Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž-1369/2022-3
R E P U B L I K A H R V AT S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Tihane Pivac, kao predsjednice vijeća, Ane Grbavac kao suca izvjestitelja i članice vijeća, te Marijana Miletića, kao člana vijeća u pravnoj stvari tužiteljice L. K. iz R., OIB: ..., zastupane po pun. R. M. B., odvj. u P., protiv tužene E. & S. B. d.d., R., OIB: ..., zastupane po punomoćnicima odvjetnicima dr. M., K. & P. d.o.o., Z., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Puli- Pola, Stalne službe u Rovinju-Rovigno poslovni broj P-469/2022-39 od 13. srpnja 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 7. srpnja 2023.,
r i j e š i o j e
Ukida se presuda Općinskog suda u Puli-Pola, Stalne službe u Rovinju- Rovigno poslovni broj P-469/2022-39 od 13. srpnja 2022., te se predmet u ukinutom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:
I. Utvrđuje se ništetnom odredba o jednostranoj promjeni kamatne stope sadržane u ugovoru o kreditu broj: ... kojeg su tužiteljica kao korisnica kredita i tuženica kao kreditor sklopili dana 4. siječnja 2006., kao i u svim kasnijim aneksima koji su eventualno zaključeni, a kojom odredbom se kamatna stopa za vrijeme otplate kredita mijenjala jednostranom odlukom banke.
II. Utvrđuje se ništetnom odredba ugovora o kreditu broj: ... kojeg su tužiteljica kao korisnica kredita i tuženica kao kreditor sklopili dana 4. siječnja 2006., kao i u svim kasnijim aneksima kojima se glavnica i anuiteti kredita vežu za valutu švicarskog franka.
III. Nalaže se tuženici da tužiteljici isplati iznos 106.370,31 kuna (stošesttisućatristosedamdeset kuna i tridesetjednu lipu), zajedno sa zateznim kamatama koje teku na:
- iznos 211,70 kuna od 13. veljače 2006. godine do isplate;
- iznos 34,57 kuna od 1. ožujka 2008. godine do isplate;
- iznos 81,39 kuna od 1. travnja 2008. godine do isplate;
- iznos 299,03 kuna od 1. studenoga 2008. godine do isplate;
- iznos 62,80 kuna od 1. prosinca 2008. godine do isplate;
- iznos 342,53 kuna od 1. siječnja 2009. godine do isplate;
- iznos 371,24 kuna od 19. veljače 2009. godine do isplate;
- iznos 411,07 kuna od 11. ožujka 2009. godine do isplate;
- iznos 296,40 kuna od 15. travnja 2009. godine do isplate;
- iznos 436,67 kuna od 15. svibnja 2009. godine do isplate;
- iznos 395,99 kuna od 1. lipnja 2009. godine do isplate;
- iznos 317,85 kuna od 1. srpnja 2009. godine do isplate;
- iznos 9,84 kuna od 1. kolovoza 2009. godine do isplate;
- iznos 335,55 kuna od 11. kolovoza 2009. godine do isplate;
- iznos 397,98 kuna od 1. rujna 2009. godine do isplate;
- iznos 348,24 kuna od 1. listopada 2009. godine do isplate;
- iznos 348,36 kuna od 11. studenoga 2009. godine do isplate;
- iznos 432,16 kuna od 18. prosinca 2009. godine do isplate;
- iznos 449,93 kuna od 1. siječnja 2010. godine do isplate;
- iznos 511,96 kuna od 1. veljače 2010. godine do isplate;
- iznos 496,97 kuna od 1. ožujka 2010. godine do isplate;
- iznos 596,94 kuna od 15. travnja 2010. godine do isplate;
- iznos 632,92 kuna od 17. svibnja 2010. godine do isplate;
- iznos 614,43 kuna od 1. lipnja 2010. godine do isplate;
- iznos 463,91 kuna od 1. srpnja 2010. godine do isplate;
- iznos 432,02 kuna od 12. srpnja 2010. godine do isplate;
- iznos 827,00 kuna od 1. kolovoza 2010. godine do isplate;
- iznos 1.086,31 kuna od 9. rujna 2010. godine do isplate;
- iznos 497,81 kuna od 11. listopada 2010. godine do isplate;
- iznos 749,98 kuna od 1. studenoga 2010. godine do isplate;
- iznos 1.039,32 kuna od 1. prosinca 2010. godine do isplate;
- iznos 1.186,88 kuna od 1. siječnja 2011. godine do isplate;
- iznos 1.076,46 kuna od 1. veljače 2011. godine do isplate;
- iznos 96,76 kuna od 1. ožujka 2011. godine do isplate;
- iznos 1.001,90 kuna od 11. ožujka 2011. godine do isplate;
- iznos 995,56 kuna od 11. travnja 2011. godine do isplate;
- iznos 1.083,30 kuna od 19. svibnja 2011. godine do isplate;
- iznos 1.197,19 kuna od 1. lipnja 2011. godine do isplate;
- iznos 1.244,55 kuna od 1. srpnja 2011. godine do isplate;
- iznos 1.570,33 kuna od 1. kolovoza 2011. godine do isplate;
- iznos 1.524,25 kuna od 1. rujna 2011. godine do isplate;
- iznos 1.268,51 kuna od 1. listopada 2011. godine do isplate;
- iznos 1.119,04 kuna od 1. studenoga 2011. godine do isplate;
- iznos 1.101,64 kuna od 1. prosinca 2011. godine do isplate;
- iznos 1.165,93 kuna od 1. siječnja 2012. godine do isplate;
- iznos 1.237,74 kuna od 1. veljače 2012. godine do isplate;
- iznos 1.239,41 kuna od 1. ožujka 2012. godine do isplate;
- iznos 1.194,56 kuna od 1. travnja 2012. godine do isplate;
- iznos 1.209,30 kuna od 1. svibnja 2012. godine do isplate;
- iznos 1.236,95 kuna od 1. lipnja 2012. godine do isplate;
- iznos 1.210,67 kuna od 1. srpnja 2012. godine do isplate;
- iznos 1.212,63 kuna od 1. kolovoza 2012. godine do isplate;
- iznos 1.187,37 kuna od 1. rujna 2012. godine do isplate;
- iznos 1.137,36 kuna od 1. listopada 2012. godine do isplate;
- iznos 1.194,92 kuna od 1. studenoga 2012. godine do isplate;
- iznos 1.211,36 kuna od 1. prosinca 2012. godine do isplate;
- iznos 1.212,63 kuna od 1. siječnja 2013. godine do isplate;
- iznos 1.129,29 kuna od 1. veljače 2013. godine do isplate;
- iznos 1.182,92 kuna od 1. ožujka 2013. godine do isplate;
- iznos 1.197,44 kuna od 1. travnja 2013. godine do isplate;
- iznos 1.165,28 kuna od 1. svibnja 2013. godine do isplate;
- iznos 747,77 kuna od 1. lipnja 2013. godine do isplate;
- iznos 326,57 kuna od 13. lipnja 2013. godine do isplate;
- iznos 297,70 kuna od 8. srpnja 2013. godine do isplate;
- iznos 750,43 kuna od 15. srpnja 2013. godine do isplate;
- iznos 1.083,74 kuna od 1. kolovoza 2013. godine do isplate;
- iznos 1.114,37 kuna od 1. rujna 2013. godine do isplate;
- iznos 557,12 kuna od 1. listopada 2013. godine do isplate;
- iznos 630,85 kuna od 11. listopada 2013. godine do isplate;
- iznos 1.149,50 kuna od 1. studenoga 2013. godine do isplate;
- iznos 1.168,76 kuna od 1. prosinca 2013. godine do isplate;
- iznos 1.184,52 kuna od 1. siječnja 2014. godine do isplate;
- iznos 667,99 kuna od 1. veljače 2014. godine do isplate;
- iznos 696,02 kuna od 1. ožujka 2014. godine do isplate;
- iznos 681,63 kuna od 1. travnja 2014. godine do isplate;
- iznos 653,65 kuna od 1. svibnja 2014. godine do isplate;
- iznos 641,00 kuna od 1. lipnja 2014. godine do isplate;
- iznos 646,55 kuna od 1. srpnja 2014. godine do isplate;
- iznos 681,78 kuna od 1. kolovoza 2014. godine do isplate;
- iznos 717,75 kuna od 1. rujna 2014. godine do isplate;
- iznos 714,56 kuna od 1. listopada 2014. godine do isplate;
- iznos 732,62 kuna od 1. studenoga 2014. godine do isplate;
- iznos 758,59 kuna od 1. prosinca 2014. godine do isplate;
- iznos 748,02 kuna od 1. siječnja 2015. godine do isplate;
- iznos 762,71 kuna od 1. veljače 2015. godine do isplate
- iznos 762,71 kuna od 1. ožujka 2015. godine do isplate;
- iznos 762,71 kuna od 1. travnja 2015. godine do isplate;
- iznos 762,71 kuna od 1. svibnja 2015. godine do isplate;
- iznos 1.132,73 kuna od 5. lipnja 2015. godine do isplate;
- iznos 762,73 kuna od 1. srpnja 2015. godine do isplate;
- iznos 762,72 kuna od 4. kolovoza 2015. godine do isplate;
- iznos 762,71 kuna od 1. rujna 2015. godine do isplate;
- iznos 34.221,79 kuna od 30. rujna 2015. do isplate, po stopi od 15% godišnje do 31. prosinca 2007., od 1. siječnja 2008. po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015., od 1. kolovoza 2015. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.
IV. Utvrđuje se ne postoji novčana tražbina tuženice prema tužiteljici u iznosu 5.735,82 kuna zajedno sa zateznim kamatama tekućim na iznose:
- 8,50 kuna od 2. veljače 2006. godine pa do isplate;
- 74,91 kuna od 2. ožujka 2006. godine pa do isplate;
- 98,83 kuna od 2. travnja 2006. godine pa do isplate;
- 89,80 kuna od 2. svibnja 2006. godine pa do isplate;
- 81,01 kuna od 2. lipnja 2006. godine pa do isplate;
- 98,43 kuna od 2. srpnja 2006. godine pa do isplate;
- 103,81 kuna od 2. kolovoza 2006. godine pa do isplate;
- 73,25 kuna od 2. rujna 2006. godine pa do isplate;
- 83,23 kuna od 2. listopada 2006. godine pa do isplate;
- 81,48 kuna od 2. studenoga 2006. godine pa do isplate;
- 95,66 kuna od 2. prosinca 2006. godine pa do isplate;
- 136,01 kuna od 2. siječnja 2007. godine pa do isplate;
- 163,13 kuna od 2. veljače 2007. godine pa do isplate;
- 150,54 kuna od 2. ožujka 2007. godine pa do isplate;
- 157,89 kuna od 2. travnja 2007. godine pa do isplate;
- 226,55 kuna od 2. svibnja 2007. godine pa do isplate;
- 243,42 kuna od 2. lipnja 2007. godine pa do isplate;
- 265,68 kuna od 2. srpnja 2007. godine pa do isplate;
- 265,51 kuna od 2. kolovoza 2007. godine pa do isplate;
- 235,03 kuna od 2. rujna 2007. godine pa do isplate;
- 280,40 kuna od 2. listopada 2007. godine pa do isplate;
- 281,51 kuna od 2. studenoga 2007. godine pa do isplate;
- 249,68 kuna od 2. prosinca 2007. godine pa do isplate;
- 253,16 kuna od 2. siječnja 2008. godine pa do isplate;
- 193,90 kuna od 2. veljače 2008. godine pa do isplate;
- 146,51 kuna od 2. ožujka 2008. godine pa do isplate;
- 99,69 kuna od 2. travnja 2008. godine pa do isplate;
- 209,51 kuna od 2. svibnja 2008. godine pa do isplate;
- 240,00 kuna od 2. lipnja 2008. godine pa do isplate;
- 206,69 kuna od 2. srpnja 2008. godine pa do isplate;
- 273,09 kuna od 2. kolovoza 2008. godine pa do isplate;
- 258,16 kuna od 2. rujna 2008. godine pa do isplate;
- 192,57 kuna od 2. listopada 2008. godine pa do isplate;
- 118,28 kuna od 2. prosinca 2008. godine pa do isplate, i to do dana 31. prosinca 2007. po stopi koju određuje čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 1. siječnja 2008. do isplate s kamatama po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 51/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21 - u danjem tekstu ZOO), koja se do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.
V. Utvrđuje se ne postoji novčana tražbina tuženice prema tužiteljici u iznosu 2.536,49 CHF zajedno sa zateznim kamatama tekućim na slijedeće iznose:
- 1,77 CHF od 2. studenoga 2011. godine do isplate;
- 1,77 CHF od 2. prosinca 2011. godine do isplate;
- 1,78 CHF od 2. siječnja 2012. godine do isplate;
- 1,77 CHF od 2. veljače 2012. godine do isplate;
- 1,78 CHF od 2. ožujka 2012. godine do isplate;
- 1,78 CHF od 2. travnja 2012. godine do isplate;
- 1,78 CHF od 2. svibnja 2012. godine do isplate;
- 1,78 CHF od 2. lipnja 2012. godine do isplate;
- 1,79 CHF od 2. srpnja 2012. godine do isplate;
- 1,79 CHF od 2. kolovoza 2012. godine do isplate;
- 1,79 CHF od 2. rujna 2012. godine do isplate;
- 1,80 CHF od 2. listopada 2012. godine do isplate;
- 1,79 CHF od 2. studenoga 2012. godine do isplate;
- 1,80 CHF od 2. prosinca 2012. godine do isplate;
- 1,78 CHF od 2. siječnja 2013. godine do isplate;
- 1,77 CHF od 2. veljače 2013. godine do isplate;
- 1,78 CHF od 2. ožujka 2013. godine do isplate;
- 1,78 CHF od 2. travnja 2013. godine do isplate;
- 1,78 CHF od 2. svibnja 2013. godine do isplate;
- 1,78 CHF od 2. lipnja 2013. godine do isplate;
- 1,79 CHF od 2. srpnja 2013. godine do isplate;
- 1,79 CHF od 2. kolovoza 2013. godine do isplate;
- 1,79 CHF od 2. rujna 2013. godine do isplate;
- 1,80 CHF od 2. listopada 2013. godine do isplate;
- 1,79 CHF od 2. studenoga 2013. godine do isplate;
- 1,80 CHF od 2. prosinca 2013. godine do isplate;
- 1,82 CHF od 2. siječnja 2014. godine do isplate;
- 128,11 CHF od 2. veljače 2014. godine do isplate;
- 127,74 CHF od 2. ožujka 2014. godine do isplate;
- 127,36 CHF od 2. travnja 2014. godine do isplate;
- 126,98 CHF od 2. svibnja 2014. godine do isplate;
- 126,61 CHF od 2. lipnja 2014. godine do isplate;
- 126,21 CHF od 2. srpnja 2014. godine do isplate;
- 125,83 CHF od 2. kolovoza 2014. godine do isplate;
- 125,44 CHF od 2. rujna 2014. godine do isplate;
- 125,04 CHF od 2. listopada 2014. godine do isplate;
- 124,65 CHF od 2. studenoga 2014. godine do isplate;
- 124,25 CHF od 2. prosinca 2014. godine do isplate;
- 123,84 CHF od 2. siječnja 2015. godine do isplate;
- 123,44 CHF od 2. veljače 2015. godine do isplate;
- 123,03 CHF od 2. ožujka 2015. godine do isplate;
- 122,62 CHF od 2. travnja 2015. godine do isplate;
- 122,21 CHF od 2. svibnja 2015. godine do isplate;
- 121,78 CHF od 2. lipnja 2015. godine do isplate;
- 121,36 CHF od 2. srpnja 2015. godine do isplate;
- 120,94 CHF od 2. kolovoza 2015. godine do isplate;
- 120,51 CHF od 2. rujna 2015. godine do isplate;
i to do dana 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja.
VI. Nalaže se tuženici naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu 19.716,50 (devetnaesttisućasedamstošesnaest kuna i pedeset lipa), zajedno sa zateznim kamatama koje teku na navedeni iznos od dana donošenja ove presude 13. srpnja 2022. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku 15 dana.
VII. Odbija se tuženičin zahtjev za naknadom troškova parničnog postupka.
2. Protiv prvostupanjske presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22-dalje: ZPP), predlažući da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu i tužbeni zahtjev tužiteljice odbije u cijelosti uz naknadu troškova tuženiku, podredno presudu ukine i predmet vrati na ponovno postupak prvostupanjskom sudu.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba tuženika je osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje ništetnim pojedinih odredbi Ugovora o kreditu kojeg su stranke zaključile 4. siječnja 2006. te kasnijim Aneksima a glede promjenjive kamatne stope i valutne klauzule i povrat preplaćenih iznosa koje je tužiteljica preplatila s osnova ništetne ugovorene valutne klauzule u CHF i promjenjive kamatne stope, kao i prigovor prijeboja.
6. Prvostupanjski sud je utvrdio ništetnim dijelove odredbi Ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli pozivajući se na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. i presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revt-249/2014 od 9. travnja 2015., te presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. i Vrhovnog suda Rev-221/2018 od 3. rujna 2019. Tako je zaključio da su odredbe Ugovora o kreditu od dana 4. siječnja 2006. ništetne u dijelu u kojem se odnose na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu, te je pozivom na odredbu članak 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 u daljnjem tekstu: ZOO) tuženiku naložio da tužiteljici isplati, temeljem Ugovora o kreditu u utuženom razdoblju na ime promjenjive kamatne stope i ništetne valutne klauzule iznos od 106.307,31 kuna sve s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dospijeća pojedinih mjesečnih iznosa do isplate, pri čemu je primijenio odredbe članka 81. 82. i 90. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03, u daljnjem tekstu: ZZP) te odredbe članak 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09), ukazujući i na odredbe članka 247., 322., 323., 324., 327., 215., 245., 1111., 1115. i 1165. ZOO, smatrajući da nije osnovan prigovor zastare. Naime, Vrhovni sud Republike Hrvatske da je u svojoj presudi i rješenju broja: Rev 2245/17-2 od 20. ožujka 2018. jasno obrazložio pitanje zastare na 7. stranici predzadnjem odlomku obrazloženja gdje se navodi: „Prema shvaćanju revizijskog suda pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO/05 te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe (ovdje 13. lipnja 2014. i 14. lipnja 2018.), zbog čega zastara nije nastupila.“ Kako je tužiteljica podnijela predmetnu tužbu 4. lipnja 2019., a zastara počinje teći ispočetka tek od 13. lipnja 2014. za promjenjivu kamatnu stopu a od 14. lipnja 2018. za valutnu klauzulu (čl. 245. st. 1. i 3. ZOO), to onda znači da je tužiteljica podnijela tužbu unutar zastarnih rokova i to općeg roka zastare pet godina (čl. 225. ZOO) radi isplate.
7. Prilikom donošenja te odluke polazi od stava da tužiteljica nije podmirena u cijelosti odnosno da nije obeštećen i doveden u ravnopravni položaj sklapanjem Aneksa uz ugovor o kreditu broj: ... od 4. siječnja 2006. i da istim nije otklonjena ranija neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih stranaka niti je uslijed nepoštenih i ništetnih odredbi o promjenjivim ugovornim kamatnim stopama i valutnoj klauzuli opisanim u točkama I., II. i III. izreke presude zbog čega da je nastala razlika anuiteta u iznosu od 106.370,31 kuna koji predstavlja razliku plaćenog i onog što bi se platilo da se redovna kamata obračunavala prema početnoj stopi redovne kamate naznačenoj u ugovoru o kreditu (početna kamatna stopa 4,75%) i da je primijenjen tečaj na dan isplate kredita tužiteljici nadoknađena puna šteta (restitucija) koja je nastala u vidu pretplaćenih kamata i razlike u valutnom tečaju, pa da je slijedom toga, imajući na umu stručno izrađeni nalaz i mišljenje vještaka D. B. kojeg je sud prihvatio kao vjerodostojan budući su u istom razrađena sva pitanja odnosno okolnosti na koje je sud ukazao u svom rješenju, valjalo tužbeni zahtjev tužiteljice prihvatiti kao osnovan. Što se tiče razlike nedospjele glavnice na dan konverzije ona da iznosi 34.221,93 kuna koji iznos da je vještak dobio odbivši od 482.148,06 kuna glavnicu nakon konverzije iznosa od 447.926,12 kuna što da predstavlja nedospjelu glavnicu u otplati i ostatak vrijednosti. Sveukupno iznos preplate 72.148,38 kuna i razlika iznosa nedospjele glavnice 34.221,93 kuna da zbrojeno iznosi 106.370,31 kuna. Stoga da je sud donio odluku kao u točki III. izreke presude i naložio tuženiku da tužiteljici isplati iznos 106.370,31 kuna počevši od iznosa 211,70 kuna zajedno sa zateznim kamatama od dana preplate 13. veljače 2006. do isplate i završivši sa iznosom razlike nedospjele glavnice 34.221,79 zajedno sa zateznim kamatama od dana konverzije 30. rujna 2015. do isplate, sve sukladno čl. 29. st. 1. i 2. i čl. 1115. ZOO-a od dana preplate do isplate. Tužiteljica da je bila ovlaštena i ima pravo tražiti od tuženika da joj vrati i razlike u neotplaćenoj i nedospjeloj glavnici u iznosu 34.221,79 kuna, zajedno sa zateznim kamatama od 30. rujna 2015. do isplate jer ona (glavnica) također sadrži novčane iznose izračunate na temelju ništetnih odredbi preplaćenih na osnovu promjene tečaja i kamatne stope, a sve kako bi tužiteljica ostvarila pravo na potpunu restituciju, u protivnom sukladno valjanom Aneksu Ugovora o kreditu tužiteljica da će i ubuduće morati plaćati nešto što je utvrđeno ništetnim i pravno nevaljanim, obzirom da je ugovor o kreditu sklopljen 2006. na rok 20 godina (240 mjeseci). Ista da ima pravo na povrat samo više plaćenih novčanih iznosa tzv. pozitivnu preplatu, a tuženik da nema pravo umanjivati te pozitivne preplate tzv. negativnim preplatama ili ih eventualno staviti u prijeboj, jer nije tužiteljica stekla nešto od tuženika, već upravo suprotno tuženik da je stekao od tužiteljice dio imovine (novac) primjenjujući povišeni tečaj na ratu kredita, i povećanu kamatnu stopu, a koji su tečaj, odnosno valutna klauzula i promjenjivost kamatne stope utvrđeni ništetnim u postupku kolektivne zaštite prava i interesa potrošača. Tužiteljica da nije primila od tuženika nikakav iznos pa da bi ga bila u obvezi vratiti, kako to implicira tuženik. Dodatno, sve i da postoji potraživanje tuženika prema tužiteljici, tada da bi se radilo o tražbini koja je nastala namjernim prouzročenjem štete, a koja tražbina da ne može prestati prijebojem sukladno odredbi iz čl. 200. toč. 3. ZOO, koja propisuje da ne može prestati prijebojem tražbina nastala namjernim prouzročenjem štete. Stoga da je sud pozivom na odredbe iz čl. 338. st. 3. u svezi s čl. 333. st. 3. ZPP utvrdio da ne postoje novčane tražbine tuženika prema tužiteljici pa da je donio odluku kao u točki IV. i V. izreke presude.
8. Ovaj drugostupanjski sud se za sada ne može složiti sa zaključkom suda prvog stupanja, jer je žalbenim navodima doveden u sumnju.
9. Naime, sud prvog stupnja posve zanemaruje činjenicu da su stranke dana 12. siječnja 2016. Izjavom o prihvati izračuna konverzije izmijenile odredbe osnovnog ugovora, a temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“, broj 102/15, dalje: ZID ZPK/15), na način da su ugovor konvertirale u EUR.
10. U svezi s pitanjem valjanosti i pravnim učincima sporazuma o konverziji sklopljenog na osnovi ZID ZPK/15 izjasnio se Vrhovni sud Republike Hrvatske u oglednom sporu broj Gos-1/2019 rješenjem od 4. ožujka 2020.:
„Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“, broj 102/15) ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.“
11. Nadalje, Vrhovni sud u obrazloženju zauzetog pravnog shvaćanja ističe da je ZID ZPK poseban zakon (lex specialis) u odnosu na opća pravila obveznog prava, odnosno ZOO, te da je riječ o izvanrednoj, jednokratnoj i retroaktivnoj mjeri (intervenciji) zakonodavca, kao i da ne mogu opća pravila ZOO o ništetnosti ili izostajanju pravnih učinaka u dijelu u kojem su u eventualnoj koliziji s režimom ZID ZPK o konverziji, dovesti do ništetnosti ili nepostojanja sporazuma o konverziji pod pretpostavkom da je sporazum sklopljen sukladno prisilnim propisima ZID ZPK-a.
12. Sporazum bez obzira je li sklopljen u formi tzv. dodatka - aneksa ili ugovora predstavlja novu pravnu osnovu koja svoje izvorište ima u prisilnom propisu ocijenjenom suglasnim s Ustavom Republike Hrvatske (rješenje Ustavnog suda RH broj U-I-3685/2015 i dr. od 4. travnja 2017.).
13. Slijedom iznesenog, kao odlučno u postupku je trebalo utvrditi je li dodatak ugovora o kreditu sklopljen u skladu s uvjetima iz ZID ZPK, jer ako jeste, radilo bi se o valjanom sporazumu o konverziji koji proizvodi pravne učinke, te kojim je uspostavljena nova pravna osnova u pogledu prava i obveza ugovornih strana.
14. Pritom je skrenuti pozornost kako se u rješenju Vrhovnog suda RH broj Gos- 1/2019 također ukazuje da su oni sporazumi o konverziji koji su sklopljeni u skladu s ZID ZPK valjani i proizvode pravne učinke bez obzira što je pravomoćno presuđeno da su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli izraženoj u CHF.
15. Posebice glede postojanja, odnosno nepostojanja interesa za zahtjeve da se utvrde ništetnima pojedine odredbe ugovora o kreditu prethodno vezanih uz CHF, treba reći da se u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2868/2018-2 od 12. veljače 2019. Vrhovni sud Republike Hrvatske izjasnio da bez obzira na sklapanje dodatka ugovora o kreditu tužitelji imaju pravni interes i ovlašteni su tražiti ništetnost pojedinih ugovornih odredbi, kako bi na temelju toga mogli ostvariti neka eventualna prava koja im pripadaju, a uglavnom je riječ o kondemnatornim novčanim zahtjevima.
16. Dakle, potrebno je utvrditi je li konverzija napravljena zakonito i računski točno, iznos preplate iz članka 19.c stavak 1. točka 5. ZID ZPK ako je ona utvrđena, odnosno manje plaćeni iznos iz članka 19.c stavak 1. točka 6. ZID ZPK ako je on utvrđen, kao i postoje li razlozi eventualne nevaljanosti ugovora koji izviru iz općeg obveznog uređenja, neovisnih o posebnom zakonskom uređenju ZID ZPK (npr. poslovna nesposobnost), te je li njome uspostavljena (ili barem ublažena) narušena ravnoteža u odnosima trgovaca i potrošača.
17. Navedena utvrđenja predstavljaju relevantne okolnosti koje Vrhovni sud RH spominje i u svojem rješenju iz oglednog spora i to kao eventualne osnove za postavljanje deklaratornih i kondemnatornih zahtjeva potrošača koji su konvertirali svoj kredit.
18. Kako je u rečenom ostvaren žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, valjalo na temelju odredbe članka 370. ZPP ukinuti presudu suda prvog stupnja i predmet vratiti istom sudu radi održavanja nove glavne rasprave.
19. U nastavku postupka sud prvog stupnja razmotriti će ono na što je u ovoj odluci ukazano (dakle, je li osnovan deklaratorni i kondemnatorni zahtjev korisnika kredita nakon sklopljenog sporazuma o konverziji), nakon čega će ponovno odlučiti o zahtjevu tužiteljice, a time i o ukupnim troškovima postupka, i to na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, odnosno na temelju rezultata cjelokupnog postupka - odlukom o predmetu spora s obrazloženjem prema odredbi članka 338. stavak 4. ZPP.
U Splitu 7. srpnja 2023.
Predsjednica vijeća:
Tihana Pivac, v. r.
