REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 4359/2019-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Branka Medančića člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari 1. tužitelja B. P. iz Z., OIB …. i 2. tužitelja V. R. iz Z., OIB …., koje zastupa punomoćnik M. K., odvjetnik u Z., protiv tuženice I. P. iz I., OIB …, koju zastupa punomoćnik J. K., odvjetnik u Odvjetničkom društvu Kozjak i Rendić u Varaždinu, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-753/17-6 od 19. lipnja 2019., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-1395/16 od 5. svibnja 2017., na sjednici održanoj 11. srpnja 2023.,
p r e s u d i o j e :
Revizija tuženice odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:
„I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
"Nalaže se tuženoj I. P., OIB: … iz I., isplatiti tužiteljima B. P. iz Z., OIB: … i V. R. iz Z., OIB: …, iznos od 50.600,00 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju HNB-a na dan plaćanja, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 10. studenog 2011. g. pa do isplate po stopi od 12% godišnje, a u slučaju promjene stope zatezne kamate prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, te da mu nadoknadi trošak parničnog postupka, sve u roku od osam dana, pod prijetnjom ovrhe."
II Nalaže se tužiteljima nadoknaditi tuženici trošak ovog postupka u iznosu od 42.675,00 kuna, u roku od 15 dana dok se tuženica u preostalom dijelu zatraženog troška preko dosuđenog iznosa, a do zatraženog iznosa od 45.800,00 kuna odbija kao neosnovan.“
2. Drugostupanjskom presudom preinačena je prvostupanjska odluka te je suđeno:
„1. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-1395/16 od 5. svibnja 2017. tako da se sudi:
Nalaže se tuženici I. P., OIB: …, isplatiti tužiteljima pod 1) B. P., OIB: …, i 2)
V. R., OIB: …, iznos od 50.600,00 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 10. studenog 2011. g. pa do isplate po stopi od 12% godišnje, a u slučaju promjene stope zatezne kamate prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, te im nadoknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 80.395,00 kn, sve u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška odbija kao neosnovan.
2. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženice I. P. za naknadom parničnog troška po osnovi sastava odgovora na žalbu.“.
3. Protiv te drugostupanjske presude tuženica je podnijela reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložila je pobijanu odluku preinačiti ili ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje.
4. U odgovoru na reviziju tužitelji se protive osnovanosti navoda revizije i predlažu je odbiti.
5. Revizija nije osnovana.
6. U ovoj pravnoj stvari dopuštena je revizija iz odredbe čl. 382. st. 1. t. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13. i 89/14.- Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske - dalje: ZPP) s obzirom da je pobijana presuda donesena primjenom odredbe čl. 373.a ZPP.
7. Sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
8. Predmet spora je zahtjev tužitelja da im tuženica isplati iznos od 50.600,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti sa zateznim kamatama od 10. studenoga 2011. pa do isplate, a koji iznos da je dio neisplaćene cijene prema Ugovoru o kupoprodaji nekretnina od 9. prosinca 2011.
9. Nije sporno da je između prednice tužitelja M. P. i tuženice, 8. prosinca 2009., zaključen Predugovor o kupoprodaji nekretnine gdje je definirana cijena u visini od 200.000,00 EUR, predmet prodaje čest. 287/11 k.o. D., zk ul 5381, u naravi oranica površine 444 m2, potom, da su tuženica u svojstvu zajmodavca i M. P. u svojstvu zajmoprimca, 8. prosinca 2009., zaključile Ugovor o zajmu prema kojem je prednici tužitelja 8. prosinca 2009. isplaćen iznos od 50.000,00 EUR, da je na teret rečene nekretnine, na temelju rečenog Ugovora o zajmu, izvršena uknjižba založnog prava radi osiguranja novčane tražbine u iznosu od 50.000,00 EUR, te zatim da je između prednice tužitelja M. P. i tuženice 9. prosinca 2011. zaključen Ugovor o kupoprodaji nekretnine čest. 287/11 k.o. D. za cijenu u iznosu od 50.000,00 EUR i da se tuženica upisala kao vlasnica čest. 287/11 k.o. D..
10. U postupku koji je prethodio reviziji bio je sporan iznos kupoprodajne cijene ugovoren između stranaka, zašto je zaključen Ugovor o zajmu od 8. prosinca 2009., je li iznos iz Ugovora o zajmu uračunat u kupoprodajnu cijenu, kao i zašto postoji razlika u kupoprodajnoj cijeni između Predugovora te Ugovora o kupoprodaji, te je li eventualno nastupila neka izvanredna situacija koja je M. P. ponukala da proda nekretninu za niži iznos.
11. Prvostupanjski sud cijeni da je, bez obzira na činjenicu što je u Ugovoru o kupoprodaji od 9. studenoga 2011. navedena cijena u iznosu od 50.000,00 EUR, konačno dogovorena cijena u iznosu od 150.000,00 EUR, a da tužitelji nisu dokazali da bi ista iznosila 200.000,00 EUR.
12. Drugostupanjski suda te zaključke prvostupanjskog suda ocjenjuje kao pogrešnima. To jer da tuženica ne daje logične razloge zašto bi kupoprodajna cijena iznosila 50.000,00 EUR a zašto je u Predugovoru navedena cijena od 200.000,00 EUR te da se ne izjašnjava zašto 1. tužitelj tvrdi da mu je isplaćena kupoprodajna cijena u visini od 150.000,00 EUR, a što da potvrđuje i iskaz svjedoka R. V., koja tvrdnja da je potkrijepljena i potvrdom o prometu po računu Z. b. d.d. Z. i P. Z. d.d. Isto tako taj sud preocjenjuje izvedene dokaze i nalazi utvrđenim da je kupoprodajna cijena iznosila 200.000,00 EUR, a da je naznačeni iznos od 50.000,00 EUR trebao poslužiti samo tome da se umanji porezna obveza tuženice, te da se nije radilo ugovoru o zajmu već o kapari, pa da je posljedično tome Ugovor o zajmu prividan ugovor koji kao takav nema učinka među ugovornim stranama, a da je ugovor o zajmu sklopljen da bi tuženica imala osiguranje povrata dane kapare (založnim pravom) u slučaju da se glavni Ugovor ne sklopi.
13. Suprotno navodima revizije drugostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, budući da pobijana presuda nema nedostataka uslijed kojih se ne bi mogla ispitati, razlozi pobijane presude su jasni i razumljivi, te ne postoji proturječnost između izreke i obrazloženja pobijane presude, odnosno isprava i zapisnika o iskazima svjedoka koji se nalaze u spisu.
14. Ostalim navodima revizije u suštini se ističu vlastiti stavovi o ocjeni dokaza i utvrđenim činjenicama i o, prema shvaćanju podnositelja revizije, pogrešnim zaključcima o postojanju odlučnih činjenica te on iznosi svoje shvaćanje rezultata u predmetu. Na taj način podnositelj revizije nastoji dovesti u sumnju činjenična utvrđenja i pravno shvaćanje iz osporene presude, a kako se revizijom ne mogu pobijati utvrđene činjenice (argument iz odredaba čl. 385. ZPP), te navode revizijski sud ne može razmatrati u okviru neke postupovne povrede.
15. Nije pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Kada podnositelj revizije ističe tu povredu on sadržajno prigovora utvrđenom činjeničnom stanju. Sadržaj predugovora drugostupanjski sud je cijenio u kontekstu pravila o ocjeni dokaza, prvenstveno u odnosu na spornu okolnost visine ugovorene cijene. Kad taj sud ocjenjuje da je ugovor o zajmu fiktivan pravni posao i da on prikriva ugovorenu kaparu, tada taj sud pravilno primjenjuje materijalno pravo s obzirom na utvrđeno činjenično stanje koje proizlazi ocjenom dokaza.
16. Kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, na temelju odredbe čl. 393. ZPP, odlučeno je kao u izreci presude.
Zagreb, 11. srpnja 2023.
Predsjednik vijeća:
dr.sc. Jadranko Jug, v.r.
