P-2991/2020.
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Ex. vojarna Sv. Križ, Dračevac
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Općinski sud u Splitu po sutkinji Jeleni Lončar, u pravnoj stvari tužitelja: I. P., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica
N. M., odvjetnica iz O., protiv tuženika:
Z. d.d. OIB: …,
kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva P. i P. j.t.d.,
radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne
rasprave 26. svibnja 2023. u prisutnosti tužitelja, punomoćnika tužitelja N. M., odvjetnice iz O. i punomoćnice tuženika A. K. G., odvjetnice u
Odvjetničkom društvu P. i Porobija j.t.d., 10. srpnja 2023.,
p r e s u d i o j e
Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana isplatiti tužitelju ukupan iznos od 12.273,54 eura/92.475,00 kuna i to s kamatama na pojedine mjesečne iznose koje teku kako slijedi:
- na iznos od 3,07 eura/23,11 kuna od 1. listopada 2008.
- na iznos od 9,43 eura/71,03 kuna od 1. studenog 2008.
- na iznos od 13,72 eura/103,41 kuna od 1. siječnja 2009.
- na iznos od 19,11 eura/143,96 kuna od 1. veljače 2009.
- na iznos od 22,32 eura/168,19 kuna od 1. ožujka 2009.
- na iznos od 12,92 eura/97,37 kuna od 1. travnja 2009.
- na iznos od 13,79 eura/103,89 kuna od 1. svibnja 2009.
- na iznos od 10,47 eura/78,92 kuna od 1. lipnja 2009.
- na iznos od 11,64 eura/87,67 kuna od 1. srpnja 2009.
- na iznos od 8,61 eura/64,86 kuna od 1. kolovoza 2009.
- na iznos od 11,25 eura/84,73 kuna od 1. rujna 2009.
- na iznos od 7,52 eura/56,65 kuna od 1. listopada 2009.
- na iznos od 10,35 eura/77,95 kuna od 1. studenoga 2009.
- na iznos od 9,28 eura/69,92 kuna od 1. prosinca 2009.
- na iznos od 16,96 eura/127,76 kuna od 1. siječnja 2010.
- na iznos od 20,49 eura/154,35 kuna od 1. veljače 2010.
- na iznos od 19,60 eura/147,69 kuna od 1. ožujka 2010.
- na iznos od 22,71 eura/171,08 kuna od 1. travnja 2010.
- na iznos od 29,59 eura/222,94 kuna od 1. svibnja 2010.
- na iznos od 34,03 eura/256,38 kuna od 1. lipnja 2010.
- na iznos od 42,67 eura/321,46 kuna od 1. srpnja 2010.
- na iznos od 39,69 eura/299,06 kuna od 1. kolovoza 2010.
- na iznos od 55,48 eura/418,01 kuna od 1. rujna 2010.
- na iznos od 48,66 eura/366,65 kuna od 1. listopada 2010.
- na iznos od 51,09 eura/384,95 kuna od 1. studenoga 2010.
- na iznos od 60,55 eura/456,18 kuna od 1. prosinca 2010.
- na iznos od 70,45 eura/530,81 kuna od 1. siječnja 2011.
- na iznos od 57,82 eura/435,61 kuna od 1. veljače 2011.
- na iznos od 64,12 eura/483,09 kuna od 1. ožujka 2011.
- na iznos od 58,81 eura/443,12 kuna od 1. travnja 2011.
- na iznos od 72,07 eura/543,03 kuna od 1. svibnja 2011.
- na iznos od 84,08 eura/633,48 kuna od 1. lipnja 2011.
- na iznos od 100,69 eura/758,63 kuna od 1. srpnja 2011.
- na iznos od 123,63 eura/931,49 kuna od 1. kolovoza 2011.
- na iznos od 91,57 eura/689,95 kuna od 1. rujna 2011.
- na iznos od 81,73 eura/615,83 kuna od 1. listopada 2011.
- na iznos od 87,78 eura/661,37 kuna od 1. studenoga 2011.
- na iznos od 87,78 eura/661,37 kuna od 1. prosinca 2011.
- na iznos od 92,37 eura/695,95 kuna od 1. siječnja 2012.
- na iznos od 95,07 eura/716,29 kuna od 1. veljače 2012.
- na iznos od 94,66 eura/713,25 kuna od 1. ožujka 2012.
- na iznos od 91,98 eura/693,00 kuna od 1. travnja 2012.
- na iznos od 93,63 eura/705,42 kuna od 1. svibnja 2012.
- na iznos od 96,09 eura/723,98 kuna od 1. lipnja 2012.
- na iznos od 93,32 eura/703,11 kuna od 1. srpnja 2012.
- na iznos od 93,62 eura/705,41 kuna od 1. kolovoza 2012.
- na iznos od 87,32 eura/657,94 kuna od 1. rujna 2012.
- na iznos od 91,15 eura/686,76 kuna od 1. listopada 2012.
- na iznos od 93,96 eura/707,93 kuna od 1. studenoga 2012.
- na iznos od 91,59 eura/690,10 kuna od 1. prosinca 2012.
- na iznos od 92,61 eura/697,28 kuna od 1. siječnja 2013.
- na iznos od 87,88 eura/662,15 kuna od 1. veljače 2013.
- na iznos od 88,08 eura/663,62 kuna od 1. ožujka 2013.
- na iznos od 94,26 eura/710,18 kuna od 1. travnja 2013.
- na iznos od 84,87 eura/639,43 kuna od 1. svibnja 2013.
- na iznos od 84,83 eura/639,12 kuna od 1. lipnja 2013.
- na iznos od 84,23 eura/634,60 kuna od 1. srpnja 2013.
- na iznos od 84,60 eura/637,43 kuna od 1. kolovoza 2013.
- na iznos od 86,78 eura/653,85 kuna od 1. rujna 2013.
- na iznos od 89,65 eura/675,46 kuna od 1. listopada 2013.
- na iznos od 90,06 eura/678,52 kuna od 1. studenoga 2013.
- na iznos od 94,21 eura/709,82 kuna od 1. prosinca 2013.
- na iznos od 89,83 eura/676,83 kuna od 1. siječnja 2014.
- na iznos od 93,05 eura/701,12 kuna od 1. veljače 2014.
- na iznos od 95,84 eura/722,14 kuna od 1. ožujka 2014.
- na iznos od 94,47 eura/711,82 kuna od 1. travnja 2014.
- na iznos od 91,04 eura/685,91 kuna od 1. svibnja 2014.
- na iznos od 91,54 eura/689,73 kuna od 1. lipnja 2014.
- na iznos od 93,86 eura/707,17 kuna od 1. srpnja 2014.
- na iznos od 95,64 eura/720,57 kuna od 1. kolovoza 2014. -
na iznos od 96,21 eura/724,91 kuna od 1. rujna 2014.
- na iznos od 97,23 eura/732,60 kuna od 1. listopada 2014.
- na iznos od 100,10 eura/754,24 kuna od 1. studenoga 2014. -
na iznos od 101,17 eura/762,23 kuna od 1. prosinca 2014.
- na iznos od 101,38 eura/763,81 kuna od 1. siječnja 2015.
- na iznos od 7.427,47 eura/56.301,36 kuna od 15. siječnja 2015. do 31. srpnja 2015. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, a koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za 5 %-tnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 %-tna poena, sve do isplate.
r i j e š i o j e
I. Smatra se da je tužba povučena u dijelu tužbenog zahtjeva koji se odnosio na isplatu iznosa od 13,83 eura/104,18 kuna.
II. Utvrđuje se da je tužitelj povukao glavni tužbeni zahtjev koji se odnosio na utvrđenje ništetnosti Ugovora o namjenskom kreditu broj … od 16.
listopada 2006.
III. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.286,17 eura/17.225,15 kuna zajedno sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana presuđenja, dakle od 10. srpnja 2023. pa do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 %-tna poena.
Za više traženo na ime potraživanja troškova postupka u iznosu od 506,01 eura/3.812,50 kuna, zahtjev se odbija kao neosnovan.
Obrazloženje
1. U tužbi, zaprimljenoj 4. rujna 2020., se navodi da su tužitelj i tuženik 16. listopada 2006. sklopili ugovor o namjenskom kreditu broj …, kojim je tuženik odobrio tužitelju kredit u kunskoj protuvrijednosti od 58.100,00 CHF prema srednjem tečaju HNB na dan isplate kredita, sa rokom otplate od 15 godina. Ugovorom o kreditu ugovorena je u članku 1. valuta CHF za glavnicu po srednjem tečaju HNB na dan isplate kredita, a korisnik kredita se obvezao iznos kredita vratiti uz valutnu klauzulu sa pripadajućim kamatama u vrijeme i na način utvrđen ugovorom time da je člankom 7. utvrđen mjesečni anuitet u kunskoj protuvrijednosti iznosa 441,79 CHF obračunato prema srednjem tečaju HNB važećem za CHF na dan plaćanja. Tužitelj je predmetni kredit u cijelosti otplatio u siječnju mjesecu 2015. Tužitelj je protiv tuženika pokrenuo parnični postupak radi isplate obračunate i naplaćene kamate iznad redovne ugovorene te je na temelju pravomoćne i ovršne presude poslovni broj Pi-42/2015 od 13. svibnja 2019. Općinskog suda tuženik isplatio tužitelju dosuđeni novčani iznos sa zateznim kamatama i parničnim troškovima. Presudom poslovni broj Pž-6632/2017.- 10 od 14. lipnja 2018., u trgovačkom sporu
Udruge P. protiv osam tuženih banaka, potvrđena je presuda poslovni broj P- 1401/12 od 4. srpnja 2013. Trgovačkog suda, u dijelu kojim je utvrđeno da je, između ostalih banaka, tuženik u vremenskom razdoblju od 1. travnja 2005. do 31. prosinca 2008. koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe povrijedio kolektivne interese i prava potrošača na način da je ugovorena valuta švicarski franak uz koju je vezana glavnica, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu nije kao trgovac u cijelosti informirao potrošača o svim bitnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Tuženik je na temelju ništetnih ugovornih odredbi ugovaranjem valute-švicarskog franka uz koju je vezana glavnica promjenom – povišenjem tečaja CHF, tužitelju više obračunao. Kod ugovora o kreditu roba je iznos kredita, a kamata je cijena ugovora i time bitan element tog ugovora. Kamatu ili kamatnu stopu, koju je tuženik primjenjivao iznad redovne ugovorene, tuženik je mijenjao jednostranom odlukom bez da je s tužiteljem pregovarao i ugovorio parametre i metode izračuna tih parametara pa je takva promjenjiva kamata utvrđena nepoštenom i ništetnom. Jednako tako glede valute obveze, zakonom je propisano da je dopuštena odredba ugovora prema kojoj se vrijednost ugovorne obveze u valuti Republike Hrvatske izračunava u odnosu prema stranoj valuti. Međutim, u trgovačkom je sporu utvrđeno da je nepoštena i ništetna ugovorna odredba u kojoj je ugovorena valuta švicarski franak uz koju je vezana glavnica, jer banka kao trgovac nije informirala potrošača o svim potrebnim parametrima za tu valutu i činjenicu da švicarski franak nije stabilna valuta. Prema načelu restitucije svaka ugovorna strana mora vratiti jedna drugoj ono što je primila na temelju ništetnog pravnog posla. S obzirom da su utvrđene nepoštenim i ništetnim ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi te ugovorenoj valuti švicarskog franka uz koju je vezana glavnica, tužitelj smatra da je ugovor o kreditu iz točke 1. ove tužbe u cijelosti ništetan.
Stoga tužitelj podnosi ovu tužbu i predlaže da sud donese presudu kojom će utvrditi da je predmetni Ugovor ništetan te da je svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, u roku od 15 dana.
Ukoliko sud nađe da ovako postavljen tužbeni zahtjev nije osnovan, u smislu odredbe članka 188. stavak 2. ZPP-a tužitelj predlaže da sud, budući da je tuženik povrijedio odredbe članka 3. ZOO-a o ravnopravnosti sudionika u obveznom odnosu te temeljem ništetnih odredbi ugovora o kreditu mijenjao tečaj ugovorene valute, primjenom odredbi članka 1111. ZOO-a/05 o stjecanju bez osnove odnosno osnove koja je kasnije otpala, donese presudu kojom će naložiti tuženiku da plati tužitelju novčani iznos od 92.579,38 kuna zajedno sa zateznim kamatama.
2. U odgovoru na tužbu, zaprimljenom 12. listopada 2020., tuženik u cijelosti osporava istaknute zahtjeve kao neosnovane, uključujući pravnu osnovu, visinu, izračun te činjenice i razloge kojima je tužitelj obrazložio svoju tužbu u ovom sporu. Tuženik uvodno ukazuje na činjenicu da je u kolektivnoj presudi broj Pž- 6632/2017. utvrđena ništetnost odredbe o valutnoj klauzuli u CHF te (ranije i načina promjene kamatne stope), no VTS je u navedenoj presudi ipak naveo kako to nema za posljedicu ništetnost cijelog ugovora. Slijedom navedenog, predlaže bez daljnjeg raspravljanja odbiti kao neosnovan glavni tužbeni zahtjev tužitelja (tužbeni zahtjev pod točkom I. petita).
Tuženik ističe prigovor zastare u odnosu na sve iznose koji su predmet zahtjeva tužitelja, a dospjeli su prije 4. rujna 2015. U vezi s uvodno istaknutim prigovorom zastare, tuženik ukazuje na to da zastarni rok s naslova stjecanja bez osnove počinje teći od trenutka kada se imovina stjecatelja povećala (VSRH Rev-421/92. od 26. lipnja 1992. Izbor odluka 94/105, zatim VSRH Revr 1787/2012. od 6. veljače 2013.), a ističe protekom roka od 5 godina od dana svake pojedine uplate. Kolektivna tužba na koju se tužitelj poziva nije prekinula zastaru za tražbinu konkretnog tužitelja, unatoč pravnom shvaćanju u presudi broj Rev-2245/17.-2 od 20. ožujka 2018. Prema članku 502.c. Zakona o parničnom postupku (isto i po članku 118. Zakona o zaštiti potrošača), sud je u pojedinačnom postupku vezan za pravno utvrđenje iz presude donesene povodom tužbe za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača. Tužitelj nije bio stranka kolektivnog postupka, te stoga ne postoji, sve do podnošenja ove tužbe, nikakva radnja tužitelja usmjerena na ostvarenje njegovih konkretnih prava koja bi prekinula tijek zastare. Da je zakonodavac imao u vidu da kolektivna tužba prekida zastaru za pojedinačne potrošače, onda bi to bio propisao. Ali nije, nego je predvidio da pojedinačni potrošač može koristiti u svom postupku jedino utvrđenja iz parnice za zaštitu kolektivnih interesa. Vidljivo je kako je zakonodavac institut kolektivne tužbe usmjerio na utvrđenje postojanja određenih povreda na koje se onda potrošači mogu pozivati i za koje su sudovi vezani, ali zakonodavac nigdje nije predvidio da bi podnošenje takve parnice prekidalo zastaru u pojedinačnim postupcima potrošača. Korištenjem utvrđenja u pojedinačnim postupcima iscrpljen je doseg predmetne pravne norme, odnosno svaka mogućnost proširenja subjektivnih granica pravomoćnosti. Pitanje zastare i prekida zastarnih rokova u kontekstu zaštite prava potrošača prepoznato je na razini E. te je komisija navedeno
pitanje odlučila riješiti predlaganjem nove direktive. Dakle, normativnom aktivnošću u skladu s načelom vladavine prava i pravne sigurnosti. Slijedom svega iznesenog, tuženik smatra, kako u konkretnom slučaju nema mjesta tumačenju propisa o prekidu zastare drugačije od načina na koji je to uređeno u samom zakonu. A iz toga proizlazi da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti zastario. Što se tiče same valutne klauzule, korisnik kredita je upoznat s valutnim rizikom i to je jasno navedeno u članku 1. ugovora, kao i u članku 23. Ugovora gdje se navodi: „pristaje na sve rizike i učinke koji mogu proizaći iz promjena tečajnih odnosa za vrijeme postojanja … ovog Ugovora“. Valutna klauzula je izrijekom zakonom dopuštena, legitimna ugovorna odredba. Nakon što je valjano ugovorena, ona ne može postati ništetnom zbog kretanja tečaja kune prema stranoj valuti tijekom trajanja ugovornog odnosa. Kretanje tečaja kune prema nekoj stranoj valuti ne može se smatrati protivnim Ustavu, prisilnim propisima ili
moralu društva, pa ne može ni valjano ugovorenu valutnu klauzulu naknadno učiniti ništetnom. Banka nije znala niti mogla/morala znati za rast tečaja CHF. Tečaj CHF prema EUR/DEM, a time i prema hrvatskoj kuni je tečaj koji je dugi niz godina bio izuzetno stabilan. Kao što HNB „štiti“ tečaj kune prema EUR, tako i ŠNB zbog interesa vlastitog (izvozno orijentiranog) gospodarstva štiti tečaj
CHF prema EUR, a time posredno i tečaj kune prema CHF. Prema tome, činjenica da HNB ne štiti tečaj CHF ne znači da ne postoji interes ŠCB
za stabilnost navedene valute. Tužena banka, ne samo da nije znala, nego nije imala niti jedan razlog sumnjati u buduće kretanje tečaja predmetne valute. Osim činjenice što je tečaj CHF-a bio stabilan dugi niz godina, projekcija je daljnje stabilnosti tečaja istaknuta od strane Vice-guvernera
neposredno nakon uvođenja EUR, a potom ponovljena i četiri godine kasnije, neposredno prije uvođenja CHF kredita u ponudu banke. Utoliko je jasno kako tuženik u vrijeme zaključenja predmetnog kredita zasigurno nije znao niti je mogao znati da će doći do svjetske financijske krize i pritiska na CHF valutu u mjeri u kojoj ŠNB neće uspjeti „obraniti“ tečaj CHF / EUR. Dapače, temeljem
dugogodišnje stabilnosti tečaja i izjava Vice-guvernera,
tuženik je imao jedino opravdan razlog vjerovati kako je mogućnost volatilnosti tečaja švicarskog franka znatno smanjena. Proizlazi, dakle, kako je uloga i cilj HNB-a da održi stabilnost tečaja kune prema EUR i time omogući stabilnost cijena bila javno dostupna činjenica, isto kao što je bila javno dostupna činjenica da HNB ne štiti tečaj kune prema CHF, nego da se isti posredno formira preko EUR. Standard dužne pažnje i informiranosti „prosječnog potrošača“ kako ga postavlja Sud zasigurno ne podrazumijeva potrošača koji bi se propustio i samostalno informirati o javno dostupnoj informaciji na koju ukazuje vice-guverner HNB-a i to u trenutku kada donosi jednu od važnijih financijskih odluka u svome životu – uzimanje kredita. O navedenoj okolnosti informiran je tužitelj u okviru primjene obveznih smjernica za informiranje klijenata i u skladu s edukacijom koju su osobni bankari prošli u pripremi za uključivanje kredita u CHF u kreditnu ponudu. Slijedi logičan zaključak o tome da je u konkretnom pravnom sporu o pojedinačnom ugovornom odnosu kao što je ovaj, nužno utvrditi je li tuženik informirao tužitelja o njemu dostupnim i poznatim informacijama. Tuženik je korisnika kredita informirao o (poznatim) parametrima vezanim za odobrenje kredita uz valutnu klauzulu u CHF. Banka je za to imala točno određene smjernice kojih su se bankari koji rade na odobrenju kredita bili dužni pridržavati. Tuženik je bio posljednja banka koje je u svoju ponudu uvela kredite u švicarskim francima, navedene kredite nije reklamirala niti nudila ništa više nego što je nudila kredite u EUR i kunama. Dapače, korisnici su destimulirani da uzimaju kredite u švicarskim francima time što su nuđene najviše kamatne stope na takve kredite u odnosu na konkurenciju. Iz svega navedenog proizlazi kako na strani banke nije postojalo bilo kakvo znanje o budućem kretanju tečaja, dapače, kako je banka imala razloga vjerovati u stabilnost tečaja, te kako je banka tužitelja u samom ugovoru upozorila valutni rizik. Time je sasvim jasno kako banka nije propustila korisniku kredita pružiti ključnu informaciju uslijed koje bi predmetna odredba bila nerazumljiva u smislu Direktive 93/13.
Iz predmetnog ugovora proizlazi da je tužitelj sredstva kredita koristio radi adaptacije stana – čl. 6. Ugovora o kreditu. S tim u vezi, tuženik ističe da tužitelj nije dokazao da je potrošač niti da se stan adaptiran sredstvima kredita, koristi isključivo za potrošačke svrhe. Istovremeno, zakon ne predviđa da bi se takva svrha trebala presumirati. Budući se svrha ne podrazumijeva, na tužitelju je teret dokaza u smislu odredbe članka 3. Zakona o zaštiti potrošača, koji izričito propisuje, da je potrošač fizička osoba koja sklapa pravni posao i djeluje na tržištu izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti. Tužitelj činjenice i dokaze koje bi potkrijepile potrošačku svrhu ugovora, nije predočio tijekom postupka. Svojstvo potrošača je osnovna pretpostavka za pozivanje na načelna utvrđenja iz kolektivne parnice i na tužitelju je teret dokaza da je potrošač. Ako se tužitelj poziva na primjenu odredbe članka 502. c ZPP—a, odnosno na primjenu utvrđenja iz kolektivne parnice, upravo je na njemu kao tužitelju teret dokaza i obveza dokazati da se ta utvrđenja na njega doista mogu i trebaju primijeniti.
3. Podneskom od 10. svibnja 2022. tužitelj je povukao glavni tužbeni zahtjev na utvrđenje ništetnosti cijelog Ugovora, dok je podneskom od 22. ožujka 2023. konačno uredio tužbeni zahtjev na način kako je to navedeno u izreci.
4. Tijekom postupka izveden je dokaz čitanjem Ugovora o namjenskom kreditu od 16. listopada 2006. solemniziranog kod javnog bilježnika V. B. pod brojem Ov-558/06. od 20. listopada 2006., saslušanjem tužitelja u svojstvu stranke, svjedoka I. P., pisanog nalaza i mišljenja C. d.o.o.,
dopunskog očitovanja C. d.o.o.
5. Punomoćnici stranaka su popisali parnični trošak.
6. Tužbeni zahtjev je osnovan.
7. Predmet ove parnice je zahtjev:
– za isplatu po osnovi ništetnosti valutne klauzule.
8 Među strankama nije sporno:
– da je između parničnih stranaka sklopljen Ugovor o namjenskom kreditu broj … od 16. listopada 2006. solemniziran kod javnog bilježnika V. B. pod brojem Ov-558/06. od 20. listopada 2006., na temelju kojih je odobrena isplata 58.100,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti na rok otplate od 15 godina
– da je člankom 3. ugovora o kreditu određeno da kamatna stopa iznosi 4,50% godišnje
– da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim ratama u iznosu od 441,79 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a važećim za CHF na dan plaćanja
– da je ugovor o kreditu zatvoren 15. siječnja 2015.
9. Sporno je:
– je li odredba ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli ništetna, o čemu ovisi osnovanost tužiteljevog zahtjeva za isplatom, kao i je li se sve navedeno trebalo utvrđivati u ovom postupku.
10. Istaknut je i prigovor zastare.
11. Čitanjem Ugovor o namjenskom kreditu broj … od 16. listopada 2006. solemniziran kod javnog bilježnika V. B. pod brojem Ov-558/06. od
20. listopada 2006. utvrđeno je:
– da je isti sklopljen između Z. d.d., kao kreditora i I. P., kao korisnika kredita i založnog dužnika i I. P. kao sudužnika,
– da se korisniku kredita odobrava kredit u kunskoj protuvrijednosti od 58.100,00 CHF po prodajnom deviznom tečaju kreditora na dan korištenja kredita
– da je rok otplate 15 godina
– da je kamatna stopa promjenjiva, a na dan zaključenja iznosi 4,50 % godišnje – da je korisnik kredita suglasan sa promjenom kamatnih stopa.
12. Iz pisanog nalaza i mišljenja C. d.o.o. od 17. ožujka 2022.
proizlazi da je 16. listopada 2016. tužitelj sklopio Ugovor o kreditu broj: …
s tuženikom Z. d.d., sa sljedećim bitnim odredbama kredita:
Korisnik kredita
I. P.
Kreditor
Z. d.d.
Ugovor/ kreditna parija
…
Datum ugovora
16.10.2006
Ugovoreni iznos kredita
58.100,00 CHF
Isplaćeni iznos kredita
58.077,71 CHF
Tečaj CHF na dan isplate
kredita
4,645793
Rok otplate (mjeseci)
Rok otplate godine
Ugovorena kamatna stopa
(Inicijalni otplatni plan)
4,50%
Anuitet po ugovorenoj
kamatnoj stopi u valuti
441,62 CHF
Iznos anuiteta na dan isplate
kredita
2.051,68 kn
Ugovoreni tečaj za otplatu
Srednji tečaj HNB na dan plaćanja
Ugovor o kreditu je sklopljen 16. listopada 2006. s kojim se tužitelju na raspolaganje stavio iznos od 58.100,00 CHF, a kredit je isplaćen 25. listopada 2006. u iznosu od 58.077,71 CHF. Ugovorena je otplata u 180 jednakih mjesečnih anuiteta po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke za devize na dan plaćanja. Ugovorom se navodi kamatna stopa od 4,50% godišnje. Anuiteti dospijevaju na naplatu svakog prvog u mjesecu, počevši od 1. prosinca 2006. kada dospijeva prvi anuitet na naplatu. Sukladno isplaćenom iznosu početni iznos anuiteta bi iznosio 441,62 CHF što je primjenom tečaja za CHF na dan isplate kredita iznosilo 2.051,68 kuna. Tužitelj je dana 15. siječnja 2015. godine prijevremeno otplatio kredit u cijelosti.
Temeljem dokumentacije u spisu, vještak je uvidom u dostavljeni Ugovor o kreditu, Pregled promjena kamatnih stopa po kreditu i Prometu po kreditu ustanovio da su se u promatranom razdoblju promjene i primjene kamatnih stopa kretale kako slijedi:
- 4,50% godišnje do 1. listopada 2007. -
5,15% godišnje do 1. veljače 2008.
- 5,80% godišnje do 1. srpnja 2009.
- 6,30% godišnje do 1. srpnja 2011. -
6,05% godišnje do 1. lipnja 2012.
- 5,25% godišnje do 1. siječnja 2014.
- 3,23% godišnje do dana konačne otplate kredita
Posljedično na promjenu kamatne stope anuitet tužitelja se mijenjao od 441,62 CHF početno do 494,36 CHF kao najveći iznos anuiteta odnosno kod smanjenja kamatne stope u konačnici je anuitet iznosio 437,82 CHF. Temeljem navedenog od 1. siječnja 2014. je za kredite vezane uz valutu CHF u primjeni, a slijedom aprecijacije valute CHF više od 20% te slijedom izračuna HNB da je prosječna kamatna stopa za kredite u CHF iznosila 4,62%, utvrđena nepromjenjiva kamatna stopa od 3,23%. U razdoblju od početka otplate kredita do dana otplate kredita u cijelosti, tečaj CHF je oscilirao na više i niže u odnosu na tečaj koji je vrijedio prilikom korištenja kredita. Posljedično na promjenu tečaja tužitelj je plaćao veći i manji iznos u odnosu na anuitet koji je vrijedio prilikom ugovaranja kredita. Vještak napominje da su ukupne razlike koje je tužitelj plaćao više i niže od inicijalne vrijednosti anuiteta nastale posljedično na promjenu kamatne stope te tečaja.
S obzirom na zadatak vještačenja u nastavku se daju izračuni posljedično na promjenu tečaja uz isključenje promjene u anuitetima koje su bile posljedica promjene kamatne stope. Vrijednosti koje su predstavljale iznos koji je prelazio inicijalnu visinu obveze iskazano u kunama na dan isplate kredita, predstavljaju potraživanje korisnika kredita i iskazane su s pozitivnim predznakom dok su vrijednosti anuiteta i/ili tečaja koji su bili niži od uvjeta koji su vrijedili prilikom sklapanja ugovora i isplate kredita iskazani s negativnim predznakom. Sveukupna preplata po kreditu je zbroj više i manje plaćenih iznosa po osnovi promjene tečaja. Izračun razlika u iznosu anuiteta po mjesecima i godinama u odnosu na obveze na dan isplate kredita, a zbog promjene tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio prilikom isplate kredita se daje u sljedećoj tabeli, vještak napominje da je prilikom izračuna potraživanja u razdoblju nakon 1. siječnja 2014. koristio stvarno plaćene iznose anuiteta jer su bili niži od početno ugovorene visine anuiteta. Vještaku istoj tabeli temeljem izračunate razlike tečaja daje odvojeni pregled više plaćenih iznosa anuiteta zbog porasta tečaja, te odvojeni pregled manje plaćenih iznosa anuiteta zbog pada tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio prilikom korištenja kredita.
Tabela 1 - Ugovor o kreditu broj …
Red.broj Datum Otplatni plan-fiksna kamatna Datum Srednji tečaj Anuitet po Anuitet po Ukupna Pretplata Manje stopa te stvarno primijenjeni od
HNB na dan početnom promijenjen razlika zbog plaćeno dospije
plaćanja
1.1.2014. (CHF)
plaćanja tečaju om tečaju (kn)
zbog
rasta
ća
tečaja nižeg
tečaja 9 10=9-8 11 12
(10˃0) (10˂0) 0 25.10.
25.10. 4,645793
2006.
2006.
1 1.12. 0,367481 4,50% 441,62 13.12. 4,615078 2.051,68 2.038,11 -13,57 0,00 -13,57 2006.
2006.
2 1.1. 0,367481 4,50% 441,62 13.1. 4,570678 2.051,68 2.018,50 -33,18 0,00 -33,18 2007.
2007.
3 1.2. 0,367481 4,50% 441,62 13.2. 4,543292 2.051,68 2.006,41 -45,27 0,00 -45,27 2007.
2007.
4 1.3. 0,367481 4,50% 441,62 13.3. 4,546101 2.051,68 2.007,65 -44,03 0,00 -44,03 2007.
2007.
5 1.4. 0,367481 4,50% 441,62 13.4. 4,506555 2.051,68 1.990,18 -61,50 0,00 -61,50 2007.
2007.
6 1.5. 0,367481 4,50% 441,62 13.5. 4,462799 2.051,68 1.970,86 -80,82 0,00 -80,82 2007.
2007.
7 1.6. 0,367481 4,50% 441,62 13.6. 4,433174 2.051,68 1.957,78 -93,90 0,00 -93,90 2007.
2007.
8 1.7. 0,367481 4,50% 441,62 13.7. 4,396598 2.051,68 1.941,63 -110,05 0,00 -110,05 2007.
2007.
9 1.8. 0,367481 4,50% 441,62 13.8. 4,466874 2.051,68 1.972,66 -79,02 0,00 -79,02 2007.
2007.
10 1.9. 0,367481 4,50% 441,62 13.9. 4,459205 2.051,68 1.969,27 -82,41 0,00 -82,41 2007.
2007.
11 1.10. 0,367481 4,50% 441,62 15.10. 4,362990 2.051,68 1.926,78 -124,90 0,00 -124,90 2007.
2007.
12 1.11. 0,367481 4,50% 441,62 13.11. 4,466041 2.051,68 1.972,29 -79,39 0,00 -79,39 2007.
2007.
13 1.12. 0,367481 4,50% 441,62 13.12. 4,404524 2.051,68 1.945,13 -106,55 0,00 -106,55 2007.
2007.
14 1.1. 0,367481 4,50% 441,62 18.1. 4,543897 2.051,68 2.006,68 -45,00 0,00 -45,00 2008.
2008.
15 1.2. 0,367481 4,50% 441,62 13.2. 4,551078 2.051,68 2.009,85 -41,83 0,00 -41,83 2008.
2008. 4,590865 2.051,68 2.027,42 -24,26 0,00 -24,26 16 1.3. 0,367481 4,50% 441,62 13.3.
2008.
2008. 4,573075 2.051,68 2.019,56 -32,12 0,00 -32,12 17 1.4. 0,367481 4,50% 441,62 13.4.
2008.
2008. 4,482064 2.051,68 1.979,37 -72,31 0,00 -72,31 18 1.5. 0,367481 4,50% 441,62 13.5.
2008.
2008. 4,504265 2.051,68 1.989,17 -62,51 0,00 -62,51 19 1.6. 0,367481 4,50% 441,62 13.6.
2008.
2008. 4,460513 2.051,68 1.969,85 -81,83 0,00 -81,83 20 1.7. 0,367481 4,50% 441,62 13.7.
2008.
2008. 4,440828 2.051,68 1.961,16 -90,52 0,00 -90,52 21 1.8. 0,367481 4,50% 441,62 13.8.
2008.
2008. 4,445625 2.051,68 1.963,28 -88,40 0,00 -88,40 22 1.9. 0,367481 4,50% 441,62 13.9.
2008.
2008. 4,698141 2.051,68 2.074,79 23,11 23,11 0,00 23 1.10. 0,367481 4,50% 441,62 13.10.
2008.
2008. 4,806646 2.051,68 2.122,71 71,03 71,03 0,00 24 1.11. 0,367481 4,50% 441,62 13.11.
2008.
2008. 4,572382 2.051,68 2.019,26 -32,42 0,00 -32,42 25 1.12. 0,367481 4,50% 441,62 13.12.
2008.
2008. 4,879958 2.051,68 2.155,09 103,41 103,41 0,00 26 1.1. 0,367481 4,50% 441,62 13.1.
2009.
2009. 4,971796 2.051,68 2.195,64 143,96 143,96 0,00 27 1.2. 0,367481 4,50% 441,62 13.2.
2009.
2009. 5,026646 2.051,68 2.219,87 168,19 168,19 0,00 28 1.3. 0,367481 4,50% 441,62 13.3.
2009.
2009. 4,866295 2.051,68 2.149,05 97,37 97,37 0,00 29 1.4. 0,367481 4,50% 441,62 13.4.
2009.
2009. 4,881050 2.051,68 2.155,57 103,89 103,89 0,00 30 1.5. 0,367481 4,50% 441,62 14.05.
2009.
2009. 4,824503 2.051,68 2.130,60 78,92 78,92 0,00 31 1.6. 0,367481 4,50% 441,62 13.6.
2009.
2009. 4,844323 2.051,68 2.139,35 87,67 87,67 0,00 32 1.7. 0,367481 4,50% 441,62 13.7.
2009.
2009. 4,792682 2.051,68 2.116,54 64,86 64,86 0,00 33 1.8. 0,367481 4,50% 441,62 13.8.
2009.
2009. 4,837671 2.051,68 2.136,41 84,73 84,73 0,00 34 1.9. 0,367481 4,50% 441,62 13.9.
2009.
2009. 4,774072 2.051,68 2.108,33 56,65 56,65 0,00 35 1.10. 0,367481 4,50% 441,62 13.10.
2009.
2009. 4,822303 2.051,68 2.129,63 77,95 77,95 0,00 36 1.11. 0,367481 4,50% 441,62 13.11.
2009.
2009. 4,804135 2.051,68 2.121,60 69,92 69,92 0,00 37 1.12. 0,367481 4,50% 441,62 13.12.
2009.
2009. 4,935094 2.051,68 2.179,44 127,76 127,76 0,00 38 1.1. 0,367481 4,50% 441,62 13.1.
2010.
2010. 4,995306 2.051,68 2.206,03 154,35 154,35 0,00 39 1.2. 0,367481 4,50% 441,62 13.2.
2010.
2010. 4,980243 2.051,68 2.199,37 147,69 147,69 0,00 40 1.3. 0,367481 4,50% 441,62 13.3.
2010.
2010. 5,033196 2.051,68 2.222,76 171,08 171,08 0,00 41 1.4. 0,367481 4,50% 441,62 13.4.
2010.
2010. 5,150616 2.051,68 2.274,62 222,94 222,94 0,00 42 1.5. 0,367481 4,50% 441,62 13.5.
2010.
2010. 5,226351 2.051,68 2.308,06 256,38 256,38 0,00 43 1.6. 0,367481 4,50% 441,62 13.6. 2010.
2010. 5,373725 2.051,68 2.373,14 321,46 321,46 0,00 44 1.7. 0,367481 4,50% 441,62 16.7. 2010.
2010. 5,322989 2.051,68 2.350,74 299,06 299,06 0,00 45 1.8. 0,367481 4,50% 441,62 13.8. 2010.
2010. 5,592351 2.051,68 2.469,69 418,01 418,01 0,00 46 1.9. 0,367481 4,50% 441,62 13.9. 2010.
2010.
47 1.10. 0,367481 4,50% 441,62 13.10. 5,476037 2.051,68 2.418,33 366,65 366,65 0,00 2010.
2010.
5,517475 2.051,68 2.436,63 384,95 384,95 0,00 48 1.11. 0,367481 4,50% 441,62 13.11. 2010.
2010.
49 1.12. 0,367481 4,50% 441,62 13.12. 5,678773 2.051,68 2.507,86 456,18 456,18 0,00 2010.
2010.
5,847754 2.051,68 2.582,49 530,81 530,81 0,00 50 1.1. 0,367481 4,50% 441,62 13.1. 2011.
2011. 51 1.2.
5,632184 2.051,68 2.487,29 435,61 435,61 0,00 0,367481 4,50% 441,62 13.2. 2011.
2011. 52 1.3.
5,739699 2.051,68 2.534,77 483,09 483,09 0,00 0,367481 4,50% 441,62 13.3. 2011.
2011.
5,649190 2.051,68 2.494,80 443,12 443,12 0,00 53 1.4. 0,367481 4,50% 441,62 13.4. 2011.
2011.
5,875440 2.051,68 2.594,71 543,03 543,03 0,00 54 1.5. 0,367481 4,50% 441,62 13.5. 2011.
2011.
0,367481 4,50% 441,62 13.6. 6,080252 2.051,68 2.685,16 633,48 633,48 0,00 55 1.6.
2011.
2011.
56 1.7. 0,367481 4,50% 441,62 13.7. 6,363640 2.051,68 2.810,31 758,63 758,63 0,00 2011.
2011.
57 18.8. 0,367481 4,50% 441,62 13.8. 6,755068 2.051,68 2.983,17 931,49 931,49 0,00 2011.
2011.
6,208113 2.051,68 2.741,63 689,95 689,95 0,00 58 1.9. 0,367481 4,50% 441,62 13.9.
2011.
2011.
59 1.10. 0,367481 4,50% 441,62 17.10. 6,040284 2.051,68 2.667,51 615,83 615,83 0,00 2011.
2011.
60 1.11. 0,367481 4,50% 441,62 27.12. 6,143408 2.051,68 2.713,05 661,37 661,37 0,00 2011.
2011.
61 1.12. 0,367481 4,50% 441,62 27.12. 6,143408 2.051,68 2.713,05 661,37 661,37 0,00 2011.
2011.
62 1.1. 0,367481 4,50% 441,62 13.1. 6,221713 2.051,68 2.747,63 695,95 695,95 0,00 2012.
2012.
6,267765 2.051,68 2.767,97 716,29 716,29 0,00 63 1.2. 0,367481 4,50% 441,62 13.2.
2012.
2012.
6,260885 2.051,68 2.764,93 713,25 713,25 0,00 64 1.3. 0,367481 4,50% 441,62 13.3.
2012.
2012.
6,215022 2.051,68 2.744,68 693,00 693,00 0,00 65 1.4. 0,367481 4,50% 441,62 13.4.
2012.
2012.
6,243159 2.051,68 2.757,10 705,42 705,42 0,00 66 1.5. 0,367481 4,50% 441,62 13.5.
2012.
2012.
67 1.6.
6,285174 2.051,68 2.775,66 723,98 723,98 0,00 0,367481 4,50% 441,62 13.6.
2012.
2012.
6,237910 2.051,68 2.754,79 703,11 703,11 0,00 68 1.7. 0,367481 4,50% 441,62 13.7.
2012.
2012.
69 1.8.
6,243117 2.051,68 2.757,09 705,41 705,41 0,00 0,367481 4,50% 441,62 13.8.
2012.
2012.
6,135629 2.051,68 2.709,62 657,94 657,94 0,00 70 1.9. 0,367481 4,50% 441,62 13.9.
2012.
2012.
6,200887 2.051,68 2.738,44 686,76 686,76 0,00 71 1.10. 0,367481 4,50% 441,62 13.10.
2012.
2012.
72 1.11.
6,248840 2.051,68 2.759,61 707,93 707,93 0,00 0,367481 4,50% 441,62 13.11.
2012.
2012.
73 1.12.
6.208469 2.051,68 2.741,78 690,10 690,10 0,00 0,367481 4,50% 441,62 13.12.
2012.
2012.
6,224727 2.051,68 2.748,96 697,28 697,28 0,00 74 1.1. 0,367481 4,50% 441,62 13.1. 2013.
2013.
6,145181 2.051,68 2.713,83 662,15 662,15 0,00 75 1.2. 0,367481 4,50% 441,62 13.2. 2013.
2013.
76 1.3.
6,148500 2.051,68 2.715,30 663,62 663,62 0,00 0,367481 4,50% 441,62 13.3. 2013.
2013.
77 1.4.
6,253922 2.051,68 2.761,86 710,18 710,18 0,00 0,367481 4,50% 441,62 13.4. 2013.
2013.
6,093727 2.051,68 2.691,11 639,43 639,43 0,00 78 1.5. 0,367481 4,50% 441,62 13.5. 2013.
2013. 79 1.6.
6,093022 2.051,68 2.690,80 639,12 639,12 0,00 0,367481 4,50% 441,62 13.6. 2013.
2013. 6,082781 2.051,68 2.686,28 634,60 634,60 0,00 80 1.7. 0,367481 4,50% 441,62 13.7. 2013.
2013. 81 1.8.
6,089199 2.051,68 2.689,11 637,43 637,43 0,00 0,367481 4,50% 441,62 13.8. 2013.
2013. 6,126377 2.051,68 2.705,53 653,85 653,85 0,00 0,367481 4,50% 441,62 13.9. 82 1.9.
2013.
2013.
83 1.10. 0,367481 4,50% 441,62 13.10. 6,175309 2.051,68 2.727,14 675,46 675,46 0,00 2013.
2013.
84 1.11. 0,367481 4,50% 441,62 13.11. 6,182236 2.051,68 2.730,20 678,52 678,52 0,00 2013.
2013. 85 1.12. 0,367481 4,50% 441,62 13.12. 6,253112 2.051,68 2.761,50 709,82 709,82 0,00 2013.
2013. 86 1.1. 0,367481 4,50% 441,62 13.1. 6,178403 2.051,68 2.728,51 676,83 676,83 0,00 2014.
2014. 87 1.2. 0,269167 3,23% 437,82 13.2. 6,247182 2.034,02 2.735,14 701,12 701,12 0,00 2014.
2014. 88 1.3. 0,269167 3,23% 437,82 13.3. 6,295180 2.034,02 2.756,16 722,14 722,14 0,00 2014.
2014. 89 1.4. 0,269167 3,23% 437,82 13.4. 6,271616 2.034,02 2.745,84 711,82 711,82 0,00 2014.
2014. 90 1.5. 0,269167 3,23% 437,82 13.5. 6,212434 2.034,02 2.719,93 685,91 685,91 0,00 2014.
2014. 91 1.6. 0,269167 3,23% 437,82 13.6. 6,221170 2.034,02 2.723,75 689,73 689,73 0,00 2014.
2014. 92 1.7. 0,269167 3,23% 437,82 13.7. 6,260992 2.034,02 2.741,19 707,17 707,17 0,00 2014.
2014. 93 1.8. 0,269167 3,23% 437,82 13.8. 6,291596 2.034,02 2.754,59 720,57 720,57 0,00 2014.
2014. 94 1.9. 0,269167 3,23% 437,82 13.9. 6,301510 2.034,02 2.758,93 724,91 724,91 0,00 2014.
2014. 95 1.10. 0,269167 3,23% 437,82 13.10. 6,319085 2.034,02 2.766,62 732,60 732,60 0,00 2014.
2014. 96 1.11. 0,269167 3,23% 437,82 13.11. 6,368507 2.034,02 2.788,26 754,24 754,24 0,00 2014.
2014.
97 1.12. 0,269167 3,23% 437,82 13.12, 6,386761 2.034,02 2.796,25 762,23 762,23 0,00 2014.
2014.
98 1.1. 0,269167 3,23% 437,82 13.1. 6,390357 2.034,02 2.797,83 763,81 763,81 0,00 2015.
2015.
A.Podzbroj-potraživanja za vrijeme redovne otplate
200.852,72 237.026,56 36.173,84 37.699,63 -1.525,79 B. 15.1. 0,269167 3,23% 32.216,17 15.1. 6,393405 149.669,65 205.971,01 56.301,36 56.301,36 0,00 Prijevreme 2015.
2015.
na otplata
Sveukupno
75.449,33
350.522,37 442.997,57 92.475,20 94.000,99 -1.525,79 U razdoblju otplate kredita zbog promjene tečaja na više i niže u odnosu na tečaj koji je vrijedio prilikom isplate kredita ukupno je preplaćeno 92.475,20 kn, od kojeg iznosa se na preplatu zbog rasta tečaja odnosi 94.000,99 kn, te manje plaćeno zbog pada tečaja iznos od 1.525,79 kuna.
Na temelju stanja u spisu i raspoložive dokumentacije vještak daje mišljenje na postavljeni zadatak. Pod pretpostavkom da se tijekom otplate kredita vezanog uz valutu CHF u razdoblju otplate nije mogao mijenjati tečaj:
1. Ukupan iznos preplata, uzevši u obzir rast anuiteta zbog rasta tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita, u razdoblju otplate kredita iznose 94.000,99 kuna (Tabela 1, stupac '11'),
2. Ukupan iznos koji je tužitelj manje platio posljedično na pad tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio prilikom isplate kredita ukupno iznosi 1.525,79 kuna (Tabela 1 stupac '12').
Slijedom navedenog, sveukupan iznos koji je više plaćen (zbroj više i manje plaćenog) za vrijeme otplate kredita do dana otplate kredita slijedom promjene tečaja na više i niže u odnosu na tečaj koji je vrijedio prilikom isplate kredita, iznosi 92.475,20 kuna (ukupno preplaćeno umanjeno za manje plaćeno iskazano u Tabela 1 stupac 10).
13. Iz dopunskog očitovanja C. d.o.o. od 26. svibnja 2022.
proizlazi da tuženik netočno navodi da je vještak za svoje izračune koristio stvarno plaćeni anuitet u CHF (koji uključuje promjenu kamatne stope) jer je vještak izvršio izračune uzevši u obzir da se prethodno vodio drugi postupak po kojem je tužitelj potraživao razliku zbog promjene kamatne stope odnosno vještak je izračune izvršio upravo na način kako to i sam tuženik navodi da bi trebalo napraviti, množenjem početnog iznosa anuiteta s početnim tečajem te utvrđenjem razlike u odnosu na taj isti, početni anuitet u CHF, pomnoženo s tečajem koji je bio primijenjen za otplatu. Da je tome tako razvidno je iz Table 1. stupac ¨5¨ gdje je iskazano da je vještak primijenio izračune na početni anuitet od 1. siječnja 2014. uvijek množenjem početnog anuiteta u CHF s početnim tečajem (Tabela 1. stupac ¨8¨) i utvrđenom razlikom u odnosu na početni anuitet u CHF pomnožen s tečajem na dan plaćanja (Tabela 1. stupac ¨9¨). Točno je da je vještak od 1. siječnja 2014. primijenio izračun na način da je uzeo anuitet koji je tužitelj stvarno plaćao s kamatnom stopom od 3,23% za što vještak ne smatra da bi bilo neosnovano. Naime, tuženik je predvidio da je od uvođenja zakonske kamatne stope od 3,23% za što vještak ne smatra da bi bilo neosnovano. Naime, tuženik je predvidio da je od uvođenja zakonske zatezne kamatne stope od 3,23% tužitelju anuitet bio niži od početnog. Da je vještak koristio I u tom razdoblju početni anuitet tad bi, na štetu tuženika, vještak izvršio izračun tečajne razlike primjenom na anuitet koji bi bio veći od onog koji je tužitelj stvarno plaćao u CHF odnosno utvrdila bi se tečajna razlika na iznos koji tužitelj nikad nije ni platio iskazano u CHF. Primjera radi, da je vještak i u razdoblju nakon 1. siječnja 2014. za izračun koristio anuitet koji je bio početni tad bi npr. za anuitet koji je dospio 1. listopada 2014. izvršio izračun tečajne razlike primjenom na anuitet od 441,62 CHF (koliko je iznosio početni) dok je stvarno tužitelju anuitet iznosio 437,82 CHF, odnosno tužitelju je anuitet bio manji od početnog za 3,80 CHF, pa stoga na iznos u CHF koji tužitelj nikad nije ni platio nije ni mogla nastati tečajna razlika. Slijedom navedenog, vještak ostaje pri svom nalazu i mišljenju.
14. Iz iskaza svjedokinje N. Z. proizlazi da joj ime I. P. ne znači ništa, ali može potvrditi da je 2006. bila stariji obiteljski bankar kako je to vidljivo iz ugovora. Prilikom već inicijalnog razgovora kada bi klijenti prvi put došli u banku prezentirala bi tada postojeću ponudu stambenih kredita, radili su se otplatni planovi iz kojih bi bilo vidljivo iznos kredita, rok otplate, visina kamate vrsta kamate, troškovi po kreditu, glavnica koju je potrebno platiti, kamata i na klijentu je bilo da odabere sukladno svojim potrebama i željama koji model kredita želi. Utvrđivala se kreditna sposobnost da bi se mogao utvrditi iznos kredita koji bi klijent mogao podići. Bilo kakva želja klijenta da se nešto mijenja u ugovoru nije nešto što bi sam bankar mogao mijenjati. Sve promjene ugovora o kreditu su se morale izkonzultirati sa njihovom pravnom službom koja je odlučivala hoće li se nešto promijeniti po ugovoru ili ne. Ugovori o kreditu su bili tipizirani obrasci, mogla je postojati nekakva posebna klauzula, nešto što je klijent mogao naknadno ispuniti, ali to je nešto što se definiralo prije potpisivanja samog ugovora o kreditu u tijeku samog odobravanja kredita. Svim klijentima su pojasnili postojanje valutne klauzule i promjenjive valutne stope. Kada govorio i valutnoj klauzuli CHF znači da je sam kredit bio definiran i uvjetovan srednjim tečajem CHF to znači da je rata koja je bila definirana u CHF se vraćala po srednjem tečaju na dan plaćanja kredita. Isto kao što se kredit puštao po srednjem tečaju CHF na dan isplate kredita. Koliko se može sjetiti imali su kredite u EUR i CHF. Jednako su prezentirali i kredite u CHF i u EUR. Davali su otplatne planove i za jedno i za drugo i klijent je sam izabirao što želi. Nije samostalno odlučivala o zahtjevu korisnika kredita svjedokinja. Kao stariji obiteljski bankar nije znala kakve će biti posljedice promjene CHF u to vrijeme. ZABA je jedna od zadnjih banaka koja je uvela kredite u CHF. Ne postoji mogućnost u jednom tijeku obrade kredita da osoba koja radi kredit odlučuje o tome hoće li se kredit odobriti ili ne. Postoji određeni tijek odlučivanja i nekoliko karika odlučivanja da bi se došlo do odobrenja kredita. Poslodavac nije stimulirao za obradu zahtjeva koji su bili podnijeti od građana.
15. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je 2006. sklopio s tuženikom ugovor o namjenskom kreditu na iznos od 58.100,00 CHF. 2006. darovnim ugovorom od oca dobio je nekretninu, stan, kojeg je trebalo preurediti jer nikad nije preuređivan od kada je izgrađen. Kako je bio prije klijent tuženika, to se i obratio tuženiku s namjerom da podigne kredit. Sjeća se da su bila 2 djelatnika banke, da su razgovarali o opcijama te da mu je u tom razgovoru rečeno da je najpovoljniji kredit za njega onaj podignut u CHF. Navedeno mu je rečeno nakon što je napravljen izračun. Nije ga trebalo dugo nagovarati. Međutim, tada mu nisu spominjani mogući rizici podizanja takvog kredita. Poznato mu je što znači valutna klauzula kao takva, međutim, nikako nije mogao ni pretpostaviti da će tečaj CHF toliko narasti, da će biti nepodnošljivo otplaćivati kredit. Sjeća se i to da je upisano založno pravo na teret stana zbog kojeg je i podigao kredit te da je njegova supruga bila sudužnik. U jednome danu 2015. bila je najava da će tečaj narasti za 20%. Sjeća se da je baš tog dana kad je to saznao, odlučio i uspio prikupiti sav potreban novac kako bi zatvorio kredit te da je doslovno u 18,30 sati tog dana došao u banku i zatvorio kredit. Ovo stoga jer je još taj dan vrijedio tečaj po starom. Radilo se o tipskom ugovoru kojeg je pročitao i odnio na solemnizaciju kod javnog bilježnika. Pročitao je ugovor, nije mu se činilo ništa sporno. Oslanjao se na informacije koje je dobio od bankara. Napravljeni su izračuni za EUR i CHF, pri čemu je CHF bio bitno povoljniji. Do 2005. imao je svoj obrt, koje je 2005. postalo trgovačko društvo, a sjedište je bilo na adresi na kojoj su utrošena sredstva od podignutog kredita. Nije nikada iznajmljivao tu nekretninu, osim što trgovačko društvo ima sjedište na toj adresi. Kredit je otplaćivao kredit, tužitelj odgovara da je on osobno.
16. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka, savjesne ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, ovaj sud tužbeni zahtjev smatra osnovanim.
17. Presudom Trgovačkog suda pod poslovnim brojem P-1401/12. od
4. srpnja 2013. je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditnima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe tako da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. U navedenom dijelu citirana presuda je potvrđena presudom suda pod poslovnim
brojem Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., a sud svojom odlukom pod poslovnim brojem Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019. odbio je reviziju kao neosnovanu.
17.1. Naprijed navedeni postupak pokrenut po tužbi H. – P.
protiv sedam banaka, a među kojima je i tuženik,
predstavlja kolektivni sudski postupak, a sukladno odredbi članka 502. c) Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 57/11., 25/13. – dalje: ZPP), pravomoćna presuda u kolektivnom sudskom postupku obvezuje prvostupanjske sudove koji u pojedinačnim parnicama sude povodom zahtjeva potrošača radi zaštite prava čija je povreda utvrđena u kolektivnom sporu. Također, u skladu s odredbom članka 138. a Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09., 78/12. i 56/13.) odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 131. stavak 1. Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 131. stavak 1. Zakona, obvezuje ostale sudove u postupku, koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.
17.2. Sud RH se u svojoj odluci Rev-2221/2018-10. od 3. rujna 2019. u odnosu na nepoštenost i ništetnost ugovornih odredbi iz ugovora o kreditima vezano za ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica bio švicarski franak u cijelosti se pozvao na obrazloženje presude Suda Pž-6632/2017-2010.
Sud je utvrdio da se o ugovornim odredbama kojim se glavnica veže
uz valutu švicarski franak nije pojedinačno pregovaralo, da su odredbe kojima se glavnica veže uz valutu švicarski franak jasne iako ne sadrže sintagmu "valutna klauzula u švicarskim francima". Nadalje, Sud utvrđuje i da se
ugovorne odredbe kojima se glavnica veže uz valutu švicarski franak nalaze na prvim stranicama ugovora, nisu pisane sitnim slovima pa su zbog toga lako uočljive, ali prosječnom potrošaču nisu razumljive, protivne su načelu savjesnosti i poštenja.
17.3. U odluci Suda, a koja je potvrđena odlukom
Suda i Suda je
utvrđeno, međuostalima, da je uloga javnog bilježnika u postupku solemnizacije ugovora, ocijeniti ako je to moguće, jesu li ugovorne stranke ovlaštene i sposobne poduzeti i sklopiti taj pravni posao, objasniti im smisao tog posla i uvjeriti se o postojanju njihove prave volje za sklapanje tog pravnog posla, a što su javni bilježnici i učinili. Utvrđeno je i da tijekom postupka solemnizacije ugovora o kreditu, korisnici kredita javnim bilježnicima očito nisu izrazili svoje dvojbe vezano za sadržaj i značaj tih ugovora pa ni sporne odredbe, iz čega je jasno da javni bilježnici nisu imali razloga primijeniti ovlaštenje iz članka 58. Zakona o javnom bilježništvu. Pravomoćno je utvrđeno i to da je priroda i specifičnosti valute švicarski franak poznata bankama, ali ne i prosječnom potrošaču koji ne raspolaže stručnim znanjem, a kako ga banke kao profesionalci o tome ni na koji način nisu informirale, potrošač nije i ne može biti svjestan rizika kojeg preuzima. Stoga je i sama nerazumljivost ugovornih odredaba kojima se glavnica veže za švicarski franak i prema ocjeni ovog suda ozbiljan uzrok značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i to protivno načelu savjesnosti i poštenja jer banka za taj rizik zna, ali ga prešućuje te istovremeno za kredit s valutnom klauzulom u švicarskim francima u reklamama nudi najnižu ugovornu kamatu, čime stvara opću klimu da je za potrošače ugovor s valutnom klauzulom u švicarskim francima povoljan i k tome još pojedinačno prilikom pregovaranja o sklapanju ugovora uvjerava potrošače da je švicarski franak sigurna valuta. Neravnoteža u pravima i obvezama koja postoji ugovaranjem predmetne odredbe nedvojbeno je na štetu potrošača i značajna je. Naime, neizvjestan je i iznos glavnice kredita kojeg potrošač kao dužnik ima obvezu vratiti banci, i cijena, jer se i kamata plaća u istoj valuti, u švicarskim francima. Dakle, promjenjivi su i neizvjesni bitni elementi ugovora, a ugovori o stambenim kreditima su u pravilu dugoročni, s tim da banka, koja je u tim ugovorima vjerovnik, zna da je uz tu valutu vezan poseban rizik zbog činjenice da je švicarski franak valuta utočišta, koji rizik preuzima potrošač, a da to ne zna. Nuđenjem najniže ugovorne kamate za ugovore u kojima je glavnica vezana za valutu švicarski franak banka na nepošten način potiče potrošače na sklapanje ugovora upravo s valutnom klauzulom u švicarskim francima pri čemu je propuštanje davanja te bitne informacije koja u startu dovodi do znatne neravnoteže na štetu potrošača protivno načelu savjesnosti i poštenja.
17.4. Tvrdnje tuženika u ovom postupku mogu se svesti na to da je tužitelj, kao i svi potrošači, bio dovoljno informiran i svjestan da postoji rizik prilikom podizanja kredita kojem se glavnica kredita veže uz stranu valutu. Tužitelj da je bio itekako obaviješten o riziku, a od strane službenika banke tužitelju je u dovoljnoj mjeri pojašnjeno značenje odredbe kojom se glavnica veže uz valutu CHF. Na navedenu okolnost tuženik je predložio saslušanje osobnog bankara.
Kako se odluka o nepoštenosti odredbi potrošačkog ugovora o kreditu u pojedinačnom potrošačkom sporu temelji na presumpciji da pojedinom potrošaču u predugovornoj fazi sklapanja konkretnog ugovora nisu dane odgovarajuće obavijesti o odredbama tog ugovora, a ta okolnost nije bila predmetom utvrđivanja i dokazivanja u kolektivnom sporu, onda su pojedinačnim potrošačkim sporovima banke ovlaštene tvrditi i dokazivati da su u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu ipak na drugi način dale odgovarajuće obavijesti potrošaču o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredbi na određivanje njegove ugovorne obveze i da je potrošač, unatoč punoj obaviještenosti, svejedno pristupio na sklapanje takvog ugovora (U-III-5458/21. od 30. lipnja 2022.).
Slijedom iznesenog sud je prihvatio dokazni prijedlog tužitelja za saslušanjem osobnog bankara N. Z. i za saslušanjem samog tužitelja.
17.4.1. Tužitelj je izjavio da je potpisao konkretan ugovor, ali da mu od strane banke, odnosno njenih djelatnika nisu objašnjene posljedice, rizici i narav osporenih odredbi s valutom u CHF. Ne samo da mu ništa nije objašnjeno, nego mu je rečeno da se radi o kreditu baš za njega. Na niti jednu odredbu ugovora nije mogao utjecati.
Svjedokinja N. Z., tadašnji osobni bankar, je izjavila da se ne sjeća tužitelja, ali je princip rada bio takav da se klijente obavijesti o naravi, rizicima i posljedicama podizanja ugovora u određenoj valuti, a što je bio i konkretan slučaj. Klijent je taj koji izabere što je za njega povoljnije. Klijentu je objašnjeno i značenje i pojam valutne klauzule, a klijent nije u mogućnosti utjecati na odredbe ugovora.
17.4.2. Tužitelj, potrošač, tvrdi da nije bio obaviješten o rizicima fluktuacije tečaja, dok svjedokinja, djelatnica banke, tvrdi da je takve i pri tome odgovarajuće obavijesti dane klijentima. S obzirom na poslovnu praksu i obličje koji su prevladavali u utuženom vremenu, s obzirom na interne akte banke, a uvažavajući pri tom i sadržaj te narav informacija koje su potrošaču trebale biti dane, banka je mogla predočiti dopunska dokazna sredstva u pisanom obliku koja potvrđuju da su potrošaču dane odgovarajuće obavijesti. Kako na temelju međusobno proturječnih iskaza, a u nedostatku pisanih dokaza, nije moguće utvrditi jesu li obavijesti dane i jesu li, ako su doista dane, obavijesti bile odgovarajuće kako bi se pristanak na sklapanje ugovora mogao smatrati "informiranim", ovaj sud, a na temelju pravila o teretu dokazivanja i članka 221. a) ZPP-a smatra da odgovarajuće obavijesti nisu dane, a s obzirom na to da je teret dokaza o obaviještenosti potrošača na bankama.
18. Na temelju naprijed navedenih utvrđenja sud zaključuje da se o osporenoj ugovornoj odredbi nije moglo pojedinačno pregovarati, niti je prosječnom, niti pojedinačnom potrošaču, tužitelju, razumljiva uslijed izostanka odgovarajućih obavijesti, uzrokuje znatnu neravnotežu u međusobnim pravima i obvezama, protivne su načelu savjesnosti i poštenja te su kao takve ništetne, a sve na temelju članka 87. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača (2003.), odnosno članka 102. Zakona o zaštiti potrošača.
19. Nadalje, posebno se ističe da izvršenjem Ugovora o kreditu nije mogao nestati uzrok ništetnosti spornih ugovornih odredbi o valuti CHF jer je navedena odredba bila ništetna i nepoštena već od dana sklapanja Ugovora o kreditu, dakle ex tunc pa time nisu ni mogle postati naknadno valjane ispunjenjem ugovora. U tom pogledu člankom 326. stavak 1. ZOO-a predviđeno je da ništetan ugovor ne postaje valjan kad uzrok ništetnosti naknadno nestane, a sukladno članku 326. stavak 2. ZOO-a
ništetnost se ne može isticati samo ako su kumulativno ispunjene sljedeće pretpostavke: da je ugovor u cijelosti ispunjen, a uzrok ništetnosti je bila zabrana manjeg značaja. Budući da je u predmetnom slučaju tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača zajamčene Direktivom 93/13 EEZ i Zakonom o zaštiti potrošača, što je rezultiralo neravnotežom u pravima i obvezama ugovornih strana u ugovorima o potrošačkom kreditiranju na štetu potrošača, sasvim je jasno da u ovom slučaju nema govora o tome da bi uzrok ništetnosti bila zabrana manjeg značaja pa je jasno da nisu ispunjene pretpostavke iz članka 326. stavak 2. ZOO-a. Prema tome,
bez obzira na činjenicu što je tužitelj u cijelosti otplatio predmetni Ugovor o kreditu, tužitelj ni u kojem slučaju nije izgubio pravo isticati ništetnost spornih ugovornih odredbi i isplatu preplaćenih iznosa, a što je u skladu i s pravnim shvaćanjem VSRH- a.
20. S obzirom da je odredba ugovora o kreditu, a odnosi se na valutnu klauzulu utvrđena ništetnom, to tužitelj ima pravo potraživati neosnovano stečeno po tom ugovoru u skladu s propisom članka 1111. ZOO-a.
20.1. Na okolnost utvrđenja visine tužbenog zahtjeva sud je proveo vještačenje po C. d.o.o. te je sudski vještak 17. ožujka 2022. izradio pisani nalaz
i mišljenje sukladno nalogu suda koji je stručan, temeljit i objektivan. Tužitelj nije imao primjedbi, dok tuženik ima svoje viđenje izračuna odnosno izrade nalaza i mišljenja. Vještakinja je otklonila sve primjedbe, vještak zna svoj posao te nije na tuženiku da provodi vještačenje umjesto vještaka.
20.2. Slijedom iznesenog, sud je u cijelosti usvojio tužbeni zahtjev na isplatu iznosa od 92.475,20 kuna pa je odlučeno kao u izreci.
21. Prigovor zastare nije osnovan.
21.1. Naime, zastarni rok u slučaju restitucijskih zahtjeva koji su posljedica utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi kredita u CHF, odnosno u povodu pokretanja parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača počinje teći od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu kolektivne tužbe, jer je pokretanjem te parnice došlo do prekida zastare te je zastara počela teći iz početka.
Takav stav izražen je u objedinjenom pravnom shvaćanju sjednice Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 1. ožujka 2022.
Stoga, budući da se odredbe o ništetnosti ugovora primjenjuju i u slučaju djelomične ništetnosti ugovora tj. nišetnosti pojedinih ugovornih odredbi, zahtjev za povrat preplaćenih iznosa nije u zastari jer je tužba podnesena prije isteka roka od 5
godina i od dana utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u CHF presudom Suda pod poslovnim brojem Pž-
6632/17. od 14. lipnja 2018.
Slijedom iznesenog nije nastupila zastara prava potraživanja plaćenog na temelju Ugovora od 16. listopada 2006.
22. Prema odredbi članka 1115. ZOO-a kad se vraća ono što je stečeno bez osnove moraju se vratiti plodovi i platiti zatezna kamata i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.
U konkretnom slučaju sasvim je evidentno da je tuženik nesavjesni stjecatelj od dana stjecanja uzimajući u obzir da je isti bio svjestan sadržaja predmetnog ugovora, njegovih odredbi kao i što svaka od njih propisuje, a koji ugovor uz sve navedeno predstavlja i tipski ugovor te je sasvim razvidno da tuženik nije poštovao sadržaj istoga. Naime radi se o formalnom (tipskom) ugovoru te je tuženik ugovorna stranka predmetnog Ugovora sklopljenog s ovdje tužiteljem. Slijedom navedenoga, kao ugovorna stranka Ugovora tuženik je bio dužan poštivati sve odredbe Ugovora pa tako i uvjete kreditiranja, a što isti nije učinio. Ovaj sud stoga smatra da je tuženik u konkretnom slučaju bio nepošteni stjecatelj te tužitelj ima pravo na kamate od dana isplate svakog pojedinog anuiteta (Gž Zd-1477/2016-4).
Dakle, tužitelju pripadaju kamate na dosuđeni iznos od dana stjecanja.
23. Odluka o parničnom trošku se temelji na odredbi članka 154. stavak 1. i članka 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 26/91., 34/91., 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 84/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22. – dalje ZPP-a) i u skladu s Odvjetničkom tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.
Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe 1.000,00 kuna, za zastupanje na ročištima od 31. siječnja 2022., 12. svibnja 2022., 15. ožujka 2023. po 1.000,00 kuna, za zastupanje na ročištu od 26. svibnja 2023. 1.500,00 kuna, za sastav podnesaka od 28. siječnja 2022., 22. ožujka 2022., 7. listopada 2022. po 1.000,00 kuna i za sastav podneska od 22. ožujka 2023. 1.500,00 kuna, za sastav podneska od 10.
svibnja 2022. 250,00 kuna, dakle ukupno 10.250,00 kuna. Na navedeni iznos trebalo je nadodati 25% PDV-a u iznosu od 2.562,50 kuna pa se dolazi do iznosa od 12.812,50 kuna. Tužitelju je priznat i trošak vještačenja u iznosu od 2.500,00 kuna, trošak sudske pristojbe tužbe u iznosu od 637,90 kuna (prema zatraženom) i presude u iznosu od 1.274,75 kuna, odnosno ukupno 2.286,17 eura/17.225,15 kuna (nije priznat trošak zastupanja na ročištu od 10. listopada 2022. jer nije pristupio nitko za tužitelja).
Za više traženo na ime potraživanja troškova postupka u iznosu od 3.812,50 kuna/506,01 eura, zahtjev se odbija kao neosnovan.
24. Sud je 26. travnja 2021. zauzeo je pravno shvaćanje koje glasi:
"Smanjenje tužbenog zahtjeva (iako nije preinaka tužbe) djelomično je povlačenje tužbe iz članka 193. ZPP-a za koje, ako je do toga došlo nakon što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, (uvijek) je potreban pristanak tuženika).
Tužitelj je tužbom potraživao isplatu iznosa od 92.579,38 kuna. Nakon provedenog vještačenja je postavio tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 92.475,20
kuna, što predstavlja djelomično povlačenje tužbe za iznos od 104,18 kuna. Tuženik se nije usprotivio povlačenju tužbe niti je potraživao trošak za povučeni dio. Slijedom iznesenog, sud je dužan odlučiti i o navedenom dijelu tužbenog zahtjeva, radi čega je, a na temelju članka 193. ZPP-a, odlučeno kao u izreci rješenja pod točkom I. (tako i ŽS Pula Gž-1405/21. i ŽS ZG Gž-1341/22. od 13. prosinca 2022.).
24.1. U predmetnom slučaju radi se o sporu iz potrošačkog ugovora koji u sebi sadrži nepoštene ugovorne odredbe koje su dovele do znatne neravnoteže.
Odmjeravanje troškova prema uspjehu u sporu narušilo bi pravičnu ravnotežu između interesa stranaka jer bi donesena odluka o trošku bila prekomjeran teret za tužitelja (potrošača) koji nije dao povoda za parnicu. Osim toga, takva odluka o troškovima postupka rezultirala bi ograničenjem koje umanjuje samu bit tužiteljevog prava na pristup sudu te bi moglo odvratiti potrošača od ostvarivanja prava na djelotvorni sudski nadzor nepoštenosti ugovornih odredaba (tako odluka
Suda br. Rev-1014/18. od 20. listopada 2021., Odluka suda C-224/19. i C- 259/19., odluka Suda broj U-III-4029/13. od 19. prosinca 2017.).
Stoga, tužitelj ima pravo na naknadu cjelokupnog troška postupka (ŽS ZG, Gž-1341/22.).
25. Kako je tužitelj podneskom od 10. svibnja 2022. povukao glavni tužbeni zahtjev kojem povlačenju se tuženik nije usprotivio, to je, a na temelju članka 193. ZPP-a, odlučeno kao u izreci rješenja pod točkom II.
26. Nije točna tvrdnja tuženika da je tužitelj podneskom od 22. ožujka 2022. preinačio tužbu. Prema odredbi članka 191. ZPP-a tužba je preinačena ako je promijenjena istovjetnost zahtjeva, povećan postojeći ili istaknut drugi uz postojeći. Kako nije udovoljeno niti jednoj stavci iz članka 191. ZPP-a, to je razvidno da se ne radi o preinaci tužbenog zahtjeva, niti može biti riječi o ikakvoj zastari zbog preinake.
27. Prigovor presuđene stvari nije osnovan. Sam tuženik navodi, a što je nesporno, da je u predmetu Pi-42/15. odlučivao o isplati po osnovi promjenjive kamatne stope po istom ugovoru. Predmet ovog postupka je isplata po osnovi ništetnosti valutne klauzule. Dakle, nema govora o presuđenoj stvari.
28. Sud je čitanjem predmetnog ugovora utvrdio da se u konkretnom slučaju radi o tipskom ugovoru o kreditu koji je tuženik sklapao s potrošačima. Tužitelj je predmetni ugovor sklopio kao potrošač radi adaptacije predmetnog stambenog objekta. Prigovor tuženika da tužitelj nije dokazao da je potrošač nije osnovan. Sukladno pravilu o teretu dokazivanja tuženik je dužan nedvojbeno dokazati tu svoju tvrdnju. Članak 7. stavak 1., članak 219. stavak 1., članak 221. a) i članak 220. stavak 2. ZPP-a propisuju da kada stranka koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava kojim nedvojbeno dokazuje svoju tvrdnju, sud treba uzeti da nije istinita takva tvrdnja stranke (svejedno je: ne postojati ili ne biti dokazano – idem est non esse aut non probari). (Tako i V. u svojoj odluci Rev-18/18-2 od 26. svibnja 2020). Naime,
predmetne ugovore o kreditu tužitelj je sklopio kao fizička osoba, što je razvidno iz samog ugovora o kreditu. U konkretnom slučaju tuženik nije pružio niti jedan konkretan dokaz na okolnost svojih navoda da bi tužitelj predmetna sredstava iskoristio i podigao za potrebe obavljanja svog najprije obrta potom i trgovačkog društva, a što nije niti mogao, jer ugovorima jasno stoji za koju je namjenu podignut kredit/krediti.
Slijedom navedenog svi prigovori da tužitelj ne bi bio potrošač su paušalni i neargumentirani.
29. Sud je kao tijelo javne vlasti u ovom sudskom aktu ukupan iznos novčane obveze dvojno iskazao u kunama i eurima, a sve na temelju odredbi članka 48. stavak 1. i 2. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u R. ("Narodne novine" broj: 57/22.) i na temelju Odluke o stopi konverzije kune u euro po središnjem paritetu 1,00 eura = 7,53450 kuna.
30. Odluka o zateznim kamatama donesena je u skladu s odredbom članka 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21. i 114/22. – dalje ZOO) i u skladu s Uredbom o izmjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 156/22.).
31. Slijedom iznesenog, odlučeno je kao u izreci.
Split, 10. srpnja 2023.
SUTKINJA
JELENA LONČAR
PRAVNA POUKA:
Protiv ove odluke dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave ovjerenog prijepisa iste.
Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.
DNA:
- pun. tužitelja
- pun. tuženika
- u spis
