REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 779/2020-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Jasenke Žabčić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. D. (OIB: ...), iz D., zastupane po punomoćnicima B. G. i R. L., odvjetnicima u O., protiv tuženika N. T. d.d. (OIB: ...), Z., zastupanog po punomoćnici S. P. M., odvjetnici u Odvjetničkom društvu B. & P. iz Z., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-75/2020-2 od 19. veljače 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-512/17-32 od 20. studenog 2019., u sjednici održanoj 11. srpnja 2023.,
p r e s u d i o j e :
1. Odbija se revizija tužiteljice.
2. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na reviziju u iznosu 165.90 Eur/1.250,00 kn/.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev radi utvrđenja nedopuštenosti odluke tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 27. siječnja 2017. te radi utvrđenja da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu i utvrđenja da se dan 30. lipnja 2017. određuje kao dan prestanka ugovora o radu na određeno vrijeme sklopljenog 29. rujna 2016. Ujedno je odbijen i zahtjev tužiteljice za naknadu štete u visini tri ugovorene mjesečne plaće, odnosno 26.040,00 kn, kao i njen zahtjev za isplatu neisplaćene bruto plaće u iznosu od 44.583,63 kn s pripadajućim zateznim kamatama te zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka i tužiteljici je naloženo tuženiku naknaditi trošak postupka od 6.250,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama.
2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda (točka I. izreke). Ujedno su odbijeni i zahtjevi stranaka za naknadu troška žalbenog postupka (točka II. izreke).
3. Protiv drugostupanjske presude tužiteljica je podnijela reviziju iz odredbe čl. 382.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) navodeći da je podnosi zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predložila je reviziju prihvatiti i ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, podredno preinačiti nižestupanjske presude na način da se u cijelosti prihvati tužbeni zahtjev uz naknadu parničnih troškova. Potražuje trošak revizije.
4. Tuženik je u odgovoru na reviziju osporio sve revizijske navode te predložio reviziju odbiti kao neosnovanu uz naknadu troška odgovora na reviziju u iznosu 1.250,00 kn / danas 165,90 Eur.
5. Revizija je neosnovana.
6. Na temelju odredbe čl. 392.a st. 1. ZPP revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
7. Iako tužiteljica navodi da podnosi reviziju samo radi pogrešne primjene materijalnog prava, ona u reviziji problematizira pravilnost utvrđenja činjeničnog stanja (redovitost njezinog nastupanja kod tuženika u programu vijesti), a što nije dopušteni revizijski razlog jer se, s obzirom na odredbe čl. 386. ZPP, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja revizija ne može izjaviti. Stoga takvi navodi u reviziji nisu uzeti u razmatranje od strane ovoga suda.
8. Predmet ovog postupka je zahtjev tužiteljice za utvrđenje da nije dopuštena tuženikova Odluka o izvanrednom otkazu od 27 siječnja 2017., za sudski raskid radnog odnosa s 30. lipnja 2017., za naknadu štete te za naknadu neisplaćenih plaća.
9. U provedenom postupku pred nižestupanjskim sudovima u bitnom je utvrđeno:
- da je tužba podnesena unutar roka propisanog čl. 133. Zakona o radu (''Narodne novine'' broj 93/14, 127/17, 98/19 – dalje: ZR),
- da je tužiteljica bila zaposlena kod tuženika temeljem ugovora o radu od 29. rujna 2016., koji je sklopljen na određeno vrijeme do 30. rujna 2017., na radnom mjestu – novinar,
- da je 27. siječnja 2017. tuženik donio odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu zbog osobito teške povrede iz radnog odnosa,
- da je tužiteljica za vrijeme radnog odnosa kod tuženika, bez prethodnog odobrenja poslodavca, snimila reklamu za P. č.,
- da je tužiteljica obavljala novinarski posao u D. N. T.,
- da je tuženikov predmet poslovanja promidžba (reklama i propaganda, fotografske djelatnosti, između ostalog, proizvodnja, emitiranje i distribucija radijskog i televizijskog programa),
- da je predmet poslovanja društva V. p. d.o.o. (od strane kojeg je tužiteljica bila angažirana za snimanje reklame), između ostalog izrada TV reklama i poruka.
10. Temeljem tako utvrđenih činjenica prvostupanjski sud ocjenjuje da je tužiteljica postupila suprotno čl. 101. ZR, kojim je propisano da radnik ne smije bez odobrenja poslodavca, za svoj ili tuđi račun, sklapati poslove iz djelatnosti koju obavlja poslodavac (zakonska zabrana natjecanja), cijeneći pri tome da u djelatnost, odnosno poslovanje tuženika između ostalog spada i cjelokupni postupak promidžbe, dakle i proizvodnja, emitiranje i distribucija radijskog i TV programa, koju djelatnost obavlja i tvrtka V. d.o.o. koja je proizvela reklamu u kojoj se tužiteljica pojavljuje. Ujedno prvostupanjski sud ukazuje i na odredbu čl. 13. t. 4. Protokola o izmjenama Europske konvencije o prekograničnoj televiziji (''Narodne novine'' broj 11/01 – dalje: Protokol), kojom je propisano da se u oglašavanju i teletrgovini neće prikazivati vizualno ili govorom osobe koje redovito nastupaju u programu vijesti ili aktualnosti. Slijedom svega navedenog taj sud ocjenjuje da je tužiteljica postupila i suprotno čl. 13. t. 4. Protokola te zaključuje da činjenica što tužiteljica u reklami ne izgovara nikakav tekst nije od utjecaja na ocjenu njenog postupanja te je stoga tuženik imao opravdan razlog za otkaz ugovor o radu tužiteljici (čl. 116. ZR-a) pa odbija tužbeni zahtjev kao neosnovan.
10.1. Obzirom da je otkaz ugovora o radu ocijenio osnovanim, odbija i tužbeni zahtjev na utvrđenje da radni odnos nije prestao odlukom o izvanrednom otkazu, odnosno utvrđenje da se kao dan prestanka radnog odnosa utvrdi datum 30. lipnja 2017., kao datum do kojeg je radni odnos bio ugovoren te su posljedično svemu navedenom odbijeni i zahtjevi tužiteljice za naknadu štete te naknadu plaće do dana ugovorenog radnog odnosa.
11. Drugostupanjski sud, preispitujući prvostupanjsku presudu po žalbi tužiteljice, potvrđuje prvostupanjsku presudu pozivom na odredbu čl. 368. st. 1. ZPP, također ocijenivši da je tužiteljica počinila tešku povredu radnog odnosa manifestiranu kao povredu zakonske zabrane utakmice s poslodavcem na način da je djelatnost iz poslodavčevog predmeta poslovanja obavljala za vrijeme trajanja radnog odnosa kod tuženika u okviru i za potrebe drugog društva koje obavlja poslove koje su predmetom poslovanja i tužiteljičinog poslodavca, čime je zloupotrijebila poslodavčevo povjerenje i ovlasti radnog mjesta zbog čega je tužbeni zahtjev tužiteljice kojim je tražila utvrđenje nedopuštenosti Odluke o otkazu ugovora o radu osnovano i zakonito ocijenjen neosnovanim te kao takav i odbijen, zajedno sa svim, posljedično takvom utvrđenju postavljenim nastavnim zahtjevima tužiteljice.
12. Tužiteljica kroz razlog pogrešne primjene materijalnog prava problematizira pravilnost primjene odredbe čl. 101. ZR i čl. 13. toč. 4. Protokola pri donošenju osporene odluke.
13. Odredbom čl. 101. ZR propisano je da radnik ne smije bez odobrenja poslodavca, za svoj ili tuđi račun, sklapati poslove iz djelatnosti koju obavlja poslodavac (zakonska zabrana natjecanja) (stavak 1.); ako radnik postupi protivno zabrani iz stavka 1. ovoga članka, poslodavac može od radnika tražiti naknadu pretrpljene štete ili može tražiti da se sklopljeni posao smatra sklopljenim za njegov račun, odnosno da mu radnik preda zaradu ostvarenu iz takvoga posla ili da na njega prenese potraživanje zarade iz takvoga posla; pravo poslodavca iz stavka 2. ovoga članka prestaje u roku tri mjeseca od dana kada je poslodavac saznao za sklapanje posla, odnosno pet godina od dana sklapanja posla (stavak 3.); ako je u vrijeme zasnivanja radnog odnosa poslodavac znao da se radnik bavi obavljanjem određenih poslova, a nije od njega zahtijevao da se prestane time baviti, smatra se da je radniku dao odobrenje za bavljenje takvim poslovima (stavak 4.); poslodavac može odobrenje iz stavka 1., odnosno stavka 4. ovoga članka opozvati, poštujući pri tome propisani ili ugovoreni rok za otkaz ugovora o radu (stavak 5.).
13.1. Odredbom čl. 13. st. 4. Protokola propisano je da oglasi ne smiju podsjećati, niti vizualno niti akustički, na osobe koje redovito vode vijesti ili programe o tekućim događajima.
14. Polazeći od utvrđenog činjeničnog stanja sama, i po mišljenju ovoga suda, sama činjenica što je tužiteljica za vrijeme radnog odnosa kod tuženika, bez prethodnog odobrenja, snimila reklamu, odnosno obavljala djelatnost poslodavčevog predmeta poslovanja u okviru i za potrebe drugog društva koje obavlja poslove koje su predmetom poslovanja i tužiteljičinog poslodavca, postupila je protivno odredbi čl. 101. ZR te takvim postupanjem ograničila je tuženika u njegovu poslovanju i u smislu odredbe čl. 13. t. 4. Protokola. Slijedom navedenog po ocjeni ovoga suda nižestupanjski su sudovi pravilno primijenili materijalno pravo iz odredbe čl. 101. ZR i čl. 13. t. 4. Protokola kada su zaključili da je postupala protivno navedenim odredbama te da takvo ponašanje predstavlja osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa radi koje uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć. Stoga su nižestupanjski sudovi pravilno primijenili i materijalno pravo iz odredbe čl. 116. ZR kada su posljedično navedenom, ocijenili tužbeni zahtjev neosnovanim.
15. Kako ne postoji razlog radi kojeg je revizija izjavljena, valjalo je odbiti reviziju sukladno odredbi čl. 393. ZPP.
16. Tuženiku nije dosuđen trošak odgovora na reviziju, jer je navedena radnja ocijenjena nepotrebnom u smislu čl. 155. st. 1. ZPP (toč. II. izreke).
17. Temeljem odredbi Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj 57/22, 88/22) ovaj sud je dvojno iskazao cijene zatraženog troška paničnog postupka, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz ovoga Zakona (1 € = 7,53450 kuna).
Zagreb, 11. srpnja 2023.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil, v.r.
