Pr-1958/2022-18

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ex. vojarna Sv. Križ, Dračevac

21000 Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Jerki Kovačić Garac kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja P. R. iz T., O.:

…, zastupanog po pun. M. G., odvj. u S., protiv tuženika

C. d.o.o. Z., O.: …, zastupano po O.

Ž. i P., ovdj. u Z., radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 18. travnja 2023. u nazočnosti tužitelja, pun. tužitelja M. G. i zamj. pun. tuženika M. S., odvj. vjež. u O. Ž. i P., odvj. u Z.,

objavljene 07. srpnja 2023.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I. Utvrđuje se da otkaz ugovora o radu temeljem tuženikove Odluke o redovitom otkazu ugovora o radu zbog osobno uvjetovanih razloga od dana 26. veljače 2021., kojom je tuženik otkazao ugovor o radu na neodređeno vrijeme tužitelju nije dopušten.

II. Poništava se tuženikova Odluka o redovitom otkazu ugovora o radu zbog osobno uvjetovanih razloga od dana 26. veljače 2021.

III. Dužan je tuženik u roku od 8 dana vratiti tužitelj na posao i to na poslove koje je tužitelj obavljao prema sklopljenom Ugovoru o radu 30. svibnja 2018. odnosno druge odgovarajuće poslove čiji uvjeti rada ne smiju biti nepovoljinji od uvjeta rada poslova koje je tužitelj obavljao."

II. Dužan je tužitelj P. R. iz T., O.:

… u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tuženiku C.

d.o.o. Z., O.: … parnični trošak u iznosu od u

iznosu od 497,71 eura/3.750,00 kn sve sa pripadajućom zakonskom zateznom kamato koja na navedeni iznos teče od presuđenja u visini stope određene čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima i Uredbom o izmjeni Zakona o obveznim odnosima, koja se za svako polugodište određuje u visini kamatne stope koju je ESB

primijenila na sve svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, kao referentne stope, na koju se dodaje tri postotna poena.

Obrazloženje

1. U tužbi koja je kod ovog suda zaprimljena 13. travnja 2021. u bitnome se navodi da je tužitelj radnik kod tuženika od svibnja 2017., a od 30. svibnja 2018. da radi kod tuženika temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme, na radno mjesto analitičar. Dana 26. veljače 2021. da je tuženik donio Odluku o redovitom otkazu ugovora o radu zbog osobno uvjetovanih razloga, na koju je tužitelj izjavio Zahtjev za zaštitu povrijeđenog prava na koji tuženik nije odgovorio. U obrazloženju Odluke tuženik navodi da tužitelj nema potrebna znanja i stručnost za obavljanje poslova radnog mjesta analitičara, te da nema interesa za stjecanje potrebnih znanja i vještina,

da ne odgovara u rokovima koji su prihvatljivi i očekivani u IT industriji. Nadalje, obzirom da se navedene osobine tužitelja ponavljaju kontinuirano tijekom trajanja radnog odnosa, te da ni nakon 3 provedena programa poboljšanja učinka radnika od po 90 dana, tužitelj nije postigao željene rezultate, ni motiviranost koji su potrebni za obavljanje tog radnog mjesta. Slijedom navedenog, tuženik da je ocijenio kako se radi o trajnim osobinama i sposobnostima tužitelja, zbog kojih nije u mogućnost obavljati poslove radnog mjesta analitičara. Tužitelj u tužbi ističe da je odluka nedopuštena i nezakonita, jer da e u konkretnom slučaju ne radi o otkazu ugovora o radu, kada radnik ne može uredno obavljati obveze iz radnog odnosa, zbog trajnih osoba ili sposobnosti.

U konkretnom slučaju da je riječ o otkazu bez krivnje radnika, tj. o situaciji kada radnik želi ispunjavati svoje obveze, ali nije u mogućnost zbog određenih trajnih osobina ili sposobnosti. Nadalje, tužitelj ističe da tuženik na kome je bio teret dokaza nije dokazao postojanje opravdanih razloga za donošenje sporne odluke, koji su postojali u vrijeme donošenja odluke o otkazu, jer u obrazloženju odluke nisu jasno i nedvosmisleno navedeni razlozi i dokazi koji bi odluku o otkazu opravdali. Nadalje, tužitelj navodi da je tuženik bio dužan donijeti i objaviti pravilnik o radu koji bi, između ostalog regulirao i mjere za zaštitu dostojanstva radnika, te mjere zaštite od diskriminacije, koji pravilnik je trebao biti dostupan radnicima u svakom trenutku. Tuženik da je bio dužan imenovati i osobu koja je ovlaštena primati i rješavati pritužbe vezane za zaštitu dostojanstva radnika. Kako tužitelj nije upoznat s postojanjem pravilnika, niti o postojanju osobe koja bi primala i rješavala pritužbe vezane za zaštitu dostojanstva, to da tužitelju nije omogućena zaštita radnih prava tijekom trajanja radnog odnosa. Na koncu, tužitelj je istakao da je jedini razlog donošenja sporne odluke, činjenica što je tužitelj dana 30. travnja 2020. u zajedničkoj chat grupi prijavio primijećene nepravilnosti u radu poslodavca vezane za manipulaciju novčanim dokovima između povezanih društava. Navedeno da predstavlja nukleus svih problema, te je istinski razlog povrede prava tužitelja kao radnika iz radnog odnosa, tj. razlog otkazivanja ugovora o radu. Od objavljivanja sporne odluke, tj. od travnja 2020.,da su protiv tužitelja počinjene povrede prava iz radnog odnosa, te da je kreirana nepovoljna radna atmosfera u odnosu na tužitelja, zbog koje bi tužitelj sam otkazao ugovor o radu. Kako tužitelj ni nakon tuženikovih diskriminatornih postupanja, nakon što je stavljen u nepovoljniji položaj od drugih radnika, i dalje ostaje u opisanoj situaciji, te nastavlja nepokolebljivo izvršavati svoje zadatke, tuženik donosi spornu odluku, kreiravši privid kako tužitelj ne može obavljati poslove svog radnog na odgovarajućoj razini, zbog svojih trajnih osobina i sposobnosti, što da je za tuženika ponižavajuće. Slijedom navedenog, tužitelj je predložio sudu donijeti presudu kojom će se utvrditi da otkaz ugovora o radu od 26. veljače 2021. nije dopuštena. Kojom će se odlukom poništiti Odluka tuženika od 26. veljače 2021., te tužitelja vratiti na posao, na poslove koje je obavljao temeljem Ugovora o radu od 30. svibnja 2018. ili druge odgovarajuće poslove.

2. U odgovoru na tužbu od 05. svibnja 2021. tuženik je istakao prigovor mjesne nenadležnosti, pa se Općinski sud u Splitu Rješenjem od 18. svibnja 2021. oglasio nenadležnim.

3. Odlučujući o pravodobnoj žalbi tužitelja, Županijski sud u Splitu je odlukom br. Gžr-681/21 od 10. kolovoza 2021. ukinuo prvostupanjsko rješenje, te se postupak vodio pred Općinskim sudom u Splitu pod posl. br. Pr-5486/21.

4. U odgovoru na tužbu i tijekom postupka, tuženik se usprotivio tužbi i tužbenom zahtjev tužitelj u cijelosti, u bitnome ističući da se u konkretnom slučaju trebaju utvrditi razlozi za donošenje Odluke o otkazu, a svi ostali navodi iz tužbe da nisu relevantni niti posljedično vezani za predmet ovog spora. Nadalje, da je dugotrajnim i sveobuhvatnim praćenjem tužiteljevog rada i tužiteljevog ponašanja u vezi s obvezama iz radnog odnosa, utvrđeno da tužitelj nema potrebna stručna znanja i sposobnosti za obavljanje poslova analitičara, zbog čega da je sporna odluka donesena, jer da tužitelj svoj rad i ponašanje nije suglasio s minimumom standarda ponašanja svakog radnika tuženika. Obzirom da rad tužitelja nije bio zadovoljavajući, da je tuženik prije donošenja sporne odluke u odnosu na tužitelja proveo tri tzv. PIP-a (plan poboljšanja učinkovitosti radnika). Tuženik je naveo da se radi o postupku koji se provodi na radnike koji imaju poteškoće u izvršavanju obveza iz radnog odnosa, cilj programa da je pomoć radniku, da radnika za trajanja programa u radu podržava i prati njegov mentor. Radnikov napredak u okviru PIP-a da se kontinuirano prati od strane nadređenih radnika u intervalima nakon 30, 60 i konačno nakon 90 dana. Prvi PIP program da je obavljen u veljači 2019. zbog problema vezanih uz uspješno obavljanje radne uloge na projektima, kao i zbog ponašanja tužitelja. Naime, da tužitelj nije tražio pomoć voditelja projekta, kao ni ostalih članova tima zbog čega da je kasnio s isporukom klijentu tuženika. Tuženik ističe da tužitelj ne posjeduje odgovarajuće znanje i stupanj poznavanja proizvoda i alata koji se koriste u radu tuženika, zbog čega ne može dati odgovarajući i očekivani doprinos projektima na kojima radi. Tužitelj da je imao i problema u komunikaciji s klijentima, iako se obzirom na tužiteljevo radno iskustvo očekivalo da je sposoban samostalno voditi komunikaciju s klijentima. Drugi PIP program da je također završen s uspjehom, tj. da su postignuti pozitivni pomaci u izvršavanju obveza od strane tužitelja. Međutim, nakon završetka drugog PIP programa da je tužitelj ponovno počeo ispod prosječno izvršavati radne zadatke, zbog čega da je u rujnu 2020. pokrenut i treći PIP program. Tijekom trećeg PIP programa da nije ostvareno poboljšanje u tužiteljevom radu i odnosu prema radu, nego je tužitelj u svim segmentima koji su bili praćeni pokazao značajno negativan trend u odnosu prema radu i izvršavanju obveza iz radnog odnosa. Tuženik je istakao da je tužitelj otklanjao poslove koje mu je povjerio voditelj projekta M. P., niti je zadatke

koje mu je isti povjerio. Na koncu, iz navedenih tvrdnji i dokaza da se može zaključiti da tužitelj ne može obavljati poslove radnog mjesta analitičara zbog svojih trajnih osobina i sposobnosti, koje je tuženik detaljno obrazložio u odluci o otkazu, što su bili i razlozi za donošenje sporne odluke. U konkretnom slučaju je tuženik otkazao tužitelju ugovor o radu, osobno uvjetovanim otkazom, iako su postojali razlozi za donošenje odluke o redovitom otkazu ugovora o radu uzrokovanim skrivenim ponašanjem radnika ili čak za donošenje odluke o izvanrednom otkazu. Međutim, da je donošenje odluke o osobno uvjetovanom otkazu radnik stavljen u povoljniju poziciju i nije mu povrijeđeno ni jedno pravo. Navodi vezani za nepostojanje Pravilnika o radu kod tuženika, da su netočni za predmet ovog spora, osobito iz razloga jer je čl. 15. Ugovora o radu jasno utvrđeno da tužitelj ima saznanja, štoviše da je i pročitao Pravilnik o radu. Tuženik je istakao da nisu istiniti navodi tužitelja vezani za navodne povrede prava tužitelja kao tuženika od strane ostalih radnika tuženika, koji postupci da su bili svjesni s ciljem da se tužitelju kreira nepovoljna radna atmosfera. Slijedom navedenog, predloženo je sudu tuženi zahtjev tužitelja kao neosnovan odbiti, te istog obvezati na snašanje parničnog troška.

5. Tijekom postupka sud je izveo dokaze pregledom Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 30. svibnja 2018.; Dodatka ugovora o radu od 08. travnja 2020.; Odluke o otkazu ugovora o radu zbog osobno uvjetovanih razloga od 26. veljače 2021.; Zahtjeva za zaštitu povrijeđenog prava od 15. ožujka 2021., dopisa tuženika upućenog tužitelju od 01. prosinca 2020.; pregledom dopisa tužitelja upućenog tuženiku dana 14. prosinca 2020. s povratnicom; mail korespondencije; zapisnika sa sastanka od 14. listopada 2020.; Odluke o upozorenju na obveze iz radnog odnosa uz mogućnost otkaza ugovora o radu od 18. studenog 2020.; Odgovora na upozorenje od 23. studenog 2020.; ovjereni prijevod s engleskog jezika br. OV-6/21 od 28. travnja 2021.; Obrasca plana za poboljšanje učinkovitosti (PIP) u odnosu na PIP s datumom početka 27. veljače 2019.; ovjereni prijevod s engleskog jezika br. OV- 7/21 od 28. travnja 2021.; Obrasca plana za poboljšanje učinkovitosti (PIP) u odnosu na PIP s datumom početka 25. studenog 2019.; te ostali ovjereni prijevodi koji prileže spisu predmeta; Pravilnika o radu tuženika; fotografija objavljenog Pravilnika na oglasnoj ploči tuženika; fotografija iz koje se vidi da je tužitelj imao pristup internim aktima tuženika, uključujući Pravilnik o radu; mail obavijesti odjela ljudskih potencijala o Pravilniku unutarnjeg prijavljivanja nepravilnosti i osobe za prijavu nepravilnosti; Pravilnika o postupku unutarnjeg prijavljivanja nepravilnosti; mail s aneksom kojim je plaća umanjena 20%, mail K. K. od 27. svibnja 2020. upućen svim

radnicima; pregledom P. D. H.; komunikacije S. M. J. od 13. srpnja 2018.i M. P.; mail korespondencije tužitelja s nadređenim osobama od

27. studenog 2019. i 03. prosinca 2019.; prijave tužitelja od 30. travnja 2020.;IP obrasca od 2017. do 2021; komunikacije s O. P., tehničkim konzultantom na određenim projektima; pregledom evidencije radnog vremena za razdoblje koje je prethodilo donošenju sporne odluke o otkazu; izveden je dokaz saslušanjem svjedoka

N. B., M. J. J. B., K. K. M., M. P., I.

F., N. S., te je izveden dokaz saslušanjem tužitelja kao parnične stranke;

izveden je dokaz pregledom priložene sudske prakse, kao i ostale dokumentacije koja prileži spisu.

6. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

7. Pun. stranaka popisali su parnični trošak.

8. U ovom postupku nije bilo sporno da je tužitelj radio kod tuženika , temeljem Ugovora o radu od 30. svibnja 2018.,

-nije bilo sporno da je dana 26. veljače 2021. tuženik donio Odluku o redovitom otkazu ugovora o radu zbog osobno uvjetovanih razloga,

-nije bilo sporno da je dana 15. ožujka 2021. tužitelj podnio Zahtjev za zaštitu povrijeđenog prava, na koji tuženik nije odgovorio. S tim u svezi nije bilo sporno da je predmetna tužba podnesena u zakonskom roku.

9. Kao sporno trebalo je utvrditi je li tužitelj radio na radnom mjestu analitičara, trebalo je utvrditi jeli Odluka o otkazu ugovora o radu zbog osobno uvjetovanih razloga od 26. veljače 2021. dopuštena. S tim u svezi, je li tuženik dužan Odluku od 26. veljače 2021. poništiti i tužitelja vratiti na poslove koje je obavljao sukladno Ugovoru o radu od 30. svibnja 2018.

10. Odredbom čl. 115. st. 1. toč. 2. Zakona o radu (NN br. 93/14 127/17 i 98/19), propisano je da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, između ostalog u slučaju ako radnik nije u mogućnosti uredno izvršavati obveze iz radnog odnosa zbog određenih trajnih osobina ili sposobnosti (osobno uvjetovani otkaz).

11. Odredbom 135. st. 3. Zakona o radu (NN br. 93/14 127/17 i 98/19) propisano je da u slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu, teret dokazivanja postojanja opravdanih razloga za otkaz ugovora o radu je na poslodavcu, ako je ugovor o radu otkazao poslodavac.

12. Pregledom točke dva tužiteljevog Ugovora o radu od 30.svibnja 2018.utvrđeno je da je radni odnos zasnovan za poslove radnog mjesta analitičara.

13. Pregledom Odluke tuženika o redovitom otkazu ugovora o radu zbog osobno uvjetovanih razloga od 26.veljaće 2022.utvrđeno je da je tužitelj radio na radnom mjestu analitičar, da u radnom odnosu u trajanju od tri godine nije pokazao zadovoljavajući stupanj poznavanja proizvoda i tehničkih rješenja , postižući rezultate ispod prosjeka, značajno kasneći u realizaciji zadanog. Zbog navedenog da je bio obuhvaćen sa tri PIP programa, kada je postigao samo kratkoročne rezultate. Zbog navedenog da dolazi do nezadovoljstva klijenata, nadređenih i kolega (za čijom pomoči tužitelj ima učestalu potrebu). K tome da je tužitelj ne zainteresiran izvršavati zadatke kako je to nužno potrebno u IT industriji. Slijedom navedenog da je poslodavac ocijenio kako se radi o trajnim osobinama i sposobnostima radnika zbog kojih nije u mogućnosti obavljati poslove radnog mjesta analitičar.

14. Saslušani Svjedok N. B. u bitnome je naveo da je tužitelj radio na mjestu tehničkog konzultanta, te da nikada nisu radili na istim projektima. Nije imao saznanja o razlozima otkaza, ni o mogućim primjedbama poslodavca na rad tužitelja, kao ni o upozorenjima prema tužitelju. Svim radnicima tuženika da je poznato da su obuhvaćeni godišnjim ocjenjivanjem rezultata rada i kvalitete rada, prema kriterijima koji su svima poznati, a koji se odnose na reakcije klijenata ocjenu nadređenih (projektnih menadžera), dodatne certifikate, kolegijalnost i sl. Radnici koji nisu zadovoljili navedenim kriterijima, bi dobili dodatni rok, radi korekcije načina rada, te postigli bolje rezultate. Glede radnog vremena, iskazao je da je kod tuženika postojala mogućnost rada od kuće, osobito u vrijeme pandemije, ali da se iz chat prijava moglo utvrditi koliko je sati pojedinog dana radnik radio, te koje zadatke je izvršio. Tužiteljeve odrađene sate da je odobravao projektni menadžer putem internih alata.

15. Svjedok M. J. razvojni menadžer, u bitnome je naveo da je bio tužiteljev nadređeni, da je tužitelj radio kao analitičar. Svi radnici, tako i analitičari da su znali da se njihov rad ocjenjuje prema različitim za sve istim i jasno utvrđenim kriterijima, da se s tim u svezi ocjenjuju jednom godišnje. U radu tužitelja da je bilo problema, da je bio upozoravan, te da je 3 puta bio upućen u postupak (uobičajeni postupak reguliran aktima tuženika), kojim se radniku, tj. tužitelju u predviđenom roku omogućava da uz pomoć razvojnog menadžera ili druge osobe postigne bolje rezultate rada. Tijekom postupka da se vrše dodatne kontrole rezultata rada radnika, te rokova u kojima je rezultate izvršio, i to svako 30, 60, te konačno 90 dana. Svjedok je istaknuo da bi za trajanja postupka tužitelj doista ostvario bolje rezultate, zbog motivacije da mu je i plaća bila povećana. Međutim, da bi uvijek nakon završenog postupka tužitelj nastavljao raditi po svom, pa da je ponovno dolazilo do istih problema. Na probleme u radu da su ukazivali nezadovoljni klijenti, projektni menadžeri, kao i kolege iz radnog tima. Istaknuo je da su sve primjedbe bile vezane za egzaktne kriterije, tj. da su tužiteljevi rezultati i rokovi bili značajno lošiji u odnosu na druge radne kolege na istom radnom mjestu sa istom stručnom spremom.

16. Svjedokinja K. K. M., savjetnik u O. za ljudske resurse, iskazala je da je tužitelj radio kao analitičar, te da preko nadređenog menadžera ima

saznanja o primjedbama na kvalitetu rada i rezultate rada tužitelja, kašnjenja u izvršavanju zadataka, druge kolege da su negodujući bili primorani preuzeti i završiti dio tužiteljevih zadataka. S tim u svezi da je tužitelj bio 3 puta obuhvaćen programima PIP-a. Tužitelj da ne bi bio dostupan projektnom timu, u vrijeme kada je morao biti,( tužitelj nije pravodobno odgovorio na maili li poruku), što se loše održavalo na funkcioniranje radnog sustava u cjelini. Glede PIP postupaka, da je kod tužitelja postignut boljitak, samo za trajanja PIP programa, po završetku PIP programa, da je tužitelj uvijek nastavljao raditi po svom. Izričito je iskazala da primjedbi na rad drugih analitičara gotovo da nije bilo, koji su u slučaju da neće biti na raspolaganju za vrijeme rada, o istome pravodobno obavijestili članove radnog tima. Glede radnog vremena u situaciji kada se kontaktiralo sa klijentima iz druge vremenske zone, da se radno vrijeme prilagođavalo tim klijentima, uvijek u dogovoru sa timom.

17. Svjedok M. P., voditelj dvaju projekata na kojima je radio tužitelj kao analitičar, iskazao je da je već u prvom projektu imao primjedbi na rad tužitelja, jer nije pravodobno izvršavao svoje zadatke, zbog čega su drugi analitičari trebali i više sati dnevno izvršiti njegove ne završene radne zadatke , što da se financijski nije isplatilo za tuženika . Zbog navedenog da je nadležnoj službi prijavio probleme u radu sa tužiteljem, te da ima saznanja kako je isti bio uključen u tri PIP programa. Zbog specifičnosti poslova, da su svi analitičari koji rade na istom projektu stalno povezani putem maila ili chata. Tužitelj da učestalo (na tjednoj razini) nije bio dostupan, zbog čega se zadatak tima nije mogao pravodobno izvršiti ili su pak zbog toga drugi članovi tima izvršavali i završavali tužiteljeve zadatke. Na koncu, probleme u radu kao i odnos prema radu, svjedok je pripisao tužiteljevom neznanju (završio obuku koju završe svi drugi radnici), ne tužiteljevoj indolenciji.

18. Svjedok N. S., arhitekt poslovnih rješenja, radio je na istom projektu sa tužiteljem kao analitičarem . Bez obzira gdje se analitičar fizički nalazi, da središnjica tuženika ima saznanja kako koristi radno vrijeme, i to preko elektronske kartice, (kada radi u poslovnom prostoru tuženika) ili preko količine obavljenog posla (ako radnik radi od kuće). Projekt na kojem je radio s tužiteljem, da je trajao 2 mjeseca, te da se znalo dogoditi da tužitelj zadatke nije završio ili pak sa značajnim zakašnjenjem, od očekivanog. S tim u svezi da je tužitelj, bio podvrgnut PIP Programu. Na koncu, iskazao je da je sredinom 2020. došlo do izgreda između tužitelja i projektnog menadžera P., tužitelj da nije prihvaćao savjete i upute projektnog menadžera za ispravan način rada. U svezi s ovim izgredom, da je uputio pritužbu O. za ljudske resurse. Na koncu , iskazao je da se na dnevnim sastancima često razgovaralo o zadacima koje tužitelj nije pravodobno izvršio, iako se tužitelju uvijek nastojalo pomoći.

19. Svjedokinja J. B., u razdoblju od 2017. do 2019. radila je na radnom mjestu pomoćnika u O. za ljuske resurse u uredu tuženika u S., da je vodila evidenciju o nazočnosti radnika na radu. Tužitelj da je bio analitičar, te da je uz prethodnu najavu ,kao i ostali radnici, dva dana tjedno mogao raditi od kuće . Iskazala je da je u tim situacijama uvijek bio dostupan. Nije imala nikakvih saznanja da bi netko od nadređenih, kao ni klijenata imao primjedbi na rad tužitelja.

20. Svjedokinja I. F. projekt menadžer, u bitnome je iskazala da je sa tužiteljem radila u istom uredu, te je imala saznanja o načinu, pravilima i uvjetima rada kod tuženika.

Nazočnost radnika na poslu, da se evidentirala elektronskom karticom, ali da je to bilo vidljivo i preko logiranja korisničkim imenom u zajednički sustav, tako i učinkovitost svakog pojedinca. Istaknula je da 90% radnog vremena, zbog specifičnosti posla,( testiranja sustava i dostupnosti klijentima i kolegama) moraju biti nazočni u sustavu. U slučaju kontaktiranja sa klijentima iz druge vremenske zone ,da se (uz prethodnu najavu nadređenom J.), uvijek prilagođavaju potrebama tj vremenskoj zoni istih.

Kako je radila u tužiteljevoj neposrednoj blizini, imala je saznanja o njegovom radu, rezultatima, pritužbama klijenata ,tako i o tužiteljevom neodgovornom odnosu prema poslu i kolegama (za vrijeme radnog vremena gledao filmove, obavlja osobne poslove i telefonske razgovore i sl.) , što da je djelovalo ne motivirajuće na radno okruženje, jer da se nitko drugi nije tako odnosio prema poslu. S tim u svezi da je razgovarala sa tužiteljevim nadređenim, koji je rekao da mu je sve poznato, zato da tužitelja zadužuje manje zahtjevnim projektima, i drugi nadređeni da su komentirali kakao nisu zadovoljni standardom poslova koje je tužitelj programirao, te da je često nedostupan. Istaknula je kako se od radnika u IT sektoru očekuje žustra dinamika rada kao i stalna dostupnost klijentima, kolegama i nadređenima, zbog navedenog, da je odbila tužitelja za člana svog tima.

21. U stranačkom iskazu tužitelj je u bitnome naveo da je doista povremeno sa nadređenima bilo problema zbog njegovog načina rada, rezultata i radnog vremena.

Glede radnog vremena, kako smatra da problemi nisu postojali, jer da je najvažnija dostupnost jutarnjem sastanku, tijekom radnog vremena da se moglo dogoditi da ne odgovara tj. da se ne uključuje u razgovore na chat grupi ,ali iz razloga jer je baš u tom trenutku, bio zaokupljen drugim radnim zadatkom tj. drugim klijentom. Ukoliko bi poslovao sa klijentom iz druge vremenske zone u vrijeme prije početka radnog vremena, na posao da je dolazio sa zakašnjenjem.

Sa tuženikom da je imao sklopljen ugovor o radu za radno mjesto tehničkog analiste, (prema kojem je primao plaću),ali da je zaduživan zadatcima složenijeg radnog mjesta, tehničkog konzultanta. S tim u svezi da je imao problema ,ali nadređeni da nisu uvažavali primjedbe. Na koncu, kao i drugi radnici tuženika, koji u roku ne izvršavaju zadatke, da je bio uključen u tri PIP programa tada da je dobivao lakše zadatke (sukladne njegovim sposobnostima i radnom mjestu ), PIP programe da je s uspjehom završavao(nakon prvog programa da je sa tuženikom zaključio ugovor o radu na neodređeno vrijeme, nakon drugog dobio povećanje plaće ). Istakao je da bi po završetku PIP programa opet bio zadužen zadatcima koji su za njega teški tj. da ne odgovaraju radnom mjestu tehničkog analiste. Potvrdio je da bi mu tada bila potrebna pomoć kolega, što da je uobičajena praksa kod tuženika, u kojem se kolektivu težilo postizanju obiteljskog ozračja.

22.Temeljem provedenih dokaza ovaj sud smatra da je tuženik na kojem je bio teret dokaza, u smislu odredbe čl.135.st.3. dokazao a je Odluka tuženika o redovitom otkaza Ugovora o radu zbog osobnog uvjetovanih razloga od 26. veljače 2021. dopuštena.

22.1. Prvo je za navesti, ni u tužbi ni tijekom postupka sve do stranačkog iskaza (ročište 3. ožujka 2023.) tužitelj nije dostavio dokaze na okolnost da ga je tuženik zaduživao težim poslovima, koji nisu bili sukladni njegovoj stručnoj spremi, radnom iskustvu, kao ni zaključenom Ugovoru o radu. Iz Ugovora o radu od 30.svibnja 2018. kao i iz Odluke o otkazu od 26. veljače 2021. nedvojbeno proizlazi da je tužitelj radni odnos zasnovao, te radio na poslovima analitičara. Prednje jasnim i suglasnim iskazima potvrđuju svi saslušani svjedoci (J., K. M., P., S.) baš

kao i svjedokinja B.. Dakle, osim pukog navoda, tužitelj nije dokazao da je imao zaključen Ugovor o radu za radno mjesto tehničkog analiste, za koje jednostavnije poslove bi primao plaću. Nije dokazao da bi ga nadređeni nakon završenih PIP programa ponovno zaduživali teškim i zahtjevnim poslovima radnog mjesta analitičar (ne analiste), tako ga šikanirali u odnosu na druge kolege. Po mišljenju ovog suda radi se poslovima koje je tužitelj obzirom na stručnu spremu, trogodišnje radno iskustvo, više PIP program tijekom tri godine, mogao i morao sa uspjehom samostalno izvršavati u zadanim rokovima. Navedeno, sukladno očekivanjima kao i standardima i kriterijima IT sektora. Nije bilo sporno da je tužitelj bio podvrgnut čak trima PIP programima, kako je u stranačkom iskazu naveo (kao i drugi radnici kojima se želi pomoći radi poboljšanja rezultata). Dakle, proizlazi da je tužitelj bio svjestan kako razina rezultata rada kao i rokovi u kojima je zadatke ispunjavao nisu bili zadovoljavajući. Istina je da je za trajanja PIP programa tužitelj uz nadzor mentora s uspjehom završavao zadatke, štoviše tuženik je takav napredak cijenio, na način što je nakon prvog PIP programa sa tužiteljem zaključio Ugovor o radu na neodređeno vrijeme, a boljitak iz drugog PIP programa nagrađen je povišicom plaće. Međutim iz dokaza proizlazi da su napredci i bolji rezultati rada bili samo privremeni. Sama činjenica da je tužitelj u razdoblju od tri godine bio obuhvaćen sa čak tri programa potvrđuje da tužitelj nije ostvario trajni boljitak u radu, kako se to očekivalo što je bila svrha provođenja programa. Tuženik je dakle , u više navrata utvrdio kako tužitelj nije u mogućnosti uredno, bez teškoća ili podrške kolega samostalno ,u zadanim rokovima izvršavati poslove svog radnog mjesta. Dakle, kontinuirano se očitovala tužiteljeva neučinkovitost, kao i ustrajna nevoljkost u poštivanju specifičnih pravila rada IT sektora. Takvim postupanjem tužitelj kao svoju trajnu osobinu pokazuje da ne želi i ne može raditi onako kako to proces rada kod tuženika zahtjeva od svih radnika, osobito radnika u timu.

22.2. Na koncu, problemi vezani za tužiteljevu nedostupnost kolegama i nadređenima (koji su radili na istom projektu), koju tužitelj u stranačkom iskazu banalizira (važno je da je analitičar nazočan jutarnjem sastanku, dok se tijekom radnog dana ,ukoliko je okupiran drugim poslovima niti ne treba javiti na poziv ili odgovoriti na e-meil) dodatno potvrđuju tužiteljevu osobnost (nonšalantan odnos prema radu , radnom vremenu, nepoštivanje ubrzane dinamike timskog rada ,manjak ambicije i motiviranosti kao i ne poštivanje radnog procesa i radnog okruženja u cjelini ). Uvjerljivi suglasni iskazi radnih kolega i nadređenih, ocjena su poslodavca ,što također potvrđuje kako je kod tuženika kao poslodavca postojalo opće nezadovoljstvo tužiteljevim radom i tužiteljevim radnim likom.

22.3. Ovaj sud smatra kako je tuženik kao poslodavac u trogodišnjem razdoblju, uz tri PIP programa kojima tužitelj nije postigao trajno poboljšanje, niti izmijenio osobni odnos prema nadređenima i radnim kolegama, trajno iskazao osobine zbog kojih radni odnos tužitelj na radnom mjestu analitičara kod tuženika, poslodavca u IT sektoru više nije moguć. U konkretnom slučaju pravo poslodavca je donijeti odluku o osobno uvjetovanom otkazu. Uzgred se napominje kako tuženik ponovno uz gore navedeno, pokazuje benevolentnost u odnosu na tužitelja, koji je na ovaj način u povoljnijoj situaciji, od situacije u kojoj bi bio da je tuženik donio odluku o otkazu zbog skrivljenog ponašanja radnika .

22.4. Dakle, Odluka o redovitom otkaz ugovora o radu zbog osobno uvjetovanih razloga od 26. veljače 2018. je dopuštena, pa je tužbeni zahtjev iskazan pod točkom I kao neosnovan trebalo odbiti, zato je odlučeno kao pod točkom I izreke presude.

23. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19) i u svezi s Tbr. 7. toč. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, tako se pun. tuženika obistinjuje 200 bodova uz vrijednost boda od 15,00 kn, uvećano za pripadajući PDV, što ukupno iznosi 497,71 eura/3.750,00 kn. Na dosuđeni iznos parničnog troška tuženiku pristoji pravo i na zakonsku zateznu kamatu koja teče od presuđenja, u visini stope određene čl. 29. st.

2. Zakona o obveznim odnosima i u smislu Odredbe Zakona o obveznim odnosima (NN br. 156/22), koja se za svako polugodište određuje u visini kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na sve svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, kao i referentne stope, na koje se dodaju tri postotna poena, zato je odlučeno kao pod točkom II. izreke presude.

U Splitu, 07. srpnja 2023.

S u d a c

Jerka Kovačić Garac v.r.

PRAVNA POUKA: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda za Županijski sud u tri primjerka.

DNA: -pun. tužitelja

-pun. tuženika

-u spis