Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj 6 Gž R-145/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, po sucu Verici Kos, sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja S. V. iz B., OIB: …, zastupanog po punomoćniku Z. K., odvjetniku iz Z., protiv tužene Republike Hrvatske za Ministarstvo … OIB: …, zastupanog po Općinskom građanskom državnom odvjetništvu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužene protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-13753/2021-23 od 4. travnja 2023., 7. srpnja 2023.,

p r e s u d i o  j e

I. Preinačava se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr- 13753/2021-23 od 4. travnja 2023. i za isto sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja S. V. koji glasi:

"I. Nalaže se tuženiku REPUBLIKA HRVATSKA za Ministarstvo … po Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Novom Zagrebu, OIB …, da isplati tužitelju S.

V., B., OIB …, iznos od 401,76 eura1 / 3.027,04 kn sa zakonskim zateznim kamatama počev od 01. siječnja 2017. po stopi koja se određuje uvećanjem prosječe kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena do 31. prosinca 2022. a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena.

II. Tuženik je dužan tužitelju nadoknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 609,44 eura1 / 4.592,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 4. travnja 2023. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, a sve gore navedeno u roku d 8 dana pod prijetnjom ovrhe.

II. Nalaže se tužitelju S. V. da tuženoj Republici Hrvatskoj za Ministarstvo … naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 321,94 eur/2.425,66 kn[1] u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tužitelju S. V. da tuženoj Republici Hrvatskoj za Ministarstvo … naknadi trošak sastava žalbe u iznosu od 124,43 eur/937,50 kn u roku od 15 dana.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužene Republike Hrvatske za Ministarstvo … za naknadu troškova sastava žalbe u iznosu od 75,57 eur/569,38 kn.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je presuđeno:

"I. Nalaže se tuženiku REPUBLIKA HRVATSKA za Ministarstvo …, po Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Novom Zagrebu, OIB …, da isplati tužitelju S.

V., B., OIB …, iznos od 401,76 eura1 / 3.027,04 kn sa zakonskim zateznim kamatama počev od 01. siječnja 2017. po stopi koja se određuje uvećanjem prosječe kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena do 31. prosinca 2022. a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena.

II. Tuženik je dužan tužitelju nadoknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 609,44 eura1 / 4.592,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 4. travnja 2023. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, a sve gore navedeno u roku d 8 dana pod prijetnjom ovrhe.

III Odbija se tužitelj za iznos od 0,70 eura1 / 5,28 kn sa zakonskim zateznim kamatama počevši od 1. siječnja 2017.

IV Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 208,95 eura1 / 1.574,33 kn u roku 8 dana."

2. Protiv navedene presude žalbu je podnijela tužena zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev tužitelja, uz naknadu parničnog troška tuženoj, uvećanog za trošak sastava žalbe u iznosu od 200,00 eur, a podredno da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Iako tužena izričito ne navodi u kojem dijelu pobija prvostupanjsku presudu, po sadržaju žalbe je zaključiti da je pobija u dijelu pod točkama I. i II. izreke pa je, u smislu odredbe čl. 365. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22

– dalje: ZPP) po žalbi tužene presuda u tome dijelu ispitivana.

3. Žalba je osnovana.

4. Predmetom ovog postupka je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 401,76 eur/3.027,04 kn na ime naknade za nabavu građanskog odijela za 2016. godinu.

4.1. Kako se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 1.327,22 eur (10.000,00 kn), radi se o sporu male vrijednosti, sukladno odredbi čl. 458. st. 1. ZPP.

5. Prema odredbi čl. 467. st. 1. ZPP, presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ovoga Zakona, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ovoga Zakona. Stoga ovaj drugostupanjski sud nije razmatrao žalbene navode tužene koji su žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer se zbog tog žalbenog razloga presuda u sporu male vrijednosti ne može pobijati.

6. Ispitujući pobijanu presudu u okviru žalbenih navoda tužene, kao i po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi sud prvog stupnja počinio bilo koju povredu odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti, pa ni povredu iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP na koju sadržajem žalbe upire tužena. Suprotno njenim navodima pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama te se može ispitati.

7. Sud prvog stupnja polazeći od utvrđenja:

- da je tužitelj zaposlenik tužene na radnom mjestu vođe policijskih službenika u Mobilnoj jedinici prometne policije, Uprave policije, Ravnateljstva policije,

- da je tijekom 2016. obavljao poslove sa policijskim ovlastima na cesti u civilu, koristio službeno oružje, lisice, palicu, rezervni spremnik, da je ophodnja vršena službenim vozilom, a ponekad službenim motociklom,

- da tužitelj za 2016. nije zaprimio građansko odijelo, već je u svibnju 2017. zadužio kompletnu policijsku odoru,

- da naknada za građansko odijelo i obuću iznosi ukupno 3.027,04 kn godišnje (2.593,34 kn odijelo, a 433,70 kn obuća),

- da navedena naknada tužitelju nije isplaćena, prihvaća tužbeni zahtjev tužitelja pozivom na odredbe čl. 28. st. 1., 2., 4. i 5. Zakona o policiji („Narodne novine“, broj 34/11, 130/12, 89/14, 151/14, 33/15 i 121/16 – dalje: ZP) te čl. 2. i čl. 3. Pravilnika o načinu i uvjetima za ostvarivanje prava policijskih službenika na građansko odijelo („Narodne novine“, broj 64/11 – dalje: Pravilnik).

8. Odredbom čl. 28. st. 1. i 2. ZP je propisano da policijski službenik zadužuje službenu značku, službenu iskaznicu, oružje i streljivo, službenu odoru te drugu propisanu opremu. Iznimno, službenu odoru te drugu propisanu opremu, a iznimno službenu odoru ne zadužuje policijski službenik koji poslove svog radnog mjesta obavlja isključivo u građanskom odijelu.

9. Odredbom čl. 28. st. 4. i 5. ZP je propisano da pravo na građansko odijelo ima policijski službenik koji obavlja policijske poslove primjenom policijskih ovlasti, isključivo u građanskom odijelu, a način i uvjete za ostvarivanje prava propisat će ministar pravilnikom.

10. Prema čl. 2. Pravilnika pravo na građansko odijelo, prema odredbama Zakona o policiji i Pravilnika, ima policijski službenik koji sukladno opisu poslova radnog mjesta, tijekom kalendarske godine obavlja policijske poslove primjenom policijskih ovlasti isključivo u građanskom odijelu. Popis policijskih službenika iz čl. 2. Pravilnika sastavlja se na temelju prijedloga nadležnih rukovoditelja, a odobrava ga glavni ravnatelj policije. Navedenim policijskim službenicima Ministarstvo … jednom godišnje osigurava pravo na građansko odijelo (čl. 3. Pravilnika).

11. Imajući u vidu sadržaj odredbe čl. 28. st. 5. ZP, prema kojoj način i uvjete za ostvarivanje prava na građansko odijelo propisuje ministar pravilnikom, da je predmetnim Pravilnikom, koji je donio ministar u čl. 3. st. 1. izričito određeno da se popis policijskih službenika iz čl. 2. Pravilnika, (a to su i policijski službenici koji sukladno opisu poslova radnog mjesta, tijekom kalendarske godine obavljaju policijske poslove primjenom policijskih ovlasti isključivo u građanskom odijelu), sastavlja na temelju prijedloga nadležnih rukovoditelja, a odobrava ga glavni ravnatelj policije, tumačenjem domašaja i značenja odredbe čl. 28. st. 5. ZP dolazi se do zaključka da tim odredbama nije propisan automatizam u priznavanju prava na građansko odijelo svim policijskim službenicima koji obavljaju policijske poslove i primjenjuju policijske ovlasti, jer se prethodno mora utvrditi (što je uvjet) da se radi o policijskom službeniku koji sukladno opisu poslova radnog mjesta tijekom kalendarske godine obavlja policijske poslove primjenom policijskih ovlasti isključivo u građanskom odijelu. Zato se i popis takvih policijskih službenika sastavlja na temelju prijedloga nadležnih rukovoditelja, a odobrava ga glavni ravnatelj policije. To znači da isključivo glavni ravnatelj policije određuje koji policijski službenik iz čl. 28. st. 4. ZP ima pravo na građansko odijelo.

12. S obzirom da tužitelj i ne tvrdi da je stavljen na takav popis, očito je da glavni ravnatelj policije ne smatra da poslovi koje konkretno obavlja tužitelj predstavljaju policijske poslove u smislu čl. 28. st. 4. ZP. Stoga je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da tužitelj ima pravo na građansko odijelo za 2016., odnosno na naknadu u iznosu od 401,76 eur/3.027,04 kn, jer da tužena nije ispunila svoju obavezu. Naime, uvjet za priznavanje i ostvarivanje prava na građansko odijelo jednom godišnje je obavljanje policijskih poslova primjenom policijskih ovlasti isključivo u građanskom odijelu te da je policijski službenik stavljen na popis policijskih službenika koji imaju pravo na građansko odijelo na temelju prijedloga nadležnog rukovoditelja, koji je odobrio glavni ravnatelj policije (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama poslovni broj Rev-257/2021-2 od 25. svibnja 2021., Rev-580/2021-2 od 20. srpnja 2021., Rev 1113/2020-2 od 12. srpnja 2022. i drugima).

13. Prema tome, pogrešno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je, unatoč činjenici da o pravu tužitelja na troškove nabave građanskog odijela nije odlučeno u upravnom postupku, tužitelju dosudio naknadu u iznosu od 401,76 eur/3.027,04 kn.

14. Valjalo je stoga na temelju odredbe čl. 373. st. 3. ZPP preinačiti prvostupanjsku presudu pod točkom I. izreke te tužbeni zahtjev tužitelja odbiti kao neosnovan. Kako je tužitelj u cijelosti izgubio parnicu neosnovan je i njegov zahtjev za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 609,44 eur/4.592,00 kn, slijedom čega je valjalo preinačiti i odluku pod točkom II. izreke prvostupanjske presude i zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka kao neosnovan odbiti.

15. Kako je preinačenjem prvostupanjske presude izmijenjen uspjeh stranaka u parnici, valjalo je na temelju čl. 166. st. 2. u vezi čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP preinačiti i odluku o troškovima postupka. Sud prvog stupnja je tuženoj na ime opravdanih troškova postupka priznao ukupno 696,50 eur (iako je tužena zahtijevala naknadu u manjem iznosu) te, razmjerno uspjehu u prvostupanjskom postupku naložio tužitelju da tuženoj naknadi troškove u iznosu od 208,95 eur/1.574,33 kn. S obzirom da je preinačenjem prvostupanjske presude tužena u cijelosti uspjela u sporu, dužan joj je tužitelj naknaditi sve opravdane troškove postupka, u skladu sa zahtjevom tužene, sukladno odredbi čl. 164. st. 1. i 2. ZPP. Slijedom toga, rukovodeći se i zahtjevom tužene, tuženoj na ime opravdanih troškova postupka pripada ukupno 530,89 eur/4.000,00 kn i to za sastav odgovora na tužbu i podneska od 23. kolovoza 2021. te zastupanje na ročištima od 13. siječnja 2022., 25. svibnja 2022., 18. listopada 2022., 6. prosinca 2022. i 21. siječnja 2023., sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12, 103/14, 118/14 i 37/22 – dalje: Tarifa). Kako je sud prvog stupnja tuženoj dosudio troškove postupka u iznosu od 208,95 eur/1.574,33 kn preostaje obveza tužitelja da tuženoj naknadi trošak parničnog postupka u daljnjem iznosu od 321,94 eur/2.425,66 kn, pa je tužitelju valjalo naložiti da tuženoj taj trošak naknadi (točka II. izreke ove drugostupanjske presude).

16. Odluka pod točkama III. i IV. izreke ove drugostupanjske presude se temelji na odredbi čl. 166. st. 2. u vezi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP. Žalba tužene je u cijelosti osnovana pa joj je tužitelj dužan u cijelosti naknaditi opravdane troškove sastava žalbe. Za sastav žalbe tuženoj, prema vrijednosti pobijanog dijela od 401,76 eur/3.027,04 kn, pripada 62,5 bodova, po Tbr. 10. t. 1. Tarife, što uz vrijednost boda od 15,00 kn (po Tbr. 50 Tarife, iznosi 124,43 eur/937,50 kn pa je tužitelju naloženo da trošak žalbenog postupka tuženoj naknadi. Za sastav žalbe tužena je zahtijevala naknadu od 200,00 eur, dakle u iznosu 75,57 eur/569,38 kn većem od pripadajućeg, pa je za taj iznos zahtjev tužene kao neosnovan odbijen.

17. U nepobijanom dijelu pod točkama III. i IV. izreke, prvostupanjska presuda nije ispitivana (čl. 365. st. 1. ZPP).

U Velikoj Gorici 7. srpnja 2023.

Sudac

Verica Kos, v.r.