Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

ex vojarna „Sv. Križ„ Dračevac

Psp-138/2018

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Općinski sud u Splitu, po sutkinji toga suda Maji Anušić, u pravnoj stvari tužitelja A. Ž., OIB: …, zastupana po

punomoćniku D. P., odvjetnik u S., protiv tuženika pod 1) S. Š. iz

S., i pod 2) B. ( ex B.) Š. iz S., oboje

zastupani po punomoćniku V. L., odvjetnik u S., radi smetanja posjeda, na održanoj glavnoj i javnoj raspravi zaključenoj dana 22.svibnja 2023. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, te tužitelja i tuženika pod 1) osobno, dana 7.srpnja 2023.

r i j e š i o  j e

I. Tuženik pod 1) S. Š. smetao je tužiteljicu u posljednjem mirnom suposjedu kuće izgrađene na čest.zem 472/3, č.z 473/1 i č.z 473/3, površine 188,20 m2 te garaže izgrađene na č.zem 472/2 površine 29 m2, kao i posjedu okućnice i vrta smještene na č.z. 472/1,/2,/3,/4 i 473/1,/2,/3,/4/ i 5 time što je tijekom lipnja i početkom srpnja 2018. promijenio bravu na ulazu u kuću, srušio južni zid vrta u širini od 2,5 metara, te izmijenio namjenu unutrašnjosti kuće, premjestio stvari i počeo bez suglasnosti tužiteljice, a zasigurno i bez ovlaštenja nadležnih tijela državne uprave istu iznajmljivati turistima; dok se u odnosu na dio tužbenog zahtjeva koji glasi: " isjekli i uklonili postojeću živicu –obraslo grmlje uz suhozid nekretnine, izradili popločanu pješačku stazu i to baš od srušenog dijela suhozida u pravcu sjevera pa sve do ulaza u obiteljsku kuću istočnog dijela kuće na ulazu u kuću s južne strane, a ovaj puteljak je izgrađen preko više čestica vrtova i okućnica" tužba odbacuje.

II. Dužan je tuženik pod 1) uspostaviti ranije suposjedovno stanje na način da vrati staru bravu ili postavi novu i tužiteljici preda ključeve nove brave na ulaznim vratima obiteljske zgrade anagrafske oznake, da zazida južni ulaz u imanje stranaka, da vrati sve stvari koje su postojale u kući stranaka na način kako su bile smještene prije čina smetanja, sve u roku od 3 dana, a u protivnom je ovlaštena tužiteljica izvesti sve radove na račun i teret tuženika.

III. Tuženiku pod 1) se zabranjuje ovakvo ili slično smetanje suposjeda tužiteljice ubuduće.

IV. Odbija se tužbeni zahtjev u cijelosti u odnosu na tuženu pod 2) B. Š., kao neosnovan.

V. Dužan je tuženik pod 1) nadoknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 882,61 eura / 6.650,00 kuna, u roku od 15 dana.

VI. Odbija se prijedlog tužitelja za donošenje privremene mjere koja glasi:

„Nalaže se tuženicima da u roku od 3 dana od ovog rješenja o privremenoj mjeri predaju tužiteljici ključeve ulaznih vrata u obiteljsku zgradu anagrafske oznake , te istoj ili članu njezine obitelji omoguće uredan suposjed obiteljske kuće na adresu , sve pod prijetnjom novčane kazne od 10.000,00 kuna, koja će se za slučaj neizvršenja ove privremene mjere od tuženika naplatiti i izreći mu se nova stroža kazna. Žalba protiv ovog rješenja o određivanju privremene mjere nije dopušten." kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da su stranke suvlasnici i to tužiteljica te tužena pod 2) kao i V. B. nekretnina i obiteljske zgrade oznake .., u S. na

predjelu T. koje nekretnine se sastoje od čest.zem 472/1,/2,/3,/4 i 473/1,/2,/3,/4,/5 sve k.o S. ( nove oznake po usklađenju s geodetskim elaboratima br.618/68, 2966/71 i 1212/88) a u katastarskom posjedovnom listu br. 6462 označene kao kat.čest. 8059/1-kanal/2 – neplodno/3 –cesta /3 – kanal/4- kanal; 8060/1-vinograd;/2-vinograd; 8061/1-zgrada,/ 1- dvor, / 2-oranica,/ 2- garaža,/3 – dvor,/ 4 – dvor,/5 – oranica i /6-vinograd.

2. Nadalje, da predmetne nekretnine u naravi predstavljaju obiteljsku kuću izgrađenu na čest.zem 472/3, č.z. 473/1 i č.z. 473/3, površine 188,20 m2 te garažu izgrađenu na č.zem 472/2 površine 29 m2 s dodatnim poboljšicama i prostorima, a ostatak od svih čestica predstavlja ograđeno dvorište s vrtom uz predmetnu obiteljsku zgradu površine od preko 2000 m2, s ulaznim vratima na nekretnine s zapadne strane istih.

3. Nadalje, da je predmetna nekretnina oduzeta ranijim vlasnicima F. B. ud pok. J. za 6/10 dijela, te V. B. pok. J., M. B. pok. J., T. B. pok.

J. i B. B. pok. J. svakom za 1/10. Nadalje, da su umrli F. B., a

naslijedili su je V. B. i M. B., koji kao ni nasljednici pok. M. B. rođ B. nisu podnijeli zahtjev za naknadu te su podnositelji zahtjeva B. Š.

rođ. B. te A. ( T. ) B., oboje nasljednici F. i J. B.. Nadalje, da se

pred Upravnim sudom vodi upravni spor pod brojem Uslnoi-15/18-5.

4. Nadalje, tužiteljica navodi da je kao nasljednica A. B. ( izvanbračnog supruga) te njegova brata V. B. vlasnica barem 1/10 dijela obiteljske kuće

koji nikada nije isplaćen V. B. niti njegovu bratu A. B. te da G. S.

ustraje u predmetu Klasa: UP-I-943-05/14-01/02 kojim žele samo tužiteljici naknaditi suvlasnički dio predmetne obiteljske kuće što punomoćnik iste godinama (i u interesu tuženika) odbija, pa da nije jasno takvo ponašanje tuženika.

5. Naime, tužiteljica navodi da tuženici bez ovlaštenja i suglasnosti mijenjaju posjedovno stanje na način da iznajmljuju turistima konačište i to rade na crno jer nisu vlasnici ni najmanjeg dijela predmetne obiteljske zgrade, nadalje, da su tuženici u periodu od sredine lipnja pa do prve trećine srpnja 2018., za što je tužiteljica saznala 6.srpnja 2018., u cijelosti promijenili postojeće posjedovno stanje stranaka srušivši zid južnog dijela vrta te uklonili živicu sa zida. Nadalje, da su formirali drugi ulazni put u kuću, promijenili brave na ulaznim južnim vratima u kuću te većim dijelom ispraznili prostor obiteljske kuće od stvari koje su pripadale tužiteljici kao nasljednici pok. supruga A. B., a njemu nasljeđivanjem brata V. B., te

su tuženici bez pitanja i suglasnosti tužiteljice pokušali otetti istoj posjed predmetnih nekretnina te samovlasno počeli iznajmljivati turistima prostor za noćenje a pri tome su promijenili brave na ulaznim vratima u obiteljsku kuću i ključ iste nisu predali tužiteljici, niti su početkom srpnja tužiteljici dozvolili ulaz na imanje.

6. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da postoje 3 stambene jedinice te da je jugoistočni dio u posjedu tuženika, nadalje, da je u zapadnom dijelu nakon smrti V. B. stanovao A. B. dok je na zapadnom dijelu još jedna manja stambena jedinica u posjedu V. B.. Nadalje, da je netočno da tuženi koriste 90 % predmetne nekretnine jer tuženik pod 1) koristi dio koji je njegova majka (tužena pod 2) zatražila u povratu imovine, a u dogovoru sa A. B., koji da je izabrao koristiti zapadni dio nekretnine. Nadalje, ističe da su radovi bili nužni za održavanje nekretnine, da je ulaz na južnom dijelu postojao oduvijek, te se isti moralo sanirati. Ističe prigovor prekluzije te promašene pasivne legitimacije u odnosu na tuženu pod 2).

7. U dokaznom postupku izveden je dokaz očevidom na licu mjesta, pregledom dokumentacije koja je dostavljena uz tužbu ( rješenje UP/II-942-01/16-01/35, Ur.broj 514-04-02-01-01-17-02 od 27.studenog 2017., rješenje o rasporedu naknadno pronađene imovine O-3231/11, rješenja o nasljeđivanju O-4719/16, rješenja o nasljeđivanju broj O-856/10, preslike tužbe iz predmeta ovog suda broj P-4070/09) te dokumentacije dostavljene uz odgovor na tužbu ( shematski prikaz objekta, fotografije) saslušanjem parničnih stranaka. Temeljem tako provedenih dokaza, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, sukladno odredbi čl. 8 Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03 i 84/08 dalje ZPP), ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

8. Očevidom na licu mjesta uz nazočnost vještaka mjernika T. Č.,

dipl.ing.geo. punomoćnik tužitelja pokazuje na licu mjesta zelenu kapiju za koju navodi da prije srpnja 2018. nije postojala te da nikada prolaz nije tu bio zadnjih 50 godina, te da je uklonjen zid u širini zelenih vrata i napravljen je puteljak od zelenih vrata do kuće, a radi se o popločanom putu širine cca 1 m, koji prije srpnja 2018.g. da nije postojao.

9. Vješak utvrđuje da pokazana željezna vrata i južni dio kameno popločane staze se nalaze na (k.č. 8061/3), a o z.k.č.z. će se očitovati u svom nalaz i mišljenju. Nadalje, sjeverni dio kamenom popločane staze se nalazi na dijelu č.z.472/3 (k.č.z.8060/2). Nadalje, navodi da ovom stazom se može prići objektu anagrafske oznake Trstenik 5.

10. Nadalje, tuženik pod 1) navodi da on predmetni zid nije rušio već je isti pao, da je tu bio suhozid, ispod kojeg su u vrtu bila stabla lovora. Nadalje, da je V. B. doveo radnika koji je posjekao stabla koja su bila duž cijelog zida sa unutarnje strane parcele, na dijelu gdje su sada vrata, ista su posjećena i izvađeno je korijenje, a punomoćnik tužitelja ne spori da su tu posječena stabla s tim da tvrdi da je to učinio tuženik.

11. Nadalje, utvrđeno je da se prilazi popločanom stazom do objekta.

Nadalje, vještak navodi, kada je pristupio istočnom dijelu objekta, da u naravi isti predstavlja samostalnu uporabu cjelinu, a na licu mjesta utvrđeno je da istu koristi tuženik pod 1) sa ženom i djetetom te kao pripadak tom stanu pokazuje i šupu. Nadalje, pregledom objekta utvrđuje se da se u stan ulazi kroz stara drvena vrta sa staklom / svjetlarnikom, a sastoji se od kuhinje, dvije sobe i WC. Nadalje, da prostor iznutra nije renoviran, a na prozorima su drvene škure. Tuženik pod 1) tvrdi da predmetni stan ima cca 45m2.

12. Nadalje, uz južni dio objekta prilazi se na zapadnu stranu objekta i vidljiv je glavni kolni ulaz sa ulice T.. Nadalje, prilaz zapadnom dijelu objekta natkriven je starom zelenom nadstrešnicom kojim se dolazi do zapadnog dijela objekta u kojem živi V. B. sa obitelji. Uokolo objekta je vrt (sa južne i zapadne strane).

12.1 Vještak navodi da se u naravi radi o dvije samostalne uporabne cjeline i to od manje sjevernije koja se sastoji od hodnika, kuhinje, wc i sobe te druge samostalne uporabne cjeline koja se sastoji od hodnika, tri prostorije sa prozorima na jug. Ova samostalna uporabna cjelina ima cca 55 m2. Ove tri samostalne cjeline zajedno predstavljaju objekt anagrafske oznake , koji se nalazi na č.z. 473/1

(k.č.z.8061/1) i na č.z.473/3 (k.č.z.8061/4).

12.2. Nadalje, u širini cca 1,5 m oko objekta se nalazi betonska staza kojom je moguća komunikacija između samostalnih uporabnih cjelina. Cijeli posjed zajedno s objektom se nalazi na više čestica koje su nastale parcelacijom temeljem lokacijske dozvole u funkciji izgradnje ceste koja nije izgrađena, a Grad S. je upisan kao vlasnik i posjednik predmetnih čestica i ostalih čestica na kojima se nalazi opisani posjed. Pokazani posjed kao i sami objekt su relativno u zapuštenom stanju. Na licu mjesta upitan V. B. navodi da koristi zapadni dio objekta zadnjih 15-20

godina.

13. Iz nalaza i mišljenja vještaka T. Č. proizlazi da je na očevidu tužitelj kao predmet očevida pokazao zelenu kapiju (u prilogu na Prikazu lica mjesta i na slici 1. linija označeno slovima A i B) za koju tvrdi da je postavljena nakon srpnja, 2018. god. Isto tako je pokazao i kamenom popločanu pješačku stazu (u prilogu na Prikazu lica mjesta i slikama tijelo označeno slovima A B C D E F G H A) kojom se od zelene kapije, tj od Ulice T., dolazi do istočnog dijela objekta anagrafske oznake Trstenik 5.

13.1. Nadalje, tuženik ad1/ je pokazao istočni dio objekta anagrafske oznake T. (u prilogu na Prikazu lica mjesta i na slici 2. označeno slovom I) kao samostalnu uporabnu cjelinu u njegovom posjedu.

13.2. Na temelju očevida na licu mjesta, podataka izvađenih iz zemljišnika i katastra, te koordinatnog preklopa aviosnimka sa kat. planom ovog područja vještak je utvrdio da se:

- zelena kapija i južni dio kamenom popločane pješačke staze nalaze na dijelu čest. zem. 473/2 (kat. čest. zem. 8061/3) (u prilogu na Prikazu lica mjesta i slikama tijelo značeno slovima A B C H A);

- dio kamenom popločane pješačke staze se nalazi na dijelu čest. zem. 473/4 (kat. čest. zem.

8061/6) (u prilogu na Prikazu lica mjesta i slikama tijelo značeno slovima C D E G H C);

- dio kamenom popločane pješačke staze se nalazi na dijelu čest. zem. 472/3 (kat. čest. zem.

8060/2) (u prilogu na Prikazu lica mjesta i slikama tijelo značeno slovima E F G E).

14. Među strankama nije sporno, dakle, da je tuženik pod 1) postavio željeznu kapiju na ulazu u nekretninu sa južne strane, niti da je popločao stazu do ulaza u jugoistočni dio objekta, koji nesporno koristi, u naravi stan od cca 45 m2.

15. Među strankama je sporno je li tuženik pod 1) preinakama na ulazu u vrt i u samom vrtu te useljenjem u stan na jugoistočnom dijelu objekta sa svojom obitelji isključio tužiteljicu iz dotadašnjeg mirnog suposjeda nekretnine, odnosno je li time tužiteljica onemogućena u dotadašnjem mirnom suposjedu predmetne nekretnine.

16. Naime, iz iskaza tužiteljice proizlazi da je u predmetnoj prizemnici postojao V. stan i jedan stan koji nije bio korišten, te da je pok. T. dozvolio da se u jednu sobicu useli sin od njegove pok. sestre odnosni V. B.. Naime, da je nakon

V. smrti njezin suprug naslijedio V. stan u predmetnoj prizemnici i garažu sa istočne strane. Nadalje, da su pok. suprug kao i tužiteljica imali ključ od predmetnog stana. Nadalje, da je V. živio sam u predmetnom stanu i često su ga obilazili suprug i tužiteljica jer je bio bolestan. Nadalje, da je nakon suprugove smrti jednom došla jer je tuda prolazila i kada je htjela otključati vrata bilo je zaključano. Nadalje, druge prilike kada je prolazila sa prijateljima vidjela je da je srušen zid i da je potpuno napravljen novi ulaz, betonirana šetnica, a iz stana su izašla dva stranca, dva muškarca koji su joj rekli da su turisti te da su tu iznajmili. Nadalje, da u S. živi od svoje 19-te godine te je sa svima sam bila u dobrim odnosima i u nikoga se nije dirala. Nadalje, da je njezin suprug rekao V. da pripazi na stan dok njih nema, pa je V. rekao tuženiku pod 1) da on tu nema što raditi. V. je bio narkoman,

a danas je nažalost pokojni. Nadalje, vjerojatno je u tom stanu gdje je živio V. nastavio živjeti sin njegove partnerice i on joj je rekao da mu je isključena struja i voda. Naime, sve komunalije glase na njezino ime tj. da pretpostavlja da glase na njezino ime, nikada to nisam plaćala niti je to koristila. Nadalje, na upit kada je bilo predmetno smetanje, navodi da kada je prvi put primijetila da tuženi koriste predmetni stan te kada je primijetila da su poduzeli određene radove na ulazim vratima i u vrtu, odnosno kada su sagradili put odnosno da je to bilo u ljeto 2018. ili 2019. to njezin odvjetnik zna. Nadalje, da pretpostavlja da je mama od tuženika pod 1) inicirala to da se tuženik pod 1) useli u taj stan ili da ga iznajmljuje i njoj je potpuno jasno da to ona smatra više svojim dijelom nego njezinim jer je to od njihove familije, ali da tužiteljica kao nasljednica svog supruga kao i sin iz prvog braka njenog pok. supruga zajedno kao nasljednici također imaju pravo na predmetnu nekretninu. Nadalje, na upit je li pok. suprug službeno dozvolio tuženiku pod 1) i pod 2) da koriste predmetnu nekretninu ili da ju održavaju navodi da nije bilo ništa pismeno, ali usmeno im nije dozvolio da uđu u stan već im je rekao da obiđu stan, eventualno da se bave vrtom, u prijevodu, da se to u cijelosti ne zapusti.

Nadalje, da je predmetnom nekretninom rukovodio te odlučivao o korištenju predmetne nekretnine V. B. (gazda te kuće), a nakon njegove smrti to je bio njezin suprug T. B.. Naime, da je V. je tu živio cijeli život, a kada su ga htjeli iseliti gradske vlasti, on da je sa puškom izišao pred njih i tu je ostao živjeti do svoje smrti.

Nadalje, da je majka tuženika dobila stan na S. 3 kao kompenzaciju za predmetnu zemlju.

Nadalje, da je njezin suprug dozvolio tuženima da nešto rade u vrtu, ali im nije dozvolio ulazak u stan. Nadalje, da je njezin pok suprug mogao ući u stan kad god je htio. Nadalje, da su u predmetnom stanu, pri čemu se isto odnosi na namještaj, pretežito V. stvari, da su tužiteljica i suprug donijeli bojler, frižider, fotelju i sl. Nadalje, da je primijetila odmah nakon što je popločana staza i uređena kapija da je i brava promijenjena. Nadalje, da je na predmetnoj nekretnini posljednji put bila 2018. ili 2019. kada je htjela smjestiti radnike, koje je angažirala za preuređenje konobe, u predmetni stan, te je tada bila pred kućom jer su dvorišna vrata bila otvorena.Nadalje, da tuženi nikada nisu koristili predmetnu nekretninu te da je istu dijelom koristio V. B., a dijelom V.1 B. dok je tužena pod 2) u

2,

kompenzaciju dobila stan na Splitu 3, a suprug tužiteljice je dobio garsonijeru. Nadalje, da je istoj V.1 B . rekao da se tamo nešto događa, da se nešto gradilo i rušilo, te da s tuženicima nije htjela ulaziti u koštac.

17. Iz iskaza tuženika proizlazi da je tamo dolazio još dok je studirao štoviše živio je sa pok. V. B.. Naime, vlasnici predmetne kuće su bili F. i J. B. koji su imali četvero djece. Nakon smrti J. B., File je naslijedila 6/10, a djeca po 1/ 10 dijela. Tužiteljica u konačnici ima 12 m[2] od njega. V. je nakon smrti majke zauzeo cijelu kuću te su ga 1970. tužili braća i sestre međutim on je s puškom izišao na njih i nije im dozvolio pristup. Kuća nikada nije bila etažirana. Nadalje, pok. A. i njegova majka ( tužena pod 2) pokreću postupak za povrat imovine, a u tome V. ne sudjeluje. Dakle, njemu ostaje 1/10. Nadalje, kada je V. doživio treći moždani udar 2002. godine isti je odlazio svakodnevno kod njega i kada je vidio da više ne može stizati amo- tamo rekao je majci da će se tamo preseliti na određeno vrijeme. Nadalje, da je V. je umro 3. kolovoza 2003. Nadalje, da je više puta kada je dolazio kod V. istog zatekao ga na podu, odnosno da ga je 50 puta na podu. Nadalje, da je njegova majka htjela kontaktirati T. i njegovu suprugu da se pomogne V.. Nadalje, da mu je jedini pomagao na način da mu je mijenjao pelene i sl. Nadalje, u tom trenutku je saznao da su V. strpali u auto, T. ( A. ) B. i još dvojica i dali mu da nešto potpiše. Nadalje, kada je preko poznatih javnih bilježnika došao do tog papira kojeg je V. potpisao uvidio je da se radi o izjavi o nasljedstvu, kojom on ostavlja svoje nasljedstvo na T. T. ( A.) B..

Nadalje, kada je umro V., T. B. je prodao svoj stan koji je dobio na korištenje kao i njegova majka, po Zakonu o otkupu, a on mu je u pomogao preseliti namještaj u zapadni dio stambenog objekta. Nadalje, da je predmetni objekt imao pristup samo sa zapadne strane koji je po njegovom stručnom mišljenju ilegalan. Nadalje, kada je tu doselio sa ženom i bebom prije 4-5 godina stalno se borio sa V. da makne auta koja su stalno bila parkirana ispred zapadnog ulaza jer se nije moglo proći s kolicima. Ta zapadna strana kuće je poznata u gradu i u svim institucijama da je to leglo narkomana. Nadalje, da kada je kosio travu ispred kuće došao je V. sa jednim čovjekom koji je sam sebi otpilao nogu i nešto mu je "šunilo" u glavu da bi oni pokosili bršljan sa zapadne strane. Nadalje, da su pilajući bršljan sa zapadne prema istočnoj strani došli do pola. Nadalje, da im je on rekao ako nastave pilati taj bršljan koji je žilama ušao u taj zid da će predmetni zid ostati "visiti" kao zastava. Nakon nekog vremena se taj zid doista počeo urušavati i dan danas se urušava. Nadalje, da je tada nataknuo zelenu kapiju na postojeće šarke jer su tu i prije bila vrata. Nadalje, da tamo ne dolazi unazad 3 godine.

17.1.Nadalje, da smatra da ima pravo na posjed temeljem 4/10 koje je njegova majka zatražila u postupku povrata.

17.2.Nadalje, da nikoga nije ni pitao kada se pilao bršljan i kada je postavio vrata jer nikog nije vidio 20 godina. Nadalje, da sa stručnog stajališta ne treba mu dozvola da bi stavio ploče na stazu jer se sve može ukloniti za 5 minuta, te da ne zna koga bi ni pitao odnosno da je mogao jedino pitati Grad. Nadalje, navodi da nije mijenjao brave te su iste stare 30 godina. Nadalje, da u predmetni stan nije smjestio turiste već prijatelje i to preko stranice "Home Exchange" i to je trajalo dvije godine odnosno u ljeto 2016. i 2017. godine.

17.3 Nadalje, da je zatečeni namještaj spakirao i složio na hrpu, a u stanu je ostala njegova kuhinja i radni stol. Nadalje, da je namještaj spakirao jer je znao da će do ovoga doći.

18. Iz činjeničnih navoda odgovora na tužbu i tijekom postupka proizlazi nespornim da je tuženik pod 1) iznajmljivao turistima predmetni stan u jugoistočnom dijelu prizemnice, nadalje, da je u istome živio i donio svoj namještaj, nadalje, da je popločao stazu te da je postavio željezna vrata kao ulaz sa južne strane predmetne nekretnine, a pri tome negira da je srušio zid ili ispilao bršljane.

19. U parnicama povodom tužbi za smetanje posjeda raspravljanje o tužbi ograničeno je na raspravljanje i dokazivanje činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalo smetanje. Isključeno je raspravljanje o pravu na posjed, o pravnoj osnovi savjesnosti ili nesavjesnosti posjeda, ili o zahtjevima za naknadu štete (članak 441. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08 i 57/11 dalje ZPP).

20. Nadalje, materijalno pravo koje valja ovdje primijeniti su odredbe Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 96/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01,79/06,141/06,146/08, 38/09 i 153/09 - dalje ZV).

21. Tužitelj tvrdi da su stranke u suposjedu nekretnina odnosno prizemnog objekta i okolnog vrta. Prema članku 24. ZV svaki suposjednik ovlašten je štititi suposjed putem suda od drugih suposjednika, jedino ako su ga potpuno isključili od dotadašnjeg suposjeda ili su mu bitno ograničili dotadašnji način izvršavanja faktične vlasti, a stavkom 2. istog članka propisano je da suposjednik nije ovlašten staviti zahtjev za zaštitu svog suposjeda od smetanja koje je počinio njegov suposjednik ako bi za odlučivanje o tom zahtjevu bilo nužno raspravljati o njihovu pravnom odnosu.

22. Sudska zaštita se zahtjeva na način da se utvrdi čin smetanja, uspostava posjedovnog stanja u trenutku smetanja, te zabrani takvo i slično smetanje. Sud pruža posjedovnu zaštitu prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju (članak 22. ZV).

23. Najprije valja reći da je temeljem rješenja o nasljeđivanju iza smrti V. B.,

te rješenja o raspodjeli naknadno pronađene imovine utvrđeno da je tužiteljica nasljednica pok. A. B. koji je naslijedio V. B., a koji je nesporno do

svoje smrti bio u posjedu spornog stana u predmetnoj prizemnici što među strankama nije niti sporno, a časom njegove smrti tužiteljica je postala posjednik prijeporne nekretnine, jer je ostaviteljev posjed prešao najprije na prednika tužiteljice ( A. B.) kao nasljednika V. pa sukladno tome ista ima pravo temeljem čl.24

ZV kao suposjednik štititi svoj suposjed od drugog suposjednika ukoliko je potpuno isključen iz dotadašnjeg suposjeda ili mu je bitno ograničen dotadašnji način izvršavanja faktične vlasti.

24. U odnosu na prvi čin smetanja (promjena brave na ulazu u kuću; promjena namjene unutrašnjosti kuće; premještanje stvari te iznajmljivanje turistima) navodi se da nije sporno da je tuženik pod 1) predmetni stan iznajmljivao turistima, jer ne spori da je isti koristio za razmjenu, zbog čega je sud povjerovao tužiteljici kada je iskazala da primijetila i turiste koji su joj rekli da su tu iznajmili. Nadalje, utvrđeno je da je tuženik pod 1) u isti uselio sa obitelji te živio do unazad tri godine, čime je nedvojbeno isključio tužiteljicu iz dotadašnjeg mirnog suposjeda predmetnog stana na jugoistočnom dijelu objekta. Nadalje, tužiteljica navodi da je promijenjena brava jer kada je htjela otključati bilo je zaključano, a što tuženik osporava, nadalje, tužiteljica tvrdi da je tuženik srušio južni zid vrta, što ovaj spori navodeći da se zid sam od sebe urušio te da je ulaz s južne strane postojao, što međutim nije točno jer iz rješenja Ministarstva pravosuđa, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo od 27.studenog 2017. proizlazi da je zemljište ograđeno dijelom betonskim podzidom dijelom suhozidom, te da ima ulaz sa zapadne strane, pa proizlazi da prije počinjenog smetanja 2018. nije postojao ulaz, koji danas nesporno postoji na južnoj strani nekretnine, na kojem su postavljena željezna vrata. Slijedom toga, sud nije povjerovao iskazu tuženika kada navodi da nije mijenjao bravu na stanu što je životno tim više što je uselio s obitelji i unio namještaj, kao što nije povjerovao tuženiku kada navodi da se zid na južnoj strani nekretnine urušio odnosno ostao "visiti" nakon što je V. otpilao bršljane jer isto ničim nije dokazao, a nesporno je predmetni ulaz istome služio za pristup popločanom stazom do predmetnog stana u kojem je stanovao odnosno koji je iznajmljivao, pa proizlazi logičnim da je uspostavio vezu sa javnim putem do prijepornog stana upravo rušenjem južnog zida te otvaranjem ulaza, postavljanjem vrata te popločavanjem staze za odvojeni pristup sa javnog puta do prijepornog stana čime je utvrđeno da je tuženik pod 1) počinio čin smetanja rušenjem južnog zida vrta.

Slijedom navedenog, sud je povjerovao iskazu tužiteljice kao životnom logičnom, dok nije povjerovao iskazu tuženika u dijelu u kojem je isti suprotan iskazu tužiteljice.

25. U odnosu na prigovor prekluzije tuženika, navodi se da je isti paušalan, a osim toga sud po službenoj dužnosti pazi na pravovremenost podnesene tužbe, a ovdje je utvrđeno da je tužiteljica odmah po saznanju za izvršeno smetanje suposjeda ( odnosno za radove na nekretnini) dakle, kada je primijetila da tuženi koriste stan i da su poduzeli određene radove za što je saznala u ljeto 2018. podnijela predmetnu tužbu 30.srpnja 2018. dakle, u ljeto 2018. a istoj sud nije imao razloga ne povjerovati jer niti tuženik nije opovrgao u svom iskazu da su radovi bili izvedeni odnosno da koristi prijeporni stana, štoviše naveo je da je " tu doselio sa ženom i bebom prije 4-5 godine" odnosno računajući od davanja iskaza to je bilo najranije u 2018. godini, pa je, dakle, utvrđeno da je tužba koja je podnesena iste godine, podnesena zasigurno u jednogodišnjem roku od počinjenog smetanja, slijedom čega je utvrđeno da je i predmetna tužba podnesena u roku iz čl. 21.st.3 ZV.

26. Slijedom svega navedenog, sud je u ovom postupku nedvojbeno utvrdio da je tuženik pod 1) okupirao predmetni stan na način da je isti bilo iznajmljivao ili u istome živio, odnosno nedvojbeno je utvrđeno da se istim se koristio na način kojim je isključio tužiteljicu iz mirnog dotadašnjeg suposjeda predmetne nekretnine, pri tome promijenio bravu na istome, premjestio ( spakirao i složio) namještaj, nadalje, srušio suhozid na južnom ogradnom zidu nekretnine te time uspostavio odvojeni pristup do prijepornog stana sa javnog puta, čime je isključio tužiteljicu iz dotadašnjeg suposjeda predmetnog dijela nekretnine promjenom dotadašnjeg posjedovnog stanja.

27. Nadalje, u odnosu na preinaku tužbenog zahtjeva kojim se traži da se utvrdi da je tuženik isjekao i uklonio postojeću živicu, a koji je postavljen tek podneskom od 4.veljače 20219., navodi se da je u ovom postupku utvrđeno iz iskaza tuženika kojem sud nije imao razloga ne povjerovati u tom dijelu da je isto učinjeno prije rušenja zida pa je tužiteljica, računajući 30 dana od saznanja za čin smetanja, prekludirana za podnošenje tužbe u odnosu na predmetni čin smetanja.

28. Nadalje, u odnosu na preinaku tužbenog zahtjeva postavljenog na ročištu od 10.lipnja 2021. u kojem tužiteljica navodi da je tuženik uz suhozid sagradio popločanu pješačku stazu i to baš od srušenog dijela suhozida u pravcu sjevera pa sve do ulaza u obiteljsku kuću s južne strane koji puteljak je izgrađen preko više čestica vrtova i okućnica, o kojem je činu smetanja nesporno saznanje imala u ljeto 2018., jer navodi da se sve događalo "jedno za drugim" pa je također nastupila prekluzija, slijedom čega je odlučeno kao u izreci.

29. Slijedom svega navedenoga, sud je pružio suposjedovnu zaštitu tužiteljici u odnosu na tuženika pod 1) jer je utvrđeno da je tužiteljica posljednji mirni suposjednik prijeporne nekretnine – stana na jugoistočnoj strani te okolnog dvorišta, te da je tuženik pod 1) izvršio utužene čine, a tužiteljicu ograničio, odnosno potpuno isključio od dotadašnjeg suposjeda. Stoga je naloženo tuženiku pod 1) da uspostavi prijašnje posjedovno stanje na način da vrati staru bravu ili da joj preda ključeve nove brave, te vrati sve stvari koje su postojale u kući stranaka na način kako su bile smještene prije smetanja te zazida južni ulaz u predmetnu nekretninu, te se istome zabranjuje takvo ili slično smetanje ubuduće. U odnosu na tuženu pod 2) u ovom postupku nije utvrđeno niti da je dala nalog za smetanje suposjeda tužiteljice niti da je isto počinila, slijedom čega je odlučeno kao u izreci.

30. Prijedlog tužitelja za donošenje privremene mjere sud je odbio kao neosnovan budući prvenstveno valja utvrditi da je predloženom privremenom mjerom konzumiran tužbeni zahtjev iz točke I.1. izreke pa bi usvajanjem ove privremene mjere tražbina bila ostvarena, a ne osigurana što je protivno svrsi privremene mjere. Osim navedenog, sud je stava da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni zakonski uvjeti za donošenje zatražene privremene mjere. Iako sud prema zakonskoj odredbi iz čl. 442. ZPP-a u tijeku postupka može po službenoj dužnosti i bez saslušanja protivne strane odrediti privremene mjere koje se primjenjuju u ovršnom postupku radi otklanjanja hitne opasnosti protupravnog oštećenja ili sprečavanja nasilja ili otklanjanja nenadoknadive štete valja imati na umu i odredbu iz Ovršnog zakona prema kojoj će sud odrediti privremenu mjeru ako tužitelj učini vjerojatnim postojanje opasnosti da bi bez takve mjere tuženik spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine ili da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak ili nenadoknadive štete, a u smislu odredbe iz čl. 346. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj br. 112/12., 25/13., 93/14. i 55/16. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske; dalje OZ). Kako tužitelj ničim nije učinio vjerojatnim postojanje razloga kako iz čl. 442. ZPP-a, tako niti iz odredbe čl. 346. OZ- a sud je odbio ovaj prijedlog kao neosnovan i riješio kao pod točkom IV izreke.

31. Odluka o trošku temelji se na čl.154.st.1 i 3 ZPP-a i prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 91/04,37/05 i 59/07) i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 148/09;dalje Tarifa), pa je tužitelju priznata sukladno važećoj Tarifi koja je stupila na snagu 11.prosinca 2009.godine odvjetniku pripada jednokratna nagrada za cijeli prvostupanjski postupak bez obzira na broj radnji koji je poduzeo u visini od 200 bodova u postupcima radi smetanja posjeda, slijedom čega se tužitelju priznaje naknada u iznosu od 200 bodova pomnoženo sa vrijednosti boda od 15 kuna iznosi 3.000,00 kuna, uvećano za iznos PDV-a 25% od 750,00 kuna sveukupno iznosi 3.750,00 kuna, uvećano za trošak vještačenja u iznosu od 2.500,00 kuna, te trošak pristojbe na tužbu 200,00 kuna te presudu 200,00 kuna, što sveukupno iznosi 6.650,00 kuna odnosno 882,61 eura.

Split, 7. srpnja 2023.

Sutkinja

Maja Anušić v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 8 dana, računajući od dana dostave prijepisa iste. Žalba se predaje putem ovog suda na Županijski sud u Splitu, pismenim podneskom u četiri istovjetna primjerka.

Dna:

1. pun tužitelja

2. pun tuženika

3. spis