Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Borelli 9

Poslovni broj: 13 Gž-472/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, po sutkinji Katiji Hrabrov u pravnoj stvari tužiteljice A. L. (ranije K.), OIB …, iz K., …, zastupane po punomoćniku N. M., odvjetniku u K., …, protiv tuženika Ž. K., OIB …, iz K., …, zastupanog po punomoćniku Ž. Š., odvjetniku u K., …, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu poslovni broj P-678/2020-40 od 8. ožujka 2023., dana 10. srpnja 2023.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika Ž. K. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu poslovni broj P-678/2020-40 od 8. ožujka 2023. u dijelu pod toč. I. i III. izreke.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Nalaže se tuženiku Ž. K. iz K., …, OIB: …, da tužiteljici A. L. iz K., …, OIB: …, isplati novčani iznos od 501,69 eura / 3.780,00 kuna1 sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja 8. ožujka 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev za novčani iznos od 501,69 eura / 3.780,00 kuna1 sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 18.02.2015. godine po stopi od 12 % godišnje do 31. srpnja 2015. godine, a od 01. kolovoza 2015. godine pa do 31.12.2015. godine po stopi od 8,14% godišnje, te od 01.01.2016. godine do 30.06.2016. godine po stopi od 8,05%, a od 01.07.2016. godine pa do 31.12.2016.godine po stopi od 7,88%, a od 01.01.2017. godine pa do 30. lipanj 2017. godine po stopi od 7,68%, te od 01. srpnja 2017. godine pa do 31. prosinca 2017. godine po stopi od 7,41%, a od 01. siječnja 2018. godine pa do isplate po stopi od 7,09%, a u slučaju promjene po stopi određenoj uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućom polugodištu za pet postotna poena i za zateznu kamatu na iznos od 501,69 eura / 3.780,00 kuna2 za tijek kamata iznad dosuđenih tj. za razdoblje od 18.2.2015. do 7.3.2023., kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku Ž. K. iz K., …, OIB …naknaditi tužiteljici A. L. iz K., …, OIB …, na ime parničnih troškova iznos od 978,04 eura / 7.369,04 kuna2 zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude 8. ožujka 2023. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku 15 dana."

2. Protiv citirane presude u dijelu pod toč. I. i III. izreke žalbu je izjavio tuženik pobijajući je zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se žalba uvaži, presuda u pobijanom dijelu preinači na način da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti te tuženiku naknadi parnični trošak zajedno s troškom sastava žalbe, koji popisuje, podredno da se ista presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. U žalbi ističe kako je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka propisanu čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku, jer presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a osobito jer izreka presude proturječi razlozima presude, a ujedno presuda nema razloga o svim odlučnim činjenicama. Prvostupanjski sud u obrazloženju presude nije odlučio o prigovoru nedostatka aktivne legitimacije na strani tužiteljice, a u vezi prigovora koji je tuženik izjavio u svome odgovoru na tužbu i obrazložio u svome podnesku od 19. srpnja 2021. Naime, iz dopisa Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave K., Policijske postaje D. R. od 29. travnja 2021. nedvojbeno proizlazi da tužiteljica na dan u njenoj tužbi naznačenog štetnog događaja - 17. veljače 2015. nije bila vlasnica vozila marke Fiat, tip Punto, broj šasije:

ZFa18800005088813. Na dan 17. veljače 2015. za predmetno vozilo nije postojala važeća prometna dozvola, te je tužiteljica bila vlasnica predmetnog vozila samo do 4. prosinca 2014., kada je to vozilo odjavljeno s njenog imena i vlasništva, a prometna dozvola je poništena. Isto vozilo je 23. srpnja 2015. preregistrirano na treću osobu kao novog vlasnika, te je s tim danom izdana prometna dozvola na ime toga novog vlasnika. Dakle, u razdoblju počevši od dana 4. prosinca 2014., kojega je dana sporno vozilo odjavljeno s imena i vlasništva tužiteljice, pa do dana 23. srpnja 2015., kada je vozilo steklo novog vlasnika, to vozilo nije imalo registriranog vlasnika, iz čega slijeda da niti na u tužbi naznačeni dan štetnog događaja - 17. veljače 2015. godine sporno vozilo nije imalo registriranog vlasnika. Vještak Z. T., stalni sudski vještaka za cestovni promet i procjenu motornih vozila, iskazao je da nije bio u mogućnosti za potrebe vještačenja sporno vozilo pregledati pa da mu nije bilo moguće točno definirati dotrajalost vozila, te nadalje da nije mogao preciznije utvrditi pad vrijednosti vozila uslijed dotrajalosti, jer mu nisu bili raspoloživi podaci na temelju kojih je utvrđena dotrajalost vozila, pa da je stoga procijenio dotrajalost od 5% kao srednju vrijednost između 0% i maksimalnih 10%. S obzirom na činjenicu starosti vozila na dan štetnog događaja, zatim na činjenicu da je vozilo kao dotrajalo bilo odjavljeno na policiji dana 4. prosinca 2014., da je prije toga, u tri navrata, u razdoblju od dana 27. travnja 2001. pa do dana 5. studenoga 2013., vozilo bilo privremeno odjavljeno, te da na dan utuženog štetnog događaja vozilo nije bilo registrirano, to se ne može s potpunom sigurnošću tvrditi da su sva oštećenja za koja tužiteljica tvrdi da su nastala dana 17. veljače 2015. godine nastala baš toga dana, a ne i prije. Protivno tome, da je logično i životno za pretpostaviti da je i prije dana 17. veljače 2015. godine vozilo već imalo određena oštećenja, osobito s obzirom na činjenicu povijesti važenja prometnih dozvola za to vozilo. Stoga, vještak nije mogao utvrditi stvarni iznos štete koja je nastala na dan 17. veljače 2015. godine, jer je vještaku ostalo nepoznato stvarno stanje vozila prije toga dana. Ističe kako je vještak štetu na vozilu, u visini od 7.560,00 kn, procijenio s uključenim PDV, te je sud dosudio u korist tužiteljice naknadu štete u iznosu u koji je uključen i PDV, na koji tužiteljica nema pravo, jer tijekom postupka nije dokazala da je štetu na vozilu popravila, pa kako je u međuvremenu vozilo prodano trećoj osobi, i to odmah nakon štetnog događaja, bez da je prethodno vozilo tužiteljica popravila, a što i sama priznaje u svome iskazu s ročišta od dana 15. veljače 2023. godine, to nije bilo zakonske osnove da se u korist tužiteljice dosudi i PDV. Navodi i kako je prvostupanjski sud donio nezakonitu odluku o naknadi troškova postupka. Naime, sud prvog stupnja nije uzeo u obzir da je prvotni tužbeni zahtjev bio postavljen u visini od 15.058,41 kn, te da je tužiteljica konačni tužbeni zahtjev, u iznosu od 7.560,00 kn, postavila tek svojim podneskom od 23. siječnja 2023., te da je dosuđen iznos od 3.780,00 kn, radi čega je prvostupanjski sud pogrešno obračunao uspjeh stranaka u parnici.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 - dalje ZPP), koji se ovdje primjenjuje temeljem odredbe čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP ("Narodne novine", broj 70/19 – dalje ZID ZPP), na koju u žalbi ukazuje tužitelj, budući da pobijana presuda ima razloga o odlučnim činjenicama, dani razlozi su jasni i neproturječni, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika, slijedom čega se ista može ispitati.

6. Prvostupanjski sud nadalje, nije počinio niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, temeljem čl. 365. st. 2. istoga Zakona.

7. Predmet spora u ovoj fazi postupka je zahtjev tužiteljice da joj tuženik isplati novčani iznos od 501,69 EUR / 3.780,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom na ime štete koju je pretrpjela na svom automobilu marke Fiat Punto, a za koju je odgovoran tuženik, koji je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj K-87/15 od 18. rujna 2020. proglašen krivim za kazneno djelo protiv imovine - oštećenjem tuđe stvari, konkretno predmetnog automobila.

8. Sud prvog stupnja je, na temelju provedenog dokaznog postupka, utvrdio da je navedenom pravomoćnom presudom utvrđeno postojanje kaznenog djela protiv imovine - oštećenjem tuđe stvari, automobila marke Fiat Punto i kaznena odgovornost tuženika za to djelo, za koju je po odredbi čl. 12. st. 3. ZPP vezan sud u parničnom postupku, da je predmetni automobil bračna stečevina tužiteljice i njenog supruga svakoga za po ½ dijela, te da je na automobilu počinjena stvarna šteta u ukupnom iznosu od 7.560,00 kn, slijedom čega pozivom na odredbe čl. 1045. st. 1. i 1085. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 78/15 i 29/18 – dalje: ZOO) utvrđuje odgovornost tuženika za nastalu štetu i obvezuje ga da naknadi štetu tužiteljici u visini njenog udjela u bračnoj stečevini.

9. Pravilno, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, sud prvog stupnja smatra tužiteljicu aktivno legitimiranom u predmetnom postupku naknade štete, budući da je u presudi Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj K-87/15 utvrđeno da je tužiteljica vlasnica predmetnog automobila, a temeljem iskaza same tužiteljice saslušane kao stranke utvrđeno je da je isti automobil bračna stečevina nje i njenog supruga, što je čini suvlasnicom za ½ dijela. Da je predmetni automobil vozio suprug tužiteljice proizlazi i iz iskaza samog tuženika, koji ga je osobno vidio kada je s tim vozilom dolazio kod njega, što potvrđuje činjenicu da su tužiteljica i njen suprug bili (su)vlasnici istoga.

10. Suprotno žalbenim navodima tuženika, sama činjenica da je vozilo eventualno odjavljeno s imena tužiteljice, a prometna dozvola poništena, ne znači da je time prestalo vlasništvo tužiteljice i njenog supruga na predmetnom automobilu, budući da pravo vlasništvo na pokretnini prestaje na zakonom propisani način (čl. 169. do 173. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 81/15 - pročišćeni tekst), što u konkretnome nije slučaj.

11. Odredbom čl. 1045. ZOO propisano je tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

12. Sukladno odredbama čl. 1085. st. 1. i 3. ZOO odgovorna osoba dužna je uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala, s tim da kada uspostava prijašnjeg stanja nije moguća, odgovorna je osoba dužna isplatiti oštećeniku odgovarajući iznos novca na ime naknade štete.

13. Prema odredbi čl. 12. st. 3. ZPP u parničnom postupku sud je u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti učinioca vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom se optuženik oglašava krivim.

14. Tuženik je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj K- 87/15 od 18. rujna 2020. proglašen krivim za kazneno djelo protiv imovine - oštećenjem tuđe stvari i to automobila marke Fiat Punto, koji je u vrijeme oštećenja bio u suvlasništvu tužiteljice, slijedom čega je pravilno sud prvog stupnja utvrdio odgovornost tuženika za nastalu štetu na automobilu te obvezao tuženika naknaditi štetu tužiteljici sukladno njenom suvlasničkom udjelu, a temeljem nalaza i mišljenja vještaka prometne struke Z. T., dipl. ing. strojarstva, koji je prilikom izrade vještva i u svojoj usmenoj dopuni odgovorio na zadatak suda, te otklonio sve primjedbe i prigovore istaknute po tuženiku i koji je sud prvog stupnja pravilno prihvatio kao objektivan i dan u skladu s pravilima struke. Tuženik, koji je i nakon usmenog očitovanja vještaka i dalje imao primjedbi na njegov nalaz, nije predlagao drugo vještačenje, a ovaj drugostupanjski sud niti ne nalazi da u mišljenju vještaka postoje proturječnosti, nedostaci, odnosno sumnja u pravilnost istoga.

15. Prema odredbi čl. 1090. ZOO, sud će, uzimajući u obzir i okolnosti koje su nastupile poslije prouzročenja štete, dosuditi naknadu u iznosu koji je potreban da se oštećenikova materijalna situacija dovede u ono stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo štetne radnje ili propuštanja.

15.1. Iz navedene odredbe proizlazi da se u onim situacijama u kojima oštećenik ima pravo na naknadu štete isplatom novčanog iznosa naknada određuje u onom iznosu koji je prema redovnom tijeku stvari potreban da bi se materijalna situacija oštećenika dovela u prijašnje stanje, a u slučaju oštećenja stvari naknadu štete predstavlja novčani iznos u visini cijena dobara i usluga potrebnih za popravljanje stvari. Kako oštećenik ima pravo popraviti stvar kod ovlaštene stručne osobe (poduzetnik), koji je kao porezni obveznik ovlašten zaračunati kupcu (naručitelju) porez na dodanu vrijednosti, slijedi zaključak da je iznos poreza na dodanu vrijednost dio novčanog iznosa potrebnog za popravljanje stvari, čime se materijalna situacija oštećenika dovodi u stanje prije štetne radnje (ili propuštanja) u smislu čl. 1090. ZOO.

15.2. Pri tome nije odlučno što oštećenik nije imao nikakvih izdataka za popravljanje stvari, dakle, okolnost da nije popravio stvar, jer odredbom čl. 1090. ZOO pravo na naknadu u navedenom opsegu (uključujući PDV) nije uvjetovano prethodnim popravljanjem stvari, odnosno, plaćanjem izdataka potrebnih za popravljanje (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske poslovni broj Rev-1667/2010 od 22. listopada 2014.)

16. Stoga je pravilno sud prvog stupnja na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje primjenio materijalno pravo kada je udovoljio tužbenom zahtjevu tužiteljice kao pod toč. I. izreke, kao i odredbu čl. 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje ZPP/19), koji se ovdje primjenjuje temeljem odredbe čl. 117. st. 3. ZID ZPP, prilikom donošenja odluke o troškovima postupka.

17. Prema odredbi čl. 154. st. 2. ZPP/19 omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, pri čemu treba voditi računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva, kako je to pravilno učinio prvostupanjski sud. Valja ukazati da se tužitelj nije protivio djelomičnom sniženju tužbenog zahtjeva, što se smatra djelomičnim povlačenjem tužbe, a niti je popisao svoj trošak nakon izvršenog djelomičnog povlačenja tužbe.

18. Slijedom iznesenog valjalo je, temeljem čl. 368. st. 1. ZPP, odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja pod toč. I. i II. izreke.

19. U nepobijanom dijelu pod toč. II. izreke presuda suda prvog stupnja ostaje neizmijenjena.

Zadar, 10. srpnja 2023.

Sutkinja

Katija Hrabrov, v.r.