Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: I Kž-199/2023-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Sanje Katušić-Jergović, predsjednice vijeća te Sande Janković i Marije Balenović, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Buge Mrzljak Stenzel zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog M. G., zbog kaznenog djela iz članka 154. stavka 2. u svezi stavka 1. točke 3. i članka 153. stavka 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21. – dalje u tekstu KZ/11.)
, odlučujući o žalbi okrivljenika protiv rješenja Županijskog suda u Zadru od 20. travnja 2023. broj Kov-42/2022.-10., u sjednici vijeća održanoj 11. srpnja 2023.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba okrivljenog M. G. kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem optužnog vijeća Županijskog suda u Zadru, na temelju članka 351. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. – dalje u tekstu ZKP/08.), odbijen je kao neosnovan prijedlog okrivljenika M. G. za izdvajanje iz spisa tog suda broj Kov-42/2022 kao nezakonitih dokaza: zapisnika o ispitivanju svjedokinje žrtve I. T. (l.s. 126-127), psihijatrijskog vještačenja okrivljenika (l.s. 174-188) te sudsko- medicinskog vještačenja (l.s. 209-214).
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni M. G. po branitelju odvjetniku T. G., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i „pogrešne primjene materijalnog prava“ s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači na način da se prihvati prijedlog obrane okrivljenika za izdvajanje nezakonitih dokaza iz spisa predmeta.
3. Spis je, na temelju članka 495. u vezi sa člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući pobijano rješenje iz osnova iz kojih se pobija žalbom te sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08. ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bile ostvarene povrede na koje žalitelj upire kao niti one koje ispituje po službenoj dužnosti.
6. Protivno tvrdnjama žalitelja izreka pobijanog rješenja je potpuno razumljiva i u skladu s jasnim i dostatnim razlozima o svim odlučim činjenicama sadržanim u obrazloženju, pa nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. na koju on upire, u stvari zbog nezadovoljstva zaključcima prvostupanjskog suda. Međutim, nezadovoljstvo zaključkom o zakonitosti dokaza ne predstavlja bitnu postupovnu povredu, nego je riječ o prigovoru činjenične naravi, pa osnovanost tih prigovora treba razmotriti u okviru žalbene osnove pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
7. Međutim, argumentacija prvostupanjskog suda u pogledu zakonitosti dokaza koje je optuženik predložio izdvojiti je pravilna i utemeljena na zakonu.
8. Protivno prigovorima žalitelja, koji se svode na ponavljanje razloga na kojima je temeljio prijedlog za izdvajanje, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da dokazna radnja ispitivanja žrtve I. T. nije nezakonit dokaz te da nema mjesta izdvajanju zapisnika o njezinom ispitivanju.
8.1. Naime, protivno tvrdnjama žalitelja, niti u jednoj odredbi članka 212. ZKP/08. nije isključena mogućnost provođenja dokazne radnje ispitivanja svjedoka kao hitne dokazne radnje, zbog opasnosti od odgode (usporedi, presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske I Kž-508/2017. u kojoj se analiziraju sadržaji hitnih dokaznih radnji ispitivanja svjedoka), niti je bilo kojom odredbom ZKP/08. propisano da je provođenje ove dokazne radnje prije donošenja rješenja o provođenju istrage nezakonit dokaz u smislu odredbe članka 10. stavka 2. točke 3. ZKP/08.
8.2. U ovom predmetu nije sporno da je žrtva, norveška državljanka koja je prijavila teško kazneno djelo protiv spolne slobode koje se stavlja na teret žalitelju, namjeravala 13. srpnja 2022. napustiti teritorij Republike Hrvatske. Slijedom navedenog, nedvojbeno je da su postojali razlozi koji su opravdavali hitno provođenje dokazne radnje ispitivanja žrtve i prije donošenja rješenja o provođenju istrage, koje je doneseno dan kasnije.
8.3. U pogledu načina provođenja dokazne radnje državni odvjetnik je imao mogućnost inicirati provođenje dokaznog ročišta, u smislu odredbe članka 236. ZKP/08., ali se odlučio na nalaganje ispitivanja žrtve policijskoj istražiteljici, a taj nalog priložen je u spis ovog predmeta tek na sjednici optužnog vijeća, pri čemu je i u rješenju o provođenju istrage, sukladno članku 217. stavku 4. ZKP/08. navedeno da je ova hitna dokazna radnja i provedena.
8.4. Slučajevi kada se iskaz svjedoka ne može upotrijebiti kao dokaz u postupku propisani su u članku 300. ZKP/08. U ovoj odredbi, sa taksativno navedenim razlozima kada se iskaz svjedoka ne može upotrijebiti, nije propisan slučaj u kojem se državni odvjetnik odlučio za nalaganje ispitivanja žrtve policijskom istražitelju kao hitne dokazne radnje. Prema tome, ovdje nije riječ o nezakonitom dokazu koji je, u smislu odredbe članka 10. stavka 2. točke 3. ZKP/08. nezakonit dokaz koji bi zbog toga trebalo izdvojiti iz predmeta.
8.5. Drugo je pitanje dokazne snage ovako provedenog dokaza, koje opravdano problematizira žalitelj. Međutim, to pitanje razmotrit će se u daljnjem tijeku postupka na raspravi, bude li optužnica potvrđena. Naime, na raspravi obrana može stavljati primjedbe na pojedini dokaz, osporavati njegovu uporabu i u tu svrhu predlagati nove dokaze.
8.6. Nema dvojbe da okrivljenik i njegov branitelj nisu bili prisutni ispitivanju žrtve kod policijske istražiteljice. Međutim, time nije povrijeđeno pravo na obranu okrivljenika, niti je ovdje riječ o nezakonitom dokazu u smislu odredbe članka 10. stavka 2. ZKP/08. tek u stadiju rasprave mora se poštivati načelo „ravnopravnosti oružja“ između stranaka, pa će u tom stadiju, bude li optužnica potvrđena obrani morati biti na raspolaganju isti onaj arsenal sredstava ispitivanja svjedoka koji je na raspolaganju i državnom odvjetniku, pri čemu je za sada preuranjeno tvrditi da žrtva, samo zato što je norveška državljanka, neće moći biti ispitana na raspravi. U svakom slučaju, u smislu odredbi članka 431. stavka 2. ZKP/08., nema dvojbe da se osuđujuća presuda ne može temeljiti isključivo ili u odlučujućoj mjeri samo na nekonfrontiranom iskazu žrtve.
9. Protivno daljnjim prigovorima osnovano je prvostupanjski sud odbio izdvojiti i provedeno psihijatrijsko i sudskomedicinsko vještačenje.
9.1. Naime, i ovdje prigovori okrivljenika problematiziraju vjerodostojnost, a ne zakonitost ovih vještačenja. Tako s pravom prvostupanjski sud zaključuje da komunikacija okrivljenika s vještakom psihijatrom na daljinu (putem video veze i aplikacije WhatsApp) niti jednom odredbom ZKP/08. nije predviđena kao razlog nezakonitosti dokaza u smislu odredbe članka 10. stavka 2. točke 3. ZKP/08.
9.2. Protivno daljnjim žalbenim tvrdnjama niti jedan od ovih nalaza ne temelji se na sadržaju službenih bilješki o razgovorima koje su policijski službenici obavili s građanima, pa tako niti sam žalitelj ove tvrdnje ne konkretizira nekom konkretnom primjedbom osim paušalne tvrdnje da se neke službene bilješke i dalje nalaze u spisu. Međutim, oba vještačenja temelje se na iskazima pribavljenim na temelju provedenih dokaznih radnji, a to što je riječ o nekonfrontiranim iskazima ne čini nalaze nezakonitim, nego samo može otvoriti pitanje njihove vjerodostojnosti, što je opet pitanje koje potpada u fazu rasprave do koje će doći bude li optužnica potvrđena.
9.3. Konačno, ne postoje niti zakonski uvjeti za izdvajanje iz spisa predmeta nalaza i mišljenja dr. med. D. L., specijalista psihijatra time što taj nalaz sadrži dijelove koji se odnose na prepričavanje razgovora koji je vještak psihijatar obavio s okrivljenikom. Radi se o anamnestičkim podacima u smislu sadržaja razgovora vještaka i osobe čije psihijatrijsko vještačenje mu je povjereno. Taj razgovor upisan u nalaz i mišljenje vještaka kao takav sam po sebi nije nezakonit, a istovremeno je nužan kao anamnestički podatak za valjanu ocjenu stanja ubrojivosti okrivljenika. Naravno, da njegov sadržaj ne može biti korišten kao dokaz bilo samostalno, bilo u smislu usporedbe obrane okrivljenika s onim što je govorio vještaku (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske I Kž 467/2009.).
10. Zbog toga je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci rješenja.
U Zagrebu 11. srpnja 2023.
Predsjednica vijeća:
Sanja Katušić Jergović,v.r.
