rast BDP-a od 1,2%, a u trećem tromjesečju 2015. od 2,8%, što daje aritmetičku sredinu od 2,0%, time da je posljednji podatak za rast BDP-a u trećem tromjesečju od strane DZS-a objavljen dana 4. prosinca 2015.

13. Plaća tužiteljice u utuženom razdoblju bila je uređena Zakonom o osnovici plaće u javnim službama (NN 39/09), koji je izmijenjen Zakonom o izmjenama Zakona o osnovici plaće u javnim službama (NN 124/09). Izmijenjenom odredbom čl.

2. koja je u primjeni i danas neprekidno od 24. listopada 2009. određeno je da se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje kolektivnim ugovorom zaključenim između Vlade RH i sindikata javnih službi, a ako kolektivni ugovor nije potpisan do donošenja državnog proračuna Republike Hrvatske za narednu godinu, osnovicu plaće u javnim službama određuje Vlada RH posebnom odlukom. Nadalje, člankom 3. naprijed navedenog Zakona o izmjenama Zakona o osnovici plaće u javnim službama je određeno da se na plaće u javnim službama primjenjuje osnovica plaće utvrđena Dodatkom Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. sve dok se ne utvrdi nova osnovica na temelju naprijed citirane odredbe čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama.

14. Iz Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN 84/07) kojeg su 31. srpnja 2007. zaključili Vlada Republike Hrvatske i sindikati javnih službi proizlazi da osnovnu plaću zaposlenika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža, a odredbom čl. 49. st. 4. propisano je da su Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenog 2006. i svi sporazumi koji iz njega proističu sastavni dio ovog kolektivnog ugovora. Odredbom čl. 50. st. 1. propisano je da se plaća isplaćuje jednom mjesečno za prethodni mjesec, s tim da razmak između dviju isplata ne smije biti dulji od 30 dana.

15. Iz Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN 115/10) kojeg su 4. listopada 2010. zaključili Vlada Republike Hrvatske i sindikati javnih službi proizlazi da su Dodatak Sporazumu te sve njegove izmjene

i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenog 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima. Isto je ugovoreno i Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12) od 12. prosinca 2012.

16. Člankom 51. st.4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/2012, dalje: TKU/12) je ugovoreno: „Ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima.“

17. Iz čl. 199. st. 1. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17 i 98/19, dalje: ZR) proizlazi da se nakon isteka roka na koji je sklopljen kolektivni ugovor, u njemu sadržana pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa i dalje primjenjuju kao dio prethodno sklopljenih ugovora o radu do sklapanja novog kolektivnog ugovora, u razdoblju od tri mjeseca od isteka roka na koji je bio sklopljen kolektivni ugovor, odnosno tri mjeseca od isteka otkaznog roka. Nadalje iz čl. 139. ZR proizlazi da potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za pet godina ako ZR-om ili drugim zakonom nije drukčije određeno. Također, iz čl. 90. st. 1. ZR-a proizlazi da je poslodavac dužan radniku obračunati i isplatiti plaću u iznosu utvrđenom propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, odnosno ugovorom o radu, a iz čl. 92. st. 3. ZR-a proizlazi da ako kolektivnim ugovorom ili ugovorom o radu nije drugačije određeno, plaća i naknada plaće za prethodni mjesec isplaćuju se najkasnije do petnaestog dana u idućem mjesecu.

18. Odredbom čl. 45. st. 4. i 5. Zakona o porezu na dohodak (NN 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 144/12, 120/13, 125/13, 148/13, 84/14, 143/14 i 136/15) i čl. 61. st. 1. i 9. Pravilnika o porezu na dohodak (NN 5/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 9/09 – ispravak, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13 i 160/13) je propisano da se predujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada obračunava tijekom istog mjeseca svakog poreznog razdoblja isplaćenog primitka od nesamostalnog rada iz čl. 14. tog Zakona i članaka 11., 12. i 15. Pravilnika, umanjenog za obračunate i uplaćene doprinose za obvezna osiguranja iz primitaka po posebnim propisima i umanjenog za iznos uplaćenih premija osiguranja iz čl. 12. st. 9. i čl. 16. st. 2. tog Zakona te umanjenog za osobni odbitak iz čl. 36. st. 1. i 2. tog Zakona. Obračunati predujam poreza isplatitelj obustavlja i uplaćuje istodobno s isplatom primitaka od nesamostalnog rada kao porez po odbitku.

19. U odnosu na navode tuženika kojima osporava pravnu valjanost i pravnu snagu Arbitražne odluke a samim time i IDDS, utvrđeno je da su isti neosnovani. Ovo stoga što iz naprijed citiranih odredbi TKU-a/07, TKU- a/10 i TKU-a/12 proizlazi da su Vlada RH i sindikati javnih službi nedvojbeno ugovorili da se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje prema uvjetima specificiranim u IDDS. Štoviše, Vlada RH kao potpisnik IDDS izrijekom je potvrdila njegovu pravnu valjanost Arbitražnom odlukom od 7. prosinca 2012. te nikad nije dovodila u pitanje njegovu pravnu valjanost i nije nikada u odgovarajućem sudskom postupku tražila utvrđenje njegove ništavosti. Osim toga valja istaknuti i da su sukladno odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr-408/12-2 i odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: UIII/3535/12, odredbe kolektivnog ugovora ništetne zbog nedostatka u sklapanju samo ako je sindikat bio isključen protivno zakonu iz postupka kolektivnog pregovaranja i sklapanja ugovora. U konkretnom slučaju IDDS nije potpisao jedan od sindikata, međutim iste je parafirao, a što ne spori niti tuženik, iz čega je razvidno da je sudjelovao u pregovaranju pa se ne može pozivati na ništetnost istih. Slijedom navedenog, IDDS predstavljaju valjani Kolektivni ugovor, što je potvrđeno i citiranim odredbama TKU-a/07, TKU- a/10 i TKU-a/12 pa su odredbe istog u smislu citiranog čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama ("Narodne novine broj: 39/09, 124/09) temelj za određivanje osnovice u utuženom razdoblju. To stoga što su odredbe IDDS bile na snazi do 26. siječnja 2017. jer je čl. XI. IDDS ugovoreno trajanje na određeno vrijeme od 5 godina, koje je vrijeme produženo za tri mjeseca sukladno citiranom čl. 199. st. 1. ZR-a.

20. Neosnovane su tvrdnje tuženika vezane i za odgodu primjene čl. III. IDDS jer odredbom čl. VIII. IDDS nije odgođena primjena čl. III. IDDS. Naime, iz teksta i smisla odredbe čl. VII., kako u osnovnom obliku od 26. listopada 2011., tako i iz Vjerodostojnog tumačenje od 28. prosinca 2012. proizlazi da se odgoda odnosi samo na način "usklađivanja pariteta" određen u čl. IV. i V. IDDS, slijedom čega nije došlo do odgode primjene čl. III. kojim je uređen način povrata osnovice. Identičan zaključak proizlazi i iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev1111/2020.

21. Nadalje, na temelju podataka Državnog zavoda za statistiku, prema kojima je zabilježena stopa rasta međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a u drugom tromjesečju 2015. od 1,2%, odnosno u trećem tromjesečju od 2,8%, što daje aritmetičku sredinu od 2 %, a uzimajući u obzir da su podaci za treće tromjesečje objavljeni 4. prosinca 2015., utvrđeno je da su se uvjeti iz čl. III IDDS za obračun plaća u javnim službama po osnovici od 5.415,37 kn bruto ostvarili s plaćom za prosinac 2015., koja je trebala biti isplaćena do 15. siječnja 2016. i da su trajali do zaključno s plaćom za mjesec siječanj 2017., koja je trebala biti isplaćena do 15. veljače 2017.

22. Sud je utvrdio neosnovanim i tuženikov prigovor zastare budući da se prvo potraživanje tužiteljice odnosi na isplatu razlike plaće za mjesec ožujak 2016., a tužba je podnesena 25.3.2021., pa nije protekao zastarni rok od pet godina propisan odredbom članka 139. ZR-a.

23. Sud je utvrdio neosnovanim i tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije iz razloga što među strankama nije sporno da je tužiteljica u utuženom razdoblju bila zaposlena kod tuženika. Stoga je tuženik kao poslodavac obvezan u radnom odnosu radniku za obavljeni rad isplatiti plaću (čl.7. st.1. Zakona o radu).

24. S obzirom na navedeno, utvrđeno je da tužiteljici pripada ukupan iznos od 1.431,59 EUR / 10.786,31 kn. bruto (čl. 433. a st. 1. Zakona o parničnom postupku - NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19. i 80/22 - u nastavku teksta ZPP) s pripadajućim zateznim kamatama sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18. i 114/22 - u nastavku teksta ZOO) izuzev zateznih kamata na porez na dohodak i prirez poreza na dohodak koji čine sastavne dijelove bruto plaće, a koji dospijevaju tek s isplatom (čl.45. st.4.i 5. Zakona o porezu na dohodak, NN 187/04 i čl.61. st.1. i 9. Pravilnika o porezu na dohodak, NN 95/05, 96/06, 68/07).

25. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154.st.1. ZPP-a u svezi sa čl. 155. ZPP-a te je sud, imajući u vidu vrijednost predmeta spora te važeću Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika punomoćniku tužitelja priznao trošak sastava tužbe u iznosu od 199,00 eura, troškove sastava podnesaka od 24.3.2022. i 14.2.2023. u pojedinačnom iznosu od 199,00 eura, te troškove zastupanja na ročištu od 14.2.2023. i 15.6.2023. u pojedinačnom iznosu od 199,00 eura ili ukupno 995,00 eura, kao i PDV od 25 % u iznosu od 248,75 eura te troškove vještačenja u iznosu od 200,00 eura, sveukupno 1.443,75 EUR / 10.877,93 KN. Sud punomoćniku tužiteljice nije priznao zatraženi trošak pristupa na ročište za objavu presude jer takav trošak nije niti nastao te je neizvjesno da li će uopće i nastati, a osim toga sud smatra da takav trošak nije niti bio potreban za vođenje ovog parničnog postupka. Tužiteljici također nije priznat niti zatraženi trošak puta jer punomoćnik tužiteljice nije precizirao o kojoj relaciji se radi te na ime čega potražuje zatraženi iznos, a što je bio dužan učiniti temeljem članka 164. st. 2. ZPP-a. Stoga je odlučeno kao u točki II/ izreke ove presude.

Beli Manastir, 11.7.2023.

S u d a c :

Suzana Nađ,v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana, od dana dostave prijepisa iste, nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda. Žalba se podnosi pisano u tri istovjetna primjerka.

Dostaviti:

1.punomoćniku tužitelja

2.punomoćniku tuženika

Nakon pravomoćnosti:

Porezna uprava