Republika Hrvatska

Općinski sud u Vinkovcima

Stalna služba u Županji

Veliki kraj 48

OIB: 77561654785

Poslovni broj: 17 P-570/2021-63

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Vinkovcima, Stalna služba u Županji, po sucu Jeleni Bušić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja S. J. iz G., OIB: …, i F. K. iz G…, OIB: …, oboje zastupani po punomoćniku K. G., odvjetniku iz Ž., protiv tužene R. H., OIB: …, zastupana po ODO u V., radi utvrđenja prava na obnovu i izvršenje činidbe, nakon zaključene glavne i javne rasprave, održane 29. svibnja 2023., u nazočnosti punomoćnika tužitelja K. G., odvjetnika iz Ž., te zakonskog zastupnika tužene M. V., kao zamjenice ODO u V., a koja presuda je donesena i objavljena 7. srpnja 2023.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da tužitelj F. K. iz G., OIB: …, polaže pravo na obnovu stambene zgrade sagrađene na nekretnini upisanoj u zk. ul. br. …, k.o. G., i to na kč. br. … kuća br. …, dvorište i oranica u ul. A. Š., sa 1244 m2, na jedan od propisanih načina u skladu sa čl. 17. Zakona o saniranju posljedica katastrofe na području županije.

II. Nalaže se tuženoj R. H., OIB: …, za Ministarstvo … da donese odluku prema kojoj će se stambena zgrada, a u sklopu nekretnine upisane u zk. ul. br. …, k.o. G., i to na kč. br. … kuća br. …, dvorište i oranica u ul. A. Š., sa 1244 m2, u samovlasništvu tužitelja F. K. iz G., OIB: …, obnoviti na jedan od propisanih načina u skladu sa čl. 17. Zakona o saniranju posljedica katastrofe na području županije, kao i da tužitelju F. K. naknadi prouzročeni trošak parničnog postupka u iznosu od 3.748,88 eura¹ (slovima: tri tisuće sedam stotina četrdeset osam eura i osamdeset osam centi)/28.245,94 kn (slovima: dvadeset osam tisuća dvije stotine četrdeset pet kuna i devedeset četiri lipe), a sve to u roku od 15 dana.

III. Odbija se tužiteljica S. J. iz G., OIB: …, sa tužbenim zahtjevom koji glasi: „Utvrđuje se da tužiteljica S. J. iz G., OIB: …, polaže pravo na obnovu stambene zgrade sagrađene na nekretnini

upisanoj u zk. ul. br. …, k.o. Gunja, i to na kč. br. … kuća br. …, dvorište i oranica u ul. A. Š., sa 1244 m2, na jedan od propisanih načina u skladu sa čl. 17. Zakona o saniranju posljedica katastrofe na području županije.

Nalaže se tuženoj R. H., OIB: …, da donese odluku prema kojoj će se stambena zgrada, a u sklopu nekretnine upisane u zk. ul. br. …, k.o. G., i to na kč. br. … kuća br. …, dvorište i oranica u ul. A. Š., sa 1244 m2, u samovlasništvu tužitelja F. K. iz G., OIB: …, obnoviti na jedan od propisanih načina u skladu sa čl. 17. Zakona o saniranju posljedica katastrofe na području županije.”

IV. Nalaže se tužiteljici S. J. iz G., OIB: …, da tuženoj R. H., OIB: …, za Ministarstvo …, na ime troška ovog parničnog postupka naknadi iznos od 1.119,38 eura¹ (slovima: tisuću stotinu devetnaest eura i trideset osam centi)/8.433,97 kn (slovima: osam tisuća četiri stotine trideset tri kune i devedeset sedam lipa), i to u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelji su protiv tužene podnijeli tužbu radi utvrđenja prava na obnovu. U tužbi navode da odlukom tužene, i to putem nadležnog Ministarstva …, od 21. srpnja 2015., Klasa: 361-07/15-02/678, Ur. broj: 531-01-15-4, tužiteljima nije priznato pravo na obnovu u odnosu na kč. br. …, u k.o. G., a koje pravo im pripada temeljem odredbe čl. 12. st. 4. Zakona o saniranju posljedica katastrofe na području županije.

1.1. Tužitelj F. K. u tužbi navodi da je on jedini osnivač i direktor tvrtke K. d.o.o., čije sjedište je u G., na kč. br. …, te da ista tvrtka zapošljava određeni broj osoba za stalno, a da se u sklopu sjedišta tvrtke na istoj katastarskoj čestici uz poslovni dio nalazi i stambeni dio tj. kuća, te da on stvarno živi i prebiva na istoj adresi. Čini nespornim da je u vrijeme izbijanja poplave u G. imao prijavljeno formalno prebivalište na adresi u Z., ali da je unatoč tome stvarno živio i prebivao u G. gdje obavlja cjelokupnu proizvodnu djelatnost i na taj način sebi osigurava egzistenciju.

1.2. Tužiteljica S. J. u tužbi navodi da je ona na dan izbijanja poplave imala formalno prijavljeno prebivalište u G., na adresi A. Š., gdje je stanovala zajedno sa bratom, te da iz tog razloga njoj svakako pripada pravo na obnovu temeljem č. 12. st. 4. Zakona o saniranju posljedica katastrofe na području županije.

1.3. Kako tuženik nije udovoljio njihovom zahtjevu za mirnim rješenjem spora to tužitelji predlažu da sud po provedenom postupku najprije utvrdi da tužitelji polažu pravo na obnovu stambene zgrade sagrađene na nekretnini upisanoj u zk. ul. …, k.o. G., i to na k.č. br. …, na jedan od propisanih načina u skladu sa čl. 17. Zakona o saniranju posljedica katastrofe na području županije, te da se potom naloži tuženiku da donese odluku kojom će se stambena zgrada na istoj nekretnini, a koja je u samovlasništvu tuženika F. K., obnoviti na jedan od propisanih načina iz čl. 17. Zakona o saniranju posljedica katastrofe na području županije.

2. Nakon podnesene tužbe ovaj sud se rješenjem poslovni broj P-483/16, od 6. rujna 2016., oglasio nenadležnim za postupanje po podnesenoj tužbu i istu odbacio, a isto rješenje je potvrđeno i rješenjem Županijskog suda u Z. poslovni broj Gž-6948/16, od 19. listopada 2016., dok je revizija tužitelja izjavljena na isto drugostupanjsko rješenje odbijena rješenjem Vrhovnog suda RH poslovni broj Rev-210/2017, od 20. studenog 2018.; s tim što je Ustavni sud RH povodom podnesene ustavne tužbe tužitelja svojom Odlukom poslovni broj: U-III-1258/2019, od 11. studenog 2021., ukinuo rješenje Županijskog suda u Z. poslovni broj Gž- 6948/16, od 19. listopada 2016., i rješenje Općinskog suda u V., Stalne službe u Ž., poslovni broj P-483/2016, od 6. rujna 2016., te predmet vratio ovome sudu na ponovno odlučivanje, s uputom da je ovakvim postupanjem nižih sudova povrijeđeno pravo tužitelja na pristup sudu.

3. U odgovoru na tužbu tužena se u cijelosti protivila tužbi i tužbenom zahtjevu navodeći kako je svrha donošenja Zakona o saniranju posljedica katastrofe na području županije bila da se omogući pravo na obnovu onim osobama koje zaista žive u nekretninama koje su bile pogođene poplavom, odnosno da smisao i cilj istog zakona nije bio popravak sveobuhvatne štete, niti obnova svih poplavom oštećenih zgrada, već normalizacija uvjeta za život i rad ljudi koji u tom području zaista žive i rade, te čiji je gospodarski, društveni, kulturni i obiteljski život vezan za isto mjesto. Pri tome se tužena pozvala i na stav Ustavnog suda RH zauzet u rješenju poslovni broj: U-I-2940/2016, od 30. siječnja 2018., kojim nije prihvaćen prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom čl. 12. st. 1., 3. i 4. Zakona o saniranju posljedica katastrofe na području županije, gdje je jasno navedeno da je namjere zakonodavca bila pomoći samo onim vlasnicima zgrada koji u njima žive i stanuju, a ne svim vlasnicima odnosno onima koji u njima ne žive, pri čemu je propisivanjem takvog ograničenja zakonodavac vodio računa da je onima koji uistinu žive u oštećenim zgradama pomoć države nužna i hitna za razliku od ostalih vlasnika objekata.

3.1. U odnosu na tužitelje tužena navodi da istima nije priznato pravo na obnovu jer nije ispunjen kriterij za provedbu mjera obnove propisan č. 12. st. 4. Zakona o saniranju posljedica katastrofe na području županije, prema kojem se obnavljaju stambene zgrade u kojima je u vrijeme nastanka katastrofe stanovao njezin vlasnik, odnosno srodnik vlasnika, odnosno u kojoj su isti stanovali, boravili ili prebivali, i to iz razloga jer je utvrđeno da u vrijeme poplave tužitelji nisu stanovali na adresi stambene zgrade za koju traže obnovu, a da osim toga tužitelj F. K. na istoj adresi nije imao prijavljeno niti prebivalište niti boravište, odnosno da isti od 15. ožujka 2006. ima prijavljeno prebivalište u Z., odnosno da je isti izvjestan broj godina prije izbijanja poplave živio na relaciji G.-Z. zbog prirode posla, s obzirom da u G. ima tvornicu za izradu namještaja. U odnosu na tužiteljicu S. J. navode da ona i njena kći E. J. već otprilike 20 godine žive u R. A., a da u G. dolaze u dva do tri navrata tijekom godine i borave od 15-20 dana.

3.2. Osim naprijed navedenih razloga zbog čega smatra da tužiteljima ne pripada pravo na obnovu, tužena navodi da je uvidom u podatke katastra vidljivo da su na kč. br. …, u k.o. G., sagrađene 4 građevine, dok se u zemljišnoj knjizi ista katastarska čestica vodi kao kč. br. … kuća, dvorište i oranica, a da tužitelji nisu niti na koji način dokazali temeljem čega je ista kuća upisana u zemljišne knjige i katastar, odnosno da nisu naznačili za koju zgradu na kč. br. …, u k.o. G., traže obnovu. Tuženik ističe da se mjera obnove iz čl. 12. st. 1. Zakona o saniranju posljedica katastrofe na području županije odnosi na obnovu postojećih zgrada javne namjene, gospodarskih i stambenih zgrada, te nezakonito izgrađenih zgrada javne namjene, gospodarskih zgrada i stambenih zgrada za čije je ozakonjenje podnesen zahtjev u roku propisanom posebnim zakonom. Zbog svega navedenog tužena je osnov tužbe osporavala i iz razloga što tužitelji nisu dokazali da se u konkretnom slučaju radi o postojećoj stambenoj zgradi, odnosno da se radi o nezakonito izgrađenoj zgradi za koje je podnesen zahtjev za ozakonjenje u roku propisanom Zakonom o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama.

4. U dokaznom postupku provedeni su dokazi uvidom u: obavijest Ministarstva upućen tužiteljima od 21. svibnja 2015., izvadak iz Sudskog registra s lista 6 spisa, zk. izvadak s lista 7 spisa, preslike osobnih iskaznica za tužitelje s lista 9 do 11 spisa, presliku spisa Ministarstva s lista 73 do 142 spisa, očitovanje HEP-a od 31. ožujka 2022., očitovanje tvrtke G. Č. d.o.o. i K. t. d. G. d.o.o. od 4. travnja 2022., očitovanje Odjela za katastar nekretnina od 8. travnja 2022., očitovanje HEP-a od 14. lipnja 2022., očitovanje K. t. d. G. i G. Č. d.o.o. od 15. lipnja 2022., zapisnik o izvanraspravnom saslušanju svjedoka E. V. od 13. rujna 2022., iskaze saslušanih svjedoka S. M., O. S., S. S., V. A., M. M. i S. R., te tužitelja S. J. i F. K. kao parničnih stranaka s raspravnog zapisnika od 11. listopada 2022., očitovanje Službe … županije s lista 222 spisa, nalaz i mišljenje vještaka G. K., dipl. arh. iz Ž., od 9. ožujka 2023., te je saslušan isti vještak na ročištu za glavnu raspravu održanoj 29. svibnja 2023.

5. Temeljem provedenih dokaza i to prije svega uvidom u zemljišnoknjižni izvadak za nekretninu upisanu u zk. ul. br. …, k.o. G., i to kč. br. … kuća br. …, dvorište i oranica u ul. A. Š., nesporno je utvrđeno da se tužitelj F. K. vodi kao samovlasnik iste nekretnine.

5.1. Nesporno je nadalje među parničnim strankama da je ovdje tužitelj F. K. u vrijeme izbijanja poplave u G. tj. 18. svibnja 2014. imao prijavljeno prebivalište u Z. na adresi …, dok je tužiteljica S. J. u to vrijeme imala prijavljeno prebivalište u G.

5.2. Uvidom u presliku spisa Ministarstva Klasa: 361-07/15-02/678, utvrđeno je da je ovdje tužitelj F. K. kao vlasnik kč. br. …, u k.o. G., 16. listopada 2014. dao ovjerenu Izjavu da je upoznat sa Zapisnikom o procjeni građevinskih oštećenja na njegovom objektu, a kojim je utvrđen prvi stupanj oštećenja istih, da je dao Izjavu da je za predmetnu zgradu pokrenuo postupak ozakonjenja, te da je suglasan da se izvedu radovi u opsegu i na način kako su zgrade bile izvedene neposredno prije poplave ili na način koji pobliže odgovara njihovom izvornom stanju.

5.3. Utvrđeno je također da je nadležna Policijska uprava, Policijska postaja V. za potrebe donošenja odluka o zahtjevima vlasnika nekretnina vršila terenske provjere, te je tako utvrđeno da su isti svojim dopisom od 20. svibnja 2015. za tužitelja F. K. utvrdili da se isti na dan izbijanja poplave zatekao na adresi u G., a na kojoj je sve do 2006. imao i prijavljeno prebivalište, dok je isti 15. ožujka 2006. prijavio prebivalište u Z. Naknadno je ista Policijska postaja upotpunila svoja izvješća kako za tužitelja F. K., tako i za tužiteljicu S. J., pa su tako u razgovoru sa susjedima utvrdili da je F. K. izvjestan broj godina prije izbijanja poplave radi prirode posla, s obzirom da je u G. imao tvornicu za izradu namještaja, a u Z. je posjedovao prodajni salon, u nekoliko navrata tijekom tjedna dolazio u G. i obilazio tvornicu, te za to vrijeme boravio na adresi ... Za tužiteljicu S. J. isti su utvrdili da je ona sestra F. K., te da se zajedno sa svojom kćeri E. J. posljednjih 20 godina nalazi u R. i A., a da u G. dolaze u dva do tri navrata godišnje i zadržavaju se u periodu od 15 do 20 dana, s tim da je za iste utvrđeno da su u vrijeme izbijanja poplave imale prijavljeno prebivalište na istoj adresi u G.

5.4. Utvrđeno je nadalje da je temeljem takvih izvješća i terenskih provjera za tužitelje, tužitelj F. K. kao vlasnik nekretnine dopisom Ministarstva, od 21. srpnja 2015., obaviješten da ne ispunjava uvjete za obnovu stambene zgrade, te pomoćnih i gospodarskih zgrada a koje su u funkciji stambene zgrade, te koje su izgrađene na kč. br. …, k.o. G., s napomenom da nisu ispunjeni uvjeti iz čl. 12. st. 4. Zakona o saniranju posljedica katastrofe na području županije.

5.5. Nesporno je među parničnim strankama, a i isto je utvrđeno i uvidom u izvadak iz sudskog registra, da je ovdje tužitelj vlasnik odnosno jedini osnivač tvrtke K. d.o.o., a čije registrirano sjedište je u G., te da se ista tvrtka prvenstveno bavi proizvodnjom i popravkom namještaja.

6. Sporno je među parničnim strankama da li tužitelju F. K. pripada pravo na obnovu zgrada sagrađenih na kč. br. …, u k.o. G., a temeljem odredbe čl. 12. st. 4. Zakona o saniranju posljedica katastrofe na području županije ("Narodne novine" broj 77/2014; dalje u tekstu: Zakona o saniranju), a s obzirom na nespornu činjenicu da isti tužitelj u vrijeme izbijanja poplave tj. na dan 18. svibnja 2014. zaista nije imao prijavljeno prebivalište na adresi u G., već je tada imao prijavljeno prebivalište u Z.; odnosno sporno je da li je unatoč drugoj prijavljenoj adresi isti tužitelj stvarno prebivao na adresi za koju polaže pravo na obnovu.

6.1. Sporno je nadalje da li tužiteljici S. J. samom činjenicom što je u vrijeme izbijanja poplave stvarno imala prijavljeno prebivalište na adresi u G., samim time pripada pravo na obnovu neovisno o tome da li je na toj adresi tijekom godine stvarno živjela .

6.2. Sporno je također da li nekretnine izgrađene na kč. br. …, u k.o. G., uopće udovoljavaju uvjetima za obnovu prema odredbi čl. 12. st. 1. Zakona o saniranju, odnosno da li se radi o zakonito izgrađenim zgradama ili zgradama za koje je tužitelje F. K. u za to zakonom propisanom roku podnio zahtjev za ozakonjenjem.

7. Radi utvrđivanja ovih spornih činjenica saslušani te svjedoci E. V., S. M., O. S., S. S., V. A., M. M. i S. R., te tužitelji kao parnične stranke, pribavljena su očitovanja komunalnih službi Općine G., HEP d.d., u pogledu potrošnje vode, električne energije, te odvoza komunalnog otpada sa adrese A., u određenom periodu prije izbijanja poplave, pribavljeno je očitovanje Službe … od 24. listopada 2022., provedeno je građevinsko vještačenje po vještaku G. K., te je pribavljeno službeno očitovanje Odjela za katastar nekretnina Ž. u pogledu povijesnih promjena u odnosu na kč. br. …, k.o.Gunja.

7.1. Svi saslušani svjedoci u ovom postupku, a koji su nesporno prijatelji ili dugogodišnji djelatnici tvrtke tužitelja, suglasno navode da tužitelj F. K. već dugi niz godina ima tvrtku u G. koja se bavi proizvodnjom namještaja i da se ta proizvodnja obavlja u prostoru koji se nalazi neposredno do njegove kuće, tako da im je poznato da je tužitelj F. K. veliku većinu vremena provodio u G., gdje je aktivno uključen u cjelokupnu proizvodnju, a s obzirom da isti namještaj prodaje na cijelom području R. H. da po nekoliko dana kada taj namještaj razvozi zna boraviti izvan G., te da se tada ponovno vraća u G. Nekim od saslušanih svjedoka koji su u bliskijim odnosima sa tužiteljem F. K., kao što je npr. O. S., S. S., V. A., M. M. i S. R., poznato je da je tužitelj imao i stan u Z. gdje je ponekad znao boraviti za potrebe posla, a zatim se ponovno vraćao u G.

7.2. U odnosu na tužiteljicu S. J. neki od svjedoka nisu imali gotovo nikakvih saznanja osim što navode da su naknadno saznali da je to sestra F. K., kao što to npr. navodi svjedok S. M., ali gotovo svi saslušani svjedoci na ove okolnosti navode da su je povremeno znali viđati na ovoj adresi u ul. …, iako im je poznato da ista zapravo živi i radi u R. A., a da u G. dolazi povremeno tijekom godišnjih odmora, blagdana i slično.

7.3. Tužitelj F. K. navodi da se od 1997. bavi proizvodnjom namještaja u G. i to u prostoru koji se nalazi neposredno do kuće na adresi …, te da se u toj proizvodnji bavi kompletnom organizacijom. Nakon nekog vremena ističe da je imao velik broj mjesta na kojima je prodavao ovaj namještaj zbog čega je velik dio vremena provodio i na putu vozeći kamion, a da je 2005. kupio stan u. Prilikom kupovine stana navodi da je tražio pojašnjenje kako u nadležnoj PP Z. tako i u PP V. gdje bi bilo najbolje da prijavi prebivalište s obzirom da je veoma često na putu, te da mu je tada rečeno da je to svejedno, zbog čega je on samo formalno prijavio svoje prebivalište u Z. iako cijelo to vrijeme veliki dio vremena provodio u G. gdje se bavi proizvodnjom namještaja, te smatra da ista proizvodnja ne može niti funkcionirati ako on nije tamo, pa stoga kada je u G. i boravi u kući koja se nalazi na adresi …, a na toj adresi boravio je i prije poplave. U pogledu svoje sestre S. J. navodi da ona dugi niz godina živi i radi u R. A. gdje su se rodila i njena djeca koja su se tamo i školovala. S obzirom da njegova sestra nema druge nekretnine navodi da je cijelo vrijeme prijavljena na adresi u G. gdje povremeno i dolazi kada joj to dopuštaju poslovne obveze, odnosno da u G. provodi svaki godišnji odmor, većinu praznika i slično. U pogledu legalnosti objekata koji se nalaze na predmetnoj katastarskoj čestici navodi da se na njoj osim stambenog objekta tj. kuće nalaze još tri dvorišna objekta, te da je za sve objekte u roku podnio zahtjev za ozakonjenje, koji još uvijek nije riješen.

7.4. Tužiteljica S. J. navodi da posljednjih 30 godina živi i radi u R. A., gdje je imala i obitelj, ali da je trenutno razvedena i da iz tog braka ima dvoje djece koja su sada već punoljetna, s tim da je od svoje treće godine života kada je s roditeljima doselila u G. prijavljena na adresu ... Iako živi i radi u R. A. navodi da svaki godišnji odmor i praznik provodi u G. budući nema nigdje drugdje bilo kakvu nekretninu koja je u njenom vlasništvu. Za brata F. K. navodi da sigurno 80% vremena godišnje provodi u G. gdje mu se nalazi i proizvodnja namještaja, a ostatak vremena provodi na putu kada prevozi namještaj za prodaju. Poznato joj je da je i prije poplave imao stan u Z. i da je tamo na dan poplave imao prijavljeno prebivalište, ali smatra da je ta prijava prebivališta bila samo za potrebe posla.

8. Iskaze saslušanih svjedoka i tužitelja u pogledu mjesta gdje su i na koji način tužitelji živjeli i radili u periodu prije 18. svibnja 2014. sud je cijenio kao istinite i uvjerljive, budući su isti iskazi identični u dijelu kada navode da je F. K. za potrebe posla kojim se bavi tj. proizvodnje namještaja većinu vremena provodio u G., iako je nesporno da je isti obavljao i poslove prijevoza tako proizvedenog namještaja zbog čega se znalo dogoditi da po nekoliko dana boravi izvan G., odnosno da je ponekad znao boraviti i u stanu u Z. ali da je to bilo kratko vrijeme i za potrebe posla.

8.1. Ove iskaze saslušanih svjedoka i tužitelja F. K. potvrđuju i pribavljeni podaci tvrtki koje se bave pružanjem komunalnih usluga u G. i podaci HEP-a, pa je tako iz očitovanja tvrtke G. Č. d.o.o. od 4. travnja 2022. vidljivo da je tužitelj za prva četiri mjeseca 2014. bio zadužen za uslugu odvoza komunalnog otpada sa ukupno 192,00 kn odnosno 48,00 kn mjesečno koju obvezu je u cijelosti ispuni, dok iz očitovanja K. t. d. G. d.o.o. proizlazi da je za prva tri mjeseca 2014. korisniku registrirana potrošnja vode od 50 m3. Nadalje iz očitovanja HEP d.d. vidljiva je i ukupna potrošnja električne energije na mjernom mjestu tužitelja od ukupno 107 khw za period od 10. prosinca 2013. do 20. ožujka 2014.

8.2. Pri tome sud nije prihvatio prigovore tuženika da iz dostavljenih podataka HEP d.d. proizlazi da je potrošnja električne energije minimalna, odnosno da to dokazuje da tužitelj na istoj adresi stvarno ne živi budući je temeljem svih drugih provedenih dokaza, i to prije svega iskazom saslušanog tužitelja F. K., utvrđeno da je isti u tom periodu živo sam s obzirom da mu je sin dvije godine prije poplave otišao živjeti i raditi u Irsku a kćer se udala, a da je osim toga dosta vremena provodio i na puta, a što se onda se očitovalo i na potrošnju električne energije.

9. Prema odredbi čl. 12. st. 4. Zakona o saniranju pod stambenom zgradom podrazumijeva se zgrada u kojoj je u vrijeme nastanka katastrofe tj. na dan 18. svibnja 2014. stanovao njezin vlasnik odnosno srodnik vlasnika ili u kojoj je vlasnik odnosno srodnik vlasnika imao prijavljeno prebivalište ili boravište, s tim što se pod pojmom stambene zgrade podrazumijevaju i pomoćne i gospodarske zgrade koje su u funkciji stambene zgrade.

9.1. Nesporno je da je ovako koncipiranom odredbom Zakona o saniranju pravo na obnovu oštećenih stambenih zgrada postavljeno kao alternativno, ali ocjena je ovoga suda da istu odredbu treba tumačiti u okviru svrhe i cilja navedenog zakona, odnosno da je istim zakonom zakonodavac želio omogućiti pravo na obnovu onim osobama koje zaista žive u navedenoj nekretnini koja je bila pogođena poplavom.

10. Iako je u ovom postupku nesporno utvrđeno da tužitelj F. K. u vrijeme izbijanja katastrofe zaista nije imao formalno prijavljeno prebivalište G., na adresi …, utvrđeno je da je isti unatoč tome stvarno prebivao na istoj adresi, odnosno da je to mjesto koje se u smislu odredbe čl. 2. st. 1. Zakona o prebivalištu ("Narodne novine" broj: 144/12 i 158/13), a koji je bio na snazi u vrijeme izbijanja katastrofe, može smatrati mjestom njegovoga prebivališta kako ga zakon definira, odnosno kao mjesto i adresa u R. H. na kojoj se osoba trajno nastanila radi ostvarivanja svojih prava i obveza vezenih uz životne interese kao što su obiteljski, profesionalni, ekonomski, socijalni i drugi interesi.

10.1. Uzimajući ovakvu definiciju prebivališta kako je to definirano zakonom nesporno je da je upravo na adresi u G. koja je pogođena poplavom tužitelj F. K. zadovoljavao sve svoje životne interese i to kako interese koje su vezane uz obitelj, ali isto tako i profesionalne i ekonomske interese, posebno ako se uzme u obzir da je na istoj adresi on obavljao registriranu djelatnost proizvodnje namještaja koja predstavlja izvor njegove egzistencije i da je radi iste proizvodnje morao biti stalno angažiran, a što onda podrazumijeva da većinu vremena nije mogao provoditi na adresi formalno prijavljenog prebivališta u Z.

10.2. S obzirom na navedeno stav je suda da je u odnosu na tužitelja F. K. ispunjena pretpostavka iz čl. 12. st. 4. Zakona o saniranju i to u dijelu da je utvrđeno da je isti kao vlasnik nekretnine u vrijeme izbijanja katastrofe stvarno stanovao u istoj, iako u na toj adresi nije imao formalno prijavljeno prebivalište.

11. U odnosu na tužiteljicu S. J. je utvrđeno da ista ne ispunjava uvjete za priznavanjem prava na obnovu temeljem čl. 12. st. 4. Zakona o saniranju unatoč tome što je nesporno utvrđeno da je ista srodnik vlasnika nekretnine i da je na adresi iste nekretnine u vrijeme izbijanja katastrofe imala prijavljeno prebivalište, a sve to iz razloga jer je unatoč prijavljenom prebivalištu utvrđeno da ona stvarno u toj nekretnini nije stalno prebivala već samo povremeno tijekom godišnjih odmora, blagdana i drugih neradnih dana, s obzirom da ista već 30 godina u kontinuitetu živi i radi u R. A., te se primjenjujući na istu definiciju prebivališta može utvrditi da se na toj adresi u G. za tužiteljicu S. J. niti na koji način ne može govoriti da se na toj adresi stalno nastanila radi zadovoljavanja svojih osnovnih životnih interesa, zbog čega je tužbeni zahtjev u odnosu na ovu tužiteljicu odbijen.

12. Iako je u ovom postupku nesporno utvrđeno da je tužitelj F. K. stvarno u vrijeme katastrofe stanovao u nekretnini na koju polaže pravo na obnovu, osim ispunjavanja iste pretpostavke prema odredbi čl. 12. st. 4. Zakona o saniranju, a koja se odnosi na stvarno prebivanje i življenje u nekretnini za koju se zahtjeva obnova, potrebno je da je ispunjena još jedna pretpostavka a koja se odnosi na zgradu za koju se obnova zahtjeva i to na način da je potrebno da se radi stambenoj zgradi odnosno pomoćnoj i gospodarskoj zagradi koje su u funkciji stambene zgrade za koje je u zakonom propisanom roku podnesen zahtjev za ozakonjenje.

12.1. Kako je tuženik u odgovoru na tužbu osporavao osnovu tužbe i iz razloga jer tužitelj nije dokazao da se radi o postojećoj stambenoj zgradi, odnosno da se radi o nezakonito izgrađenoj zgradi za koju je podnesen zahtjev za ozakonjenje u za to propisanom roku, te s obzirom da su na istoj katastarskoj česti izgrađene ukupno četiri objekta, to je iz razloga utvrđivanja da li predmetne zgrade na istoj katastarskoj čestici udovoljavaju uvjetima za primjenu mjera obnove pribavljeno očitovanje Odjela za katastar nekretnina u pogledu povijesnih promjena za kč. br. …, očitovanje Službe … te je na iste okolnosti provedeno i građevinsko vještačenje.

12.2. Uvidom u očitovanje Odjela za katastar nekretnina Ž., od 8. travnja 2022., za povijest promjena na kč. br. … utvrđeno je da je ista čestica nastala 1968. i to cijepanjem ranije kč. br. …, te je nakon provedbe parcelacije kao način uporabe iste čestice upisana – oranica, za kč. br. … utvrđuju da je 1985. došlo do evidentiranja objekata na kč. br. …, nakon čega je kao način uporabe upisana kuća, dvorište i oranica, te da nakon toga nije bilo daljnjih promjena, što znači da svi objekti koji su bili evidentirani u istoj čestici 1985. se na njoj nalaze evidentirani i 2014., s tim što isti nisu imali podataka o izdanim službenim aktima vezanim za gradnju i uporabu objekata koji su evidentirani na istoj katastarskoj čestici.

12.3. Kako iz naprijed navedenog očitovanja proizlazi da za objekte koji su izgrađeni na kč. br. … ne postoji nikakav dokaz o njihovoj legalnosti, to je radi utvrđivanja činjenice da li je tužitelj u zakonskom roku podnio zahtjev za ozakonjenjem istih objekata i na točno koje se objekte odnosi isti zahtjev pribavljeno očitovanje nadležne Službe …, te je iz istog očitovanja od 24. listopada 2022. utvrđeno da je ovdje tužitelj F. K. 30. lipnja 2013. podnio zahtjev za donošenje rješenja o izvedenom stanju za nezakonito izgrađenu zgradu, s tim da je isto naveo da se to odnosi na legalizaciju pomoćne zgrade sagrađene na kč. br. …, k.o. G.

12.4. S obzirom da se prema odredbi čl. 12. st. 4. Zakona o saniranju pod pojmom stambene zgrade podrazumijeva i pomoćna i gospodarska zgrada koje su u funkciji stambene zgrade, te kako je utvrđeno da je tužitelj podnio pravovremen zahtjev za legalizacijom u kojem se navodi da se podnosi samo za pomoćnu zgradu, to je radi utvrđivanja koje su sve građevine izgrađene na istoj katastarskoj čestici prije poplave, njihove legalnosti i da li se može smatrati da su i te pomoćne zgrade u funkciji stambene zgrade, provedeno građevinsko vještačenje po vještaku G. K.

13.Nalazom i mišljenjem vještaka G. K., od 15. ožujka 2023., a koji nalaz je izrađen nakon što je isti obavio očevid na licu mjesta i izvršio uvid u odgovarajuće službene registre utvrđeno je da na kč. br. …, k.o. G., na dan očevida nalazi sagrađena stambena zgrada, te tri pomoćne zgrade, te je vještak utvrdio da su sve te zgrade bile sagrađene i prije poplave iz 2014., odnosno da su bile izgrađene do 2011., te da upravo ta činjenica da su bile izgrađene do 2011. omogućuje utvrditi koju bi od trenutno zatečenih zgrada bilo moguće ozakoniti temeljem Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama i to podnošenjem zahtjeva za donošenjem rješenja o izvedenom stanju. Tako vještak utvrđuje da su do 30. lipnja 2011. na kč. br. … bile izgrađene zgrade već naprijed navedene, odnosno stambena zgrada i tri pomoćne zgrade, s tim što vještak utvrđuje da se za sve pomoćne zgrade može smatrati da su u funkciji stambene zgrade s obzirom da se u njima ne odvijaju nikakve druge djelatnosti već su njihovi prostori samo u funkciji glavne stambene zgrade tj. obiteljske kuće, s tim što niti jedan od tako izgrađenih zgrada nije zakonito izgrađena, ali s obzirom da su izgrađene do 30. lipnja 2011. smatra da je to jedan od temeljnih preduvjeta za ozakonjenje uz postojanje pravodobno podnesenog zahtjeva nadležnoj službi, pa da se stoga mogu smatrati potencijalno zakonitima jer nema prepreka njihovom ozakonjenju temeljem važećeg Zakona.

13.1. Vještak nadalje utvrđuje da je tužitelj 30. lipnja 2013. pravodobno podnio nadležnoj službi nepotpuni Zahtjev za donošenjem rješenja o izvedenom stanju, a da je kao predmet ozakonjenja navedena samo „pomoćna zgrada“. S obzirom da uz zahtjev nije dostavljena potreban prateća dokumentacija smatra da se može uzeti da je zahtjev podnesen za sve nezakonito izgrađene zgrade, te da je većina predmeta u sustavu ozakonjenja i počinjala podnošenjem nepotpunog zahtjeva koji su onda dovršavani temeljem konkretnih stručnih snimki zgrada, pa iz tog razloga vještak smatra da se svaki nepotpuni zahtjev za ozakonjenje odnosi na sve nezakonito građene zgrade na predmetnoj čestici.

14. Na nalaz i mišljenje vještaka tužitelj nije imao primjedbi smatrajući da je isti nalazom utvrđeno da tužitelju pripada pravo na obnovu svih građevina sagrađenih na kč. br. …, k.o. G., s obzirom da je tužitelj prije izbijanja katastrofe bio u započetom postupku legalizacije.

14.1. Tužena je prigovarala nalazu i mišljenju vještaka i to u dijelu gdje isti utvrđuje da se podneseni zahtjev za ozakonjenje od strane tužitelja može smatrati da je podnesen u odnosu na sve nezakonito izgrađene zgrade i da se takve zgrade stoga mogu smatrati potencijalno zakonitim pozivajući se pri tome ponovno na odredbu čl. 12. st. 1. Zakona o saniranju, ali i na odredbu čl. 3. st. 1. toč. 14. Zakona o gradnji, a koji definira što se sve može smatrati postojećom građevinom.

15. Radi otklanjanja primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka isti vještak je i usmeno saslušan, pri čemu je isti u cijelosti ostao od svog pisanog nalaza i mišljenja te ponovno pojasnio da su sve građevine koje se nalaze sagrađene na kč. br. … nelegalno sagrađene i da su postojeća tri pomoćna objekta u funkciji glavnog, stambenog objekta. Ističe da je tužitelj pravovremeno podnio zahtjev za legalizacijom ali da ga je podnio kao nepotpunog tj. da zahtjeva ozakonjenje pomoćnog objekta sagrađenog na kč. br. …, ali pri tome ne navodi na koji od tri postojeća pomoćna objekta bi se isto odnosilo. Pri tome se vještak posebno pozvao na svoje desetogodišnje iskustvo u provođenju niza postupaka legalizacije ističući kako su se u prvom valu podnošenja takvih zahtjeva upravo i podnosili nepotpuni zahtjevi, a kasnije su se osobe pozivale na dopunu istih zahtjeva i u takvom postupku bi se tada ozakonile sve zgrade koje postoje kao nelegalno izgrađene na određenoj katastarskoj čestici, te iz tog razloga ponovno zaključuje kako se podneseni zahtjev tužitelja odnosi i na osnovnu stambenu zgradu sagrađenu na kč. br. ...

16. Nalaz i mišljenje vještaka sud je prihvatio kao stručan i objektivan i sačinjen prema pravilima struke posebno cijeneći da je vještak odgovorio u cijelosti na postavljeni zadatak vještačenja odnosno da je nesporno utvrdio da su sve zgrade sagrađene na kč. br. … sagrađene do 30. lipnja 2011. i stoga podobne za ozakonjenje, te da su tri pomoćne zgrade u cijelosti u funkciji glavnog objekta tj. stambene zgrade te da se iz tog razloga zahtjev za izdavanjem rješenja o izvedenom stanju koji je tužitelj podnio 30. lipnja 2013. i to navodeći da ga podnosi samo za pomoćnu zgradu može smatrati da se odnosi i na se ostale zgrade izgrađene na istoj katastarskoj čestici dakle i za stambeni objekt.

16.1. Sud pri tome ocjenjuje neosnovanim prigovore tuženika kada se poziva na odredbu čl. 12. st. 1. Zakona o saniranju prema kojoj se mjere obnove između ostalog odnose i na stambene zgrade za čije je ozakonjenje podnesen zahtjev u roku propisanom posebnim zakonom smatrajući da zgrade na istoj katastarskoj čestici nisu postojeće građevine u smislu Zakona o gradnji i da stoga nije niti ispunjen uvjet iz čl. 12. st. 1. Zakona o saniranju.

16.2. Nesporno je da stambena zgrada koja je izgrađena na kč. br. … se ne može smatrati građevinom u smislu čl. 3. st. 1. toč. 14. Zakona o gradnji s obzirom da ne postoji dokaz da je ista izgrađena na temelju građevinske dozvole ili drugog akta, ali je upravo iz tog razloga odredbom čl. 12. st. 1. Zakona o saniranju i određeno da se mjere obnove odnose i na stambene objekte za koje je podnesen zahtjev za ozakonjenje čijom provedbom bi one i postale postojećim građevinama, odnosno upravo je svrha propisivanja uvjeta za mjeru obnove bila da se omogući i obnova zgrada koje su nesporno bile nelegalno izgrađene, ali koje odgovaraju uvjetima za ozakonjenje, jer bi u protivnom svrha donošenja istog zakona u cijelosti bila propuštena.

16.3. Kako iz nalaza i mišljenja građevinskog vještaka proizlazi da se podneseni zahtjev za ozakonjenje ima smatrati da je podnesen za sve nelegalno izgrađene objekte na istoj katastarskoj čestici tj. i za stambeni objekt to je stoga jer je utvrđeno da su u odnosu na tužitelja F. K. ispunjene sve pretpostavke iz čl. 12. st. 1. i 4. Zakona o saniranju i odlučeno kao u toč. I. izreke presude tj. utvrđeno je da isti polaže pravo na obnovu stambene zgrade sagrađene na kč. br. …, upisane u zk. ul. br. …, k.o. G., te je stoga i naloženo tuženiku da donese odgovarajuću odluku kojom će se odrediti na koji način će se obnoviti ista zgrada tužitelja a sve to sukladno čl. 17. Zakona o saniranju i to naravno cijeneći zapisnik nadležnog tijela kojim je utvrđen stupanj oštećenja iste zgrade, a od kojega onda i ovisi pravo na odgovarajuću mjeru obnove.

17. Odluka o troškovima ovog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. a u vezi s čl. 37. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; dalje u tekstu: Zakona o parničnom postupku), i to iz razloga jer su u ovom postupku tužitelji obični suparničari, zbog čega se vrijednost predmeta spora mora odrediti za svakog tužitelja posebno. Kako su tužitelji u tužbi vrijednost predmeta spora odredili s iznosom od 10.000,00 kn, a što sada odgovara protuvrijednosti iznosa od 1.327,23 eura, to je isti iznos uzet kao vrijednost predmeta spora za svakog od tužitelja.

17.1. Kako je tužitelj F. K. u cijelosti uspio u ovome sporu to je istome tuženik u cijelosti u obvezi naknaditi prouzročeni trošak temeljem odredbe čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku.

17.2. Tužitelju F. K. zastupanom po punomoćniku odvjetniku priznati su kao potrebni i nužni i to trošak sastava zahtjeva za mirno rješenje spora prema Tbr. 28. OT a u vezi s Tbr. 7.toč. 1 i to sa 75 bodova, trošak sastava tužbe prema Tbr. 7. toč. 1. OT sa 75 bodova, trošak zastupanja na ukupno četiri ročište za glavnu raspravu prema Tbr. 9. toč. 1. OT i to za svako ročište po 75 bodova odnosno ukupno 300 bodova za sva ročišta, trošak pristupa na objavu presude prema Tbr. 9. toč. 3. OT sa 37,5 bodova, trošak sastava ustavne tužbe prema Tbr. 27. toč. 1. sa 500 bodova, trošak sastava podneska od 17. ožujka 2023. prema Tbr. 8. toč. 1. OT sa 75 bodova, trošak sastava žalbe od 22. rujna 2016. prema Tbr. 10. st. 5. OT sa 37,5 bodova, trošak sastava revizije prema Tbr. 10. st. 6. OT sa 112,50 bodova, odnosno za sve poduzete radnje 1.062,50 bodova uz uvećanje za 10% prema Tbr. 36. OT odnosno za sve radnje 1.333,75 bodova, a što s obzirom na vrijednost boda i visinu poreza na dodanu vrijednost iznosi 3.317,70 eura. Pored toga iznosa tužitelju je još priznat i trošak predujmljenog građevinskog vještačenja u iznosu od 325,00 eura, trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu u iznosu od ukupno 106,18 eura, odnosno ukupni trošak od 3.748,88 eura (28.245,94 kn).

17.3. Kako je u odnosu na tužiteljicu S. J. u cijelosti odbijen tužbeni zahtjev, to je ista također prema odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parnično postupku u obvezi naknaditi tuženiku prouzročeni trošak parničnog postupka, te su tako tuženik priznati kao potrebni i nužni troškovi koji se sastoje u trošku sastava odgovora na tužbu prema Tbr. 8. toč. 1. OT sa 75 bodova, troškovima zastupanja na ukupno pet ročišta za glavnu raspravu prema Tbr. 9. toč. 1. OT i to za svako ročište po 75 bodova odnosno ukupno 375 bodova, trošak sastava podnesaka od 5. svibnja 2022. i 31. listopada 2022. prema Tbr. 8. toč. 3. OT i to za svaki podnesak po 18,75 bodova odnosno ukupno 37,5 bodova, trošak sastava podnesak od 28. ožujka 2023. kojim se tuženik očitovao na nalaz i mišljenje vještaka prema Tbr. 8. toč. 1. OT sa 75 bodova odnosno za sve radnje ukupno 562,50 bodova, a što s obzirom na vrijednost boda od 1,99 eura iznosi 1.119,38 eura.

U Županji 7. srpnja 2023.

Sudac

Jelena Bušić, v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

Rok za žalbu za stranku koja je uredno pozvana na ročište za objavu presude teče od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. Zakona o parničnom postupku).

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojoj se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama ovog zakona o dostavi pismena, te tada rok za žalbu počinje teći od dana primitka ovjerenog prijepisa presude.

Žalba se podnosi ovome sudu pismeno, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.

O tom obavijest:

1. Tužitelj po punomoćniku K. G., odvjetniku iz Ž.,

2. Tužena R. H. po ODO u V.