Republika Hrvatska

Općinski sud u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: 8 Pr-38/2022-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Koprivnici po sutkinji Mariji Grgešić kao sucu pojedincu u parničnom predmetu tužiteljice J.P.iz Z., Đ.U., OIB:…, zastupane po punomoćniku M. K., odvjetniku u Z., protiv tuženika Z. za h. m. K.-k.ž., OIB:…, sa sjedištem u K., T. dr. T.B., koga zastupa v.d. ravnateljica Valerija Bartolić, dr. med. i punomoćnica H. P., radi isplate, temeljem prijedloga više sudske savjetnice Nikoline Valent, nakon zaključene javne i glavne rasprave dana 1. lipnja 2023., u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužiteljice i punomoćnice tuženika, te odluke objavljene dana 7. srpnja 2023.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Z. za h.m. K.-k. ž., sa sjedištem u K.,T.dr. T. B., OIB:…, da tužiteljici J.P.iz Z., Đ. u., OIB:…, na ime razlike plaće isplati ukupan iznos od 485,59 EUR /3.658,68 kn[1] (slovima: četiristoosamdesetipeteura i pedesetideveteurocenti / tri tisuće šestopedesetiosamkuna i šezdesetiosamlipa) bruto zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od:

- 2,96 eur/22,32 kn od 16.03.2017. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 7,20 eur/54,22 kn od 16.09.2017. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 14,52 eur/109,41 kn od 16.10.2017. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 9,79 eur/73,74 kn od 16.11.2017. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 49,91 eur/376,07 kn od 16.01.2018. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 20,96 eur/157,95 kn od 16.04.2018. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 9,58 eur/72,15 kn od 16.05.2018. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 17,56 eur/132,28 kn od 16.06.2018. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 9,16 eur/69,02 kn od 16.07.2018. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 20,07 eur/151,18 kn od 16.08.2018. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 9,58 eur/72,15 kn od 16.09.2018. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 34,23 eur/257,93 kn od 16.11.2018. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 20,07 eur/151,18 kn od 16.02.2019. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 47,17 eur/355,43 kn od 16.03.2019. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 6,51 eur/49,05 kn od 16.04.2019. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 20,77 eur/156,47 kn od 16.05.2019. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 54,51 eur/410,74 kn od 16.08.2019. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 9,48 eur/71,43 kn od 16.09.2019. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 22,59 eur/170,20 kn od 16.01.2020. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 15,40 eur/116,05 kn od 16.02.2020. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 33,06 eur/249,08 kn od 16.03.2020. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 50,52 eur/380,62 kn od 16.05.2020. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, pa do isplate, u visini koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamate na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31.12.2022., a od 1.1.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi trošak ovog postupka u iznosu od 746,63 EUR/ 5.625,48 kn[1] (slovima: sedamstočetrdesetišesteura i šezdesetitrieurocenta / pettisućašestodvadesetipetkuna i četrdesetiosamlipa) uvećan za zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana donošenja presude odnosno 7. srpnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi kako ima zasnovan radni odnos kod tuženika temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme. Tuženik je tijekom radnog odnosa tužiteljici isplatio umanjenje plaće na način da je od 1.6.2017. godine do 31.12.2020. godine, tuženik nije platio tužiteljici dodatak za otežane uvjete rada na osnovnu plaću za vrijeme prekovremenog rada, iako je tužiteljica i u prekovremenom radu radila u otežanim uvjetima, a na koji dodatak tužitelju pripada pravo sukladno odredbama čl. 57. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13, 96/2015) i čl 55. KU (NN 29/2018, 92/19) i prema pripadajućem „Popisu radnih mjesta i poslova zdravstvenih i nezdravstvenih radnika koji imaju pravo na dodatak“.

1.1. Stoga tužiteljica ovom tužbom traži plaćanje dodataka zbog otežanih uvjeta rada pošto joj je tuženik platio odrađene sate prekovremenog rada (prema platnim listama o isplati mjesečnih plaća u utuženom razdoblju), ali ne i dodatak zbog otežanih uvjeta rada, a koji dodatak je obračunao i platio samo za odrađeni redovni rad.

1.2. Nadalje, u vremenskom razdoblju od 1.6.2017. godine do 31.12.2020., tuženik nije platio tužiteljici dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi za sve određene sate, iako je tužiteljica svaki sat rada redovnog i prekovremenog rada radila na svom radnom mjestu i u svakom trenutku je imala odgovornost za živote i zdravlje pacijenata, a na koji dodatak tužiteljica ima pravo sukladno čl. 59a Dodatka I. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 96/15).

1.3. Dakle, ovom tužbom tužiteljica traži plaćanje dodatka zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi, pošto joj je tuženik platio odrađene sate prekovremenog rada (prema platnim listama o isplati mjesečnih plaća za utuženo razdoblje) ali ne i dodatak zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ludi, a koji dodatak je obračunat i isplaćen samo za odrađeni redovni rad.

1.4. Dakle, tužbom tužiteljica traži plaćanje dodataka zbog otežanih uvjeta rada pošto joj je tuženik platio odrađene sate prekovremenog rada (prema platnim listama o isplati mjesečnih plaća u utuženom razdoblju), ali ne i dodatak zbog otežanih uvjeta rada, a koji dodatak je obračunao i platio samo za odrađeni redovni rad.

1.5. S obzirom je tuženik tužiteljici pogrešno obračunao i isplatio plaće po gore navedenim osnovama, posljedično je pogrešno obračunao i isplatio naknade koje se utvrđuju kao prosjek prethodno isplaćenih plaća, konkretno naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i naknadu plaće zbog privremene nesposobnosti za rad. Kako se podaci o radu tužiteljice i podaci o korištenju godišnjeg odmora u spornom razdoblju nalaze kod tuženika, pribavom istih podataka od tuženika, a podredno nakon provedenog financijskog vještačenja, tužiteljica će moći urediti tužbeni zahtjev. 1.6. Stoga je tužiteljica je kao radnica protiv tuženika kao poslodavca podnijela stupnjevitu tužbu i predložila da sud rješenjem obveže tuženika da u roku od 15 dana dostavi u spis svu potrebnu dokumentaciju kako bi se nakon dostavljenih isprava moglo provesti knjigovodstveno-financijsko vještačenje i kako bi mogao postaviti zahtjev tuženiku radi isplate razlike plaća.

2. Tuženik se u odgovoru na tužbu protivio tužbi i tužbenom zahtjevu te naveo da nema osnova za pokretanje stupnjevite tužbe. Priznaje kao nesporno da je u vremenskom periodu od dana 18. kolovoza 2015. godine do 12. prosinca 2020. tužiteljica neprekidno bila zaposlena kod tuženika na radnom mjestu: doktora medicine, temeljem sklopljenog Ugovora o radu na neodređeno vrijeme.

2.1. U navedenom razdoblju na plaću tužiteljice kod tuženika paralelno su se primjenjivali zakoni, propisi i kolektivni ugovori koje se odnose na radne odnose u javnim službama, odnosno na radne odnose u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja. Slijedom navedenog, člankom 7. stavkom 1. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 93/14., 127/17. i 98/19.) propisano je da radnik ima temeljno pravo na isplatu plaće za obavljeni rad, a prema članku 94. istog Zakona ima pravo, između ostalog, i na povećanu plaću za otežane uvjete rada, za koje tužiteljica ističe da mu isti nisu obračunati na pravilan način. Zakon o radu uređuje samo pravo radnika na plaću, no ne definira pojam osnovne plaća, već se ona samo spominje kao obvezan sadržaj sklopljenog ugovora o radu, prema članku 15. stavku 1. točki 8. istog Zakona. Isto tako, Zakon o radu ne uređuje niti dodatke radnika na osnovnu plaću, već se samo u spomenutoj odredbi članka 94. govori o pravu radnika na povećanu plaću za, između ostalog, otežane uvjete rada, pa stoga Zakon o radu uređuje samo opća pravila kod određivanja prava na plaću, a samo uređenje iznosa plaće regulirano je drugim pravnim izvorima.

2. 2. Tuženik nadalje navodi da Zakon o plaćama u javnim službama („Narodne novine“ br. 27/01. i 39/09.), koji se primjenjuje na tuženika, s obzirom da je tuženik zdravstvena ustanova kojoj se sredstva za plaće osiguravaju iz sredstava Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, u članku 4. određuje da plaću službenika i namještenika čini umnožak koeficijenata složenosti poslova radnog mjesta na koje je službenik i namještenik raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5 % za svaku navršenu godinu radnog staža. Također, člankom 9. Zakona o plaćama u javnim službama jasno se navodi da se kolektivnim ugovorom utvrđuju poslovi s posebnim uvjetima rada te pravo na posebne dodatke za službenike i namještenike koji rade na tim poslovima. Tako se u djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja primjenjuje do dana 28. veljače 2018. godine Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ br. 143/13. i Dodatak I. 96/15.) te od dana 01. ožujka 2018. godine Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ br. 29/18.)., Dodatak II. Temeljnom kolektivnom ugovoru za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine“ br. 92/2019), Dodatak III. Temeljnom kolektivnom ugovoru za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine“ br. 66/2020) koji se primjenjuje od 1. travnja 2020. godine. Uz navedeno relevantna su i prava iz Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine“ br. 128/17. i 47/18. - Dopuna), odnosno Temeljnog kolektivnog ugovor za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine“ br. 141/12., Dodatak I. 141/12., Dodatak II. 150/13., Ispravak Dodatka II. 153/13.) te Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine“ br. 24/17.). Kako se u skladu s odredbom članka 319. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18.) odredbe ugovora imaju primijeniti onako kako glase tako se onda primjenjuju i odredbe Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, a kako ih primjenjuje i tuženik, i nikako ih se ne smije tumačiti na način kako nameće tužitelj, odnosno na način kojim se mijenja njihov sadržaj i smisao.

2.3. Nesporno je da se u odnosu na tužitelja koji je zaposlen na radnom doktorice medicine u Zavodu za hitnu medicinu primjenjivala odredba članka 57. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ br. 143/13. i Dodatak I. 96/15.), odnosno odredba članka 55. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ br. 29/18.) kojom se predviđa dodatak na posebne (otežane) uvjete rada te je isti obračunavan i isplaćivan tužitelju na način da je osnovna plaća uvećana za određeni postotak (20% u odnosu na tužiteljicu), a taj dodatak na posebne uvjete rada iskazan je prema zasebnom Popisu radnih mjesta i poslova zdravstvenih i nezdravstvenih radnika koji imaju pravo na dodatak, koji čini sastavni dio Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja.

2.4. Odredbom članka 47. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ br. 143/13. i Dodatak I. 96/15.), odnosno odredbom čllanka 45. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ br. 29/18.) jasno je definirano što je plaća, odnosno što čini plaću: „Plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Tuženik navodi da odredba u stavku 3. izričito navodi da se svi dodaci i uvećanja plaće obračunavaju na osnovnu plaću, koja je definirana stavkom 2. Pri tome treba naglasiti da već spomenuta odredba članka 57. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ br. 143/13. i Dodatak I. 96/15., Dodatak II. 92/2019, Dodatak III. 66/2020.), odnosno odredba članka 55. važećeg Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ br. 29/18.) predviđa da se dodatak na posebne (otežane) uvjete rada isplaćuje radnicima na način da se osnovna plaća uveća za određeni postotak, iz čega nedvojbeno proizlazi da se osnovna plaća uvećava u fiksnom postotku i to na redovnu, osnovnu mjesečnu plaću ostvarenu u sklopu redovnog mjesečnog fonda radnih sati, a ne na ostvarene radne sate. Ovo stoga što je osnovna plaća definirana kao mjesečna plaća koja je ostvarena u redovnom mjesečnom fondu radnih sati i njena visina ne ovisi o broju efektivno odrađenih sati, tako da dodatak za posebne (otežane) uvjete rada predstavlja fiksni iznos koji nije ovisan o broju efektivno odrađenih sati. Odredbom članka 51. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ br. 143/13. i Dodatak I. 96/15.), odnosno odredbom članka 49. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ br. 29/18.) nedvosmisleno je uređen način uvećanja plaće u slučaju prekovremenog rada, i to kao uvećanje na osnovicu bez prethodno obračunatih drugih dodataka, odnosno propisano je da se prekovremeni rad plaća na način da se osnovna plaća uveća za 50 %.

2.5. Tuženik tvrdi da se prekovremeni rad isplaćuje isključivo na osnovnu plaću, bez uvećanja na ime drugih dodataka. Nadalje, da je odredbom članka 51. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ br. 143/13. i Dodatak I. 96/15.), odnosno odredbom članka 49. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ br. 29/18.) propisano da se uvećanja plaće (za rad noću, subotom, nedjeljom, prekovremeni rad, rad u drugoj smjeni), a koja se obračunavaju s obzirom na osnovnu plaću radnika, međusobno ne isključuju (što znači da se radniku plaćaju sva ta uvećanja), dok je odredbom članka 57. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ br. 143/13. i Dodatak I. 96/15.), odnosno odredbom članka 55. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ br. 29/18.) vrlo jasno propisano da se dodaci za posebne uvjete rada ne mogu kumulirati.

2.6. Tuženik nadalje ističe kako on nema niti ovlasti niti tehničkih mogućnosti utjecati na postojeći način obračuna plaće tužiteljice, s obzirom da istu obračunava i isplaćuje sukladno parametrima određenim Centralnim obračunom plaća (COP), odnosno tuženik u Centralni obračun plaća samo unosi broj odrađenih sati koje tužitelj odradi tijekom mjeseca, dok se obračun plaće i svih njenih dodataka obavlja putem Centralnog obračuna plaća (COP). Naime, odrađeni sati unose se pod određenim šiframa u Centralni obračun plaća (COP) i tuženik nema mogućnost utjecati na način obračuna tužiteljeve plaće s obzirom da se informacijski sustav COP postavlja po naputku resornog ministarstva iz kojeg proizlazi kako se prekovremeni rad obračunava sukladno čl. 51. st. 1. podstavku 4. Kolektivnog ugovora, odnosno dodaci se obračunavaju na osnovnu plaću. Kako nedvojbeno on ne vrši obračun plaća, već samo isplatu obračunatih plaća od strane Centralnog obračuna plaća (COP), čime je uklonjena svaka mogućnosti da na bilo koji način može utjecati na Centralni obračun plaća (COP), pa stoga smatra kako on u ovom postupku nije niti pasivno legitimiran te ističe i prigovor promašene pasivne legitimacije u odnosu na njega. Stoga zaključno tuženik predlaže da sud u cijelosti odbije tužbu i tužbeni zahtjev tužiteljice.

3. Radi utvrđenja spornih, a za ovaj postupak odlučnih okolnosti, te radi pravilnog i potpunog utvrđivanja činjeničnog stanja sud je pročitao dopis (list 13), rješenje Trgovačkog suda u Bjelovaru broj Tt-19/1746-2 od dana 16.srpnja 2019.(list 14-16), obračunske isprave za isplatu plaće (list 31-104).

4. Analizirajući provedene dokaze i to svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno, a na temelju čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 92/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. i 84/08. 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19. - u daljnjem tekstu: ZPP), proizlazi kako je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan u cijelosti.

5. Na pripremnom ročištu održanom dana 1. prosinca 2022. sud je usvojio prijedlog tužiteljice te tuženiku Rješenjem broj Pr-38/2022-9 od istog dana naložio dostavu potrebne dokumentacije. Tuženik je isto dostavio podneskom od 28. veljače 2023.

6. Odredbom čl. 186. b. ZPP-a nije propisano da će sud odbaciti stupnjevitu tužbu ako tužiteljica prije podnošenja nije zatražila dokumentaciju na temelju koje bi tek nakon knjigovodstvenog vještačenja bilo utvrđeno da je tuženik propustio isplatiti tužiteljici po osnovu radnog odnosa ono što joj pripada. Sve da je tom dokumentacijom tužiteljica i raspolagala, bez provođenja knjigovodstvenog vještačenja ili dostave obračuna razlike plaće ne bi mogao utvrditi i postaviti određeni tužbeni zahtjev za sporno potraživanje. Stoga, po mišljenju ovoga suda podnošenje stupnjevite tužbe, a obzirom na okolnosti konkretnog slučaja te vrstu novčanog potraživanja i pravni osnov istoga, je dopušteno, neovisno o tome što odredba čl. 186.b. st. 3 ZPP-a, upućuje na podnošenja takove tužbe u slučaju u kojem tužiteljica ne može postaviti određeni zahtjev prije nego što dođe do podatka koje mu tuženik ne želi dati, iako istima raspolaže. Tužiteljica je svoj određeni tužbeni zahtjev postavila odmah nakon dostave dokumentacije od strane tuženika, stoga je time opravdala prethodno podnesenu stupnjevitu tužbu.

7. Među strankama je nesporno da je u utuženom razdoblju tužiteljica bila zaposlena kod tuženika temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme na radnom mjestu doktora medicine.

8. Međutim, među strankama je sporno pripada li tužiteljici u utuženom razdoblju pravo na povećanu plaću, odnosno dodatak za otežane uvjete rada na osnovnu plaću za vrijeme prekovremenog rada, odnosno razlika između isplaćenog dijela za prekovremeni rad i dijela koji joj je tuženik po tvrdnji tužiteljice trebao isplatiti temeljem odredbe čl. 57. i čl. 59a. KU za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, odnosno je li joj tuženik bio dužan isplatiti dodatak za otežane uvjete rada na osnovnu plaću za vrijeme prekovremenog rada te dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi za odrađene sate redovnog i prekovremenog rada, te da li je tuženik pogrešno obračunao i isplatio naknade koje se utvrđuju kao prosjek prethodno isplaćenih plaća, konkretno naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i naknadu plaće zbog privremene nesposobnosti za rad.

9. Neosnovan je prigovor tuženika o promašenoj pasivnoj legitimaciji tužitelja uzimajući u obzir da je odredbom čl. 7. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14, dalje ZR) jasno propisano da je poslodavac obvezan u radnom odnosu radniku dati posao te mu za obavljeni rad isplatiti plaću, a radnik je obvezan prema uputama koje poslodavac daje u skladu s naravi i vrstom rada osobno obavljati preuzeti posao. Nadalje, odredbom čl. 90. st. 1. Zakona o radu poslodavac je dužan obračunati i isplatiti plaću u iznosu utvrđenom propisom, Kolektivnim ugovorom, Pravilnikom o radu, odnosno Ugovorom o radu. Stoga nema dvojbe da je tuženik kao poslodavac pasivno legitimiran u ovom postupku radi isplate razlike plaće tužitelju kao radniku

10. Odredbom članka 47. stavak 1. KU-a/13, a koji se sukladno odredbi članka 79. KU/13 primjenjuje od 1. prosinca 2013. propisano je kako plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Odredbom stavka 2. istog članka određeno je kako osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koja je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5%, za svaku navršenu godinu radnog staža. Istog sadržaja kao odredba članka 47. stavak 1. KU- a/13 je odredba članka 45. stavak 1. KU/18 koji se primjenjuje od 1. ožujka 2018., pa nadalje, a ovo sukladno odredbi članka 75. KU/18. Također odredba članka 45. stavak 2. KU/18 sadržajno odgovara odredbi članka 47. stavak 2. KU/13. Odredbom članka 47. stavak 3. KU-a/13, kao i odredbom članka 45. stavak 3. KU/18, propisano je kako su dodaci na plaću: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća.

11. U konkretnom slučaju, prema stajalištu ovog suda, tužiteljica ima pravo na odrađene dodatke na plaću, pa tako i na dodatak za posebne uvjete rada kao i dodatak zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi, a ta se prava kumuliraju.

12. Sud nalazi kako se navedeni dodaci odnose i na prekovremeni rad, uzimajući u obzir da tužiteljica radi u istim uvjetima tijekom redovnog radnog vremena kao i u vrijeme prekovremenog rada. Stoga tužiteljici pripada pravo na uvećanje plaće za dodatak na posebne uvjete rada i dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, i u odnosu na nesporno ostvarene sate prekovremenog rada.

13. KU/13 bio je u primjeni od 1. prosinca 2013., a ovo u suglasju sa odredbom članka 79. KU/13. Odredbom članka 2. KU/13 propisano je kako se ovaj ugovor zaključuje na vrijeme od 4 godine, što bi značilo do 1. prosinca 2017. Međutim odredbom članka 199. stavak 1. ZR/14 pored ostalog je propisano kako se nakon isteka roka na koji je sklopljen kolektivni ugovor u njemu sadržana pravna pravila kojim se uređuje sadržaj radnog odnosa i dalje primjenjuju kao dio prethodno sklopljenih ugovora o radu do sklapanja novog kolektivnog ugovora, u razdoblju od tri mjeseca od isteka roka na koji je bio sklopljen kolektivni ugovor, što u konkretnom slučaju znači produženu primjenu pravnih pravila sadržanih u KU/13 do 28. veljače 2018. Naime, novi KU/18 sukladno odredbi članka 75. KU/18 primjenjuje se upravo od 1. ožujka 2018, a zaključen je na vrijeme od 12 mjeseci sukladno odredbi članka 2. KU/18. Dodatkom I. KU/18 („Narodne novine“ br. 35/19.) i to baš čl. 2. ugovoreno je kako će se KU/18 nastaviti primjenjivati do 27. ožujka 2019. Izmjenom Dodatka I. KU/18 („Narodne novine“ br. 78/19.) ugovoreno je kako će se ovaj dodatak nastaviti primjenjivati najduže do 31. listopada 2019., a Dodatkom II. KU/18 („Narodne novine“ br. 92/19.) i to baš odredbom članka 2. ugovoreno je kako će se KU/18 primjenjivati do 31. prosinca 2022. Slijedom navedenog kroz predmetno razdoblje od 14. travnja 2017. do 31. prosinca 2018., primjenjivali su se u neprekinutom kontinuitetu KU/13, a potom KU/18, sukladno čijim odredbama je i ovaj sud presudio u predmetnom slučaju.

14. Valja napomenuti da je Vrhovni sud Republike Hrvatske, Građanski odjel, na sjednici odjela od 9. prosinca 2019. zauzeo slijedeće pravno shvaćanje: „Zdravstveni radnici za vrijeme važenja kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ br. 143/13. i 96/15., dalje: KU) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57. KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz čl. 59. KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu.“

15. U odnosu na visinu tužbenog zahtjeva, nakon dostavljene dokumentacije od strane tuženika, tužiteljica je podneskom od dana 21. ožujka 2023., a potom podneskom od dana 13. travnja 2023. konačno postavila tužbeni zahtjev, a kojim traži od tuženika da joj na ime razlike plaće isplati ukupan iznos od 485,59 EUR/ 3.658,68 kn[1] bruto, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama. Tuženik je na pripremnom ročištu dana 1. lipnja 2023. naveo kako visina konačno postavljenog tužbenog zahtjeva nije sporna na način kako je postavljen podneskom od dana 1. lipnja 2023.

15.1. Kako tuženik nije osporavao postavljenu visinu tužbenog zahtjeva, već samo njegov osnov, tužiteljica je na pripremnom ročištu dana 1. lipnja 2023. odustala od dokaznog prijedloga za provođenjem financijskog vještačenja na okolnost visine razlike plaće, kao i od dokaznog prijedloga za saslušanjem tužiteljice kao strane u svrhu dokazivanja.

16. Slijedom navedenog ovaj sud je donio presudu kojom je naložio tuženiku da isplati tužiteljici utuženi iznos od 485,59 eura/3.658,68 kn[1] bruto sa zateznom kamatom prema odredbi članka 29. Zakona o obveznim odnosima. Prema stavu ovoga suda plaće tužitelja i za prekovremeni rad čini osnovna plaća i dodaci, te se na osnovnu plaću primjenjuju uvećanja za svaki sat prekovremenog rada sukladno KU-u, ZR-u, TKU-u i Dodatku I KU-a. Tužiteljici je priznata zakonska zatezna kamata na svaki mjesečni iznos prema stopi zatezne kamate određene čl. 29. Zakona o obveznim odnosima od 16. u mjesecu, kada je tuženik pao u zakašnjenje s isplatom temeljem odredbe čl. 84. st. 3. ZR-a. Temeljem navedenog, presuđeno je kao u točki I. izreke ove presude.

17. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, a kojom je propisano da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci i njezinu umješaču naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka, a visina troškova odmjerena je sukladno vrijednosti predmeta spora iz konačno postavljenog tužbenog zahtjeva, u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12, 103/14, 118,/14, 107/15, 37/22, 126/22- dalje: OT).

18. Tužiteljica je u cijelosti uspjela u parnici, te joj se priznaju zatraženi troškovi prema vrijednosti spora u trenutku dovršetka postupka, a koji se sastoje od sastava tužbe u iznosu od 99,55 EUR/ 750,06 kn[1] (Tbr. 7.1. OT), sastav podneska od dana 31.10.2022., 22.3.2022., te 13.4.2022. svako u iznosu od 99,55 EUR/ 750,06 kn[1] (Tbr. 8.1. OT), trošak zastupanja na ročištima dana 1.12.2022. te 1.6.2023. svako u iznosu od 99,55 EUR/ 750,06 kn[1] (Tbr. 9.1. OT). Tužiteljici se ne priznaje trošak zatražen za sastav podneska od 2.11.2022. u iznosu od 100,00 EUR/ 753,45 kn[1] budući da se radi o zajedničkom podnesku tužiteljice i tuženika kojim predlažu odgodu ročišta kao niti trošak ročišta za objavu i uručenje presude u iznosu od 49,77 eura/374,99kn[1] obzirom da tužiteljica nije pristupila na ročište. Sud je priznao tužiteljici i PDV na navedene iznose u iznosu od 149,33 EUR/1.125,13 kn[1] . Stoga je tuženik dužan tužiteljici nadoknaditi ukupni iznos troškova u iznosu od 746,63 EUR/ 5.625,48 kn[1] , pa je temeljem navedenog riješeno kao u točki II. izreke ove presude.

18.1. Slijedom navedenog, tuženiku je naloženo da tužiteljici naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 746,63 EUR/ 5.625,48 kn[1] . Na navedeni trošak sud je dosudio i zakonsku zateznu kamatu prema stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima tekućom od dana donošenja ove odluke Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki II. izreke ove presude.

19. Temeljem navedenog odlučeno je kao u izreci.

Koprivnica, 7. srpnja 2023.

Sutkinja

Marija Grgešić, v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka u roku od 15 dana, od dana dostave ili objave i uručenja ovjerenog prijepisa presude.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 8., 9. i 11. Zakona o parničnom postupku).

Dostaviti:

1. Odvjetnik M.K., Z.

2. Z. za h. m. K.k. ž., K.

Po pravomoćnosti:

1. P. u., P. u.Z., I. Z. T.