REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Poslovni broj: P-1432/2021-26

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Josi Puljiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja J. K. iz S., O.: …,

zastupan po punomoćnicima odvjetnicima iz O. L.V. &

P., S., protiv tuženice S. K. iz S., O.:

…, zastupane po punomoćnici K. Š., odvjetnici u S., radi isplate, nakon održane glavne rasprave zaključene dana 29.svibnja 2023., u nazočnosti tuženice i punomoćnika stranaka, dana 7.srpnja 2023. na ročištu za objavu odluke,

p r e s u d i o  j e:

I – Dužna je tuženica u roku od 15 dana isplatiti tužitelju iznos od 21.554,18 EUR (162.400,00 kuna) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku kako slijedi:

-na iznos od 318,53 EUR (2.400,00 kuna) od 1.svibnja 2016. do isplate,

-na iznos od 530,89 EUR (4.000,00 kuna) od 1.lipnja 2016. do isplate,

-na iznos od 530,89 EUR (4.000,00 kuna) od 1.srpnja 2016. do isplate,

-na iznos od 530,89 EUR (4.000,00 kuna) od 1.kolovoza 2016. do isplate,

-na iznos od 530,89 EUR (4.000,00 kuna) od 1.rujna 2016. do isplate,

-na iznos od 530,89 EUR (4.000,00 kuna) od 1.listopada 2016. do isplate,

-na iznos od 530,89 EUR (4.000,00 kuna) od 1.studenog 2016. do isplate,

-na iznos od 530,89 EUR (4.000,00 kuna) od 1.prosinca 2016. do isplate,

-na iznos od 530,89 EUR (4.000,00 kuna) od 1.siječnja 2017. do isplate,

-na iznos od 530,89 EUR (4.000,00 kuna) od 1.veljače 2017. do isplate,

-na iznos od 530,89 EUR (4.000,00 kuna) od 1.ožujka 2017. do isplate,

-na iznos od 530,89 EUR (4.000,00 kuna) od 1.travnja 2017. do isplate,

-na iznos od 530,89 EUR (4.000,00 kuna) od 1.svibnja 2017. do isplate,

-na iznos od 530,89 EUR (4.000,00 kuna) od 1.lipnja 2017. do isplate,

-na iznos od 530,89 EUR (4.000,00 kuna) od 1.srpnja 2017. do isplate,

-na iznos od 530,89 EUR (4.000,00 kuna) od 1.kolovoza 2017. do isplate,

-na iznos od 530,89 EUR (4.000,00 kuna) od 1.rujna 2017. do isplate,

-na iznos od 530,89 EUR (4.000,00 kuna) od 1.listopada 2017. do isplate,

-na iznos od 530,89 EUR (4.000,00 kuna) od 1.studenog 2017. do isplate,

-na iznos od 530,89 EUR (4.000,00 kuna) od 1.prosinca 2017. do isplate,

-na iznos od 530,89 EUR (4.000,00 kuna) od 1.siječnja 2018. do isplate,

-na iznos od 530,89 EUR (4.000,00 kuna) od 1.veljače 2018. do isplate,

-na iznos od 530,89 EUR (4.000,00 kuna) od 1.ožujka 2018. do isplate,

-na iznos od 530,89 EUR (4.000,00 kuna) od 1.travnja 2018. do isplate,

-na iznos od 530,89 EUR (4.000,00 kuna) od 1.svibnja 2018. do isplate,

-na iznos od 530,89 EUR (4.000,00 kuna) od 1.lipnja 2018. do isplate,

-na iznos od 530,89 EUR (4.000,00 kuna) od 1.srpnja 2018. do isplate,

-na iznos od 530,89 EUR (4.000,00 kuna) od 1.kolovoza 2018. do isplate,

-na iznos od 530,89 EUR (4.000,00 kuna) od 1.rujna 2018. do isplate,

-na iznos od 530,89 EUR (4.000,00 kuna) od 1.listopada 2018. do isplate,

-na iznos od 530,89 EUR (4.000,00 kuna) od 1.studenog 2018. do isplate,

-na iznos od 530,89 EUR (4.000,00 kuna) od 1.prosinca 2018. do isplate,

-na iznos od 530,89 EUR (4.000,00 kuna) od 1.siječnja 2019. do isplate,

-na iznos od 530,89 EUR (4.000,00 kuna) od 1.veljače 2019. do isplate,

-na iznos od 530,89 EUR (4.000,00 kuna) od 1.ožujka 2019. do isplate,

-na iznos od 530,89 EUR (4.000,00 kuna) od 1.travnja 2019. do isplate,

-na iznos od 530,89 EUR (4.000,00 kuna) od 1.svibnja 2019. do isplate,

-na iznos od 530,89 EUR (4.000,00 kuna) od 1.lipnja 2019. do isplate,

-na iznos od 530,89 EUR (4.000,00 kuna) od 1.srpnja 2019. do isplate,

-na iznos od 530,89 EUR (4.000,00 kuna) od 1.kolovoza 2019. do isplate,

-na iznos od 530,89 EUR (4.000,00 kuna) od 1.rujna 2019. do isplate,

s tim da zatezne kamate do 31.prosinca 2022. teku po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, a od 1.siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je ESB primijenila na svoje

posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

II – Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu kojim je tužitelj zahtijevao da mu tuženica u roku od 15 dana isplati:

a)iznos od 8.175,72 EUR (61.600,00 kuna) sa zakonskim zateznim kamatama koje teku kako slijedi:

-na iznos od 530,89 EUR (4.000,00 kuna) od 1.siječnja 2015. do isplate,

-na iznos od 530,89 EUR (4.000,00 kuna) od 1.veljače 2015. do isplate,

-na iznos od 530,89 EUR (4.000,00 kuna) od 1.ožujka 2015. do isplate,

-na iznos od 530,89 EUR (4.000,00 kuna) od 1.travnja 2015. do isplate,

-na iznos od 530,89 EUR (4.000,00 kuna) od 1.svibnja 2015. do isplate,

-na iznos od 530,89 EUR (4.000,00 kuna) od 1.lipnja 2015. do isplate,

-na iznos od 530,89 EUR (4.000,00 kuna) od 1.srpnja 2015. do isplate,

-na iznos od 530,89 EUR (4.000,00 kuna) od 1.kolovoza 2015. do isplate,

-na iznos od 530,89 EUR (4.000,00 kuna) od 1.rujna 2015. do isplate,

-na iznos od 530,89 EUR (4.000,00 kuna) od 1.listopada 2015. do isplate,

-na iznos od 530,89 EUR (4.000,00 kuna) od 1.studenog 2015. do isplate,

-na iznos od 530,89 EUR (4.000,00 kuna) od 1.prosinca 2015. do isplate,

-na iznos od 530,89 EUR (4.000,00 kuna) od 1.siječnja 2016. do isplate,

-na iznos od 530,89 EUR (4.000,00 kuna) od 1.veljače 2016. do isplate,

-na iznos od 530,89 EUR (4.000,00 kuna) od 1.ožujka 2016. do isplate,

-na iznos od 212,36 EUR (1.600,00 kuna) od 1.travnja 2016. do isplate,

b)zatezne kamate na svaki pojedinačni mjesečni iznos dosuđen u točki I. izreke za razdoblje od mjesec dana prije datuma od kojeg su dosuđene zatezne kamate pa do datuma početka tijeka zateznih kamata.

III - Nalaže se tuženici u roku od 15 dana naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 3.204,74 EUR (24.146,13 kuna) sa zateznim kamatama koje teku od 7.srpnja 2023. pa sve do isplate do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je ESB primijenila na svoje

posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

Obrazloženje

1.Uvodno označeni tužitelj i Š. K. (koja je umrla tijekom parnice i koju je

J. K. naslijedio) su 22.8.2019. ovom sudu podnijeli tužbu protiv tuženice radi isplate iznosa od 224.000,00 kuna. Tužba se činjenično temelji na tome: da je tužitelj vlasnik stana koji tuženica koristi bez valjane pravne osnove od 2015.godine; da iz osnove stjecanja bez osnove potražuje isplatu iznosa najamnine budući da se tužiteljeva nekretnina koristi bez valjane pravne osnove i da ne može koristiti svoju nekretninu sukladno Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima; da potražuje od tuženice temeljem čl.1120.Zakona o obveznim odnosima isplatu "vrijednosti visine koju je bez naknade koristila njihovu stvar".

2.Tuženica je dala odgovor na tužbu navodeći u bitnom: da treba prekinuti postupak dok se ne riješi parnica radi iseljenja pokrenuta protiv nje; da se protivi osnovi i visini tužbenog zahtjeva; da su ona i njezin bivši suprug (sin tužitelja) nakon sklapanja braka uselili u stan uz suglasnost tužitelja i uložili značajna sredstva u isti; da ističe prigovor prava zadržanja dok joj ne budu naknađeni nužni i korisni troškovi; da je u stan ulagala kao pošten posjednik. Tijekom postupka isticala je i prigovor prava na dom te navodila da je tužitelj njoj i njezinom bivšem suprugu darovao taj stan.

3.Sud je u dokaznom postupku izveo dokaz pregledom cjelokupne pisane dokumentacije u spisu koja će biti navedena u nastavku obrazloženja te spisa ovog suda broj Ps-31/2021 (ranije oznake br. Ps-204/2015) i P-11343/2015 iz kojih je kopirana relevantna dokumentacija, kao i saslušanjem tuženice i svjedoka I. K..

Dokaz saslušanjem tužitelja nije izveden zbog toga što nije pristupio na posljednje ročište na kojemu je trebao biti saslušan, a osim toga sud je odlučio koristiti njegov iskaz dan u drugom predmetu između istih stranaka. Također, dokaz građevinskim vještačenjem sud nije izvodio jer je činjenica visine najamnine utvrđene drugim vjerodostojnim dokazom tj. podacima pribavljenim od PU.

Ostali dokazi nisu izvođeni jer su suvišni. Posebno se ističe da tuženica nije dostavila dokaze o plaćenim režijskim troškovima na koje se pozivala, a sve i da ih je dostavila, to ne bi doprinijelo njezinom uspjehu u parnici jer plaćanje tih troškova nije dokaz vlasništva.

3.1.Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

3.2.Tuženičin prijedlog za prekid postupka ovaj sud je odbio rješenjem donesenim na ročištu 5.12.2022. jer je odlučio sam donijeti odluku o prethodnom pitanju (ne)osnovanosti zahtjeva tužitelja za iseljenje tuženice, kao i o (ne)osnovanosti tuženičinih prigovora istaknutih u svezi zahtjeva za njezino iseljenje, a o čemu se inače odlučuje u predmetu br. Ps-31/2021 (ranije Ps-204/2015).

3.3.Tuženičin prijedlog da sud postupi po odredbi čl.502.k Zakona o parničnom postupku ("NN" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, dalje: ZPP) nije prihvaćen jer odredbe iz te glave ZPP-a se odnose na situaciju kad se na sudovima pokrene veći broj sličnih sporova u kojima odluka ovisi o rješavanju istog pravnog pitanja (npr. veći broj tužbi za isplatu po odredbama kolektivnog ugovora i sl.). Ovaj spor zasigurno ne spada među sporove koje je zakonodavac imao na umu donoseći propise iz čl.502.i do čl.502.n ZPP.

4.Predmet spora je zahtjev za isplatu naknade za korištenje tuđe stvari.

4.1.Među strankama je sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva.

U ovom postupku mjerodavne su niže citirane odredbe Zakona o obveznim odnosima ("NN" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje: ZOO), Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("NN", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17, dalje: ZV).

5.U postupku je utvrđeno sljedeće:

Tužitelj je isključivi vlasnik predmetnog stana u prizemlju zgrade na adresi … u S. sagrađenoj na č.zem.7732/5 k.o. S. što je vidljivo iz izvatka iz zemljišne

knjige za Z. 18478 (koji je javna isprava) te rješenja o nasljeđivanju br. O-4018/20 od 29.1.2021. iza Š. K. (ranije tužiteljice) koju je naslijedio tužitelj.

5.1.Navodi tuženice da su njoj i njezinom sad već bivšem suprugu, nakon sklapanja braka, tužitelj i tužiteljeva supruga (tj. tuženičini svekar i svekrva) darovali predmetni stan nisu osnovani niti su dokazani.

Naime, prije svega, treba reći da je tužitelj prema podacima iz eSpisa rođen …. u selu T. pored S.. Dakle, riječ je o osobi starije generacije koja potječe iz konzervativne sredine (sama tuženica u podnesku od 27.9.2021. za tužitelja navodi da je tradicionalnog odgoja) te je apsolutno nelogično da bi osoba takve provenijencije, koja je očito sama sa suprugom stekla i izgradila obiteljsku kuću, odlučila darovati stan nevjesti. Da sinu daruje stan, to bi još nekako i bilo razumljivo jer su u krvnom srodstvu, ali darovati stan nevjesti (makar i suvlasnički udio od 1/2) odmah nakon udaje je nešto u što ovaj sud ne može povjerovati.

Nadalje, tuženica je uz podnesak (list 92) dostavila Sporazum od 8.5.2014. (koji je inače sastavni dio pregledanog spisa br. Ps-31/2021) u kojem Sporazumu J. i Š. K. skupa sa sinovima I. K., B. K. i

N. K. utvrđuju da su tužitelj i njegova supruga suvlasnici predmetne kuće, a da sinovima samo daju na korištenje (uz plaćanje roditeljima mjesečno određenog iznosa) pojedine stanove u kući koje već koriste skupa sa svojim obiteljima. Iz navedenog Sporazuma i tužiteljeve oporuke od 8.5.2014. (list 114-115) je vidljivo da tužitelj za svog života nema namjeru niti je imao namjeru prenositi svoje vlasništvo na svoju djecu, a kamoli na tuženicu pod 1) koja mu nije krvno srodstvo.

Odredbe Sporazuma od 8.5.2014. tuženica pogrešno tumači da bi se radilo o darovanju stanova tužiteljevim sinovima i fizičkoj diobi kuće jer se u toj ispravi nigdje ne spominju riječi "darovanje" i "dioba", a s obzirom na terminologiju korištenu u Sporazumu očito je isti sastavljala osoba pravne struke, a ne pravno neuke stranke kako tuženica tvrdi.

5.2.Tuženica za predmetni stan nije plaćala nikakvu najamninu tužitelju, a u iskazu je navela da prije predmetne tužbe od nje tužitelj nije nikad tražio plaćanje naknade zbog toga što koristi predmetni stan.

Također, i tužiteljev sin I. K.. je u iskazu 6.3.2023. naveo da ne zna jesu li njegovi roditelji prije podnošenja ove tužbe tražili od tuženice da im plati naknadu za stanovanje.

U svakom slučaju, tužitelj nije ničim dokazao da je pozvao tuženicu na plaćanje prije tužbe.

5.3.Tužitelj i njegova supruga su tužbom od 4.11.2015. zatražili od tuženice da iseli iz predmetnog stana, a ona je na tužbu odgovorila 11.5.2016. (list 60-63). Tužbu radi iseljenja je primila 13.4.2016. što je vidljivo iz dostavnice (list 113).

Prije podnošenja te tužbe tužitelj od tuženice nije tražio da iseli već je očekivao da ona sama iseli što je vidljivo iz njegovog iskaza u predmetu br. Ps-31/2021 (list 66- 67).

5.4.Iz dopisa PU od 25.10.2021. (list 45) proizlazi da se za stambene prostore u istoj ulici na tržištu može postići najamnina od 62,05 kn/m2 i 66,66 kn/m2 tj. u prosjeku bi to bilo 64,36 kn/m2. S obzirom da stan u zemljišnoj knjizi ima upisanu površinu od 85,37 m2, to znači da tužitelj potražuje od tuženice manji iznos (4.000,00 kuna mjesečno) od onoga koji bi mu pripadao po tržišnim cijenama (5.494,41 kuna mjesečno).

5.5.Tužitelj je tijekom postupka u podnesku tvrdio da je bračna zajednica njegovog sina i tuženice prestala 2015. što je u suglasju i sa iskazom I. K. te iskazom tuženice danim u predmetu P Ob-223/2016 (list 116-117, zapisnik dostavljen u predmetu br. Ps-31/2021) da je faktična bračna zajednica prestala u siječnju 2015. Stoga se može smatrati utvrđenim da je bračna zajednica tuženice i tužiteljevog sina prestala u siječnju 2015. te od toga trenutka tuženica se ne može smatrati članom obitelji I. K. za potrebe tumačenja sadržaja Sporazuma od 8.5.2014.

(vidjeti toč.5.1.) i eventualnog tuženičinog prava na posjedovanje predmetnog stana.

5.6.U parnici br. Ps-31/2021 brojni svjedoci predloženi od strane tuženice i to M. H., A. M., D. M., A. M., L. V.,

K. J. (zapisnici sa čijim iskazima su preslikani - listovi 129-134, 137-141) su potvrdili njezine navode o ulaganjima u predmetni stan nakon udaje za tužiteljevog sina. Zbog čega su ti iskazi u ovoj parnici irelevantni bit će objašnjeno naknadno u obrazloženju.

5.7.Pregledani predmet br. P-11343/2015 nije od značaja za ovaj spor jer se u tom postupku (list 79-82) odlučuje o zahtjevu bivšeg supruga tuženice da se utvrdi ništetnim ugovor o darovanju kojim je dotični tuženici darovao nekretninu koja se nalazi u K. S..

6.S obzirom na sadržaj izvedenih dokaza, odlučeno je kao u izreci zbog sljedećih razloga.

Tužitelj je na ročištu od 5.12.2022. naveo da mu pripada naknada ili po čl.1120.ZOO ili po čl.163. do 165.ZV jer tuženica koristi nekretninu bez naknade.

Valja kazati da je na sjednici GO VS R. H.

održanoj 14.11.2013. zauzeto pravno shvaćanje prema kojemu ako je određena stvar još uvijek u nepromijenjenom obliku (očuvanog identiteta) u posjedu nevlasnika valja primijeniti odredbu čl.164.st.1. i čl.165.st.1. ZV, prema kojim odredbama je samo nepošten posjednik dužan naknaditi koristi od uporabe tuđe stvari.

6.1.Ovaj sud je mišljenja da je tuženica postala nepošten posjednik predmetnog stana (koji je uknjižen kao vlasništvo tužitelja) dana 13.4.2016. kad je u predmetu br. Ps-31/2021 (tad oznake Ps-204/15) primila tužbu radi iseljenja iz predmetnog stana. Ovo posebno imajući u vidu i odredbu čl.18.st.4.ZV koja govori o nepoštenom posjedu te činjenicu da su ispunjeni uvjeti za njezino iseljenje iz predmetnog stana.

6.2.Tvrdnje o tome da bi tuženica bila suvlasnik predmetnog stana za 1/2 po osnovi darovanja ovaj sud je otklonio argumentima pobliže navedenim pod toč.5.1.

6.3.Nadalje, treba reći da prigovor prava zadržanja dok joj ne budu naknađeni nužni i korisni troškovi tuženica ne može s uspjehom postaviti u ovom postupku jer se takav prigovor, s obzirom na dikciju odredbe čl.164.st.2.ZV, suprotstavlja zahtjevu za predaju stvari što u ovoj parnici nije predmet spora.

Tuženica se u podnesku od 6.2.2023. u pogledu prava zadržanja pozivala na stavove ŽS u Splitu iz odluke u predmetu br. Gž-3308/2016. No, ta odluka nije primjenjiva na ovaj predmet. Da bi se pravilno protumačio stav tog suda, potrebno je sagledati cjelovito obrazloženje te odluke. Naime, tamo je predmet spora bio zahtjev tužitelja da im tuženici s osnove naknade za korištenje stana bez valjane pravne osnove isplate utuženi iznos, a tuženici su tijekom parnice istaknuli prigovor radi prebijanja stavljajući u prijeboj svoju tražbinu s naslova ulaganja u iznosu od 960.015,00 kuna. U ovom predmetu tuženica niti je postavila prigovor radi prebijanja u točno određenom novčanom iznosu niti je postavila protutužbeni zahtjev. Sud nije dužan stranku (koju su tijekom cijelog postupka zastupali kao punomoćnici različiti odvjetnici) upozoravati da postavi protutužbeni zahtjev, odnosno da istakne prigovor radi prebijanja.

6.4.Što se tiče tuženičinog prigovora u pogledu prava na dom, treba reći da se i to pravo povezuje uz zahtjeve za iseljenje, a ne isplatu.

Međutim, unatoč tome, a budući da ovaj parnični sud sam odlučuje o prethodnom pitanju osnovanosti zahtjeva za iseljenje postavljenog u parnici br. Ps-31/2021, treba reći da tuženičino pozivanje na ovo pravo nije osnovano. Nije dvojbeno da u predmetnom stanu tuženica živi od udaje skupa s djecom pa da taj stan predstavlja njihov dom.

Stoga, ovdje postoji sukob dvaju privatnih interesa - tužiteljevog prava na vlasništvo i tuženičinog prava na dom.

No, u slučaju sukoba dvaju privatnih interesa prednost se u sudskoj praksi daje pravu vlasništva (ŽS Zagreb: Gž-4196/2015, ŽS Dubrovnik: Gž-859/2018). Osim toga, i US RH je u odluci br. U-III-2551/2015 u pogledu prava na dom naveo da ne počiva na argumentu "zdravog razuma" ('common sense' argument) prigovor da bi (posjednikovo) pravo na dom bilo jače od prava vlasnika da uđe u posjed nekretnine. Pritom treba reći da tužitelj ima legitiman cilj doći u posjed svog stana i da bi prihvaćanje tužbenog zahtjeva doista predstavljalo miješanje u pravo tuženice na poštivanje doma, ali je to miješanje nužno s obzirom na činjenicu da se legitimni cilj ne može postići primjenom blaže mjere. U interesu je pravne sigurnosti, javnog reda i mira da tužitelj dođe u posjed nekretnine koju tuženica drži bez valjanog pravnog osnova jer u svakom demokratskom društvu vlasnicima se mora omogućiti neometano korištenje njihove imovine.

Svakako valja naglasiti da je pitanje prava na dom relevantno u predmetima u kojima je iseljenje neovlaštenih posjednika tražila država, jedinica lokalne vlasti ili trgovačko društvo u vlasništvu države budući da se oni u konvencijskom smislu smatraju državom. Dakle, pravo na dom nosi u sebi određenu socijalnu komponentu kojoj je cilj da se spriječi iseljenje socijalno ugroženih osoba naspram države koja je, imovinsko i financijski gledano, moćan pravni subjekt.

Ako bi se to preslikalo na privatno-pravne odnose (kakav je i ovaj spor), treba reći da je u brakorazvodnoj parnici tuženica u iskazu navela da ima plaću od 6.600,00 kuna i 10.000,00 kuna mjesečno prihoda od iznajmljivanja poslovnog prostora. To je sve vidljivo iz presude br. P Ob-725/2017 od 15.6.2018. (list 121-125), ali i iz zapisnika P Ob-223/16 od 20.4.2017. (list 116-117). Stoga se može zaključiti da tuženica za hrvatske prilike ima sasvim solidna mjesečna primanja (čak i veća od prosjeka većine hrvatskih obitelji) iz kojih može financirati iznajmljivanje drugog stana i troškove života nje i dvoje djece koji su, prema presudi iz brakorazvodne parnice, također punoljetni i radno sposobni pa i sami mogu doprinijeti prihodima kućanstva. Odnosno, tuženicu iseljenje ne bi trebalo učiniti socijalno ugroženom osobom i beskućnikom, a to tim više uzimajući u obzir činjenicu da i majka tuženice osim stana u kojemu stanuje ima u vlasništvu i drugi stan (prema izvatku za ZU 21793 k.o. S. na adresi … što nije adresa stanovanja majke tuženice prema podacima uzeti prilikom davanja iskaza), a u iskazu je dotična iskazala da su ona i suprug spremni pomoći svojoj djeci ako im se obrate za pomoć.

Dakle, za zaključiti je da nije osnovan prigovor tuženice da njezino pravo na dom sprječava tužiteljev zahtjev za iseljenje.

6.5.Imajući u vidu dosad izneseno (da je tužitelj vlasnik stana u kojemu stanuje tuženica kao nepošten posjednik od 13.4.2016. i da nisu osnovani njezini prigovori koji bi joj dali pravo na posjed ili koji odbijaju tužiteljev zahtjev za iseljenje) tužbeni zahtjev za razdoblje od 13.4.2016. pa nadalje je osnovan temeljem čl.165.st.1.ZV-a budući da je u tom razdoblju tuženica imala korist od posjedovanja predmetnog stana utoliko što nije negdje drugdje plaćala najamninu za stanovanje u drugom stanu (slično i VSRH, Rev-x 334/15).

6.6.Tužitelju je za 40 mjeseci (1.5.2016. do 31.8.2019.) dosuđeno po 4.000,00 kuna mjesečno tj. 160.000,00 kuna ukupno. Za preostalih 18 dana travnja 2016. (13.4.- 30.4.2016.) tužitelju bi pripadao razmjerni dio (18/30 dijela mjesečne naknade) tj. 2.400,00 kuna. Odnosno, sveukupno je tužitelju dosuđeno 162.400,00 kuna, odnosno 21.554,18 EUR nakon konverzije.

6.7.Zatezne kamate su dosuđene temeljem čl.29.ZOO od svakog prvog u mjesecu za prethodni mjesec budući da je tuženica korist od posjedovanja stana ostvarivala svaki mjesec sukcesivno i istekom mjeseca je dospijevalo potraživanje tužitelja, a tuženica padala u zakašnjenje.

Tužbeni zahtjev je pod točkom II.b) odbijen u pogledu više traženih zateznih kamata jer naknada za pojedini mjesec ne može dospjeti početkom tekućeg mjeseca već protekom istog. Stoga je tužitelju za svaki pojedinačni mjesečni iznos dosuđeno manje zateznih kamata od traženog i to za razdoblje od mjesec dana.

6.8.Za više traženi iznos od 61.600,00 kuna (8.175,72 EUR), koji se odnosi na razdoblje od 1.1.2015. do 12.4.2016. (15 mjeseci po 4.000,00 kuna i još 1.600,00 kuna za 12 dana travnja 2016.), tužbeni zahtjev je odbijen budući da u tom razdoblju tuženica nije bila nepošten posjednik pa ne mora naknaditi korist koju je imala od posjedovanja (čl.164.st.1.ZV).

6.9.Budući da je tuženica u ovoj parnici u podnescima iznosila iste neosnovane prigovore kao i u reivindikacijskoj parnici br. Ps-31/2021, valjalo bi se osvrnuti na iste i argumentirati njihovu neosnovanost.

Prigovor nedostatka aktivne legitimacije nije osnovan jer je tužitelj vlasnik predmetnog stana kako je obrazloženo pod toč.5. i 5.1. obrazloženja.

Tuženičino prigovaranje "nemoralnosti" predmetne tužbe i spominjanje pobuda za tužbu je neosnovano. To stoga jer nemoralnost i pobude su eventualno bitni za ništetnost ugovora, a ne za tužbu kao procesnu akciju.

Pozivanje na odredbu čl.32.Obiteljskog zakona i zaštitu prava na obiteljski dom nije osnovano jer ta odredba se tiče imovinskih odnosa bračnih drugova, a u konkretnom slučaju tužitelj nije ni sadašnji ni bivši bračni drug tuženice.

Nadalje, nije osnovano ni pozivanje na zaštitu od zlonamjernog ekonomskog zlostavljanja i iskorištavanja temeljem odredbi K. V. E. o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. Naime, prema čl.3.a), b) i d) te K. za nasilje nad ženama nužno da je riječ o djelu koje je "rodno utemeljeno", a nasilje u obitelji uključuje djelovanje bivšeg ili sadašnjeg bračnog druga ili partnera. U konkretnom slučaju, tužitelj nije ni sadašnji ni bivši bračni drug ni partner tuženice te nije ničim dokazano da su njegovi zahtjevi za iseljenje i isplatu povezani s činjenicom da je tuženica žena. Uostalom, tužio je u predmetu br. Ps- 31/2021 i svog unuka koji je muškarac.

Prijedlog tuženice da se tužba odbaci kao nedopuštena jer je protivna Ustavu RH ili zbog toga jer predstavlja zlouporabu procesnih ovlaštenja tužitelja predstavlja proizvoljno, potpuno pogrešno tumačenje tih odredbi Ustava RH, kao i odredbi ZPP koje propisuju uvjete za odbacivanje tužbe.

7.Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154.st.2.ZPP i na odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("NN" 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, dalje: OT).

U ovom postupku je bila sporna i osnova i visina tužbenog zahtjeva, a kako je tužitelj uspio u osnovi 100% te u visini 72,5%, ukupni uspjeh tužitelja u sporu je 86,25%, a tuženice 13,75% pa bi tuženica tužitelju trebala naknaditi 72,5% troška koji mu je nastao.

7.1.Tužitelju je dosuđeno: po 250 bodova za sastav tužbe i ročišta od 5.7.2021., 27.9.2021., 5.12.2022., 6.3.2023., 29.5.2023., što zbrojeno, pretvoreno u kune i uvećano za 25% PDV-a iznosi 28.125,00 kuna. Tome treba dodati i 2.590,00 kuna plaćenih na ime pristojbi tužbe te isti iznos za pristojbu presude pa se dobije iznos od 33.305,00 kuna, a 72,5% od tog iznosa je 24.146,13 kuna, odnosno nakon konverzije 3.204,74 EUR.

Na iznos troška teku zatezne kamate od presuđenja do isplate temeljem čl.151.st.3.ZPP.

U Splitu, 7.srpnja 2023.

S U D A C

Joso Puljić v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi ovom sudu elektroničkom komunikacijom ili u 3 primjerka (čl.106.a st.5.ZPP), a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

-pun.tužitelja

-pun.tuženice