Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž-2340/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Rijeci po sutkinji Mileni Vukelić Margan, u pravnoj stvari tužiteljice A. V. iz L., OIB: ... zastupane po punomoćniku M. B., odvjetniku iz L., protiv tuženika 1. D. M. iz L., zastupanog po punomoćnici I. Z., odvjetnici iz L. i 2. HEP d.o.o. E. P., P., OIB: ..., radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbama stranaka podnesenim protiv rješenja Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Labinu, poslovni broj Psp-76/2019 od 31. kolovoza 2021., 10. srpnja 2023.,

r i j e š i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Labinu, poslovni broj Psp-76/2019 od 31. kolovoza 2021. u točkama V i VI izreke.

II Odbija se kao neosnovana žalba drugotuženika i potvrđuje isto rješenje u točki II izreke za iznos od 192,45 eur[1] /1.450,00 kn, dok se uvaženjem žalbe drugotuženika ukida rješenje u preostalom dijelu, za iznos od 139,36 eur/1.050,00 kn (stotridesetdeveteuraitridesetšestcenti/tisućupedesetkuna).

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja je utvrđeno da je tužba povučena u odnosu na drugotuženika HEP d.o.o. E. P. (točka I izreke), drugotuženiku je naloženo nadoknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 331,81 eur/2.500,00 kn, u roku od 15 dana (točka II izreke), zatim je utvrđeno da je tužbeni zahtjev povučen u odnosu na prvotuženika D. M. u dijelu u kojem mu je naloženo uspostaviti prijašnje stanje povezivanjem kablova za električnu energiju (točka III izreke), u točki IV izreke je utvrđeno da je prvotuženik D. M. smetao tužiteljicu u zadnjem mirnom posjedu nekretnina kč. br. 136/ ZGr, kč. br. 533/19 i kč.br. 533/7 sve k.o. C. na način da je prekinuo kabel za dovod električne energije koji je povezivao objekte na kč. 136/ZGR i kč. br. 533/7 k.o. C.. U točki V izreke je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice radi utvrđenja da je prvotuženik smetao tužiteljicu u zadnjem mirnom posjedu narečenih nekretnina na način da je naložio izvoditeljima građevinskih radova da građevinskim strojevima prolaze preko nekretnina tužiteljice zbog izvođenja radova na nekretnini u njegovom vlasništvu, da je uklonio međašnu oznaku koja se nalazi na tromeđi kč. br. 533/19, kč. br. 533/7 i kč. br. 135/3 ZGR sve k.o. C., zatim da je kosio nekretninu kč. br. 533/19 k.o. C. te zahtjev da mu se naloži uspostava ranijeg posjedovnog stanja i zabrani svako daljnje slično smetanje. U točki VI izreke je tužiteljica obvezana nadoknaditi prvotuženiku D. M. trošak parničnog postupka u iznosu od 331,81 eur/2.500,00 kn, u roku od 15 dana.

2. Protiv rješenja su žalbu podnijeli tužiteljica i drugotuženik, tužiteljica protiv rješenja u točkama V i VI izreke, a drugotuženik protiv rješenja o parničnom trošku u točki II izreke, pozivajući se na sve žalbene razloge propisane odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 80/22, 114/22 dalje ZPP).

3. Tužiteljica u žalbi navodi da je pogrešan zaključak suda prvog stupnja da nije dokazala da je prvotuženik dao nalog drugotuženiku da građevinskim strojevima prolaze preko nekretnina u njezinom vlasništvu, budući da je u spis priložena isprava, zahtjev za zahvat na mreži prvotuženika za premještaj električnog kabla na fasadi kuće kč. 135/3 ZGR, iz čega da je razvidno da je upravo taj tuženik inicirao izvođenje radova, pa je logično da je upravo on i naložio izvoditeljima radova da prelaze strojevima preko nekretnine žaliteljice. Ukazuje da je na tu okolnost predloženo saslušanje svjedoka V. B., zaposlenika drugotuženika, koji dokazni prijedlog je odbijen, iako u razlozima rješenja nije obrazložena takva odluka. Navodi da zbog zdravstvenog stanja nije bila u mogućnosti pristupiti ročištu na kojem je proveden dokaz saslušanjem stranaka pa da je predložila da se umjesto nje sasluša njezina kćer L. V., koji prijedlog je sud odbio ne iznoseći razloge odbijanja. Smatra da je osnovan i zahtjev usmjeren na smetanje posjeda počinjenog košnjom nekretnine u njezinom vlasništvu, u kojem dijelu ukazuje da prvotuženik pokušava svoj iskaz prilagoditi procesnoj situaciji. Glede uklanjanja međašne oznake, smatra da je dokazala da se oznaka nalazila na tromeđi, da je vještak u skici označio mjesto gdje nedostaje međašna oznaka pa zaključuje da je oznaku uklonio prvotuženik ili je ona uklonjena prolazom građevinskih vozila na inicijativu prvotuženika. Smatra pogrešnom i odluku o parničnom trošku postupka, budući da se u obrazloženju navode različiti iznosi u odnosu na izreku rješenja, da se govori o zastupanju viša osoba pa da je u tom dijelu nejasno na koji način je sud utvrdio iznos troškova. Osim toga ističe da prvotuženik nije u cijelosti uspio u parnici, budući da je u točki IV izreke djelomično prihvaćen njezin tužbeni zahtjev pa da se odluka o troškovima može temeljiti samo na odredbi čl. 154. st. 2. i st. 4. ZPP-a.

4. Predlaže stoga rješenje u pobijanom dijelu preinačiti i prihvatiti tužbeni zahtjev u cijelosti, uz nadoknadu parničnog troška prvostupanjskog i žalbenog postupka.

5. Drugotuženik u žalbi osporava rješenje o parničnom trošku u točki II izreke, ukazujući na prekoračenje zahtjeva, dakle povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 12. ZPP-a. U tom dijelu ukazuje da je tužiteljica u podnesku od 13. rujna 2019. povukla tužbu u odnosu na žalitelja uz obrazloženje da je udovoljio tužbenom zahtjevu i uspostavio ranije posjedovno stanje te da je u istom podnesku tužiteljica zahtijevala nadoknadu parničnog troška u iznosu od 192,45 eura/1.450,00 kn, s obzirom na činjenicu da je tužbom obuhvaćeno dvoje tuženika. Na podnesak da se očitovao na način da je suglasan s povlačenjem tužbe pa da je nejasno kojim se odredbama zakona sud rukovodio kada je naložio da tužiteljici nadoknadi troškove u iznosu od 331,81 eur/2.500,00 kn. Inače smatra da nije uopće u obvezi nadoknaditi trošak tužiteljici jer da je bio doveden u zabludu glede pribavljanja usmene suglasnosti za izvođenje radova pa je u najkraćem mogućem roku pristupio otklanjanju stanja koje mu se stavlja na teret.

6. Predlaže stoga preinačiti rješenje u točki II izreke i odbiti zahtjev tužiteljice za nadoknadu parničnog troška, podredno prihvatiti taj zahtjev samo do iznosa od 192,45 eura/1.450,00 kn.

7. Žalba tužiteljice nije osnovana, dok je žalba drugotuženika djelomično osnovana.

8. Sud prvog stupnja je glede odluke o glavnoj stvari, potpuno i pravilno utvrdio sve odlučne činjenice te je pravilno primijenio mjerodavno materijalno pravo kada je djelomično prihvatio, a djelomično odbio tužbeni zahtjev tužiteljice. Pritom nije počinjena neka od bitnih postupovnih povreda iz čl. 365. st. 2. ZPP-a, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Međutim, u odluci o troškovima postupka su počinjene povrede postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 12. ZPP-a (točka II izreke) i čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a (točka VI izreke), s tim što je unatoč ovoj potonjoj povredi bilo moguće odlučiti o žalbi primjenom odredbe čl. 373.a st. 3. ZPP- a.

9. Na temelju provedenih dokaza je utvrđeno da je prvotuženik D. M. podnio drugotuženiku zahtjev za zahvat na mreži 9. veljače 2018., zahtijevajući premještaj električnog kabla koji se nalazio na fasadi kuće kč. 135/3 ZGR k.o. C. koja je u suvlasništvu njegove supruge A. M., budući da kabel onemogućava normalno otvaranje prozora na kući, da je povodom zahtjeva 15. travnja 2019. izdan nalog za rad broj 130/19/B te je istog dana skinut postojeći kabel sa fasade kuće te je postavljen novi zračni vod koji se proteže od postojećeg stupa na nekretnini tužiteljice do novog stupa koji je postavljen na nekretnini prvotuženika. Potom je utvrđeno da je po primitku tužbe drugotuženik ustanovio da je doveden u zabludu od strane prvotuženika o pribavljenoj usmenoj suglasnosti tužiteljice za izvedene radove na njezinim nekretninama te je nakon toga uspostavio ranije stanje na temelju naloga broj 261/19/B 29. kolovoza 2019., s tim što je uklonjen postavljeni zračni vod i kabel je ponovno postavljen na fasadu kuće.

10. Iz iskaza prvotuženika je utvrđeno da su radnici drugotuženika radi premještanja kabela došli svojim kamionom, da susjeda nije dopustila prolazak kamionom preko njezinog zemljišta pa su radnici drugotuženika pristupili po jedinom mogućem prolazu preko nekretnine tužiteljice, s tim što prvotuženik tvrdi da ni na koji način nije sugerirao radnicima drugotuženika kuda će proći, niti im je zabranio prolazak. Također je utvrđeno da je prvotuženik bio nazočan kada su izvođeni radovi na premještanju kabela, da on osobno nije prekinuo kabel koji je služio i za dovod električne energije na nekretninu tužiteljice te da je nekretnina koja je u vlasništvu tužiteljice, a kojom su kamionom prošli radnici drugotuženika u suposjedu i drugih susjeda koji prolaze tom nekretninom da bi došli do svojih nekretnina. Iz iskaza tog tuženika sud prvog stupnja također utvrđuje da nije uklonio međašnu oznaku na tromeđi nekretnina kč. 533/19, kč. 533/7 i kč. 135/3 ZGR, dok je povremeno kosio nekretninu u vlasništvu tužiteljice kč. 533/19 k.o. C., jednako kao i susjedi koji su tu nekretninu koristili za dolazak do svojih nekretnina, u koju svrhu je i košena.

11. Na temelju takvih utvrđenih činjeničnih utvrđenja, sud prvog stupnja zauzima stajalište da tužiteljica nije dokazala da bi prvotuženik dao nalog drugotuženiku kao izvođaču radova da građevinskim strojevima prolaze preko nekretnina u vlasništvu tužiteljice, jer da na tu okolnost nije predložila niti jedan dokaz. Nadalje, ocjenjuje da je drugotuženik postupajući po nalogu prvotuženika prekinuo kabel za dovod električne energije koji je povezivao objekte na kč. 136/ZGR i kč. 533/7 pa da je odgovoran za smetanje posjeda, budući da je drugotuženik po njegovom nalogu prekinuo kabel za dovod električne energije koji je povezivao dva objekta. Glede uklanjanja međašne oznake, ocjenjuje da tužiteljica nije dokazala da je oznaku uklonio upravo prvotuženik niti je dokazala na koji način je vršila zadnji mirni posjed na toj međašnoj oznaci, zbog čega u tom dijelu odbija tužbeni zahtjev, jednako kao i zahtjev za utvrđenje smetanja posjeda zbog košenja nekretnine kč. 533/19 k.o. C., uz obrazloženje da tužiteljica nije ni činjenično obrazložila na koji način je vršila posljednji mirni posjed na toj nekretnini te nije dokazala ni čin smetanja posjeda.

12. Odlučujući o parničnom trošku, sud prvog stupnja je obvezao drugotuženika nadoknaditi tužiteljici troškove u iznosu od 331,81 eur/2.500,00 kn (točka II) te je tužiteljica obvezana nadoknaditi prvotuženiku troškove postupka u istom iznosu (točka VI).

13. Prije svega treba istaći da prema odredbi čl. 365. ZPP-a ovaj sud ispituje prvostupanjsku odluku u onom dijelu u kojemu se pobija žalbom pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8. i 11. ZPP-a te na pravilnu primjenu materijalnog prava, uz napomenu da je ovaj postupak pokrenut prije 1. rujna 2019. pa se u tom dijelu ne primjenjuje Zakon o izmjenama i dopunama ZPP-a iz 2019. ("Narodne novine" broj 70/19).

14. Stoga je ovaj sud ovlašten ocjenjivati zakonitost odluke o parničnom trošku iz točke II izreke povodom žalbe drugotuženika te rješenje u točkama V i VI izreke povodom žalbe tužiteljice.

15. Prema stajalištu ovog suda, sud prvog stupnja je pravilno primijenio mjerodavno materijalno pravo kada je odbio pružiti posjedovnu zaštitu tužiteljici u odnosu na zahtjev za utvrđenje smetanja posjeda koje bi bilo počinjeno na način da je prvotuženik naložio izvoditeljima građevinskih radova da prolaze strojevima preko nekretnina u vlasništvu tužiteljice, zatim da je uklonio međašnu oznaku na tromeđi te da je kosio nekretninu kč. 533/19 k.o. C.. I prema stajalištu ovog suda tužiteljica u tom dijelu nije dokazala postojanje naloga prvotuženika prema radnicima drugotuženika da radnju uklanjanja električnog kabela sa fasade izvrše upravo na način kako su to učinili, dakle prolazom strojeva preko nekretnine u vlasništvu tužiteljice, te se prihvaća stajalište da tužiteljica nije dokazala ni da bi prvotuženik uklonio međašnu oznaku postavljenu na tromeđi triju nekretnina, štoviše nije dokazala ni svoj posljednji mirni posjed na međašnoj oznaci, niti je dokazala postojanje elemenata smetanja posjeda zbog košnje trave na nekretnini u vlasništvu tužiteljice koja služi kao prolaz do nekretnine u posjedu prvotuženika te susjedne nekretnine.

16. Mjerodavno pravo u ovom postupku su odredbe Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (“Narodne novine” 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17 - dalje: ZV), koji propis sud prvog stupnja pravilno primjenjuje. Prema odredbi čl. 22. st. 2. ZV-a sud pruža zaštitu posjeda u posebnom, hitnom postupku prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvom društvenom, javnom ili sličnom interesu.

17. Tužiteljica doista ničim nije dokazala da je prvotuženik odredio na koji način će drugotuženik izvesti radove kojima bi postupio prema zahtjevu podnesenom 9. veljače 2019. Naime, prvotuženik je zatražio premještanje kabela (glavne linije) sa kuće, jer se zbog kabela nisu mogli otvarati prozori na objektu. Ni iz jednog dokaza ne bi proizlazilo da je upravo prvotuženik naložio kuda će se kretati kamion drugotuženika prilikom izvođenja tih radova pa je osnovano u tom dijelu tužbeni zahtjev odbijen. Glede uklanjanja međašne oznake, a kako to pravilno utvrđuje i sud prvog stupnja, tužiteljica nije dokazala ni da bi bila posljednja mirna posjednica nerečene oznake, niti da bi prvotuženik tu oznaku uklonio, štoviše i sama tužiteljica dvoji je li se ta oznaka uklonila uslijed prolaska kamiona drugotuženika. Glede košenja nekretnine kč. 533/19 k.o. C., tužiteljica nije ni činjenično obrazložila kada je prvotuženik protivno njezinoj zabrani kosio njezinu nekretninu te s tim u svezi je li tužba podnesena unutar prekluzivnog roka pa je sud prvog stupnja pravilno primijenio u tom dijelu mjerodavno materijalno pravo kada je zahtjev odbio.

18. Na žalbene navode tužiteljice, valja odgovoriti da sama činjenica podnošenja zahtjeva za uklanjanje kabela sa fasade objekta ne presumira da je prvotuženik odredio i na koji način će se ti radovi izvesti, budući da drugotuženik ima stručne radnike koji su ovlašteni postupati po takvim zahtjevima i koji radove moraju izvesti prema pravilima struke. Glede saslušanja svjedoka V. B. te svjedokinje L. V., treba istaći da su ti dokazni prijedlozi podneseni nakon zaključenja prethodnog postupka pa kako se ne radi o dokazima koje tužiteljica nije mogla predložiti do tog stadija postupka, sud prvog stupnja je osnovano prijedloge odbio, pravilnom primjenom odredbe čl. 299. st. 3. ZPP-a.

19. U odnosu na odluku kojom je tužiteljici naloženo nadoknaditi prvotuženiku parnični trošak u iznosu od 331,81 eur/2.500,00 kn (točka VI), počinjena je bitna postupovna povreda iz čl. 354.st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koju povredu osnovano ukazuje tužiteljica u žalbi, jer su razlozi rješenja proturječni izreci. Naime, u obrazloženju se u tom dijelu navodi da je u cijelosti odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice, iako je dio zahtjeva prihvaćen (točka IV izreke), a glede visine troškova spominje se punomoćnik 1.-3. tuženika, iako su u postupku sudjelovala dva tuženika od kojih je samo prvotuženik imao punomoćnika odvjetnika. Također se spominje povišenje tarifnih stavaka radi zastupanja troje tuženika i ukupan parnični trošak u iznosu koji je različit od onog koji je dosuđen. Unatoč tome je bilo moguće odlučiti o žalbi koja ni u tom dijelu nije osnovana. Naime, prvotuženiku pripada pravo na cjelokupni parnični trošak primjenom odredbe čl. 154. st. 5. ZPP-a, budući da nije uspio u parnici u razmjerno neznatnom dijelu zahtjeva zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi. U parnici radi smetanja posjeda odvjetniku pripada jednokratna nagrada za prvostupanjski postupak, bez obzira na broj radnji koje je poduzeo, u visini od 200 bodova ili 265,45 eura/2.000,00 kn pa kada se tome pridoda i iznos poreza na dodanu vrijednost prema Tbr. 42. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22 dalje - Tarifa) proizlazi da je trošak u točki VI izreke pravilno obračunat.

20. Zbog izloženog je valjalo žalbu tužiteljice odbiti i rješenje suda prvog stupnja u točkama V i VI izreke potvrditi, primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a.

21. Kako je uvodno rečeno, u odluci o parničnom trošku tužiteljice prema drugotuženiku (točka II), došlo je do prekoračenja zahtjeva. Naime, u podnesku od 13. rujna 2019. tužiteljica je povukla tužbu u odnosu na drugotuženika i postavila zahtjev za nadoknadu parničnog troška u iznosu od 192,45 eura/1.450,00 kn prema Tbr. 7. t. 2. Tarife, uz obrazloženje da bi nagrada odvjetniku iznosila 265,45 eura/2.000,00 kn, ali kako su tužbom obuhvaćena dva tuženika, zahtijevala je isplatu iznosa od 132,72 eura/1.000,00 kn uvećanog za PDV-e te pola iznosa sudske pristojbe za tužbu. Budući da je sud prvog stupnja u točki II izreke dosudio tužiteljici parnični trošak u iznosu od 331,81 eur/2.500,00 kn, proizlazi da je za iznos od 139,36 eura/1.050,00 kn prekoračen zahtjev pa je u tom dijelu rješenje valjalo ukinuti, primjenom odredbe čl. 380. t. 3. u svezi s čl. 369. st. 5. ZPP-a.

22. Glede parničnog troška u iznosu od 192,45 eura/1.450,00 kn, treba istaći da u tom dijelu tužiteljici pripada pravo na nadoknadu troška od drugotuženika, budući da je taj tuženik udovoljio tužbenom zahtjevu tužiteljice nakon podnošenja tužbe, zbog čega su nastali troškovi. Pritom je neodlučno zbog čega je drugotuženik izvršio radove, a da prethodno nije pribavio suglasnost tužiteljice, niti bi bilo odlučno eventualno dovođenje drugotuženika u zabludu postupanjem prvotuženika, jer bi te činjenice bile odlučne isključivo u razmatranju odnosa između prvo i drugotuženika, ali ne i odnosa tužiteljice i drugotuženika.

23. Zbog izloženog je valjalo žalbu drugotuženika odbiti i rješenje suda prvog stupnja u točki II izreke za iznos od 192,45 eura/1.450,00 kn potvrditi, primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a.

24. Rješenje suda prvog stupnja u točkama I, III i IV izreke je kao nepobijano ostalo neizmijenjeno.

U Rijeci 10. srpnja 2023.

Sutkinja

Milena Vukelić-Margan, v.r.