Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Poslovni broj: Gž-1782/2022-3
Split, Gundulićeva 29a
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda i to Borisa Mimice kao predsjednika vijeća, Andree Boras-Ivanišević, kao suca izvjestitelja te Sonje Meštrović, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja F. D., OIB: ..., iz Z., kojeg zastupa punomoćnik M. Ž., odvjetnik u Z., protiv tuženika M. M., OIB: ..., iz Z., kojeg zastupa punomoćnik L. D., odvjetnik u Z., radi utvrđenja i uspostave, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 24. lipnja 2022. pod poslovnim brojem P-3260/2020-28, u sjednici vijeća održanoj 7. srpnja 2023.,
p r e s u d i o je
Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 24. lipnja 2022. pod poslovnim brojem P-3260/2020- 28.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:
„I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
"I. Utvrđuje se da nema pravni učinak Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 29. travnja 2016., sklopljen između M. D. iz Z., OIB: ..., F. G. iz D., OIB: ..., I. G. iz D., OIB: ..., M. G. iz D., OIB: ..., F. G. iz D., OIB: ..., M. S. iz D., OIB: ..., kao prodavatelja zastupanih po posebnom punomoćniku D. Š. iz Z., OIB: ... i tuženika M. M. iz Z., OIB: ... kao kupca, istog dana ovjerenog od strane javnog bilježnika A. G. iz Z., broj ovjere: OV- 7824/2016 i to odgovarajućeg suvlasničkog dijela nekretnine u Z. Kuća pop. br. ..., Dvorišna kuća i dvorište na Trgu ... 3 i ... 2, izgrađene na zk.č.br. 3267/1, površine 914 m[2] , upisane u zk.ul. 2623 zemljišnih knjiga Općinskog građanskog suda u Zagrebu, s kojim je neodvojivo povezano vlasništvo posebnog dijela nekretnine, u naravi stan na I. katu zgrade ... ulica 2, koji se sastoji od dvije sobe, djevojačke sobe, kuhinje, kupaonice, hodnika i WC-a, površine 71,70 m[2] , a koji posebni dio nekretnine je sada upisan u upisan u zk.ul. 2623, poduložak 25, k.o. G. Z., zemljišnih knjiga Općinskog građanskog suda u Zagrebu, kao suvlasnički dio s neodređenim omjerom etažno vlasništvo (E-25).
II. Nalaže se uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja na odgovarajućem suvlasničkom dijelu nekretnine u Z. Kuća pop. br. ..., Dvorišna kuća i dvorište na Trgu ... 3 i ... 2, izgrađene na zk.č.br. 3267/1, površine 914 m[2] , upisane u zk.ul. 2623 zemljišnih knjiga Općinskog građanskog suda u Zagrebu, s kojim je neodvojivo povezano vlasništvo posebnog dijela nekretnine, u naravi stan na I. katu zgrade ... ulica 2, koji se sastoji od dvije sobe, djevojačke sobe, kuhinje, kupaonice, hodnika i WC-a, površine 71,70 m[2] , a koji posebni dio nekretnine je sada upisan u upisan u zk.ul. 2623, poduložak 25, k.o. G. Z., zemljišnih knjiga Općinskog građanskog suda u Zagrebu, tako da se briše pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini upisano u korist tuženika M. M. iz Z., OIB: ..., uz istovremeni upis vlasništva nekretnine u korist M. D. iz Z., OIB: ..., u 4/12 dijela, F. G. iz D., OIB: ..., u 4/12 dijela, I. G. iz D., OIB: ..., u 1/12 dijela i M. G. iz D., OIB: ..., u 1/12 dijela, F. G. iz D., OIB: ... u 1/12 dijela, te M. S. iz D., OIB: ... u 1/12 dijela."
II Odbija se podredni tužbeni zahtjev koji glasi: "I Utvrđuje se da je raskinut Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 29. travnja 2016., sklopljen između M. D. iz Z., OIB: ..., F. G. iz D., OIB: ..., I. G. iz D., OIB: ..., M. G. iz D., OIB: ..., F. G. iz D., OIB: ...., M. S. iz D., OIB: ..., kao prodavatelja zastupanih po posebnom punomoćniku D. Š. iz Z., OIB: ... i tuženika M. M. iz Z., OIB: ... kao kupca, istog dana ovjerenog od strane javnog bilježnika A. G. iz Z., broj ovjere: OV-7824/2016 i to odgovarajućeg suvlasničkog dijela nekretnine u Z. Kuća pop. br. ..., Dvorišna kuća i dvorište na Trgu ... 3 i ... 2, izgrađene na zk.č.br. 3267/1, površine 914 m[2] , upisane u zk.ul. 2623 zemljišnih knjiga Općinskog građanskog suda u Zagrebu, s kojim je neodvojivo povezano vlasništvo posebnog dijela nekretnine, u naravi stan na I. katu zgrade ... ulica 2, koji se sastoji od dvije sobe, djevojačke sobe, kuhinje, kupaonice, hodnika i WC-a, površine 71,70 m[2] , a koji posebni dio nekretnine je sada upisan u upisan u zk.ul. 2623, poduložak 25, k.o. G. Z., zemljišnih knjiga Općinskog građanskog suda u Zagrebu, kao suvlasnički dio s neodređenim omjerom etažno vlasništvo (E-25). II Nalaže se uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja na odgovarajućem suvlasničkom dijelu nekretnine u Z. Kuća pop. br. ..., Dvorišna kuća i dvorište na Trgu ... 3 i ... 2, izgrađene na zk.č.br. 3267/1, površine 914 m[2] , upisane u zk.ul. 2623 zemljišnih knjiga Općinskog građanskog suda u Zagrebu, s kojim je neodvojivo povezano vlasništvo posebnog dijela nekretnine, u naravi stan na I. katu zgrade ... ulica 2, koji se sastoji od dvije sobe, djevojačke sobe, kuhinje, kupaonice, hodnika i WC-a, površine 71,70 m[2] , a koji posebni dio nekretnine je sada upisan u upisan u zk.ul. 2623, poduložak 25, k.o. G. Z., zemljišnih knjiga Općinskog građanskog suda u Zagrebu, tako da se briše pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini upisano u korist tuženika M. M. iz Z., OIB: ..., uz istovremeni upis vlasništva nekretnine u korist M. D. iz Z., OIB: ..., u 4/12 dijela, F. G. iz D., OIB: ..., u 4/12 dijela, I. G. iz D., OIB: ..., u 1/12 dijela i M. G. iz D., OIB: ..., u 1/12 dijela, F. G. iz D., OIB: ... u 1/12 dijela, te M. S. iz D., OIB: ... u 1/12 dijela."
III Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška.
IV Nalaže se tužitelju F. D. naknaditi tuženiku M. M. parnični trošak u iznosu od 37.733,00 kn, u roku od 15 dana.“
2. Protiv navedene presude žali se tužitelj pobijajući istu zbog svih žalbeni razloga predviđenih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - odluka USRH, 84/08., 96/08. - odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14.- odluka USRH, 70/19., 80/22. i 114/22. – u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se u tom dijelu preinači shodno žalbenim navodima, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
3.1. U odgovoru na žalbu tuženik je osporio sve žalbene navode kao neosnovane te je predložio da se žalba kao takva odbije.
4. Žalba nije osnovana.
5. Suprotno navodima žalbe, prvostupanjski sud je u svojoj odluci dao dovoljno jasne i obrazložene razloge o odlučnim činjenicama koji međusobno nisu proturječni, a nisu u suprotnosti ni sa provedenim dokazima, tako da se presuda može ispitati. Stoga ne stoji žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koji se ukazuje u žalbi, a nisu počinjene ni bitne povrede postupka iz točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. stavka 2. članka 354. ZPP-a, na koje se pazi po službenoj dužnosti, prema članku 365. stavku 2. ZPP-a.
5.1. Nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je sporne odlučne činjenice sud prvog stupnja pravilno utvrdio i raspravio u smislu članka 8. ZPP-a.
6. Predmet spora predstavlja glavni tužbeni zahtjev tužitelja upravljen na utvrđenje da predmetni Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 29. travnja 2016, ovjerenog od strane javnog bilježnika A. G. iz Z., broj ovjere: OV-7824/2016 ne proizvodi valjane pravne učinke slijedom čega je preloženo brisanje prava vlasništva na ime tuženika uz istodobni upis prava vlasništva na ime prodavatelja, koja je cijena je višestruko manja od tržišne cijene usporedivog stana približne površine na istoj lokaciji.
6.1. Ovom zahtjevu tužitelj je postavio eventualni zahtjev za raskid predmetnog ugovora uz zahtjev za uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja na odgovarajućem suvlasničkom dijelu predmetne nekretnine. Tužitelj tako u tužbenim navodima ističe kako je predmetni Ugovor o kupoprodaji nekretnine prividne naravi, jer je svrha sklapanja istog bila osiguranje novčane tražbine tuženika prema tadašnjem punomoćniku prodavatelja D. Š. za koju tražbinu su u kupoprodajnom ugovoru naveli da iznosi 80.000,00 EUR.
6.2. Nadalje, da je u trenutku zaključenja predmetnog Ugovora o kupoprodaji, kao i u trenutku izdavanja tabularne izjave posebni punomoćnik D. Š., prekoračio svoje ovlasti kada je izdao i potpisao tabularnu izjavu raspolažući s više prava nego što ima jer su u međuvremenu preminule pok. M. D., kao ni pok. M. G. nisu mogle biti naznačene kao davatelji predmetne izjave.
6.3. U odnosu, pak, na eventualni zahtjev tužitelj tužbenim navodima ukazuje kako su prodavatelji pozvali tuženika na primanje ispunjenja navedenog iznosa, na način da im dostavi broj računa na koji se može izvršiti isplata u roku od 8 dana, na što se isti oglušio, tužitelj tvrdi da se Ugovor o kupoprodaji nekretnine smatra raskinutim po sili zakona.
7. Stoga je kao sporno u postupku valjalo raspraviti i utvrditi jesu li Ugovor o kupoprodaji od 29. travnja 2016., kao i Aneks tom ugovoru od 01. lipnja 2017. prividni ugovori, je li kupoprodajne cijena iz istog značajno niža od vrijednosti kupljene nekretnine, je li punomoćnik prodavatelja prekoračio svoja ovlaštenja iz punomoći, s obzirom na tvrdnju tužitelja da je prije sklapanja Aneksa i izdavanja tabularne isprave jedna od prodavatelja M. D. bila umrla, a isto tako i M. G., zatim je sporno jesu li prodavatelji mogli valjano odustati od predmetnog pravnog posla dopisom od 9. prosinca 2019., te je li predmetni Ugovor time mogao biti valjano raskinut.
8. Raspravljajući po navedenom zahtjevu tužitelja sud prvog stupnja je polazeći od neprijepornih činjeničnih utvrđenja te osnovom kazivanja saslušanih svjedoka sudionika na okolnost sklapanja predmetnog ugovora u bitnom utvrdio:
- da je pravomoćnim dopunskim rješenjem od 19. travnja 2012., Klasa: UP/I-942- 01/2005-13/282, Ur. broj: 251-14-02/203-12-37, Grada Z., Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove i imovinu grada, odjela za upravno-pravne poslove, odgovarajući suvlasnički dio nekretnine u Z., kuća popisni br. ..., dvorišna kuća i dvorište na Trgu ... 3 i ... ulica 2 (uglovnica), izgrađena na zk.č.br. 3267/1, površine 914 m[2] , upisane u zk.ul. 2623 zemljišnih knjiga ovog suda, s kojim je neodvojivo povezano vlasništvo posebnog dijela nekretnine, u naravi stan na I. katu zgrade ... ulica 2, koji se sastoji od dvije sobe, djevojačke sobe, kuhinje, kupaonice, hodnika i WC-a, površine 71,70 m[2] (dalje u tekstu: nekretnina), vraćen u suvlasništvo pok. M. D. u 4/12 dijela, F. G. u 4/12 dijela, I. G. u 1/12 dijela, pok. M. G. u 1/12 dijela, F. G. u 1/12 dijela i M. S. u 1/12 dijela,
- da je 29. travnja 2016. između D. Š., koji se predstavio kao punomoćnik navedenih suvlasnika predmetne nekretnine, i tuženika, sklopljen je ugovor pod nazivom Ugovor o kupoprodaji nekretnine, na kojem ugovoru je potpis punomoćnika prodavatelja istog dana ovjeren od strane javnog bilježnika A. G. iz Z., broj ovjere: OV-7824/2016.,
- da je Člankom 2. navedenog Ugovora o kupoprodaji nekretnine određeno je da je predmetni ugovor sklopljen pod uvjetom, a koji uvjet predstavlja status zaštićenog najmoprimca L. G., kao stanara u predmetnoj nekretnini te s tim u vezi i varijabilna cijena nekretnine u iznosu od 80.000,00 EUR, odnosno 120.000,00 EUR. Nadalje, člankom 3. tog Ugovora ugovoreno je da će se aneksom Ugovora o kupoprodaji nekretnine odrediti konačna cijena nekretnine, zajedno sa svim pravima koja su do tada pripadala prodavateljima ili bi im pripadala temeljem dopunskog rješenja, dok je člankom 4. istog ugovora punomoćnik prodavatelja potvrdio da je na ime kupovnine isplaćen iznos od 80.000,00 EUR,
- da je Člankom 6. istog Ugovora, ugovorena mogućnost odustanka bilo koje strane ugovora, uz obvezu pisane obavijesti, u kojem slučaju ugovorne strane nemaju pravo međusobnih potraživanja s naslova moguće naknade štete, izgubljene zarade, stjecanja bez osnove i sličnih potraživanja. Istim člankom ugovoreno je da u slučaju odustanka, kupac ima pravo na povrat isplaćene kupovnine u iznosu od 80.000,00 EUR, te je ugovoreno da će se ugovor smatrati raskinutim tek po povratu cjelokupnog iznosa isplaćene kupovnine,
- da je preminula M. D. te su kao zakonski nasljednici iza M. D., pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju od 10. travnja 2017. posl.br. O-1647/17, donesenim od strane javnog bilježnika J. K. – R., te rješenjem od 17. ožujka 2020. posl.br. O- 4518/17 (ranije: O-1647/17), utvrđeni I. H. iz Z., OIB: ..., F. D. iz Z., OIB: ... te J. S. H. iz Z., OIB: ... - da je člankom 7. Ugovora o kupoprodaji nekretnine ugovoreno da sva prava i obveze koja proizlaze iz predmetnog ugovora prelaze i na pravne sljednike ugovornih strana,
- da je rješenjem ovog suda posl.br. Z-5628/2019 izvršen upis posebnog dijela nekretnine - stana na I. katu zgrade ... ulica 2, koji se sastoji od dvije sobe, djevojačke sobe, kuhinje, kupaonice, hodnika i WC-a, površine 71,70 m[2] , s kojim je neodvojivo povezan odgovarajući suvlasnički dio cijele nekretnine izgrađene na zk.č.br. 3267/1, Kuća pop. br. .., Dvorišna kuća i dvorište na Trgu ... 3 i ... 2, površine 914 m[2] , upisane u zk.ul. 2623, poduložak 25, k.o. G. Z. zemljišnih knjiga ovog suda, kao suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-25) te su istim rješenjem kao suvlasnici upisani M. D., F. G., I. G., pok. M. G., F. G. i M. S.
- da je rješenjem ovog suda od 5. lipnja 2020. posl.br. Z-42645/2019, dopuštena je provedba upisa uknjižbe prava vlasništva za korist tuženika i to temeljem predmetnog Ugovora o kupoprodaji i tabularne izjave od 02. lipnja 2017., na kojoj je potpis punomoćnika prodavatelja ovjeren 16. prosinca 2019.
Prvostupanjski sud je po provedenom dokaznom postupku, temeljem navedenih činjeničnih utvrđenja, koja žalitelj nije doveo u sumnju žalbenim navodima, odbio tužbene zahtjeva tužitelja jer je smatrao utvrđenim da je svjedok Š. valjano raspolagao predmetnim stanom sklapajući s tuženikom Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 29. travnja 2016. i njegov Aneks od 1. lipnja 2017., kojim je konačno određena cijena kupljene nekretnine, te da time ničim nije prekoračio svoje ovlasti iz danih mu punomoći, jer je istima upravo on ovlašten na raspolaganje stanom koji je predmet Ugovora i to za svoj račun, s obzirom da je između izdavatelja punomoći, odnosno njihovih prednika, i svjedoka Š. i A.-K. bio sklopljen ugovor o ortakluku, sukladno čl. 647.a Zakon o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99 - dalje: ZOO/91), što bi sadržajno predstavljao Predugovor prodaje od 11. kolovoza 1999., koji je naknadno izmijenjen Nagodbom od 31. siječnja 2000., u koji ortakluk su oni unijeli svoja prava na povrat nekretnina na adresi Trg... 3 i ... ulica 2 (izuzev nadograđenog 3. kata), a svjedoci im isplatili iznos od 500.000,00 DEM te uložili angažman u postupku povrata i preuzeli snošenje svih troškova vezanih za to i rizik za ishod istog, a zauzvrat su mogli za svoj račun raspolagati vraćenim stanovima i to svjedok A.-K. onima na 2. katu, a svjedok Š. onima na 1. Okolnost da su nakon sklapanja s tuženikom Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 29. travnja 2016., a prije sklapanja njegovog Aneksa od 1. lipnja 2017., kojim je konačno utvrđena cijena nekretnine, umrle dvije izdavateljice punomoći, temeljem kojih je svjedok sklopio Ugovor s tuženikom, nije od značaja, jer su punomoći valjano izdane i za slučaj smrti izdavatelja, sukladno čl. 318. st. 3. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11,78/15 i 29/18 u daljnjem tekstu: ZOO/05).
9. Ispitujući pobijanu presudu na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a odlučeno je kao u izreci iz razloga kako slijedi u nastavku.
10. S pravom prvostupanjski sud navodi kako je u ocjeni osnovanosti zahtjeva tužitelja valjalo je poći od ugovornih odnosa prednika stranaka koji su prethodili spornoj kupoprodaji. Tako je sud prvog stupnja u obrazloženju pobijane presude imao u vidu sadržaj i Predugovora prodaje od 11. kolovoza 1999. Iz kojeg proizlazi da su isti sklopili svjedoci Š. i A. K., kao kupci s K. G., M. D. i F. G., kao prodavateljima te da prodavatelji tim ugovorom prepustili svoja prava na čitavoj nekretnini (ugaona zgrada ... 2, izuzev trećeg nadograđenog kata) za cijenu od 7.000.000,00 DEM, a kupci su se obvezali isplatiti kaparu u iznosu od 500.000,00 DEM, nakon čega su ugovorne strane trebale urediti prava i obveze posebnim sporazumom.
11. Iz navedenog, doista, slijedi da je bio ugovoren veći iznos naknade na ime ustupljenih prava i to ne 5.000.000,00 DEM, kako je iskazao svjedok A. K., već 7.000.000,00 DEM, međutim, iz Nagodbe (sporazuma o raskidu predugovora prodaje i novi predugovor prodaje) od 31. siječnja 2000., proizlazi da su se istim ugovorne strane, koje su sklopile i Predugovor o prodaji od 11. kolovoza 1999., sporazumjele da za isplaćeni iznos prodavateljima od 500.000,00 DEM, kupcima, tj. svjedocima Š. i A.-K. pripadnu sva prava, odnosno vlasništvo na stanovima koji se nalaze na 1. i 2. katu navedene zgrade, uz obvezu snošenja svih troškova.
12. U realizaciji predmetnog sporazuma sklopljena je punomoć od 20. lipnja 2008., ovjerena po javnom bilježniku, koju su izdali M. D., F. G., M. S., F. G. i I. G. iz koje proizlazi da su istom opunomoćili svjedoka Š. upravo za stan koji je predmet spora (u punomoći navedeno da se radi o stanu u kojem je stanar L. G.) i to da je ovlašten voditi postupak povrata za njega i postupak radi ostvarivanja posjeda protiv stanara, kao i raspolagati njime, u ime izdavatelja punomoći, a za svoj račun, s tim da je u punomoći izričito navedeno i da ona vrijedi i nakon smrti opunomoćitelja, kako je to propisano čl. 318. st. 3. ZOO/05, a isto proizlazi i iz posebne punomoći od 20. ožujka 2012., ovjerene po javnom bilježniku, koju je izdala M. G., s tim da su izdavatelji obje punomoći upravo osobe kojima je dopunskim rješenjem od 19. travnja 2012. vraćen u suvlasništvo predmetni stan sa zaštićenim najmoprimcem L. G., s obzirom da je K. G. u međuvremenu umro, i u postupak povrata te pravne odnose sa svjedocima Š. i A.-K. stupili njegovi nasljednici.
13. U navedenom s pravom prvostupanjski sud zaključuje kako okolnost što je u vrijeme sklapanja spornog ugovora preminula pravna prednica tužitelja M. D., a isto tako i M. G. ne čini predmetni ugovor nevaljanim. Naime, u smislu odredbe članka čl. 318. st. 3. ZOO/05 punomoć ne prestaje smrću osobe ili prestankom pravne osobe koja je izdala ako se započeti posao ne može prekinuti bez štete za pravne slijednike ili ako punomoć vrijedi i za slučaj smrti davatelja, bilo po njegovoj volji, bilo s obzirom na pravnu narav posla.
14. Stoga okolnost da su nakon sklapanja s tuženikom Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 29. travnja 2016., a prije sklapanja njegovog Aneksa od 1. lipnja 2017., kojim je konačno utvrđena cijena nekretnine, umrle dvije izdavateljice punomoći, temeljem kojih je svjedok sklopio Ugovor s tuženikom, nije od značaja, jer su punomoći valjano izdane i za slučaj smrti izdavatelja, sukladno čl. 318. st. 3. ZOO/05.
15. Utoliko je prvostupanjski sud temeljem prednjih utvrđenja pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio glavni tužbeni zahtjev tužitelja jer je punomoć izdana opunomoćeniku prodavatelja iz predmetnog ugovora o kupoprodaji D. Š., a na temelju koje ju je on zastupao u sklapanju pravnog posla s pravnim prednikom tuženika, bila posebna punomoć i na koju se ne odnosi vremensko ograničenje od jedne godine propisano čl. 53. st. 2. al. 2. ZZK.
15.1. Naime, prema odredbi čl. 315. st. 2. ZOO/05 opunomoćenik kome je dana opća punomoć može poduzeti samo pravne poslove koji dolaze u redovno poslovanje. Poslovi, pak, raspolaganja nekretninama u smislu prijenosa vlasništva ovih, a na što je spornom punomoći opunomoćen D. Š. kao opunomoćenika prodavatelja, ne spadaju u redovno poslovanje. Poduzimanje takvih poslova od strane opunomoćenika moguće je samo na temelju posebne punomoći izdane mu upravo za taj posao, a kako je to propisano odredbom čl. 315. st. 3. ZOO/05.
15.2. Kako je to prethodno rečeno, prodavatelji u punomoći izdanoj kao njihovom opunomoćeniku odredili su poslove za koje ga su ovlastili glede predmetnih nekretnina, uključujući i raspolaganje tim nekretninama, u što spada i prijenos prava vlasništva ovih.
15.3. Činjenica da su u izdanoj punomoći prednica tužitelja ovlastila opunomoćenika na poduzimanje ne samo jednog već više određenih pravnih poslova ne oduzima toj punomoći svojstvo posebne punomoći, obzirom da zakon ne ograničava sadržaj posebne punomoći na ovlaštenje za obavljanje samo jednog pravnog posla.
16. Stoga je i pravilan zaključak prvostupanjskog suda da su izdavatelji punomoći, sukladno njihovom međusobnom dogovoru s punomoćnicima, bez ograničenja ovlastili svjedoka Š. na prodaju predmetnog stana, dio njih (nasljednici pok. M. D.) te da nisu mogli valjano odustati od ugovora dopisom od 9. prosinca 2019., koji je tuženik nesporno primio, a niti bi to mogli i da nije tako, s obzirom da je prava volja stranaka kod ugovaranja prava na odustanak bila da se isto pravo može konzumirati do sklapanja Aneksa. Osim toga, pravilno sud prvog stupnja zaključuje da to ne bi bilo moguće niti s obzirom na okolnost da je predmetni Ugovor tada već bio u potpunosti konzumiran, tj. sklopljen Aneks kojim je definirana konačna cijena, koja je bila isplaćena već u tom trenutku i tuženiku izdana tabularna isprava temeljem koje se tada već bio uknjižio u zemljišne knjige, kako to proizlazi iz izvatka iz zemljišne knjige.
17. U odnosu na navode tužbe da se u konkretnom slučaju radi o prividnom ugovoru koji za odgovoriti je žalitelju kako sud prvog stupnja pravilno ocjenjuje navode iskaza svjedoka Š. i tuženika, koji su suglasni glede njihove prave volje prilikom sklapanja predmetnog ugovora o kupoprodaji, a da je njihova namjera bila kupoprodaja, a ne osiguranje pozajmice, kako to tvrdi tužitelj, što proizlazi iz sadržaja ugovora u kojem je navedeno da je isti uvjetan samo u pogledu cijene nekretnine, koja je ovisila o tome hoće li stan biti useljiv ili ne, pa je u slučaju da neće biti dogovorena cijena u iznosu od 80.000,00 EUR, a u protivnom 120.000,00 EUR.
17.1. Vezano za to su se ugovorne strane obvezale sklopiti aneks u roku od godine dana od sklapanje ugovora, te je u tom razdoblju ugovorena mogućnost odustanka od ugovora, s pravom na povrat isplaćenih 80.000,00 EUR, što nije neobično, imajući u vidu da nije bilo izvjesno pitanje useljivosti stana.
18. S druge strane tužitelj u tužbenim navodima fiktivnost nalazi u postojanju ugovornog odnosa između tuženika i punomoćnika prodavatelja Š. ukazujući na postojanje duga potonjeg, koji nije ugovorna strana predmetnog ugovora pa su utoliko u tom pravcu neosnovani navodi tužbe da bi navedena okolnost ukazivala na fiktivnost predmetnog ugovora o kupoprodaji.
18.1. Naime, prividan, simuliran ili fiktivan je onaj ugovor koji nije sklopljen suglasnošću volja ugovornih strana, nego je nastao suglasnošću volja ugovornih strana da se stvori samo privid - fikcija pri sklapanju ugovora. Posljedica prividnosti (simulacije) je da prividan ugovor nije niti nastao, niti proizvodi pravne učinke među ugovornim stranama.
18.2. S druge strane prividan ugovor u smislu članka 285. stavak 1. ZOO/05 nema učinka među ugovornim stranama zbog čega se u slučaju sklapanja prividnog ugovora radi o nepostojećem pravnom poslu.
18.3. Prividan ugovor podrazumijeva svjestan nesklad između volje i njezina očitovanja koji nastaje sporazumnim i namjernim iskazivanjem volja ugovornih strana o sklapanju određenog obvezno pravnog odnosa da bi se kod trećih osoba izazvao određeni lažni dojam, iako ugovorne strane ne žele da ugovor nastane i pravno djeluje.
19. Pri tome je i u odnosu na tvrdnju tužitelja kako vrijednost ugovorene kupoprodajne cijene predmetne nekretnine ukazuje na očitu prividnost samog ugovora kojeg je prava namjera bila upravo osiguranje i to tražbine tuženika u odnosu na punomoćnika prodavatelja za uputiti i na procjenu Porezne uprave iz poreznog rješenja od 4. listopada 2017. te rješenje Ministarstva financija Republike Hrvatske od 14. lipnja 2019. kojim je odbijana žalba tužitelja na isto, uvažavajući činjenicu da su uvjeti kupoprodaji dogovoreni ovisno o useljivosti odnosno pravu stanara na korištenje.
20. U odnosu na eventualno kumulirani zahtjev tužitelja za odgovoriti je da u dvostrano obveznim ugovorima, kad jedna strana ne ispuni svoju obvezu, druga strana može, ako nije što drugo određeno, zahtijevati ispunjenje obveze ili, pod pretpostavkama predviđenim u idućim člancima, raskinuti ugovor jednostavnom izjavom, ako raskid ugovora ne nastupa po samom zakonu, a u svakom slučaju ima pravo na naknadu štete (članak 360. ZOO/05).
20. Suprotno navodima žalbe, pravilno je sud prvog stupnja u konkretnom slučaju u navedenim okolnostima ocijenio da nisu ispunjene zakonske pretpostavke za raskid predmetnog ugovora o kupoprodaji spornog stana i aneksa istoga zbog neispunjenja, jer je ugovor o prijenosu prava vlasništva ispunjen u cijelosti.
21. Naime, kad je ispunjenje obveze u određenom roku bitan sastojak ugovora, pa dužnik ne ispuni obvezu u tom roku, ugovor se raskida po samom zakonu (članak 361. stavak 1. ZOO/05). S druge strane prema odredbi članka 362. ZOO kad ispunjenje obveze u određenom roku nije bitan sastojak ugovora, dužnik zadržava pravo da i nakon isteka roka ispuni svoju obvezu, a vjerovnik da zahtijeva njezino ispunjenje (stavak 1.). Ali ako vjerovnik želi raskinuti ugovor, mora ostaviti dužniku primjeren naknadni rok za ispunjenje (stavak 2.). Ako dužnik ne ispuni obvezu u naknadnom roku, nastupaju iste posljedice kao i u slučaju kad je rok bitan sastojak ugovora (stavak 3.).
22. Slijedi da u dvostranim ugovorima, kad jedna strana ne ispuni svoju obvezu, druga strana može, ako nije što drugo određeno, zahtijevati ispunjenje obveze ili raskinuti ugovor običnom izjavom, ako raskid ugovora ne nastupa po samom zakonu, a u svakom slučaju ima pravo na naknadu štete.
23. Dakle, u situacijama kada je ugovor ispunjen, kao što je konkretni jer tužitelj niti ne tvrdi ni dokazuje suprotno isti se ne može raskinuti pa je pravilno sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je odbio i eventualni tužbeni zahtjev tužitelja.
24. Stoga, kako nisu osnovani navodi žalbe niti ovaj sud nalazi ostvarenje bitnih povreda postupka na koje pazi po službenoj dužnosti u okviru odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a, valjalo je pobijanu presudu potvrditi i žalbu odbiti kao neosnovanu na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a.
U Splitu 7. srpnja 2023.
Predsjednik vijeća:
Boris Mimica, v. r.