REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 5161/2019-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Branka Medančića člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari I-tužiteljice S. Š. iz Z., OIB: ..., i II-tužitelja D. K. iz O., OIB: ..., koje zastupa punomoćnik Z. D., odvjetnik u O., protiv I-tuženika H. o. k. d.d., Z., (H. O. d.d.), OIB: ..., kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu O., P. & p. d.o.o. u Z., i II-tuženice A. I. iz Z., OIB: ..., koju zastupa punomoćnik M. R., odvjetnik u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji I i II- tužitelja protiv presude Županijskog suda u Osijeku br. Gž-1075/17-3 od 27. lipnja 2019., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Osijeku br. Pn-310/15-20 od 28. ožujka 2017., u sjednici održanoj 11. srpnja 2023.,

p r e s u d i o  j e:

Odbija se revizija I i II-tužitelja kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja naloženo je I i II-tuženicima solidarno naknaditi I i II-tužiteljima na ime naknade štete iznos od 250.238,60 kuna svakom, sa zateznom kamatom kako je navedeno u izreci presude suda prvog stupnja (toč. I.), kao i troškove postupka u iznosu od 91.437,50 kuna (toč. II.).

2. Presudom suda drugog stupnja prihvaćene su žalbe I i II-tuženika i preinačena je presuda suda prvog stupnja na način da su odbijeni tužbeni zahtjevi I i II-tužitelja u cijelosti (toč. I.), te je naloženo I i II-tužiteljima naknaditi parnični trošak I-tuženiku u iznosu od 87.741,00 kuna i II-tuženici u iznosu od 71.987,50 kuna (toč. II.).

3. Protiv presude suda drugog stupnja I i II-tužitelji su pravodobno podnijeli reviziju prema čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP), zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlažu prihvatiti reviziju, preinačiti pobijanu odluku, podredno istu ukinuti i predmet vratiti na ponovni postupak.

4. U odgovoru na reviziju I-tuženik predlaže reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu.

5. Revizija I i II-tužitelja nije osnovana.

6. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. Predmet spora je zahtjev I i II-tužitelja za naknadu štete koju je II-tuženica prouzročila nesavjesnim zastupanjem tužitelja, odnosno propustima u zastupanju, a za koju I-tuženik odgovara kao osiguravatelj II-tuženice po osnovi police osiguranja od odgovornosti.

8. U postupku pred sudom prvog stupnja utvrđeno je:

- da je Općinski sud u Osijeku u predmetu poslovni broj P-2788/07 donio djelomičnu presudu u odnosu na tužitelje I. K., S. Š. rođ. K. i D. K. i tuženicu Republiku Hrvatsku kojoj je naloženo platiti I. K. iznos od 220.000,00 kuna na ime naknade štete za duševne boli zbog smrti supruge, iznos od 2.000,00 kuna na ime troškova karmina i iznos od 1.000,00 kuna na ime troškova crnine,

- da je ovdje tužiteljima u navedenom predmetu dosuđen iznos od 220.000,00 kuna svakom na ime naknade štete zbog smrti majke,

- da je navedena presuda potvrđena presudom Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-3852/08-2 od 22. siječnja 2009.,

- da je u navedenom predmetu sve tužitelje zastupala punomoćnica A. I., odvjetnica u Z., ovdje II-tuženica,

- da je II-tuženica kao punomoćnica tužitelja pokrenula ovršni postupak radi prisilne naplate tražbine iz presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-2788/07 i da je Općinski sud u Osijeku izdao rješenje o ovrsi poslovni broj Ovr-1278/09 od 24. travnja 2009.,

- da je po rješenju o ovrsi izvršena uplata na žiro račun II-tuženice 1. lipnja 2009.,

- da je II-tuženica izvršila isplatu I. K., ocu tužitelja i to iznos od 600.000,00 kuna,

- da su I i II-tužitelji prvotno podnijeli tužbu i protiv I. K., a koju su na ročištu 11. studenog 2013. povukli, pri čemu je I. K. pristao na povlačenje i nije tražio trošak,

- da su tužitelji punomoći od 3. lipnja 2009. ovlastili I. K. zbog primitka novčanog iznosa po djelomičnoj presudi suda prvog stupnja broj P-2788/07 od 6. svibnja 2008. i rješenja o ovrsi Ovr-1278/09 od 24. travnja 2009.

9. Na temelju tako utvrđenih odlučnih činjenica prvostupanjski sud je ocijenio da je II- tuženica počinila propuste u zastupanju tužitelja tražeći da joj se iznosi naknade štete utvrđeni pravomoćnom presudom i ovršnim rješenjem isplate na njezin žiro račun te isplatom istih samom ocu tužitelja, a ne i tužiteljima. Naime, prvostupanjski sud zaključuje da je II-tuženica postupila suprotno odredbi čl. 95. ZPP jer nije imala „specijalnu punomoć“, a da je unatoč tome izvršena isplata na njezin žiro račun, kao i da je ponovno počinila propust i izvršila isplatu I. K., a da za to nije imala valjanu punomoć, obzirom punomoć od 3. lipnja 2009. nije ovjerena od strane javnog bilježnika.

Nadalje prvostupanjski sud ocjenjuje da su I i II-tuženici solidarno dužni naknaditi tužiteljima utužene iznose štete budući je II-tužena kao odvjetnica osigurana kod I- tuženika, te da se sukladno odredbi čl. 14. i 15. st. 2. toč. 4. Uvjeta za osiguranje od odgovornosti odvjetnika u konkretnom slučaju radi o osiguranom slučaju iz čl. 18. Uvjeta iz čega proizlazi solidarna odgovornost tuženika.

10. Odlučujući povodom žalbe I i II-tuženika drugostupanjski sud je preinačio prvostupanjsku presudu zaključujući da je punomoć od 3. lipnja 2009. na temelju koje je II-tuženica postupila po nalogu tužitelja i novčana sredstva po djelomičnoj presudi broj P-2788/07 od 6. svibnja 2008. i rješenju o ovrsi broj Ovr-1278/09 od 24. travnja 2009. isplatila ocu tužitelja valjana, te da su tužitelji u vrijeme potpisivanja punomoći bili punoljetne i poslovno sposobne osobe.

Naime, drugostupanjski sud ocjenjuje da je otac tužitelja I. K. postupao prijevarno prema tužiteljima, ali i prema II-tuženici na način da je zadržao za sebe sav primljeni novac, iako je znao da mu ne pripada te tužiteljima zatajio primitak novca. Nadalje drugostupanjski sud zaključuje da II-tuženica primitkom ovršenog iznosa na svoj žiro račun nije počinila propust u zastupanju, jer se o takvom načinu isplate dogovorila s I. K. - ocem tužitelja, a za što je isti imao valjanu punomoć. Drugostupanjski sud zaključio je da obzirom nije utvrđena odgovornost II-tuženice ne postoji niti odgovornost I-tuženika. Nadalje drugostupanjski sud ocjenjuje da u konkretnom predmetu nema osiguranog slučaja, obzirom bilo kakva eventualna dugovanja između tužitelja i njihova oca nisu predmet osiguranja u smislu Uvjeta za obvezno osiguranje odvjetnika o odgovornosti, te da činjenica eventualnog dugovanja između odvjetnika i tužitelja nije predmet osiguranja.

11. Odluku drugostupanjskog suda ocjenjuje pravilnom i ovaj sud.

12. Suprotno navodima revizije I i II-tužitelja sud drugoga stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući da pobijana presuda nema nedostataka uslijed kojih se ne bi mogla ispitati, razlozi pobijane presude su jasni i razumljivi, te ne postoji proturječnost između izreke i obrazloženja pobijane presude, odnosno isprava koje se nalaze u spisu. Također revizijski sud ocjenjuje da su u obrazloženju pobijane drugostupanjske presude navedeni razlozi o odlučnim činjenicama koji imaju podlogu u utvrđenom činjeničnom stanju.

13. Punomoć je ovlaštenje za zastupanje nalogodavca. Ugovorom o nalogu se u smislu čl. 763. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08 - dalje: ZOO) obvezuje i ovlašćuje nalogoprimac poduzimati za račun nalogodavca određene poslove. Odredbom čl. 765. st. 1. ZOO propisano je da je nalogoprimac dužan izvršiti nalog prema primljenim uputama, s pažnjom dobrog gospodarstvenika, odnosno dobrog domaćina, ostajući u njegovim granicama i u svemu skrbiti o interesima nalogodavca i njima se rukovoditi time da prema odredbi čl. 766. st. 1. ZOO od dobivenog naloga i uputa nalogoprimac može odstupiti samo sa suglasnošću nalogodavca, a kada mu zbog kratkoće vremena ili bez ikakvog drugog uzroka nije moguće tražiti suglasnost nalogodavca, on može odstupiti od naloga i uputa samo ako je po procjeni svih okolnosti mogao osnovano smatrati da to zahtijevaju interesi nalogodavca.

14. Konačno u smislu odredbe čl. 10. st. 1. ZOO sudionik u obveznom odnosu dužan je u ispunjavanju svoje obveze postupati s pažnjom koja se pravnom prometu zahtjeva u odgovarajućoj vrsti obveznih odnosa (pažnja dobrog gospodarstvenika, odnosno pažnja dobrog domaćina) dok je sukladno stavku 2. sudionik u obveznom odnosu dužan u ispunjavanju obveze iz svoje profesionalne djelatnosti postupati s povećanom pažnjom prema pravilima struke i običajima (pažnja dobrog stručnjaka).

15. U konkretnom slučaju tužitelji su potpisali punomoći kojima su ovlastili II-tuženicu da ih zastupa u postupku prisilne naplate potraživanja po presudi u predmetu P- 2788/07, u kojem je svakome dosuđen iznos od 220.000,00 kuna, dok su istodobno potpisali i punomoć svome ocu kojom ga ovlašćuju na primitak novčanog iznosa po presudi u predmetu broj P-2788/07.

16. Sukladno odredbi čl. 95. st. 1. toč. 2. ZPP II-tuženica je na temelju punomoći koju su joj izdali tužitelji bila ovlaštena na stavljanje zahtjeva za ovrhu i poduzimanje potrebnih radnji u postupku u povodu takvog zahtjeva dok je, kako proizlazi iz utvrđenja drugostupanjske odluke, po izričitoj ovlasti i nalogu oca tužitelja, koji je kako je drugostupanjski sud pravilno ocijenio imala valjanu punomoć za primitak novčanog iznosa dosuđenog tužiteljima, primila ovršeni iznos na svoj žiro račun. 17. II-tuženica je konkretno postupila sukladno navedenom nalogu te iznos dobiven ovrhom isplatila ocu tužitelja, dok su tužitelji kao nalogodavci, s druge strane, sukladno prethodno navedenim odredbama bili dužni voditi računa o tome kakvu punomoć potpisuju.

18. Stoga se II-tuženici, koja je u ovom slučaju postupila sukladno nalogu dobivenom na temelju punomoći od 3. lipnja 2009., ne može staviti na teret protupravno ponašanje i dužnost naknade štete.

19. Kako se u konkretnom slučaju nije dogodio osigurani slučaj sukladno Uvjetima za obvezno osiguranje odvjetnika od odgovornosti pravilno je drugostupanjski sud primijenio materijalno pravo i kada je odbio tužbeni zahtjev u odnosu na I-tuženika.

20. Slijedom izloženog valjalo je temeljem odredbe čl. 393. ZPP odbiti reviziju kao neosnovanu, čime je odlučeno kao u izreci.

Zagreb, 11. srpnja 2023.

Predsjednik vijeća:

dr.  sc.  Jadranko  Jug,

v.r.