Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj Gž R 810/22-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Rijeci, po sutkinji toga suda Svjetlani Pražić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice R. G. iz O., OIB: ..., zastupane po punomoćniku D. R. odvjetniku iz O., protiv tuženika Dom zdravlja O.-b. ž., O., OIB: ..., radi isplate, odlučujući po žalbi tužiteljice, izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Pr 1530/21 od 2. svibnja 2022., 7. srpnja 2023.,
r i j e š i o j e
I.Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice R. G., te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Pr 1530/21 od 2. svibnja 2022., Osijeku, poslovni broj Pr 1530/21 od 2. svibnja 2022., u odluci o parničnom trošku sadržanoj u točki III. izreke.
II.Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1.Presudom suda prvog stupnja, točkom I. izreke naloženo je tuženiku da isplati tužiteljici iznos od 1.350,03 eur[1] / 10.171,85 kn bruto sa pripadajućim zateznim kamatama, izuzev zahtjeva na ime zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, sadržanom u dosuđenom bruto iznosu, točkom II. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice za iznos od 31,94 eur / 240,67 kn sa pripadajućim zateznim kamatama, točkom III. izreke naloženo je tuženiku da naknadi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 414,75 eur / 3.125,00 kn sa pripadajućim zateznim kamatama.
2.Prvostupanjsku presudu u odluci o parničnom trošku sadržanu u točki III. izreke u dijelu u kojem tužiteljici nije dosuđen preostali zatraženi parnični trošak, žalbu podnosi tužiteljica iz žalbenih razloga sadržanih u čl. 353. st.1. t.1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/20, 114/22, u daljnjem tekstu ZPP-a).
3.Odgovor na žalbu nije podnesen.
4.Žalba tužiteljice nije osnovana.
5.Ocjenjujući prvostupanjsko rješenje u granicama žalbenih razloga tužiteljice, ovaj sud nije utvrdio da bi bila počinjena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2.,4., 8.,9.,13. i 14. ZPP-a, a na koje bitne povrede odredaba parničnog postupka ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st.2. ZPP-a, kao ni postupovna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.2. t.11. ZPP-a.
6.Nisu osnovani navodi tužiteljice kojima upire na postojanje žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava u odnosu na odluku suda prvog stupnja sadržanu u točki III. izreke.
7.Naime iz stanja u spisu proizlazi pored ostalog:
-da je u konkretnom slučaju tužiteljica postavila tzv. stupnjevitu tužbu iz čl. 186.b st. 3. ZPP-a, odnosno prilikom podnošenja tužbe nije zatražila isplatu konkretnog novčanog iznosa na ime razlike bruto plaće, ali je vrijednost predmeta spora (dalje: vps) označila iznosom od 345,07 eur / 2.600,00 kn,
-da je podneskom od 16. ožujka 2022. tužiteljica postavila konačni tužbeni zahtjev pošto je od tuženika dobila potrebne podatke, na način da je zatražila isplatu iznosa 1.350,03 eur / 10.171,85 kn bruto sa pripadajućim zateznim kamatama.
8.Odlučujući o zahtjevu tužiteljice za naknadu parničnog troška, prvostupanjski je sud pri odmjeravanju visine nagrade za svaku obavljenu parničnu radnju, vodio računa o tome da je tužiteljica u tužbi vps označila iznosom od 345,07 eur / 2.600,00 kn, a da je podneskom od 16. ožujka 2022. zatražila isplatu iznosa od 1.350,03 eur / 10.171,85 kn. Shodno tome je sud prvog stupnja za parnične radnje do predaje spomenutog podneska tužiteljici na ime pune nagrade sudio po 66,36 eur / 500,00 kn, a nakon toga po 132,72 eur / 1.000,00 kn, te u konačnici dosudio na ime parničnog troška uvodno naveden iznos.
9.1.Obzirom na prednje, nisu ovome sudu prihvatljive žalbene tvrdnje tužiteljice koja smatra da je nagradu za svaku obavljenu radnju trebalo računati prema visini konačnog tužbenog zahtjeva, upravo zbog činjenice da tužiteljica u trenutku podnošenja tužbe nije znala koliko će iznositi konačni tužbeni zahtjev. Naime, čl. 186.b. st. 3 ZPP-a propisano je da u sporovima u kojima ne može postaviti određeni zahtjev prije nego što dođe do podataka koje mu tuženik ne želi dati premda njima raspolaže, a koje mu je prema sadržaju građanskopravnoga odnosa dužan dati odnosno koji se mogu smatrati zajedničkima za obje stranke, tužitelj može u tužbi istaknuti zahtjev kojim će zatražiti od suda da tuženika osudi na isplatu iznosa, predaju stvari ili prijenos prava čiju će visinu, količinu, odnosno istovjetnost odrediti tek nakon što mu tuženik dade potrebne podatke, odnosno tek nakon što se provede vještačenje ili izvedu drugi dokazi o podacima koje tuženik izbjegava dati.
Nadalje je st. 4. i 5. tog članka propisano da u slučajevima iz st. 2. i 3. ovoga članka tužitelj je dužan određeni tužbeni zahtjev postaviti u roku koji mu za to sud odredi tijekom postupka rješenjem protiv kojega nije dopuštena posebna žalba, time da je u tužbi iz st. 1. ovoga članka tužitelj dužan naznačiti vrijednost predmeta spora u skladu s čl. 40. st. 2. ZPP-a, a prigodom postavljanja tužbenoga zahtjeva iz st. 4. tužitelj je dužan iznova naznačiti vrijednost predmeta spora u skladu s čl. 35. do 37. i čl. 39. ZPP-a. Iz
9.2.Prema tome iz citirane zakonske odredbe, po ocjeni ovog suda ne proizlazi da bi se kod tzv. stupnjevite tužbe nakon pribave podataka bez kojih tužitelj ne može utvrditi visinu tužbenog zahtjeva vps utvrđivala prema postavljenom tužbenom zahtjevu tek nakon dostave podataka po suprotnoj strani tijekom cjelokupnog postupka, već upravo suprotno da je tužitelj dužan već kod podnošenja tužbe naznačiti vps, a nakon dostave podataka dužan je iznova naznačiti vps.
Dakle u postupku koji se pokreće sukladno čl. 186. b ZPP-a jasno je da postoje dvije vps, jedna naznačena u tužbi, a druga naznačena iznova nakon pribave podataka od suprotne strane.
U kontekstu prednje izloženog, žalbeni navodi tužiteljice, te pozivanje iste na praksu pojedinih drugostupanjskih sudova, prema prosudbi ovog suda nisu osnovani i nemaju temelja u odredbama ZPP-a.
9.3. Obzirom na prednje, pravilno je u konkretnoj situaciji, postupio sud prvog stupnja kada je trošak obračunao prema vps u trenutku svake poduzete radnje.
10.Kako tužiteljica svojim žalbenim tvrdnjama ni na koji način nije dovela u dvojbu pravilnost odluke suda prvog stupnja o parničnom trošku, to se ista u tom dijelu ukazuje pravilnom i utemeljenom na zakonu.
11.Zbog iznesenih razloga, valjalo je odbiti kao neosnovane žalbu tužiteljice i potvrditi prvostupanjsku presudu u odluci o parničnom trošku sadržanoj u točki III. izreke, primjenom čl. 380.t.2. ZPP-a.
12.Tužiteljici nisu dosuđeni troškovi žalbenog postupka jer ista nije uspjela u žalbenom postupku, pa je stoga primjenom čl. 166. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u točki II. izreke ovog rješenja.
U Rijeci 7. srpnja 2023.
Sutkinja
Svjetlana Pražić, v.r.
