Pr-3076/2021-

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ex. vojarna Sv. Križ, Dračevac

21000 Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Jerki Kovačić Garac, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice I. H., OIB: …………. D.

I. 22, 21000 S. zastupane po pun. L. Z., odvjetniku u

O. društvu K. & R. d.o.o., odvj. u S., protiv tuženika M.

d.o.o., O.: …………….., K. 24, 21000 S. zastupano po pun. J.

M., odvj. u S., radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 02. ožujka 2023. u nazočnosti pun. tužiteljice L. Z., odvj. u

S. i pun. tuženika Ž. V., odvj. u O. L. i P., odvj. u S.,

objavljene dana, 07. srpnja 2023.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"I. Utvrđuje se da nije dopušten otkaz Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 09. siječnja 2020., te da radni odnos tužiteljice kod tuženika zasnovan na temelju Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 09. siječnja 2020., nije prestao dana 23. prosinca 2020.

II. Nalaže se tuženiku da u roku 8 dana vrati tužiteljicu na njezino radno mjesto na način da joj povjeri obavljanje poslova koje je tužiteljica obavljala temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 09. siječnja 2020. odnosno koje je obavljala do nezakonitog otkaza ugovora o radu ili da tužiteljici osigura drugo odgovarajuće radno mjesto.

III. Dužan je tuženik u roku 8 dana tužiteljici naknaditi trošak ovog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od podnošenja tužbe pa do isplate."

II. Dužna je tužiteljica I. H., OIB: …………………., D. I. 22,

21000 S. u roku u od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tuženiku M.

d.o.o., O:………………….., K. 24, 21000 S., parnični trošak u iznosu od 497,71 eura/3.750,00 kn sve sa pripadajućom zakonskom zateznom kamato koja na navedeni iznos teče od presuđenja u visini stope određene čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima i Uredbom o izmjeni Zakona o obveznim odnosima, koja se za svako polugodište određuje u visini kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na sve svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, kao referentne stope, na koju se dodaje tri postotna poena.

Obrazloženje

1. U tužbi koja je kod ovog suda zaprimljena 09. veljače 2021. navodi se da je tužiteljica radila kod tuženika, kao prodavač, temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme. Dana 08. siječnja 2021. da je saznala kako ju je tuženik s danom 23. prosinca 2020. odjavio kod Hrvatskog zavoda za zapošljavanje i HZMO-a, evidentiravši kako je tužiteljici radni odnos prestao zbog sporazumnog otkaza i isteka ugovora. Dana 11. siječnja 2021. da je tužiteljica podnijela zahtjev za zaštitu prava, kojem tuženik nije udovoljio. Nadalje, tužiteljica ističe kako je odluka o otkazu nezakonita, jer da tuženik nije dostavio nikakvu ispravu ni odluku o prestanku ugovora o radu, te nezakonito uskratio osiguranje tužiteljici. Odluka o otkazu da mora biti u pisanom obliku, da mora biti obrazložena, te da mora biti dostavljena osobi koja se otkazuje. Na koncu, u tužbi se navodi da je tuženik kontaktirao punomoćnika tužiteljice, tvrdeći da je tužiteljica dala otkaz, kada ga je pun. tužiteljice upozorio da i u slučaju kada bi tužiteljica dala otkaz, da istoj pripada pravo na otkazni rok, koji da bi u tom slučaju bio 30 dana. Obzirom da je tuženik postupio suprotno pozitivnim propisima, te odredbama Ugovora o radu od 09. siječnja 2020., tužiteljica je predložila sudu donijeti presudu kojom će se utvrditi da nije dopušten otkaz Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 09. siječnja 2020., te utvrditi da radni odnos tužiteljice kod tuženika, zasnovan na temelju Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 09. siječnja 2020. nije prestao s danom 23. prosinca 2020.

Predloženo je presudom obvezati tuženika tužiteljicu vratiti na njezino radno mjesto ili slične poslove.

2. U odgovoru na tužbu od 03. ožujka 2021. tuženik se usprotivio tužbenom zahtjevu tužiteljice u cijelosti, predložio je isti odbiti, ističući da navodi izneseni u tužbi nisu istiniti. Naime, da je tužiteljica vlastoručno napisala i potpisala predmetni otkaz, te istog uz povrat ključeva dala tuženiku, napustivši radno mjesto. Činjenica da je tužiteljica nakon danog otkaza otvorila bolovanje, na koje se u tužbi poziva, i to baš istog dana, da predstavlja pokušaj obmanjivanja suda sa ciljem ostvarivanja nepripadajućeg prava. Slijedom navedenog, tužbeni zahtjev tužiteljice da treba odbiti i istu obvezati na snašanje parničnog troška.

3. Tijekom postupka sud je izveo dokaze pregledom Zahtjeva za zaštitu prava radnice od 11. siječnja 2021. s povratnicom; preslika Izvješća o privremenoj nesposobnosti za rad tužiteljice; Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 09. siječnja 2020.; obrasca eM-2P (prijava prestanka osiguranja); pregledom starih i novih obračuna plaća; izveden je dokaz saslušanjem svjedoka K. Ž., S. M. i

D. M., te zz tuženika M. M. i tužiteljice kao parničnih stranaka;

dopisa dr. I. J. od 04. kolovoza 2022. (str. 101 spisa); te je izveden dokaz pregledom ostale dokumentacije priležeće spisu.

4. Tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan. 5.

Pun. stranaka popisali su parnični trošak.

6. U ovom postupku nije bilo sporno da je dana 22. prosinca 2020. tužiteljica radila u poslijepodnevnoj smjeni kao prodavač,

-nije bilo sporno da je istog dana, u ranim poslijepodnevnim satima mobitelom razgovarala sa zz tuženika, te da se nisu suglasili glede preostalih dana godišnjeg odmora,

-nije bilo sporno da je tada tužiteljica zz tuženika najavila odlazak iz dućana prije završetka smjene, zatraživši zamjenu, te da je zz tuženika uputio suprugu u dućan zamijeniti tužiteljicu, po dolasku S. M. napustila dućan, te na pultu ostavila ključeve dućana i vlastoručno napisani i potpisani otkaz ugovora o radu,

-nije bilo sporno da se nedugo nakon toga vratila u dućan, donijevši doznake o bolovanju, koje je bolovanje otvorila tog poslijepodneva,

-nije bilo sporno da je tužiteljica u zakonskom roku ustala predmetnom tužbom.

7. Kao sporno trebalo je utvrditi je li dopušten otkaz ugovora o radu, trebalo je utvrditi je li radni odnos tužiteljice zasnovan ugovorom o radu od 09. siječnja 2020. prestao, dana 23. prosinca 2020. S tim u svezi, je li tuženik dužan tužiteljicu vratiti na poslove koje je obavljala prije 23. prosinca 2020.

8. Odredbom čl. 115. st. 4. Zakona o radu (NN br. 93/14 127/17 i 98/19), propisano je da radnik može otkazati ugovor o radu uz propisani li ugovoreni otkazni rok, ne navodeći za to razlog.

9. U stranačkom iskazu tužiteljica je u bitnome navela da je kod tuženika radila od siječnja 2020., a od srpnju 2020. da radi temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme. Dana 22. prosinca 2020. da je na radnom mjestu u mob. razgovoru sa direktorom saznala da joj je preostalo 14 dana godišnjeg odmora, što da ju je uznemirilo i povrijedilo, da je bila pod iznimno velikim stresom, zbog čega da je prekinula razgovor dok se smiri. Kada se smirila, da je nazvala direktora, rekavši da joj je loše, da će ići kod liječnika, te da će otvoriti bolovanje. Prije nego je otišla iz dućana, da je u stanju stresa vlastoručno napisala i potpisala otkaz, koji je zajedno sa ključevima ostavila na pultu dućana, u trenutku kada ju je u dućan došla zamijeniti direktorova supruga. Odmah po izlasku iz dućana da je shvatila da je pogriješila, a sve zbog uznemirenosti, povrijeđenosti i uzrujanosti, tj. napadaja panike. Na koncu, nakon cca 90 min, da je u dućan donijela i ostavila doznake o bolovanju, koje joj je tog popodnevna otvorila liječnica. Izričito je iskazala da je bolovanjem željela "pokriti" otkazni rok, na koji ima pravo, jer da nije željela više dolaziti u dućan i susretati vlasnike.

10. ZZ tuženika M. M. u bitnome je naveo da se spornog dana sa tužiteljicom čuo, da je negodovala zbog broja dana godišnjeg odmora za 2020. godinu.

Tužiteljica da se nije složila sa njegovim izračunom, prema kojem joj je preostalo 14 dana godišnjeg odmora, tom prilikom da je iskazala da ne želi raditi, da će dati otkaz, te da želi da joj se isplati preostali dio godišnjeg odmora, i to baš tih 14 dana. Nedugo nakon tel. razgovora da mu je tužiteljica uputila SMS poruku, najavljujući da odlazi iz dućana, tj. zatraživši zamjenu. Nadalje, zz je iskazao da je njegova supruga odmah otišla u dućan, gdje je tužiteljica ostavila otkaz i ključeve dućana. Odmah potom da mu je supruga poslala fotografiju tužiteljičinog otkaza koju da je proslijedio računovodstvu, uz mail da tužiteljicu odjave s HZZO-a i HZMO-a, i to baš iz razloga jer je tužiteljica samoinicijativno dala otkaz upravo s tim danom. Istakao je da je tužiteljica tako postupila u pola radnog vremena, u vrijeme predbožićne kupnje kada je trebao organizirati rad sa manje prodavačica. Na koncu, iskazao je da su postupili upravo onako kako je tužiteljica otkazom tražila, da otkazni rok u otkazu nije spominjala, 14 dana neiskorištenog godišnjeg odmora da joj je naknadno isplaćeno. Istog dana,

nakon kraćeg vremena da se tužiteljica vratila, da je donijela doznake (kada je shvatila da je pogriješila). Prethodnih dana da se tužiteljica nije žalila na zdravstvene tegobe, niti najavljivala otkaz.

11. Svjedokinja S. M. u bitnome je navela da je tužiteljica u njihovom dućanu radila kao prodavačica, te da nikada nije bilo problema u radu tužiteljice, kao i u njihovom međusobnom odnosu. Nekoliko dana prije Božića, oko 17,00 sati da ju je suprug uputio da otiđe u dućan i zamijeni tužiteljicu koja će otići, sve kako dućan ne bi ostao bez prodavača, u trenutku najintenzivnije predbožićne kupnje. Kada je došla u dućan da je tužiteljica ostavila na pultu vlastoručno napisani, te s datumom potpisani papir, na kojem je pisalo da dana 22. prosinca 2020. daje otkaz, da je ostavila ključ dućana, te da je zatražila pravo za neiskorišteni godišnji odmor od 15 dana. Tekst otkaza da je fotografirala, poslala suprugu kao direktoru, koji je da je isti proslijedio računovodstvu, koje da je nadalje postupalo prema pravilima poslovanja. Nedugo nakon toga da je tužiteljica ponovno došla u dućan, da je vikala, da je negodovala, iako su u dućanu bili kupci, te da je na pultu tada ostavila drugi papir. Na koncu, iskazala je da se prethodnih dana tužiteljica nije žalila na zdravstvene probleme, da nije najavila odlazak na bolovanje, a naprasnim odlaskom za vrijeme smjene, u vrijeme blagdanske kupnje, da je tuženiku nanesena šteta, te da se žurno morao organizirati rad bez jedne radnice.

12. Svjedokinja K. Ž. iskazala je da nema neposrednih saznanja o predmetu ovog spora, jer da je kod tuženika radila do listopada 2020.

13. S. D. M., inspektor I. rada iskazao je da mu se

obratila tužiteljica s kojom je razgovarao i sačinio uobičajeni zapisnik, prisjetio se da je tužiteljica imala primjedbe na neisplaćene odrađene nedjelje.

14. Temeljem provedenih dokaza, ovaj sud smatra da iz jasnog stranačkog iskaza tužiteljice nedvojbeno proizlazi da je tužiteljica dana 22. prosinca 2020., radeći u poslijepodnevnoj smjeni, mobitelom razgovarala sa zz tuženika o preostalim danima godišnjeg odmora, da je zbog stresa i uznemirenosti prekinula razgovor kako bi se smirila. Kada se smirila da je ponovno pozvala zz M., rekavši da joj je loše, te da će otići iz dućana prije kraja smjene, kod doktorice radi otvaranja bolovanja. Međutim, iz iskaza tužiteljice jasno i nedvosmisleno proizlazi da je prije odlaska kod obiteljske liječnice, uzrujana, povrijeđena, u stanju stresa vlastoručno napisala i potpisala tekst otkaza cit.;"… moja je ruka poletjela i tekst otkaza sam napisala..". Nadalje, tužiteljica je iskazala da je otkaz, kao i ključeve dućana ostavila na radnom pultu. Za istaći je da je također jasno iskazala i da je odmah po izlasku iz dućana shvatila da je pogriješila, ali zbog stresa. Nedugo nakon toga vratila se u dućan, donijela je doznake, nadajući se da će bolovanje "pokriti" otkazni rok jer više nije željela dolaziti u dućan i viđati se s vlasnicima.

15. Iz navedenog, ovaj sud zaključuje da je u trenutku kada je doznake o bolovanju donijela poslodavcu (u dućan), kao i u trenutku kada je bila kod obiteljske liječnice zbog lošeg psihofizičkog stanja (radi otvaranja bolovanja), tužiteljica već prije otkazala ugovor o radu. Naime, ovaj sud smatra da je tužiteljica jasnom radnjom, tj. pisanjem, potpisivanje, i ostavljanjem otkaza na radnom pultu, kao i ključeva dućana, jasno iskazala svoju pravu volju, tj. da više ne želi raditi kod tuženika, tj. da otkazuje ugovor o radu. Pozivanje na nepoznavanje prava, ne može biti isprika za postupak tužiteljice, osobito kod jasnog i nedvosmislenog iskaza, kada navodi da je svojom rukom otkaz napisala, ostavila ga na pultu zajedno s ključevima, te odmah po izlasku iz dućana shvatila kako je pogriješila.

16. Iz svega navedenog, kao i iz dijela iskaza u kojem navodi da je bolovanjem željele "pokriti" otkazni rok, pokazuje jasnu volju tužiteljice u tom trenutku. Štoviše, tužiteljica je u iskazu navela da je prvi razgovor sa zz tuženika M. prekinula

zbog uznemirenosti i stresa dok se smiri, te kada se smirila da ga je ponovno nazvala, pokazuje da je tužiteljica u tom trenutku, prema njenom iskazu mogla i morala shvatiti svoje postupke i moguće posljedice postupaka, kao i činjenicu u kakvu situaciju dovodi poslodavca samovoljnim odlaskom, osobito u razdoblju predbožićne kupnje, kada je u dućanu veliki broj kupaca i najveća zarada za poslodavca. U konkretnom slučaju, tuženik je takvo postupanje tužiteljice uz ostavljeni vlastoručno napisani otkaz protumačio na logičan način, te postupio sukladno uvriježenoj praski, dostavivši tužiteljičin otkaz računovodstvu na daljnje postupanje, koji su potom izvršili odjavu tužiteljice, baš slijedeći volju tužiteljice navedene u otkazu.

Po mišljenju ovog suda, činjenica da tužiteljica nije koristila otkazni rok, nije razlog zbog kojeg bi otkaz bio nedopušten. Naime, zbog navedenog tužiteljica može potraživati samo naknadu štete zbog neiskorištenog otkaznog roka.

17. Slijedom prednjih utvrđenja, ovaj sud smatra da tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan, kako u dijelu kojim traži da se otkaz utvrdi nedopuštenim, slijedom toga i u dijelu kjim traži da radni odnos tužiteljice nije prestao na dan 20. prosinca 2020., kao i dijelu kojim traži da tuženik vrati tužiteljicu na poslove koje je obavljala prije 23. prosinca 2020. Dakle, tužbeni zahtjev tužiteljice trebalo je odbiti, kao što je odlučeno pod točkom I. izreke presude.

18. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19) i u svezi s Tbr. 7. toč. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, tako se pun. tuženika obistinjuje 200 bodova uz vrijednost boda od 15,00 kn, uvećano za pripadajući PDV, što ukupno iznosi 497,71 eura/3.750,00 kn. Na dosuđeni iznos parničnog troška tuženiku pristoji pravo i na zakonsku zateznu kamatu koja teče od presuđenja, u visini stope određene čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima i u smislu Odredbe Zakona o obveznim odnosima (NN br. 156/22), koja se za svako polugodište određuje u visini kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na sve svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, kao i referentne stope, na koje se dodaju tri postotna poena, zato je odlučeno kao pod točkom II. izreke presude.

U Splitu, 07. srpnja 2023.

S u d a c

Jerka Kovačić Garac

PRAVNA POUKA: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda za Županijski sud u tri primjerka.

DNA: -pun. tužitelja

-pun. tuženika

-u spis