Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž R-332/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca Andree Boras Ivanišević predsjednice vijeća, Sonje Meštrović članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Borisa Mimice člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. B. iz S., OIB:…, kojeg zastupa punomoćnik M. J., odvjetnik u S., protiv tuženika F. d.o.o., OIB:…, MBS: …,kojeg zastupa zakonski zastupnik N. L., direktor tuženika iz S., , OIB:…, a kojeg zastupa opunomoćenica T. N. K., odvjetnica u Z., radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskoga suda u Splitu, poslovni broj Pr-6463/2021-9 od 6. travnja 2023., u sjednici održanoj 7. srpnja 2023.

p r e s u d i o  j e

i

r i j e š i o  j e

I. Djelomično se odbija žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-6463/2021-9 od 6. travnja 2023. u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev pod točkom I. izreke, kao i pod točkom III. izreke koji sadrži odluku o troškovima postupka.

II. Djelomično se uvažava žalba tuženika kao osnovana pa se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-6463/2021-9 od 6. travnja 2023. ukida pod točkom II. izreke i tužba se u tom dijelu odbacuje kao nedopuštena.

III. Nalaže se tužitelju da naknadi tuženiku trošak žalbenog postupka u iznosu od 124,42 eura / 937,48 kuna, dok se zahtjev za više zatraženi trošak po ovoj osnovi odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom prihvaćen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži da se utvrdi da je sklapanjem ugovora o radu na određeno vrijeme od 31. svibnja 2021. dana 31. svibnja 2021. između tužitelja i tuženika sklopljen ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 31. svibnja 2021. (točka I. izreke), i da se naloži tuženiku da mu u roku od 15 dana izda pisanu potvrdu o sklopljenom ugovoru o radu koju će u suprotnom zamijeniti presuda sadržaja opisanog u izreci presude (točka II. izreke).

1.1. Odlukom o troškovima postupka sadržanoj u pobijanog presudi naložen je tuženiku da naknadi tužitelju parnične troškove od 497,71 eura / 3.750,00 kuna, u roku od 15 dana, sa zakonskim zateznim kamata koje teku od presuđenja (točka III. izreke).

2. Protiv te presude žali se tuženik pobijajući je u cijelosti, zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., dalje: ZPP), s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači tako da se odbije tužbeni zahtjev, podredno, da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

2.1. Na žalbu nije odgovoreno.

2.2. Žalba je djelomično osnovana.

3. U provedenom postupku nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje, prema odredbi članka 354. stavka 2. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

3.1. Isto tako nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u svezi članka 8. ZPP-a, na koju sadržajno ukazuje tuženik, jer je prvostupanjski sud u postupku izvedene dokaze prosudio po slobodnom uvjerenju koje je, i po ocjeni ovoga drugostupanjskog suda, opravdao uvjerljivim i logičnim razlozima, za koje se može provjeriti imaju li pravnu i činjeničnu osnovu.

3.2. Naime, time što prvostupanjski sud nije proveo sve po tuženiku predložene dokaze (saslušanje parničnih stranaka) nije počinjena bitna povreda odredaba postupka iz članka 354. stavka 1. u svezi članka 220. ZPP-a na koju u žalbi ukazuju tuženik, niti je činjenično stanje ostalo pogrešno i nepotpuno utvrđeno.

3.3. Prema odredbi članka 220. ZPP-a sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđenja odlučnih činjenica jer je ovlaštenje suda ocijeniti postojanje potrebe za izvođenjem dokaza kao i ovlaštenje na slobodan izbor dokaznih sredstava, pa neizvođenjem dokaza saslušanjem zakonskog zastupnika tuženika prvostupanjski sud nije postupio suprotno odredbama ZPP-a niti je neizvođenjem tog dokaza tuženik onemogućeni raspravljati pred sudom, pa i nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ukazuju tuženik.

4. Predmet ovoga spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje da je s tuženikom sklopio ugovor o radu na neodređeno vrijeme, te zahtjev za izdavanje potvrde o sklopljenom ugovoru o radu na neodređeno vrijeme.

4.1. Iz stanja spisa i pobijane presude proizlazi:

- da su parnične stranke prvi ugovor o radu na određeno vrijeme na poslovima monter-dostavljač sklopile 26. veljače 2021. s trajanjem od 1. ožujka 2021. do 31. ožujka 2021.,

- da su parnične stranke drugi ugovor o radu na određeno vrijeme na poslovima monter-dostavljač sklopile 31. ožujka 2021. u trajanju od 1. travnja 2021. do 31. svibnja 2021.,

- da su parnične stranke treći ugovor o radu na određeno vrijeme na poslovima monter-dostavljač sklopile 31. svibnja 2021. u trajanju od 1. lipnja 2021. do 30. lipnja 2021.,

- da u ugovoru o radu na određeno vrijeme od 31. svibnja 2021. nije navedeno zbog čega je sklopljen ugovor o radu na određeno vrijeme, a niti je navedeno postoji li objektivan razlog za sklapanje ugovora o radu na određeno vrijeme,

- da se tužitelj obratio tuženiku sa zahtjevom za zaštitu prava - dopisom od 5. srpnja 2021.

- da je tužba od 14. srpnja 2021. podnesena u zakonskom roku.

5. Na temelju tako utvrđenoga činjeničnog stanja, prvostupanjski sud je ocijenio tužbeni zahtjev osnovan držeći da je ugovor o radu na određeno vrijeme sklopljen 31. svibnja 2021. nezakonit u dijelu koji se odnosi na trajanje tog ugovora o radu na određeno vrijeme jer se radi o sklapanju uzastopnog ugovora o radu na određeno vrijeme u kojem nije naveden objektivni razlog zašto se s tužiteljem sklapa ugovor o radu na određeno vrijeme pa je smatrao da je sklopljen ugovor na neodređeno vrijeme pozivom na odredbu članka 12. stavka 7. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14., 127/17., 98/19. i 151/22., dalje: ZR).

5.1. Nadalje, prvostupanjski sud je smatrao da činjenica što je tužitelj sve ugovore o radu na određeno vrijeme uredno potpisao i slobodnom voljom prihvatio odredbe ugovora nije sama po sebi dostatna za ocjenu valjanosti tog ugovora jer sklapanje ugovora o radu na određeno vrijeme ne ovisi samo o volji ugovornih stranaka, nego o objektivnim okolnostima koje su navedene u odredbi članka 12. stavka 1. ZR-a pa tuženikovo tumačenje da je tužitelj slobodnom voljom sklopio upravo ugovor na određeno vrijeme i prihvatio odredbi takvog ugovora, prvostupanjski sud cijeni neosnovanim.

6. S obzirom na takva činjenična utvrđenja ovaj drugostupanjski sud smatra da su se ispunile pretpostavke za prerastanje ugovora o radu na određeno vrijeme u ugovor o radu na neodređeno vrijeme u smislu odredbe članka 12. stavka 7. ZR-a, kako je to pravilno utvrdio prvostupanjski sud.

6.1. Naime, iz sadržaja prvog sklopljenog ugovora o radu na određeno vrijeme nije vidljiv objektivan razlog zbog čega se sklapa ugovor o radu na određeno vrijeme a taj se početni ugovor o radu na određeno vrijeme u tri navrata produživao s tim da ni kasnije nije u ugovoru naveden objektivan razlog za sklapanje ugovora o radu na određeno vrijeme.

6.2. Prema odredbi članka 12. stavka 1. ZR-a sklapanje ugovora o radu na određeno vrijeme moguće je samo iznimno i to u slučaju ako je prestanak takvog ugovora unaprijed određen rokom, ili izvršenjem određenog posla ili nastupanjem određenog događaja. Ništa od tih uvjeta nije navedeno u ugovoru o radu.

6.3. Nadalje, odredbom članka 12. stavka 7. ZR-a propisano je ako je ugovor o radu na određeno vrijeme sklopljen protivno odredbama ovog Zakona ili ako radnik nastaviti raditi kod poslodavca i nakon isteka vremena za koje je ugovor sklopljen, smatra se da je sklopljen na neodređeno vrijeme. Smisao odredbe članka 12. stavka 7. ZR-a je da se zaštiti radnike koji imaju kontinuirano sklopljene ugovore o radu na određeno vrijeme s istim poslodavcem i koji iz određenih razloga izbjegavaju na taj način sklapanje ugovora o radu na neodređeno vrijeme jer prema odredbi članka 12. stavka 1. ZR-a ugovor o radu na određeno vrijeme može se sklopiti iznimno za slučajeve koji su točno propisani zakonom te bi se u pravilu trebali sklapati na neodređeno vrijeme, s time da objektivni razlog u ugovoru mora biti naveden (članak 12. stavak 2. ZR-a).

6.4. Dakle, ako je ugovor o radu na određeno vrijeme sklopljen protivno odredbama ZR-a, a prema shvaćanju ovog suda to je bio slučaj u ovom predmetu, ili ako radnik nastavi raditi kod poslodavca nakon isteka vremena za koje je ugovor sklopljen, tada se smatra da je sklopljen ugovor o radu na neodređeno vrijeme, te dolazi do prerastanja ugovora o radu na određeno u ugovor o radu na neodređeno vrijeme.

6.5. Stoga je pravilnom primjenom članka 12. stavka 1. i 7. ZR-a trebalo zaključiti kako je ugovor o radu na određeno vrijeme sklopljen protivno ZR-a, pa da se tada smatra da je sklopljen ugovor o radu na neodređeno vrijeme.

7. Pozivanje tuženika sada u žalbi da je prvostupanjski sud pregledao ugovor o radu za radnicu S. Č. J. za navesti je da činjenica da tužitelj kao radnik nije stavljen u nepovoljniji položaj od drugih radnika nije od utjecaja na odluku o postavljenom tužbenom zahtjevu u situaciji kada je tužitelj dokazao odlučne činjenice za donošenje odluke u konkretnom slučaju.

8. Prihvaćajući tužbeni zahtjev u dijelu kojim se traži utvrđenje da je između stranaka sklopljen ugovor o radu, prvostupanjski je sud prihvatio i daljnji dio zahtjeva tužitelja (točka II. izreke) koji predstavlja kondemnatorni zahtjeve za izdavanje potvrde o sklopljenom ugovoru o radu na neodređeno vrijeme. Međutim, pravilno tuženik u žalbi tvrdi da nema mjesta prihvaćanju tužbenog zahtjeva koji tužitelj traži izdavanje potvrde o sklopljenom ugovoru o radu na neodređeno vrijeme jer da je tužba u tom dijelu nedopuštena. Naime, dopušteno je zahtijevati donošenje presude koja nadomješta neki ugovor, samo kada je to pravo određeno zakonom, a u konkretnom slučaju odredbe ZR-a ne predviđaju mogućnost da presuda zamjenjuje ugovor o radu na neodređeno vrijeme, pa je trebalo ukinuti presudu i odbaciti tužbu kojom tužitelj traži izdavanje potvrde sa sadržajem ugovora o radu.

9. Zbog navedenog trebalo je odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i na temelju odredbi članka 368. stavka 1. ZPP-a i članka 366. stavka 1. ZPP-a odlučiti kao u točkama I. i II. izreke ove odluke.

10. Zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka djelomično je osnovan, pa mu je shodno tom uspjehu (50%) sa žalbom priznat parnični trošak, dok je zahtjev za više zatraženo odbijen jer mu trošak ne pripada, zbog čega je odlučeno kao pod točkom III. izreke, ove odluke.

Split, 7. srpnja 2023.

Predsjednica vijeća:

Andrea Boras Ivanišević, v. r.