Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Ex vojarna Sv.Križ, Dračevac

Poslovni broj: Pi-208/2014

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Splitu, po sutkinji toga suda Maji Anušić, u pravnoj stvari tužitelja F. S., Z. OIB: …,

zastupan po punomoćniku B. F., odvjetnik iz Odvjetničkog društva M., F. & H., iz Z., protiv tuženika S. -CENTAR

d.o.o., S., zastupan po punomoćniku M. R., odvjetnik u

S., radi isplate, nakon održane i zaključene javne i glavne rasprave dana 11.srpnja 2023. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, istog dana

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„Nalaže se tuženiku S.-CENTAR d.o.o., S., OIB … da tužitelju F. S., Z., OIB

… isplati iznos od 140.000,00 EUR sa zateznom kamatom tekućom na taj iznos od 2.6. 2011. godine pa sve do isplate, po stopi zakonske zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za za tri postotna poena, kao i da nadoknadi tužitelju prouzročeni parnični trošak s zakonskom zateznom kamatom tekućom od zaključenja prvostupanjske rasprave po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.“ kao neosnovan.

II. Dužan je tužitelj naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 44.162,68 eura / 332.743,75 kuna u roku od 15 dana, sa zakonskom zateznom kamatom izračunatoj po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena.

r i j e š i o  j e

Utvrđuje se da je tužba povučena za iznos od 2.877.337,25 kuna.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je ugovorom o upućivanju (asignaciji) sklopljenim dana 1.lipnja 2009. trgovačko društvo M. d.o.o. S. kao uputitelj ovlastilo ovdje tuženika kao upućenika da za njegov račun isplati ovdje tužitelju kao primatelju upute iznos od 2.877.337,25 kuna sa svim pripadajućim sporednim pravima te je ujedno ovlastilo ovdje tužitelja kao primatelja upute da navedeno ispunjenje primi u svoje ime. Nadalje, da je tuženik kao upućenik člankom 4. Ugovora izričito prihvatio uputu čime da je tužitelj stekao pravo zahtijevati ispunjenje neposredno od tuženika.

2. Nadalje, da je tužitelj kao prodavatelj Ugovorom o kupoprodaji tražbina od 6.listopada 2011. trgovačkom društvu M. d.o.o. kao kupcu prodao svoje potraživanje prema ovdje tuženiku po osnovi Ugovora o upućivanju ( asignaciji) od 1.lipnja 2009. ali su stranke Ugovorom o ustupu potraživanja od 20.ožujka 2013. sporazumno raskinule navedeni Ugovor o kupoprodaji tražbina te je M.

d.o.o. kao ustupitelj u cijelosti prenio ( tj. vratio) tužitelju predmetno potraživanje prema tuženiku. Nadalje, tužitelj navodi da je obveza tuženika na ispunjenje upute dospjela prihvatom upute odnosno zaključenjem ugovora tako da tužitelj pored glavnice potražuje i zateznu kamatu počev od 2.lipnja 2009. Nadalje, navodi da se tuženik temeljem Potvrde od 1.lipnja 2009. tužitelju na ime nagrade za posredovanje obvezao isplatiti iznos od 140.000,00 Eur u protuvrijednosti u kunama. Slijedom toga, tužitelj potražuje od tuženika isplatu predmetnog iznosa.

3. Podneskom od 16.rujna 2016. tužitelj je povukao tužbeni zahtjev pod točkom I kojim traži isplatu iznosa od 2.877.337,25 kuna, a tuženik se tome nije protivio, slijedom čega je sukladno odredbi čl. 193.st.2 ZPP-a odlučeno kao u rješenju.

4. Podneskom od 27.siječnja 2023. konačno je specificiran tužbeni zahtjev.

5. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava istu u cijelosti navodeći da sa tužiteljem nije bio ni u kakvom poslovnom odnosu te da je priloženi ugovor u cijelosti krivotvoren, kao i obračun kamata te da posredovanje nikada nije realizirano. Nadalje, ističe prigovor zastare.

6. Tijekom postupka izveden je dokaz čitanjem Ugovora o upućivanju ( asignaciji ) od 1.lipnja 2009., ugovora o kupoprodaji tražbina od 6.listopada 2011., Ugovora o ustupu potraživanja od 20. ožujka 2013., Potvrde od 1.lipnja 2009., Naloga za posredovanje od 6.prosinca 2002., Dogovora o nagradi od 6.prosinca 2002., rješenja trgovačkog suda u Zagrebu posl.broj Tt-13/10624-1 od 26.4.2013., izvatka iz sudskog registra Trgovačkog suda u Zagrebu od 29.4.2013., izvadak iz obrtnog registra na dan 11.1.2008., izvadak iz obrtnog registra na dan 16.2.2010., povijesni izvadak iz sudskog registra, saslušanjem svjedoka M. B., D. R.,

M. M., te tužitelja u svojstvu parnične stranke i zz tuženika J. B., pa je temeljem tako provedenog dokaznog postupka sukladno odredbi čl. 8 Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08,123/08, 57/11,148/11,25/13,89/14; dalje ZPP) utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

7. Čitanjem Naloga za posredovanje od 6.prosinca 2002. utvrđeno je da potpisom i ovjerom navedenog Naloga direktor društva S. C. d.o.o. za graditeljstvo

ovlašćuje D. R. i F. S. da pregovaraju u ime S.

Centar d.o.o. iz S. oko pod 1) kreditne linije za završetak objekta S. Centar –

Z., pod 2) realizacije objekta na bazi partnerskog odnosa za izgradnju S.

centar – Z., te pod 3) prodaja nedovršene investicije S. Centar – Z..

Na predmetnom Nalogu ovjeren je potpis J. B., direktora S. Centar

d.o.o. Split od strane javnog bilježnika M. R. u S., dana 12.prosinca 2002.

8. Čitanjem Dogovora o nagradi od 6.prosinca 2002. (sa memorandumom S. Centar d.o.o. za graditeljstvo S. ) utvrđeno je da se u istom navodi da će se nagraditi D. R. i F. S. ukoliko se realizira jedna od prve dvije

stavke iz Naloga za posredovanje sastavljenog 6.prosinca 2002. te će nagraditi svakog ponaosob sa 35 m2 poslovnog prostora u zgradi ( od I do V kata) S. Centar Z.. Nadalje, ukoliko se zgrada S. C. proda nedovršena za 4.300.000 eura sa PDV-om nagrada će biti ponaosob 40.000 eura. Nadalje, ukoliko se zgrada S. Centar proda iznad gore navedenog iznosa tada se ta razlika iznad četiri miliona i tristo tisuća eura i postignute cijene dijeli 50 % S. Centar d.o.o. 50 % D. R. i F. S..

9. Čitanjem Potvrde od 1.lipnja 2009. utvrđeno je da se istom potvrđuje da će S. Centar d.o.o. ispuniti svoje obveze prema F. S. iz N. sa posredovanje i Dogovora o nagradi od 6.prosinca 2002. Stavka 1. iz Naloga za posredovanje ovjerenog kod javnog bilježnika M. R. iz S., tako da će umjesto dogovorenog poslovnog prostora isplatiti iznos od 140.000 eura protuvrijednosti u kunama po srednjem tečaju HNB na dan isplate to jest do 1.lipnja 2011. Nadalje, ukoliko S. Centar d.o.o. ne ispune obvezu do 1.lipnja 2011. F. S. zadržava pravo upisa u zemljišnim knjigama na 70,00 m2

poslovnog prostora u zgradi S. Centar bez privole dužnika.

10. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je gradio objekt za Bošnjaka koji je bio vlasnik firme koja je naručila radove, a firma se zvala Mepling d.o.o. Nadalje, da se predmetni objekt gradio u Z., na adresi, te da mu je tuženik i tu ostao

dužan mnogo novaca, ali je nažalost to palo u zastaru. Nadalje, da tuženik nije imao sredstava da završi taj objekt, a nije mogao naći ni podići kredit te mu je tužitelj rekao da će mu naći nekoga da kreditira izgradnju zgrade do kraja. Nadalje, da je tuženik donio papire odnosno ugovor o nalogu iz S. te su postigli dogovor o nagradi što su ovjerili kod javnog bilježnika. Nadalje, da je nakon toga tuženik dobio kredit u E. banci zahvaljujući tužiteljevom posredovanju. Nadalje, da je predmetni nalog odnosno ugovor sklopljen 6. prosinca 2002.godine. Nadalje, da o tome da je tužitelj izvršio svoju obvezu iz ugovora može posvjedočiti svjedok K. M.. Nadalje, da je predmetna zgrada završena 2007. – 2008. i u njoj je sada smješteno Ministarstvo

. Nadalje, da je predmetni kredit tuženik dobio 2004., a

tužitelj je tuženika spojio sa predsjednikom uprave R. i K. M.

vezano za dobivanje tog kredita. Dakle, da je tuženik dobio kredit zahvaljujući tužitelju i sada mu isti odbija platiti. Nadalje, u svezi naloga za posredovanje realizirana je samo točka I, a to je dobivanje kredita.

11. Nadalje, da mu je R. ustupio svoje potraživanje prema tuženiku, odnosno usmeno da mu je dao nalog da nastavi dalje. Nadalje, da kvadrat u zgradi vrijedi više od 2000 eura, ali je kao mjerodavnu vrijednost radi obračuna nagrade, koja mu je trebala pripasti temeljem ugovora o nalogu, uzeo iznos od 2000 eura, a koja je bila izražena u protuvrijednosti poslovnog prostora od 35 m2. Nadalje, da nije postojao rok već je istome tuženik rekao da će isplatiti nagradu kad počne iznajmljivati odnosno da je očekivao da će ga isplatiti kada useli Ministarstvo, što je bilo 2008. Nadalje, da je najprije surađivao sa firmom M. s kojom je imao ugovor o gradnji, a koja je otišla u stečaj sa 25 milijuna duga, prema podacima P. uprave, a objekt je izvukla firma S. - Centar, čiji je osnivač V. B. sin ZZ tužitelja,

a kao direktor je ostao tuženik. Nadalje, da je doveo u vezu tuženika i M. K. jer je ovaj bio u dobrim odnosima sa R., tadašnjim predsjednikom uprave

E. banke kojega je poznavao, ali ne tako dobro kao što ga je poznavao M. K.. Dakle, doveo je u vezu tuženika sa M. K., koji je dalje doveo u vezu tuženika sa R. te je tako tuženik dobio kredit u E. banci. Nadalje, da

mu je tuženik donio potvrdu iz 2009. iz S., iako ga nije na to prisiljavao. Nadalje, da mu je potvrdu donio u restoran V. u D. S., kod zgrade, a tome je svjedok bio M. B., direktor tadašnje firme M. u Z.. Nadalje, da je

potpisao Potvrdu. Nadalje, da se radilo o kreditu od 5 milijuna eura, a nije mu poznato koji su uvjeti kredita. Nadalje, da je ugovor o kreditu sklopljen u E. banci, ali ne zna u kojem gradu. Nadalje, da nije vodio posrednički dnevnik niti je izdao posrednički list. Nadalje, da nije utužio predmetno potraživanje po realizaciji kredita jer tuženik nije imao novaca. Nadalje, da je ( možda) uputio ugovor o asignaciji 2.veljače 2010. tuženiku da isto potpiše, a da je istog potpisao kao građevinska radnja vl. F. S. jer je htio izvući bilo šta. Nadalje, da je na objektu radio betonsku konstrukciju, a prethodno je firma G. napravila podrum i prizemlje, a "Industrogradnja" pola prvog odnosno pola drugog kata, što je sve morao srušiti jer je bilo očajno izvedeno, te je sam dovršio do kraja kompletnu betonsku konstrukciju, za što mu može biti svjedok M. B..

12. Iz iskaza zz tuženika proizlazi da predmetnu potvrdu nije potpisao i ne zna tko je potpisao. Nadalje, što se tiče naloga o posredovanju i o nagradi, isto je potpisao, te je to učinio zahvaljujući tome što je tužitelj doveo gospodina R. te im je dao ovlaštenje da pregovaraju i naveo tri točke o kojima mogu pregovarati. Nadalje, da je nakon toga prekinuo svaki kontakt sa tužiteljem jer je vidio da od toga neće biti ništa, niti je D. R. omogućio njemu kredit niti ga je ikada više vidio. Nadalje, da je dobio kredit u E. banci u iznosu od 25 milijuna kuna i to hipotekarni kredit i to posredovanjem firme E. –., do koje je došao preko ''Tehnike'', građevinske tvrtke, a ni jedna ni druga firma nemaju veze sa D. R., a M. K. je dolazio u firmu E. tehning" koja je imala sjedište u ulici. Nadalje, da je na dobivanje predmetnog kredita najviše utjecao njegov prijatelj M. F.

koji je radio u državnoj agenciji za upravljanje rizicima. Nadalje, da je firma ''T.'' do kraja izgradila objekt na S. o kojem je cijelo vrijeme riječ. Nadalje, da je u zemljišnoj knjizi uknjiženo založno pravo na 100 milijuna kuna. Nadalje, da je upoznao M. K. 2003. ili 2004. u firmi T.. Nadalje, da je počeo surađivati sa T. 2004. godine, a te su radnje došle u paketu sa dogovorom sa E. -

t., sa kreditom, sa dogovorom o izvođenju radova. Nadalje, da je banka uvjetovala izvođača radova i nadzor radova, tako da je izvođač radova bila "T.", a nadzor "IGH". Nadalje, da ima ugovor sa Eko tehningom te da je povukao nalog prema R. i S. 2013. ili 2011. Nadalje, da se sa tužiteljem nije vidio od 2013. a sa M. B. od 1998. kada je protiv njega htio podnijeti kaznenu prijavu. Nadalje, da nije potpisao ni pečatirao potvrdu iz 2009. niti je sastavio spornu potvrdu. Nadalje, da je 1.lipnja 2009. bio u S., o čemu vodi evidenciju. Nadalje, da nije potpisao niti ugovor o asignaciji od 1. lipnja 2009. niti od 2.veljače 2010. Nadalje, da je društvu E.- t. za posredovanje isplaćena provizija okvirno 200.000,00 kuna.

13. Iz iskaza svjedoka M. B. proizlazi da je bio direktor M. od 1995. do 1998. / 1999. Nadalje, da je gradnja predmetne zgrade naziva S. Centar započela 1995., a prethodno je kupljena konstrukcija od firme G. d.d. Dakle, da mu je poznato da je postojao posrednički odnos između tužitelja i firme M. koja se obvezala i pismeno i usmeno da će nagraditi tužitelja ukoliko omogući kreditiranje, financiranje ili prodaju objekta. Nadalje, da je to bila uobičajena poslovna strategija pronalaženja rješenja, ali nije bio ekskluzivan. Nadalje, da je bilo više takvih koji su ponudili svoje usluge da mogu riješiti problem. Nadalje, da ne zna tko je ostvario kredit za financiranje i izgradnju zgrade, ne znam niti tko je ishodio kredit u E. banci. Nadalje, da je S. spominjao kredit u E. banci, ali mu nije poznato je

li istog tužitelj realizirao ili ne. Nadalje, da se sastajao sa tužiteljem i B. nakon što je prestao biti direktor društva M., ali se ne može sjetiti ikakve potvrde koju je B. dao tužitelju. Nadalje, da su se sastajali u restoranu V. te su raspravljali strategiju i razmjenjivali dokumente, a predmetne potvrde se konkretno ne sjeća. Nadalje, da su se sastajali zasigurno nakon što je prestao biti direktor M. zbog toga što je bilo vezano uz kredit, a koji se nije realizirao dok je on bio direktor. Nadalje, da je tužitelj potraživao pred njim novce od tuženika odnosno zz tuženika zbog izvođenja građevinskih radova i nekih usluga za koje ne zna detaljno o kojima se radilo. Nadalje, da je najspornije bilo financiranje te mu nije poznato kada je realiziran kredit u E. banci. Nadalje, na upit je li svjedoku poznato da se tužitelj bavio posredovanjem i da ima kapaciteta za to, isti je odgovorio sa se tužitelj nudio da može pomoći putem svojih poznanstava obzirom je izvodio radove na drugim objektima, ali ne zna da li je išta realizirao.

Nadalje, da su tužitelj i zz tuženika nekada potpisivali nešto pred njim kada bi se sastajali, a što je bilo u restoranu V., na objektu i drugdje. Nadalje, da je vidio J. B. prije više od pet godina u Z., te da je u normalnim odnosima sa

J. B. kao i sa tužiteljem.

14. Iz iskaza svjedoka D. R. proizlazi da je istog tužitelj zamolio da nađe nekog za prodaju objekta na S. te da je zamolio investitora da mu izda potvrdu kojom bi ovaj mogao prezentirati taj objekt kupcu ili investitoru. Nadalje, da je predmetnu potvrdu potpisao investitor u S., a ovjerena je kod javnog bilježnika. Nadalje, da u predmetnoj potvrdi nije stajala ugovorena nikakva novčana nagrada, nego nekakvi kvadrati u toj zgradi. Nadalje, da je potvrda važila 5-6 mjeseci od izdavanja i po proteku toga roka da isti više nikome ništa nije nudio, a do tada ništa nije realizirao. Nadalje, da se sve navedeno odvijalo otprilike od 1998. do 2000. i to je bilo doba velike besparice. Nadalje, da je F. poznavao jer je izvodio radove na objektu kojega je financirala njegova firma. Nadalje, da nikada poslije istog F. nije kontaktirao vezano za ovaj objekt, niti ga je vidio do dana današnjeg. Nadalje, da je potvrdu izdao investitor B.. Nadalje, da je potvrda od izdavanja vrijedila šest mjeseci. Nadalje, da nije povučen nalog iz potvrde jer je ista imala rok. Nadalje, da poznaje K., ali ne zna čime se bavio. Nadalje, kada je istome predočen nalog navodi da je isto sastavljeno puno kasnije jer je tada živio na R., a ne u Z., te da je predmetni nalog o kojem je govorio sličan ovome, ali da to nije taj nalog jer u sebi ne sadrži rok. Nadalje, da je sve išlo preko F. ( tužitelj), a B. nikada nije vidio. Nadalje, da nikada nije imao ugovor o ustupu niti o prijenosu potraživanja sa tužiteljem. Nadalje, da se ne sjeća sastanka sa tužiteljem iz kojeg su proizašle potvrde niti mu je poznato išta vezano uz kredit.

15. Iz iskaza svjedoka M. K. proizlazi da je tužitelja F. S. i zz

tuženika J. B. upoznao sam sasvim slučajno kada je išao sa prijateljem u

grad te se on zaustavio na gradilištu zgrade u S.. Nadalje, da ih je vidio tada prvi put, a nakon toga su se vidjeli više puta. Nadalje, da je čuo za P. R. direktora banke, ali nikog nije doveo u vezu s njim jer ga nije osobno poznavao. Nadalje, da mu nije poznato posredovanje od strane tužitelja za zz tuženika jer ni u čemu nije sudjelovao. Nadalje, da mu ništa nije poznato vezano za financiranje zgrade na S., ne zna niti tko je završio gradnju zgrade. Nadalje, da se sa

F. nije vidio više od deset godina. Nadalje, da nikada nije radio u firmi T.

ili E.-t. d.o.o. , ali je prijatelj sa vlasnikom iste. Nadalje, da je vidio tuženika u kafiću u blizini firme. Nadalje, navodi da nije vodio razgovore niti sa tužiteljem niti tuženikom vezano uz financiranje zgrade S. niti mu je poznato da se tužitelj bavi posredovanjem.

16. U konkretnom slučaju, tužitelj potražuje od tuženika naknadu za posredovanje pa se primjenjuju odredbe čl. 813-826 Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" odnosima ( „Narodne novine“ broj 53/91,73/91,3/94,7/96,91/96 i 112/99 dalje ZOO) koja se primjenjuje sukladno odredbi čl. 1163. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05)

17. Tako je člankom 813. ZOO propisano da ugovorom o posredovanju obvezuje se posrednik da nastoji naći i dovesti u vezu s nalogodavcem osobu koja bi s njim pregovarala o sklapanju određenog ugovora, a nalogodavac se obvezuje da mu isplati određenu naknadu, ako taj ugovor bude sklopljen.

18. Nadalje, prema čl. 814. kad je ugovoreno da će posrednik imati pravo na određenu naknadu i ako njegovo nastojanje ostane bez rezultata, o takvom ugovoru sudit će se prema odredbama što vrijede za ugovor o djelu.

19. Prema čl. 815.st.1) nalog za posredovanje ne sadrži ovlaštenje za posrednika da za nalogodavca primi ispunjenje obveze iz ugovora sklopljenog njegovim posredovanjem. Stavak 2) Za to je potrebna posebna pismena punomoć.

20. Prema čl. 816. nalogodavac može opozvati nalog za posredovanje kad god hoće, ako se toga nije odrekao i pod uvjetom da opoziv nije protivan savjesnosti.

21. Prema čl. 817. nalogodavac nije dužan pristupiti pregovorima za sklapanje ugovora s osobom koju je posrednik našao, ni sklopiti s njom ugovor pod uvjetima koje je saopćio posredniku, ali će odgovarati za štetu ako je postupio protivno savjesnosti.

22. Prema čl. 818 stavak 1) posrednik je dužan tražiti s pažnjom dobrog privrednika priliku za sklapanje određenog ugovora i ukazati na nju nalogodavcu. Stavak 2) posrednik je dužan posredovali u pregovorima i nastojati da dođe do sklapanja ugovora ako se na to posebno obvezao. stavak 3) on ne odgovara ako i pored potrebne brižljivosti ne uspije u svom nastojanju.

23. Prema čl. 819. posrednik je dužan obavijestiti nalogodavca o svim okolnostima značajnim za namjeravam posao koje su mu poznate ili su mu morale biti poznate.

24. Prema čl. 820. stavak 1) posrednik odgovara za štetu koju bi pretrpjela jedna ili druga strana između kojih je posredovao, a koja bi se dogodila zbog toga što je posredovao za poslovno nesposobnu osobu za čiju je nesposobnost znao ili mogao znati, ili za osobu za koju je znao ili morao znati da neće moći izvršiti obveze iz tog ugovora, i uopće za svaku štetu nastalu njegovom krivnjom. Prema stavku 2) Posrednik odgovara za štetu koja bi za nalogodavca nastala uslijed toga što je bez dopuštenja nalogodavca obavijestio nekog trećeg o sadržaju naloga, o pregovorima ili o uvjetima sklopljenog ugovora.

25. Prema članku 821. posrednik u privredi dužan je u posebnu knjigu (posrednički dnevnik) ubilježiti bitne podatke o ugovoru koji je sklopljen njegovim posredovanjem i izdati izvadak iz te knjige potpisan od njegove strane (posrednički list).

26. Prema članku 822. stavak 1) posrednik ima pravo na naknadu i kad nije ugovorena. Stavak 2) Ako visina naknade nije određena ni tarifom ili kojim drugim općim aktom, ni ugovorom, a ni običajem, odredit će je sud prema posrednikovom trudu i učinjenoj usluzi. (3) Ugovorenu posredničku naknadu sud može sniziti na zahtjev nalogodavca, ako nađe da je pretjerano visoka s obzirom na posrednikov trud i učinjenu uslugu. (4) Sniženje ugovorene naknade ne može se tražiti ako je isplaćena posredniku nakon sklapanja ugovora za koji je on posredovao

27. Prema članku 823 stavak 1) posrednik stječe pravo na naknadu u času sklapanja ugovora za koji je posredovao, ako što drugo nije ugovoreno. Stavak 2) ali, ako je ugovor sklopljen pod odgodnim uvjetom, posrednik stječe pravo na naknadu tek kad se uvjet ostvari.(3) Kad je ugovor sklopljen pod raskidnim uvjetom, ostvarenje uvjeta nema utjecaja na posrednikovo pravo na naknadu. (4) U slučaju nevaženja ugovora posrednik ima pravo na naknadu ako mu uzrok nevaženja nije bio poznat. 28. Prema članku 824. stavak 1) posrednik nema pravo na naknadu troškova učinjenih u izvršenju naloga, izuzev kad je to ugovoreno. (2) Ali, ako mu je ugovorom priznato pravo na naknadu troškova, on ima pravo na tu naknadu i u slučaju kad ugovor nije sklopljen.

29. Prema članku 825. stavak 1) ako drugačije nije ugovoreno, posrednik koji je dobio nalog za posredovanje od obiju strana može zahtijevati od svake strane samo polovicu posredničke naknade i naknadu polovice troškova ako je naknada troškova ugovorena.(2) Posrednik je dužan da se s pažnjom dobrog privrednika brine o interesima obiju strana između kojih posreduje.

30. Prema članku 826. posrednik koji protivno ugovoru ili protivno interesima svog nalogodavca radi za drugu stranu gubi pravo na posredničku naknadu i na naknadu troškova.

31. U konkretnom slučaju, tužitelj potražuje od tuženika utuženi iznos temeljem ugovora o posredovanju, pa odmah valja reći da budući ugovor o posredovanju ima elemente ugovora o nalogu, davanjem naloga posredniku od strane nalogodavatelja, smatra se da je ugovor o posredovanju sklopljen u trenutku kada nalog stigne posredniku. Nadalje, ugovor o nalogu je neformalan ugovor jer se za njegovu valjanost ne traži pisani ili neki drugi oblik. On je konsenzualan jer je perfektan u trenutku sukladnog očitovanja volja stranaka;naplatan je sklopi li nalogodavatelj ugovor s trećima, a iznimno ako su stranke ugovorile posredničku nagradu bez obzira na ishod posredovanja.

32. Dakle, iz provedenih dokaza proizlazi da predmetni nalog za posredovanje, zaključen između tužitelja i zz tuženika 6.prosinca 2002., predstavlja ugovor o posredovanju, te da je predmet naloga između ostalog, posredovanje u svezi dobivanja kredita. Naime, tužitelj ne spori da je, od tri stavke ugovora o posredovanju, pomogao tuženiku realizirati kredit, dakle, da je realizirana jedna od tri stavke predmetnog naloga. Međutim, iako tužitelj, u svom iskazu, kao svjedoka realizacije kredita navodi M. K., ovaj u svom iskazu negira tvrdnju tužitelja da bi doveo u vezu tuženika sa P. R. ( tadašnjim predsjednikom uprave

E. banke). Naime, navodi da istog nije niti poznavao, pa proizlazi da niti svjedok, koji po navodu tužitelja jedini može posvjedočiti o tome da je tužitelj pomogao tuženiku dobiti kredit u E. banci, isto ne potkrjepljuje u svom iskazu. Štoviše, navodi da nije osobno poznavao P. R., te da nikog nije doveo u svezu s njim.

33. Isto tako, niti svjedok D. R. ne potkrjepljuje tvrdnu tužitelja o tome da je istome ustupio svoje potraživanje prema tuženiku sve iz predmetnog naloga o posredovanju.

34. Naime, iz ugovora o posredovanju proizlazi da su svojedobno tužitelj i D. R. po nalogu tuženika trebali pregovarati oko kreditne linije za završetak objekta S. CENTAR– Z., nadalje, oko realizacije objekta na bazi partnerskog odnosa za izgradnju S. Centar Z. te oko prodaje nedovršene investicije

S. Centar Z.. Među strankama nije sporno da posljednje dvije stavke nisu realizirane, a sporno je je li tužitelj posredovao za tuženika u vezi realizacije kredita kojeg je tuženik nesporno dobio za izgradnju predmetnog objekta od strane E. banke.

35. Nadalje, sukladno Dogovoru o nagradi obvezuje se tuženik nagraditi tužitelja i D. R., ukoliko se realizira jedna od prve dvije stavke iz Naloga za posredovanje sastavljenog 6.prosinca 2002. ponaosob svakog sa 35 m2 poslovnog prostora , a ukoliko se proda nedovršena za iznos od 4.300.000,00 eura, nagrada će ponaosob iznositi 40.000,00 eura, a razlika preko tog iznosa postignute cijene dijeli se 50 % tuženiku, a 50 % nalogoprimcima.

36. Dakle, predmetnim ugovorom o posredovanju nije ugovorena naknada ( nagrada) neovisno o uspjehu posredovanja.

37. Tužitelj predmetnom tužbom traži isplatu iznosa od 140.000 eura dobivenog umnoškom vrijednosti kvadrata ( 2000 eur) sa 70 m2 ( 35 m2 je navodno istome ustupio D. R.).

38. Međutim, niti svjedok D. R. ne potkrjepljuje tvrdnu tužitelja o tome da je istome ustupio svoje potraživanje prema tuženiku sve iz predmetnog naloga o posredovanju. Štoviše, isti tvrdi da ništa nije poduzeo niti realizirao po predmetnom nalogu te navodi da je u nalogu po kojem je trebao postupati postojao rok od 6 mjeseci za ispunjenje obveze.

39. Dakle u ovom postupku iz provedenih dokaza nije utvrđeno da je tužitelj posredovao u ime i po nalogu po tuženika za kreditnu liniju za završetak objekta odnosno da je doveo u vezu tuženika i predsjednika uprave E. banke P. R. odnosno da je tuženik zahvaljujući posredovanju tužitelja dobio kredit u predmetnoj banci. Naime, u ugovoru o nalogu nije određen niti iznos kredita niti ime banke kod koje je tužitelj trebao posredovati, niti je iz samog ugovora o nalogu razvidno s kim bi tuženik trebao sklopiti i kakav ugovor bi trebao sklopiti, a za koji mu je potrebno posredovanje tužitelja.

40. Nadalje, jedini svjedok koji je prema kazivanju tužitelja mogao potvrditi da je pomogao posredovati tužitelju po nalogu tuženika isto ne potvrđuje, niti navedeno potvrđuje (su) nalogoprimac D. R., odnosno navodi da do sklapanja

posla nije došlo te da je protekao rok za izvršenje naloga, slijedom čega nije utvrđeno da je tužitelj posredovao za tuženika kod dobivanja kredita u E. banci.

41. Budući u ovom postupku iz provedenih dokaza nije utvrđeno da je tužitelj uspio dovesti u vezu tuženika sa P. R. niti da mu je ovaj osnovom tog posredovanja odobrio kredit to nije utvrđeno da tužitelju pripada nagrada koju predmetnom tužbom potražuje.

42. Nadalje, kako se tužitelj poziva na priznanje predmetnog duga od strane tuženika temeljem potvrde od 1.lipnja 2009., a tuženik ističe i prigovor zastare, navodi se da se u konkretnom slučaju primjenjuje opći zastarni rok sukladno odredbi čl. 225 ZOO prema kojem tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije drugačije određeno. Nadalje, sukladno odredbi čl. 240. ZOO zastarijevanje se prekida kad dužnik prizna dug, a iz stavka 2) istog članka proizlazi da se priznanje duga može učiniti ne samo izjavom vjerovniku, nego i na posredan način kao što je davanje otplate, plaćanje kamate, davanje osiguranja.

43. Nadalje, sukladno odredbi čl. 245 ZOO nakon prekida zastarijevanje počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru.

44. Odmah ovdje valja reći da se priznanje duga odnosno davanje otplate kojim se prekida zastarni rok mora učiniti unutar zastarnog roka.

45. Stoga, sve i da je tužitelj posredovao za sklapanje ugovora o kreditu sklopljenog između tuženika i E.&S. bank d.d. R. dana 20.listopada 2004.

što u ovom postupku nije utvrđeno, proizlazi da je predmetno dugovanje tuženika ( iz ugovora o posredovanju) dospjelo 20.listopada 2004. pa je priznanje od 1.lipnja 2009. dano unutar zastarnog roka koji je isticao prije 20.listopada 2009. odnosno prije proteka 5 godina od dospjeća slijedom čega je došlo do prekida zastare.

46. Obzirom tuženik spori da je potpisao predmetnu potvrdu, to je teret dokaza bio na tužitelju dokazati vještačenjem potpisa da je tuženik istu potpisao sukladno čl. 221. ZPP-a što tužitelj nije predložio slijedom čega nije utvrđeno nesporno da je tuženik takvu potvrdu o priznanju duga tužitelju izdao.

47. U svakom slučaju, kako u ovom postupku nije utvrđeno da je tužitelj posredovao za tuženika slijedom čega nije utvrđena osnova potraživanja, odnosno nije utvrđeno da je tuženik dugovao tužitelju nagradu za posredovnje, a niti je utvrđeno da je tuženik predmetnu potvrdu ( o priznanju ) potpisao, to je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti neosnovan.

48. Odluka o parničnom trošku tuženika temelji se na odredbi čl. 154. st. 3. ZPP-a u svezi sa odredbom čl. 155. st. 1. ZPP-a, a odnosi se na trošak zastupanja tuženika po punomoćniku odvjetniku, odmjeren prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 91/04,37/05,59/07,148/09 i 142/12, dalje: Tarifa) koja je bila na snazi u vrijeme poduzimanja svake pojedine parnične radnje, prema vrijednosti tužbenog zahtjeva. Budući je tužitelj podneskom od 16.rujna 2016. povukao tužbeni zahtjev, a tuženik je popisao trošak zastupanja, to istome do trenutka povlačenja pripada trošak prema vrijednosti predmeta spora u iznosu od 3.946.237,25 kuna odnosno za sastav odgovora na tužbu sukladno Tbr.7.točka 1. te Tbr.8 OT iznos od 39.470,00 kuna, sastav podneska od 27.svibnja 2016. 39.470,00 kuna, zastupanje na ročištu od 30.svibnja 2016. 39.470,00 kuna, te zastupanje na ročištu od 16.rujna 2016. 19.735,00 kuna ( Tbr.9.točka 2), zastupanje na ročištu 24.studenog 2016. 725,00 kuna, 7.studenog 2017. 15.825,00 kuna, sastav podneska od 9.siječnja 2018. 15.825,00 kuna, zastupanje na ročištu od 22.siječnja 2018. 725,00 kuna, 10.rujna 2018. 15.825,00 kuna, 5.studenog 2018. 15.825,00 kuna, sastav podneska od 10.prosinca 2018. 15.825,00 kuna, zastupanje na ročištu od 28.siječnja 2019. 15.825,00 kuna, te 1.veljače 2023. 15.825,00 kuna te 11.srpnja 2023. 15.825,00 kuna odnosno ukupno 266.195,00 kuna uvećano za PDV 25 % od 66.548,75 kuna sveukupno iznosi 332.743,75 kuna odnosno 44.162,68 eura.

49. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

Split, 11. srpnja 2023.

Sutkinja

Maja Anušić v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu u Splitu. Žalba se podnosi pismeno u četiri primjeraka putem ovog suda u roku od 8 dana od dana dostave prijepisa ove presude.

Dna:

- punomoćniku tužitelja

- punomoćniku tuženika