Poslovni broj: Usž-1002/2023-3
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Eveline Čolović Tomić, predsjednice vijeća, Senke Orlić-Zaninović i Ane Berlengi Fellner, članica vijeća, te sudske savjetnice Nele Petrović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja J. L., V., kojega zastupa opunomoćenik Z. B., odvjetnik u Z., protiv tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda S., Ispostave u Z., Z., radi uklanjanja građevine, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 11 UsI-1722/2022-7 od 28. studenog 2022., na sjednici vijeća održanoj 11. srpnja 2023.
p r e s u d i o j e
I. Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 11 UsI-1722/2022-7 od 28. studenog 2022.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Osporenom presudom prvostupanjskog upravnog suda odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika KLASA: UP/I-362-02/22- 02/424, URBROJ: 443-02-03-22-22-9 od 11. srpnja 2022., kao i zahtjev tužitelja za naknadu troška ovoga spora.
2. Osporenim rješenjem tuženika izmijenjeno je rješenje tuženika, KLASA: UP/I- 362-02/22-02/424, URBROJ: 443-02-03-22-22-2 od 6. svibnja 2022. i naređeno tužitelju, kao vlasniku, da u roku od 120 dana od zaprimanja tog rješenja, ukloni prizemnu građevinu namjene pečenjara i sušara, max. tl. dimenzija 5.40-5.70 x 6.30 m, izgrađenu u mjestu V., na dijelu k.č. 1465/129 k.o. V., bez izvršne/pravomoćne građevinske dozvole (točka 1. izreke); sve uz izricanje propisanih upozorenja (točke 2. do 5. izreke).
3. Osporeno rješenje doneseno je temeljem ovlasti iz članka 106. stavka 6. Zakona o državnom inspektoratu ("Narodne novine, broj 115/18., 117/21., dalje: Zakon) pri čemu je ispravljena čestica na kojoj se nalazi predmetna građevina (na prethodnom rješenju, koje je tužitelj osporio u sporu koji se vodio pred prvostupanjskim sudom pod poslovnim brojem UsI-1271/22, bila je pogrešno navedena k.č. 1465/85 k.o. V., umjesto pravilno k.č. 1465/129 k.o. V.).
4. Tužitelj je protiv prvostupanjske presude podnio žalbu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava, povrede odredaba postupka te zbog odluke o trošku. Smatra da je prvostupanjski sud suprotno načelu materijalne istine, suviše formalistički prihvatio sva tuženikova utvrđenja iz zapisnika s lica mjesta, a da je za tužitelja upravo sporan način sastava zapisnika, jer da službena osoba na traženje tužitelja isti nije na licu mjesta ispravila. Ističe da je zatečen na licu mjesta, a da nije bio svjestan postupka u tijeku, niti svojih prava i obveza, a da ga je tuženik s tim u vezi bio dužan upozoriti. Smatra da je, na osnovi izloženog, u upravnom postupku povrijeđen članak 7., članak 8. i članak 47. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09., 110/21., dalje: ZUP), te da je u upravnom sporu prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje. Ističe da nije vlasnik objekta čije je uklanjanje naređeno, niti ga je gradio, nije ni zemljišnoknjižni vlasnik dijela zemljišta na kojem je izgrađen objekt, niti nositelj kakvog drugog stvarnog prava na tom objektu, a koju činjenicu službena osoba nije unijela u zapisnik. Mišljenja je da je prvostupanjski sud sadržaj zapisnika arbitrarno ocijenio istinitim. Kao i u tužbi, ističe da je njegov sin podnio zahtjev za donošenje rješenja o izvedenom stanju pa da iz toga upravo proizlazi da tužitelj nije vlasnik predmetnih građevina. Smatra da je s tim u vezi prvostupanjski sud nepotpuno utvrdio činjenično stanje, posebice uzimajući u obzir nesređeno i zemljišnoknjižno i katastarsko stanje za k.o. V., a što da je predstavljalo i procesni problem Državnom inspektoratu prilikom donošenja prvotnog rješenja o uklanjanju KLASA: UP/I-362- 02/22-02/424, URBROJ: 443-02-03-22-22-2 od 06.05.2022., u kojem je tuženik pogrešno identificirao predmetni objekt. Smatra da je sud učinio bitnu povredu odredaba postupka jer tužitelj nije pasivno legitimiran u upravnom postupku koji je prethodio upravnom sporu. Ukazuje na pravo stranke na pošteno suđenje, koje da je uskraćeno ako sud propušta provesti odgovarajući postupak u kojem bi tužitelju omogućio iznijeti i dokazati svoje tvrdnje. Predlaže usvojiti ovu žalbu, ukinuti osporenu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, uz naknadu troškova ovog žalbenog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od donošenja odluke pa do isplate.
5. Tuženik, uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu tužitelja.
6. Žalba nije osnovana.
7. Ispitujući prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi u smislu članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17., 110/21., dalje: ZUS), ovaj Sud nalazi da prvostupanjski upravni sud nije povrijedio zakon na štetu tužitelja time što je odbio njegov tužbeni zahtjev kao neosnovan, pri čemu je za svoju odluku naveo pravno relevantne razloge, utemeljene na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju i pravilnoj primjeni mjerodavnog materijalnog prava.
8. Sukladno članku 113. stavku 1. točke 1. Zakona, građevinski inspektor u provedbi inspekcijskog nadzora rješenjem naređuje investitoru odnosno vlasniku uklanjanje građevine odnosno njezina dijela, u određenom roku, ako se gradi ili je izgrađena bez izvršne građevinske dozvole.
9. Sukladno članku 76. stavku 5. ZUP-a, zapisnik sastavljen na način propisan zakonom javna je isprava te predstavlja dokaz o tijeku i sadržaju radnje postupka i danih izjava.
10. Prema mišljenju ovog Suda, ispravno je prvostupanjski sud, na temelju analize spisu priloženih dokaza te sadržaja zapisnika o inspekcijskom pregledu od 26. travnja 2022., ocijenio pravilnim utvrđenje tuženika da se u konkretnom slučaju radi o gradnji objekata za koju je potrebno ishođenje akta o gradnji, kojeg tužitelj, nesporno, ne posjeduje.
11. Iz zapisnika o inspekcijskom pregledu, koji u konkretnom slučaju ne sadržava nikakve primjedbe na njime utvrđen sadržaj, proizlazi da je tužitelj vlasnik predmetne građevine od 2016., kada je istu naslijedio od svog oca koji je 1975. bio investitor gradnje.
12. Način sastavljanja i sadržaj predmetnog zapisnika, odnosno činjenicu vlasništva predmetne nekretnine, tužitelj osporava tek u tužbi, a nije dostavio, niti predložio nijedan dokaz kojim bi dokazao da je vlasnik njegov sin, niti je tijekom upravnog postupka prigovorio na postupanje upravnog tijela prilikom provođenja očevida i sastavljanja zapisnika.
13. Slijedom navedenog, i prema ocjeni ovog Suda, navodi tužitelja o tome da je u postupku sastavljanja zapisnika došlo do povrede njegovih prava te da je pogrešno utvrđeno činjenično stanje u pogledu osobe vlasnika predmetnih građevina, ne mogu se ocijeniti osnovanima.
14. Ispravno je prvostupanjski sud ocijenio i da podnošenje zahtjeva za izdavanje rješenja o izvedenom stanju nije dokaz vlasništva, imajući u vidu da Zakonom o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama („Narodne novine“, broj 86/12., 143/13., 65/17. i 14/19.; dalje: ZoPNIZ) nisu propisani uvjeti glede osobe podnositelja zahtjeva za donošenje rješenja o izvedenom stanju te da je člankom 32. ZoPNIZ-a propisano da rješenje o izvedenom stanju nema pravnih učinaka na vlasništvo i druga stvarna prava na zgradi za koju je doneseno i zemljištu na kojemu je ta zgrada izgrađena.
15. Imajući u vidu da tužitelj ne spori opis predmetne građevine (namjena i dimenzija) naveden u izreci osporenog rješenja, kao ni činjenicu protupravne gradnje, neosnovani su prigovori tužitelja da bi s tim u vezi prvostupanjski sud i upravno tijelo pogrešno utvrdili činjenično stanje.
16. Na kraju, neosnovano tužitelj tvrdi da mu nije dana mogućnosti izjasniti se o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, jer je bio nazočan na raspravi pred sudom održanoj 4. studenog 2022., kada je i ustrajao u navodima tužbe.
17. Budući da tužitelj svojim žalbenim navodima nije doveo u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, a niti pravilnost primjene mjerodavnog materijalnog prava i pravila sudskog postupka, to ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.
18. S obzirom da je tužitelj u cijelosti izgubio spor, to je, temeljem članka 79. stavka 4. ZUS-a, njegov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka odbijen. 19. Slijedom svega navedenog, valjalo je, pozivom na odredbu članka 74. stavka 1. i članka 79. stavka 6. ZUS-a, odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu 11. srpnja 2023.
Predsjednica vijeća
Evelina Čolović Tomić, v.r.
