P-2660/2020

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ex. vojarna Sv. Križ, Dračevac

Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u S. po sucu ovoga suda D. R. kao sucu

pojedincu u pravnoj stvari tužitelja Z. M. iz S., M.

, O.: .. zastupanog po punomoćniku Z. u P. odvjetniku iz

S. protiv tuženika Z. banka d.d.,Z., T. bana J. J. 10,

OIB: … zastupane po odvjetnicima iz OD … iz

Z., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene dan a25. svibnja2023 u nazočnosti tužitelja osobno asa punomoćnikom Z. P., odvjetnikom u S. te zamjenika punomoćnika tuženika A. K. G. odvjetnice u Z., na ročištu za objavu dana 06. srpnja 2023.,

p r e s u d i o  j e

I. Ništetne su odredbe čl.1. st.1, čl.2 st.1 i čl.7. st.1 Ugovora o namjenskom kreditu br…..od 07.07.2006 g. sklopljenog između tužitelja i tuženika u dijelu u kojem je iskazana u valuti švicarski franak, a koje glasi:

- Kreditor odobrava i stavlja na raspolaganje korisniku kredita kredit u kunskoj protuvrijednosti 124.988,66 CHF obračunatom prema srednjem tečaju za devize Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita.

- Korisnik kredita dužan je kreditoru platiti u anuitetima iznos kredita od 124.988,66 CHF.

- Korisnik kredita otplaćuje kredit u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti 864,82 CHF, obračunatoj po srednjem tečaju H. ,,,, važećem za

C. na dan plaćanja. Iznos anuiteta sadrži glavni dug i kamatu obračunatu temeljem kamatne stope važeće na dan sklapanja ovog ugovora.

II. Dužan je tuženik isplatiti tužitelju iznos od 25.037,73 eura (188.646,79 kn)sa zakonskom zateznom kamatom koja na pojedine iznose teče kako slijedi:

- Na iznos od 5,42 eura (40,81 kn) od 02.09.2006 g. do isplate,

- Na iznos od 6,54 eura (49,31 kn) od 02.10.2006 g. do isplate

- Na iznos od 2,87 eura (21,63 kn) od 02.11.2006 g. do isplate

- Na iznos od 2,98 eura (22,44 kn) od 02.12.2006 g. do isplate

- Na iznos od 17,64 eura (132,92 kn) od 02.11.2008 g. do isplate,

- Na iznos od 8,48 eura (63,87 kn) od 02.12.2008 g. do isplate,

- Na iznos od 32,48 eura (244,72 kn) od 02.01.2009 g. do isplate,

- Na iznos od 39,35 eura (296,46 kn) od 02.02.2009 g. do isplate,

- Na iznos od 51,40 eura (387,28 kn) od 02.03.2009 g. do isplate,

- Na iznos od 31,18 eura (234,92 kn) od 02.04.2009 g. do isplate,

- Na iznos od 35,03 eura (263,96 kn) od 02.05.2009 g. do isplate

- Na iznos od 27,54 eura (207,51 kn) od 02.06.2009 g. do isplate,

- Na iznos od 23,61 eura (177,92 kn) od 02.07.2009 g. do isplate,

- Na iznos od 22,49 eura (169,46 kn) od 02.08.2009 g. do isplate,

- Na iznos od 27,49 eura (207,16 kn) od 02.09.2009 g. do isplate,

- Na iznos od 23,27 eura (175,33 kn) od 02.10.2009 g. do isplate,

- Na iznos od 23,08 eura (173,88 kn) od 02.11.2009 g. do isplate,

- Na iznos od 28,56 eura (215,22 kn) od 02.12.2009 g. do isplate,

- Na iznos od 35,20 eura (265,22 kn) od 02.01.2010 g. do isplate,

- Na iznos od 43,14 eura (325,06 kn) od 02.02.2010 g. do isplate,

- Na iznos od 41,82 eura (315,11 kn) od 02.03.2010 g. do isplate,

- Na iznos od 53,48 eura (402,93 kn) od 02.04.2010 g. do isplate,

- Na iznos od 56,56 eura (426,12 kn) od 02.05.2010 g. do isplate,

- Na iznos od 64,08 eura (482,81 kn) od 02.06.2010 g. do isplate,

- Na iznos od 88,58 eura (667,37 kn) od 02.07.2010 g. do isplate,

- Na iznos od 72,85 eura (548,89 kn) od 02.08.2010 g. do isplate,

- Na iznos od 110,73 eura (834,27 kn) od 02.09.2010 g. do isplate,

- Na iznos od 97,79 eura (736,80 kn) od 02.10.2010 g. do isplate,

- Na iznos od 94,63 eura (712,97 kn) od 02.11.2010 g. do isplate,

- Na iznos od 122,10 eura (919,97 kn) od 02.12.2010 g. do isplate,

- Na iznos od 144,70 eura (1.090,22 kn) od 02.01.2011 g. do isplate,

- Na iznos od 130,34 eura (982,02 kn) od 02.02.2011 g. do isplate,

- Na iznos od 126,29 eura (951,51 kn) od 02.03.2011 g. do isplate,

- Na iznos od 115,94 eura (873,57 kn) od 02.04.2011 g. do isplate,

- Na iznos od 138,45 eura (1.043,16 kn) od 02.05.2011 g. do isplate,

- Na iznos od 169,00 eura (1.273,35 kn) od 02.06.2011 g. do isplate,

- Na iznos od 173,30 eura (1.305,74 kn) od 02.07.2011 g. do isplate,

- Na iznos od 245,56 eura (1.850,18 kn) od 02.08.2011 g. do isplate,

- Na iznos od 186,31 eura (1.403,77 kn) od 02.09.2011 g. do isplate,

- Na iznos od 169,04 eura (1.273,65 kn) od 02.10.2011 g. do isplate,

- Na iznos od 176,20 eura (1.327,57 kn) od 02.11.2011 g. do isplate,

- Na iznos od 168,22 eura (1.267,47 kn) od 02.12.2011 g. do isplate,

- Na iznos od 181,80 eura (1.369,80 kn) od 02.01.2012 g. do isplate,

- Na iznos od 192,77 eura (1.452,40 kn) od 02.02.2012 g. do isplate,

- Na iznos od 191,37 eura (1.441,91 kn) od 02.03.2012 g. do isplate,

- Na iznos od 185,67 eura (1.398,94 kn) od 02.04.2012 g. do isplate,

- Na iznos od 188,20 eura (1.417,96 kn) od 02.05.2012 g. do isplate

- Na iznos od 195,28 eura (1.471,33 kn) od 02.06.2012 g. do isplate,

- Na iznos od 187,17 eura (1.410,23 kn) od 02.07.2012 g. do isplate,

- Na iznos od 190,12 eura (1.432,49 kn) od 02.08.2012 g. do isplate,

- Na iznos od 182,10 eura (1.372,04 kn) od 02.09.2012 g. do isplate,

- Na iznos od 178,42 eura (1.344,30 kn) od 02.10.2012 g. do isplate,

- Na iznos od 186,51 eura (1.405,25 kn) od 02.11.2012 g. do isplate,

- Na iznos od 185,97 eura (1.401,16 kn) od 02.12.2012 g. do isplate,

- Na iznos od 188,96 eura (1.423,74 kn) od 02.01.2013 g. do isplate,

- Na iznos od 179,32 eura (1.351,08 kn) od 02.02.2013 g. do isplate,

- Na iznos od 179,32 eura (1.351,08 kn) od 02.03.2013 g. do isplate,

- Na iznos od 19.292,41 eura (145.358,66 kn) od 23.03.2013 g. sve do isplate, s tim da za razdoblje do 31.prosinca 2007 g, kamata teče po stop i propisanoj Uredbom vlade RH o visini stope zakonske zatezne kamate, dok za razdoblje od 01.siječnja 2008 g. pa do 31.srpnja 2015 g.,kamata teče po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5%-tnih poena, dok za razdoblje od 01.kolovoza 2015 g. pa do isplate, kamata teče po stopi određenoj na svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%-tna poena, do 31.12.2022 g., a od 01.01.2023 g. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je E. središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena.

III. Dužan je tuženik naknaditi tužitelju troškove spora u iznosu od 7.183,04 Eura odnosno 54.120,62 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od dana presuđenja 06. srpnja 2023. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je E. ,,, primijenila

na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena.

O.

1.U tužbi zaprimljenoj kod ovog suda dana Dana 07.07.2006. godine tužitelj i tuženik su sklopili Ugovor o kreditu br….,kreditna partija …, koji ugovor

je ovjeren kao javno bilježnički akt kod JB mr.sc.Z. P. iz S., pod brojem:Ou- … od 13.07.2006 g., temeljem kojeg je tuženik odobrio i isplatio tužitelju kredit za kupnju stana u iznosu od 124.988,66 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan isplate.

Tužitelj podnosi ovu tužbu iz razloga što smatra da su predmetnim Ugovorom o kreditu povrijeđena njegova prava kao potrošača, na način da je tuženik koristio nedopuštene i nepoštene ugovorne odredbe i to prvenstveno odredbu koja se odnosi na ugovornu valutu uz koju je vezana glavnica-švicarski franak. Ugovaranje valutne klauzule je dopušteno čl.22 Zakona o obveznim odnosima u dijelu zakona koji razrađuje načelo monetarnog nominalizma izraženo u čl.21, a koji određuje da je dužnik dužan isplatiti onaj broj novčanih jedinica na koje obveza glasi.

Na sporni pravni posao se primjenjuje i Zakon o zaštiti potrošača koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora, pa se tužitelj konkretno poziva na odredbe čl. 81,82 i 90., koje određuju pojmove nepoštenih odredbi u potrošačkim ugovorima. Tuženik je u konkretnom slučaju sav teret valutnog rizika vezanog uz promjene tečaja na tržištu valuta, pri čemu te promjene nisu vezane uz pad vrijednosti valute kune, u kojima je konkretni potrošački zajam isplaćen stavio na teret tužitelja, čime je povrijedio načela savjesnosti i poštenja i zabrane prouzročenja štete drugoj, slabijoj ugovornoj strani, te povrijedio načelo jednake vrijednosti činidbe.

Visoki trgovački sud RH svojom presudom posl.br.43 Pž--… od 14.lipnja 2018 g. presuđuje da su utužene banke u postupku pred T.

u Z. posl.br.P-…. koji je završio prvostupanjskom presudom od 04.srpnja

2013 g. povrijedili kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovor o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime da su kršili Zakon o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima. Vrhovni sud RH svojom presudom posl.broj Rev-..

od 03.rujna 2019 g. potvrdio je pravni stav VTS-a RH.

Tužitelj u odnosu na pravovremenost tužbe-zastaru, navodi kako je Vrhovni sud RH svojom presudom posl.br.Rev-…od 20.ožujka 2018 g. riješio pitanje nastupa zastare na način što je na str.7 obrazloženja pretposljednji pasus izrazio svoj stav koji glasi, citira se: „prema shvaćanju revizijskog suda pokretanje parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl.241 ZOO-a/05, te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe (presuda T. suda u Z. P. … od 04.srpnja 2013 g. i presuda

V. suda RH Revt-.. od 09.travnja 2015 g.)

Postupanjem tuženika suprotno gore navedenim propisima i presudama tužitelj je oštećen u razlici valute u ukupnom iznosu od 227.281,27 kn, koje mu je tuženik dužan vratiti kao stečeno bez osnova zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dana dospijeća svakog pojedinog obroka do isplate. Tužitelj je putem stalnog sudskog vještaka za financije i računovodstvo M. Z. iz S., izradio

Financijsko-računovodstveno vještačenje od 14.11.2018 g. i to temeljem Ugovora o kreditu …. kreditna partija .., Početni otplatni plan po ugovoru o kreditu, kartica kredita od dana plasmana kredita navedenog ugovora odnosno od 28.07.2006 g. do dana anuiteta dospjelog dana 22.03.2013 g.

Između stranaka već je ranije pravomoćno presuđeno za razliku pretplaćenih kamata po istom ovom kreditu i to temeljem presude Općinskog suda u Splitu pod posl.brojem P-… potvrđena Presudom i Rješenjem Županijskog suda u Zagrebu Gž-…

Pa je i postavljen tužbeni zahtjev kako je to pobliže određeno u izreci ove presude.

2.U svom odgovoru na tužbu od 05. listopada 2020 tuženik je naveo:

.Kako je vidljivo iz tužbe, tužitelj postavlja (i) deklaratorni zahtjev na utvrđenje ništetnosti članka 1. st. 1., čl. 2. st. 1. i čl. 7. st. 1. Ugovora o kreditu broj ..

(ii) kondemnatorni zahtjev za isplatu iznosa od 227.281,27 kn sa zakonskim zateznim kamatama.

Tuženik u cijelosti osporava istaknute zahtjeve kao neosnovane, uključujući pravnu osnovu, visine, izračun te činjenice i razloge kojima je tužitelj obrazložio svoju tužbu u ovom sporu.

Tuženik ističe prigovor zastare u odnosu na sve iznose koji su predmet zahtjeva tužitelja, a dospjeli su prije 31. srpnja 2015.g.

Tuženik se protivi svakoj eventualnoj upotrebi izračuna tužiteljevog vještaka kao dokaza na okolnost visine potraživanja u predmetnom postupku.

U svakom slučaju, tuženik prigovara dokaznom prijedlogu o tome da se izvede dokaz financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem prije nego se izvedu dokazi saslušanja tužitelja i svjedoka. Naime, po mišljenju tuženika, provedba vještačenja neće biti svrsishodna prije nego što se nesporno utvrdi istinitost tužbenih tvrdnji o tome da tuženik nije obavijestio tužitelja o CHF valutnom riziku, da tužitelj taj rizik nije razumio, da je tuženik nagovarao tužitelja na zaduženje u CHF valuti i da je postupao namjerno nepošteno i nesavjesno te da je tužitelj namjerno doveden u zabludu u pogledu CHF valute.

U odnosu na deklaratorni tužbeni zahtjev pod točkom I. petita, tuženik ističe da je isti kako glasi, usmjeren k utvrđenju ništetnosti tužiteljeve obveze da uopće vrati kredit i plati kamatu. Radi se o bitnom sastojku kredita, a takvo utvrđenje bi za posljedicu imalo ništetnost čitavog ugovora. Sudska praksa u odnosu na CHF kredite, uključujući presudu V. .. suda posl. broj P.- (str. 51. obrazloženja), ne potkrepljuje stav tužitelja o ništetnosti cjelovitih odredaba o glavnom predmetu i cijeni koje ujedno sadrže i tužiteljevu obvezu da uopće vrati kredit i plati kamatu.

Tuženik daljnje razloge osporavanja tužbenog zahtjeva obrazlaže u nastavku.

. Činjenične tvrdnje iz tužbe, u kojima se obrazlaže da je tuženik stekao neku korist bez osnove na teret tužitelja u iznosu od 227.281,27 kn, ne odgovaraju dokazima pa ni pravom stanju stvari. Tuženik predlaže, bez izvođenja daljnjih dokaza predloženih od strane tužitelja, odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

U vezi s uvodno istaknutim prigovorom zastare, tuženik ukazuje na to da zastarni rok s naslova stjecanja bez osnove počinje teći od trenutka kada se imovina stjecatelja povećala (v. Rev-od 26.6.1992. Izbor odluka 94/105, zatim Revr .. od 6.2.2013.), a ističe protekom roka od 5 godina od dana

svake pojedine uplate.

Tuženik drži kako kolektivna tužba na koju se tužitelj poziva nije prekinula zastaru za tražbinu konkretnog tužitelja, unatoč pravnom shvaćanju V. u presudi broj Rev-,,, od 20.03.2018.

Prema članku 502.c. Zakona o parničnom postupku (isto i po članku 118. Zakona o zaštiti potrošača), sud je u pojedinačnom postupku vezan za pravno utvrđenje iz presude donesene povodom tužbe za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača.

Tužitelj nije bio stranka kolektivnog postupka, te stoga ne postoji, sve do podnošenja ove tužbe, nikakva radnja tužitelja usmjerena na ostvarenje njegovih konkretnih prava koja bi prekinula tijek zastare. Da je zakonodavac imao u vidu da kolektivna tužba prekida zastaru za pojedinačne potrošače, onda bi to bio propisao. Ali nije, već je predvidio da pojedinačni potrošač može koristiti u svom postupku jedino utvrđenja iz parnice za zaštitu kolektivnih interesa.

Vidljivo je kako je zakonodavac institut kolektivne tužbe usmjerio na utvrđenje postojanja određenih povreda na koje se onda potrošači mogu pozivati i za koje su sudovi vezani, ali zakonodavac nigdje nije predvidio da bi podnošenje takve parnice prekidalo zastaru u pojedinačnim postupcima potrošača. Korištenjem utvrđenja u pojedinačnim postupcima iscrpljen je doseg predmetne pravne norme, odnosno svaka mogućnost proširenja subjektivnih granica pravomoćnosti.

. Pitanje zastare i prekida zastarnih rokova u kontekstu zaštite prava potrošača prepoznato je na razini Europske unije, te je E. komisija navedeno pitanje odlučila riješiti predlaganjem nove direktive. Dakle, normativnom aktivnošću u skladu sa načelom vladavine prava i pravne sigurnosti.

Europska komisija uputila je 11. travnja 2018. godine Europskom parlamentu Prijedlog Direktive E. P. i V. o udružnim tužbama za

zaštitu kolektivnih interesa potrošača i stavljanju izvan snage Direktive 2009/22/EZ (Procedura 2018/0089/COD) (u nastavku: "Prijedlog Direktive").

U preambuli Prijedloga Direktive navedeno je stajalište Komisije kako se predlaže sljedeće, de lege ferenda:

Engleski Hrvatski

Tužbe za pravnu zaštitu koje se temelje na činjenici da je povreda utvrđena konačnim sudskim nalogom ili konačnom deklaratornom odlukom o odgovornosti trgovca prema oštećenim potrošačima u skladu s ovom Direktivom ne smiju biti ograničene nacionalnim pravilima o rokovima zastare. Pokretanje udružne tužbe imat će učinak obustave ili prekida rokova zastare za sve tužbe za pravnu zaštitu za potrošače obuhvaćene tom tužbom.

Primjena Prijedloga Direktive na sporove poput ovog predviđena je u okviru popisa propisa koji se nalazi u Prilogu I.

Iz navedenog proizlazi kako E. komisija akceptira potrebu daljnjeg unaprjeđivanja zaštite potrošača na području E., i to putem daljnje obvezujuće harmonizacije nacionalnih prava država članica. Komisija pritom polazi od stajališta da su nacionalna prava u tom pogledu različita te da je u tu svrhu potrebna njihova harmonizacija. Dakle, ako Prijedlog ove Direktive bude prihvaćen tad će na jedinstven način na sveukupnom području E. biti harmonizirano i nacionalno zakonodavstvo u odnosu na zastarne rokove u pogledu zaštite potrošača u naknadnim restitucijskim postupcima, u skladu sa osnovnim načelima vladavine prava i pravne sigurnosti, odnosno donošenjem zakonodavnog akta H. S., usklađenog s Direktivom.

Tuženik pri tom posebno ističe kako Prijedlog Direktive predviđa rok od 18 mjeseci za donošenje zakona i drugih propisa potrebnih za usklađenje s Direktivom1, pri čemu je primjena tih zakona i propisa predviđena samo na povrede prava započete nakon datuma

Članak 19. Prijedloga Direktive

početka primjene Direktive.2 Dakle, E. komisija u opisanim okolnostima nema u vidu retroaktivnu primjenu pravila o prekidu zastare.

. Zbog svih navedenih razloga, a posebno zbog dalekosežnih posljedica novoutvrđene prakse Vrhovnog suda koju tuženik inače pobija ustavnom tužbom, tuženik drži kako je zbog zastare potrebno odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

Uz svo poštovanje prema odlukama V., suditi, u nedostatku zakonskog propisa, kako radnja treće osobe – tužba neke udruge za zaštitu potrošača – predstavlja radnju kojom se prekida zastara tražbina pojedinačnih potrošača, koja po pravomoćnosti presude iz kolektivnog spora teče ispočetka, u situaciji kada postoje jasni propisi o prekidu zastare, a predmet zahtjeva kolektivne zaštite sasvim je drugačiji od zahtjeva pojedinačnog potrošača, po mišljenju tuženika predstavlja arbitrarno „stvaranje novih“, odnosno „nadomještanje nepostojećih“ propisa, drugim riječima, suđenje po principu de lege ferenda.

. Slijedom svega iznesenog, tuženik smatra, kako u konkretnom slučaju nema mjesta tumačenju propisa o prekidu zastare drugačije od načina na koji je to uređeno u samom zakonu. A iz toga proizlazi da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti zastario. Što se tiče same valutne klauzule, korisnik kredita je upoznat s valutnim rizikom i to je jasno navedeno u članku 1. ugovora, kao i u članku 23 P Ugovora gdje se navodi: „pristaje na sve rizike i učinke koji mogu proizaći iz promjena tečajnih odnosa za vrijeme postojanja … ovog Ugovora“.

Valutna klauzula je izrijekom zakonom dopuštena, legitimna ugovorna odredba. Nakon što je valjano ugovorena, ona ne može postati ništetnom zbog kretanja tečaja kune prema stranoj valuti tijekom trajanja ugovornog odnosa. Kretanje tečaja kune prema nekoj stranoj valuti ne može se smatrati protivnim Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva, pa ne može ni valjano ugovorenu valutnu klauzulu naknadno učiniti ništetnom.

Banka nije znala niti mogla/morala znati za rast tečaja CHF

Tečaj CHF prema EUR/DEM, a time i prema hrvatskoj kuni je tečaj koji je dugi niz godina bio izuzetno stabilan. Kao što HNB „štiti“ tečaj kune prema EUR, tako i Švicarska narodna banka zbog interesa vlastitog (izvozno orijentiranog) gospodarstva štiti tečaj CHF prema EUR, a time posredno i tečaj kune prema CHF. Prema tome, činjenica da HNB ne štiti tečaj CHF ne znači da ne postoji interes švicarske centralne banke za stabilnost navedene valute.

Tužena banka, ne samo da nije znala, nego nije imala niti jedan razlog sumnjati u buduće kretanje tečaja predmetne valute. Osim činjenice što je tečaj CHF- a bio stabilan dugi niz godina, tuženik želi istaknuti kako je projekcija daljnje stabilnosti tečaja istaknuta od strane V.-guvernera Š. narodne banke neposredno nakon uvođenja EUR, a potom ponovljena i četiri godine kasnije, neposredno prije uvođenja CHF kredita u ponudu banke.

„Kao što je već spomenuto, tečaj između švicarskog franka i eura od presudne je važnosti za švicarsko gospodarstvo.

Stabilnost tečaja, na dosadašnjem nivou, ne jamči se zauvijek. Međutim, rizik nepravednih kretanja čini se ograničen jer je prisutnost velikih valutnih blokova smanjila atraktivnost švicarskog franka kao rezervne valute.“

Četiri godine kasnije, 19. veljače 2004. godine, gosp. J.-P. R. održao je izlaganje koje je također dostupno na Internet stranici Švicarske narodne banke https://www.snb.ch/en/mmr/speeches/id/ref_20041119_jpr. U navedenom izlaganju navodi:

„Izvanredna volatilnost deviznih tečajeva ne može se isključiti, ali naše iskustvo s tečajem euro / švicarskog franka pokazalo je da tržište novca nije tako neracionalno kao što neki ljudi vjeruju.

Zahvaljujući mnogo stabilnijem monetarnom okruženju u Europi, švicarski franak danas je mnogo manje pod spekulativnim pritiskom nego prije. Naša valuta još uvijek ima međunarodnu dimenziju, ali se približava ekonomskim temeljima, što je dobra vijest za naše izvoznike.

To također znači da je volatilnost tečaja između franka i eura danas manje izražena od volatilnosti koju smo promatrali u prošlosti između franka i njemačke marke. Jasno je da franak pripada obitelji europskih valuta, reagirajući slično u odnosu na oscilacije dolara.

U tom smislu, zasigurno, franak i euro su sestrinske valute.“

. Iz navedenog se može zaključiti kako je stabilnost tečaja CHF prema EUR primarni cilj Š.,,, banke (kao što je cilj HNB-a stabilnost kune prema

EUR op.a), ali također kako Š. .. banka ne vidi realan rizik od značajnih promjena tečaja u budućnosti, obzirom na (i) okolnost dugotrajne tečajne stabilnosti, (ii) činjenicu da je u EU uvođenjem EUR došlo do formiranja valutnog bloka umjesto niza pojedinačnih nacionalnih valuta, te (iii) ono što se čini, po stajalištu vice-guvernera presudnim, činjenicu kako se švicarska valuta približava temeljima vlastite vrijednosti pretežno u švicarskoj ekonomiji a ne u poziciji rezervne valute.

Utoliko je jasno kako tuženik u vrijeme zaključenja predmetnog kredita zasigurno nije znao niti je mogao znati da će doći do svjetske financijske krize i pritiska na CHF valutu u mjeriu kojoj Š.

… banka neće uspjeti „obraniti“

tečaj CHF / EUR. Dapače, temeljem dugogodišnje stabilnosti tečaja i izjava Vice- guvernera Š.

… banke, tuženik je imao jedino opravdan razlog vjerovati kako je mogućnost volatilnosti tečaja švicarskog franka znatno smanjena.

.Tuženik ističe kako je navedeno pitanje dodatno adresirano i u postupku koji se vodi pred VTS RH broj Pž-… (sada broj Pž-…), primjerice podnescima tuženika od 5. studenog 2012. godine i 5. veljače 2013. godine, te tuženik predlaže Sudu izvršiti uvid u navedeni spis, te se obvezuje dostaviti i druge dokaze iz kojih proizlazi kako banka u trenutku sklapanje ugovora nije znala niti mogla/morala znati za smjer kretanja tečaja CHF.

Banka je prilikom sklapanja Ugovora pružila sve potrebne informacije

Što se tiče informacije kako HNB štiti tečaj kune prema EUR, radi se o javno dostupnoj informaciji u niz novinskih članaka tijekom 2005. godine, te je na istu upozorio tadašnji vice-guverner HNB-a B. V. prilikom podnošenja izvješća H. saboru.

Proizlazi, dakle, kako je uloga i cilj HNB-a da održi stabilnost tečaja kune prema EUR i time omogući stabilnost cijena bila javno dostupna činjenica, isto kao što je bila javno dostupna činjenica da HNB ne štiti tečaj kune prema CHF, već da se isti posredno formira preko EUR.

Standard dužne pažnje i informiranosti „prosječnog potrošača“ kako ga postavlja S. E. unije zasigurno ne podrazumijeva potrošača koji bi se propustio i samostalno informirati o javno dostupnoj informaciji na koju ukazuje vice- guverner H.-a i to u trenutku kada donosi jednu od važnijih financijskih odluka u svome životu – uzimanje kredita. Tuženik je o navedenoj okolnosti informirao tužitelja u okviru primjene obveznih smjernica za informiranje klijenata i u skladu s edukacijom koju su osobni bankari prošli u pripremi za uključivanje kredita u CHF u kreditnu ponudu.

U odnosu na najnoviju presudu VSRH br. Rev… . od 3. rujna 2019.g., tužena banka ukazuje na dio obrazloženja te presude u kojem se navodi:

“Od trenutka kad se pojedinačni potrošač obratio banci …. nastaje pojedinačni odnos potrošača i banke …. Informacije koje su pojedini potrošači dobili tijekom pojedinačnih pregovora … relevantne su za pojedinačni odnos između banke i određenog potrošača ...“ (dio obrazloženja na str. 25. presude VSRH br. Rev 2221/2018 u vezi s dijelom obrazloženja presude …..br. Pž-.., str. 54).

Iz gornjeg citata slijedi logičan zaključak o tome da je u konkretnom pravnom sporu o pojedinačnom ugovornom odnosu kao što je ovaj, nužno utvrditi je li tuženik informirao tužitelja o njemu dostupnim i poznatim informacijama.

Tuženik je korisnika kredita informirao o (poznatim) parametrima vezanim za odobrenje kredita uz valutnu klauzulu u CHF. Banka je za to imala točno određene smjernice kojih su se bankari koji rade na odobrenju kredita bili dužni pridržavati.

.Tuženik ističe kako je bio posljednja banka koje je u svoju ponudu uvela kredite u švicarskim francima, te kako navedene kredite nije reklamirala niti nudila ništa više nego što je nudila kredite u EUR i kunama. Dapače, tuženik je destimulirao korisnike da uzimaju kredite u švicarskim francima time što je nudio najviše kamatne stope na takve kredite u odnosu na konkurenciju.

Iz svega navedenog proizlazi kako na strani banke nije postojalo bilo kakvo znanje o budućem kretanju tečaja, dapače, kako je banka imala razloga vjerovati u stabilnost tečaja, te kako je banka tužitelja u samom ugovoru upozorila valutni rizik.

. Od banke se ne može očekivati da klijenta informira o nečemu o čemu ni sama nema saznanja, odnosno budućem smjeru kretanja tečaja. Tužitelj nema u vidu recentnu praksu Suda Europske Unije, gdje je u odluci A. (C-,,

navedeno:

„Članak 3. stavak 1. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da se nepoštenost ugovorne odredbe treba ocijeniti s obzirom na vrijeme sklapanja predmetnog ugovora, uzimajući u obzir sve okolnosti za koje je pružatelj usluga mogao znati u to vrijeme i koje su mogle utjecati na naknadno izvršenje spomenutog ugovora. Na sudu koji je uputio zahtjev je da procijeni, s obzirom na sve okolnosti glavnog postupka i uzimajući u obzir osobito stručnost i znanja pružatelja usluga, u ovom slučaju banke, u vezi s mogućim promjenama tečaja i rizicima svojstvenima sklapanju ugovora o zajmu u stranoj valuti, postojanje eventualne neravnoteže u smislu spomenute odredbe.“

U istom predmetu, sukladno proceduri S. E. U., svoje mišljenje dao je i nezavisni odvjetnik N. W. koji navodi:

. Međutim, čini mi se neprimjerenim da se od prodavatelja robe ili pružatelja usluga zahtijeva da obavijesti, u fazi sklapanja kreditnog ugovora, potrošača o nastanku događaja ili promjenama koje su uslijedile nakon zaključenja ugovora i koje on nije mogao predvidjeti. Od prodavatelja robe ili pružatelja usluga ne može se zahtijevati da potrošačima pružaju druge informacije osim onih koje su im poznate ili koje bi im objektivno morale biti poznate u trenutku sklapanja ugovora.

69. U ovom slučaju, u nedostatku elemenata kojima se dokazuje da je banka bila u mogućnosti predvidjeti promjenu, i to povijesnu promjenu, deviznog tečaja između rumunjskog leua i švicarskog franka u opsegu poput onoga koji je zabilježen godine 2007. i da ona o tome namjerno nije obavijestila korisnike kredita, čini mi se posve nerazumno da se od prodavatelja robe ili pružatelja usluga zahtijeva da on sam snosi tečajni rizik. Međutim, na nacionalnom je sudu da provjeri je li prodavatelj robe ili pružatelj usluga zapravo osigurao to da predmetni potrošači razumiju sadržaj odredaba ugovora o kreditu i, u skladu s tim, jesu li oni bili zaista u mogućnosti ocijeniti ekonomske posljedice tih odredaba.

. Prema tome, slijedi kako je odlučna činjenica u ovom predmetu znanje banke o budućem smjeru kretanja tečaja, pri čemu tužitelj nije ničime dokazao da je banka znala ili mogla znati budući smjer kretanja tečaja CHF.

Time je sasvim jasno kako banka nije propustila korisniku kredita pružiti ključnu informaciju uslijed koje bi predmetna odredba bila nerazumljiva u smislu

Iz predmetnog ugovora proizlazi da je tužitelj sredstva kredita koristio radi kupnje stana – čl. 6. Ugovora o kreditu. S tim u vezi, tuženik ističe da tužitelj nije dokazao da je potrošač niti da se stan kupljen sredstvima kredita, koristi isključivo za potrošačke svrhe. Istovremeno, zakon ne predviđa da bi se takva svrha trebala presumirati. Budući se svrha ne podrazumijeva, na tužitelju je teret dokaza u smislu odredbe članka 3. Zakona o zaštiti potrošača, koji izričito propisuje, da je potrošač fizička osoba koja sklapa pravni posao i djeluje na tržištu izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti. Tužitelj činjenice i dokaze koje bi potkrijepile potrošačku svrhu ugovora, nije predočio tijekom postupka.

Svojstvo potrošača je osnovna pretpostavka za pozivanje na načelna utvrđenja iz kolektivne parnice i na tužitelju je teret dokaza da je potrošač. Ako se tužitelj poziva na primjenu odredbe članka 502. c ZPP—a, odnosno na primjenu utvrđenja iz kolektivne parnice, upravo je na njemu kao tužitelju teret dokaza i obveza dokazati da se ta utvrđenja na njega doista mogu i trebaju primijeniti.

. Kada bi ovakvo manjkavo činjenično stanje bilo dovoljno za primjenu odredbe članka 502. c ZPP, bilo tko bi se mogao pozvati na utvrđenja iz kolektivne parnice. Međutim, nije dovoljno da se tužitelj pozove na kolektivne presude, pa da tu prestane svaka daljnja obaveza dokazivanja ključnih pretpostavki primjene tih utvrđenja na individualnog potrošača. U suprotnom, izvrgavaju procesna pravila o teretu dokaza kao i smisao odredbe članka 502. c ZPP, te se tuženiku, apsurdno, nameće obveza dokazivanja i negativnih činjenica.

Tuženik predlaže da sud izvede dokaz uvidom u isprave u spisu predmeta, te odbije tužbene zahtjeve u cijelosti, kao i da naloži tužitelju da tuženiku naknadi trošak ovog postupka u cijelosti.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je u dokazne svrhe pregledao i pročitao ugovor o kreditu …, početni otplatni plan, karticu kredita od dana plasmana kredita do dana anuiteta, spis ovog suda pod posl.br. P-, iskaz tužitelja

Z. M. te nalaz i mišljenje sudskog vještaka M. J..

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5.Stranke su popisale parnični trošak.

6. Iz ovako provedenog dokaznog postupka među parničnim strankama nije sporno da su tužitelj i tuženik zaključili ugovor o kreditu i da predmetni ugovor nije konvertiran.

7.Iz ovako provedenog dokaznog postupka među parničnim strankama se ukazalo spornim da li tužite imao pravo zahtijevati isplatu preplaćenog iznosa na ime valutne klauzule i promjenjive kamatne stope,

8. U svom odgovoru na tužbu tužena osporava osnovu i visinu navodeći u bitnome da je tužba neuredna, da je promjena kamate izvršena u skladu za zakonom i ugovorom, da tužitelj „pravnom akrobacijom“ želi kredit s promjenjivom kamatnom stopom pretvoriti u kredit s fiksnom kamatnom stopom, te je istaknut prigovor zastare. Navodi iznijeti u odgovoru na tužbu, tumačenje zakonskih propisa i postupanje tužene u konkretnom slučaju su u suprotnosti s odredbama Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO), Zakona o zaštiti potrošača (dalje: ZZP), Zakona o potrošačkom kreditiranju (dalje: ZPK-a), Direktivi 93/13 EEZ, te stavu sudske prakse. U odnosu na prigovor neurednosti tužbe, odnosno da u konkretnom slučaju tužitelj nije odredio vrijednost predmeta spora, a niti su ispunjeni uvjeti za podnošenje tzv. stupnjevite tužbe, jer se tužitelj prije podnošenja tužbe nije obratio tuženoj za dostavom kreditne dokumentacije, tužitelj ističe da je navedeni prigovor nesonovan i neistinit. Naime, u konkretnom slučaju da bi tužitelj mogao postaviti točno određeni tužbeni zahtjev, a time odrediti i vrijednost predmeta spora, potreban mu je podatak (kreditna dokumentacija) vezana uz zaključeni Ugovor o kreditu, s kojim podacima (kreditnom dokumentacijom) tužena kao banka nedvojbeno raspolaže sukladno odredbi iz čl.160 Zakona o kreditnim institucijama, prema kojem su banke dužne čuvati kreditnu dokumentaciju najmanje jedanaest godina nakon isteka godine u kojoj je poslovni odnos prestao. Tužitelj ima pravo na pristup kreditnoj dokumentacije sukladno odredbama iz čl.15. Opće uredbe o zaštiti osobnih podataka. Tužitelj se prije podnošenja tužbe obratio tuženoj svojim zahtjevom od 15.svibnja 2019.g. i zatražio dostavu kreditne dokumentacije (prvi otplatni plan, otplatne planove po promijenjenoj kamatnoj stopi, promjene kamatnih stopa, te evidenciju uplata po predmetnom kreditu), kojem zahtjevu tužena do danas nije udovoljila.

9.Zbog ovakvog protupravnog postupanja tužene (ne dostave tražene kreditne dokumentacije) u konkretnom slučaju su ispunjeni svi uvjeti propisani čl.186.b. ZPP-a za postavljanjem tzv. stupnjevite tužbe.

10.Tužena u svom odgovoru samo prigovara neurednosti i nedopuštenosti tužbe, ali i dalje ne postupa sukladno zahtjevu tužitelja i ne dostavlja traženu kreditnu dokumentaciju nužnu za postavljanje točno određenog tužbenog zahtjeva, a time i određivanja vrijednosti predmeta spora (prvi otplatni plan, otplatne planove po promijenjenoj kamatnoj stopi, promjene kamatnih stopa, te evidenciju uplata po predmetnom kreditu).

11.Tužitelj napominje da je Županijski sud u Zagrebu kroz svoju odluku posl.br.Gž-.. od 11.prosinca 2009.g. izrazio stav kako tužitelj bez dokumentacije koju posjeduje tuženica (dostavljeni joj obračuni anuiteta i kamata) nije u mogućnosti specificirati svoj tužbeni zahtjev na isplatu, sud prvog stupnja, s kojim stavom se slaže i ovaj sud drugog stupnja, pravilno zaključio da tužitelj ima imovinsko pravni interes za traženje polaganja računa od strane tuženice u smislu čl.186.b ZPP-a .

Radi navedenog tužitelj prvenstveno ustraje u prijedlogu da sud tuženoj naloži dostavu kreditne dokumentacije (prvog otplatnog plana, otplatne planove po promijenjenoj kamatnoj stopi, promjene kamatnih stopa, te evidenciju uplata po predmetnom kreditu).

12.Činjenice koje su od odlučne važnosti za donošenje pravilne odluke u ovom postupku su:

a) Odredbe ugovora o kreditu u dijelu koji se odnosi na promjenjivost kamatne stope su ništetne;

U odnosu nepoštenu ugovornu odredbu o promjenjivoj stopi redovne kamate vođen je sudski postupak zaštite kolektivnih interesa potrošača pred T. sudom u

Z. koji je dana 04.srpnja 2013.g. donio presudu posl.br.P- kojom je utvrđeno da je tužena u razdoblju od 10.rujna 2003.g. do 31.kolovoza 2008.g. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tužene i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tužene o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time tužena postupila suprotno odredbama tada važećeg ZZP-a (NN 96/03) u razdoblju od 10.rujna 2003. do 06.kolovoza 2007.g. i to člancima 81., 82. i 90., a od 07.kolovoza 2007.g. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg ZZP-a (NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09.) i to člancima 96. i 97. ZZP-a, te suprotno odredbama ZOO-a.Vrhovni sud Republike Hrvatske je 09.travnja 2015.g. donio presudu poslovni broj Revt- 249/14-2 kojom je odbijena, između ostalog, i revizija tužene protiv presude V. suda R. H. poslovni broj Pž-… od 13.lipnja 2014.g.

u dijelu u kojem je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu.

Sve gore navedeno jasno je presuđeno u odnosu na kredite koji su se zaključivali tj. vezali uz CHF.Dakle, sukladno stavovima izraženim kroz presudu T. suda u

Z. posl.br. P-1401/12, koja je potvrđena presudom V. T. suda u

Z. posl.br.Pž-.., koja je djelomično potvrđena odlukom V. suda

R. H. posl.br.Revt-.. a ona odlukom U. suda R. posl.br.U-III-.. u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača odlučeno je da je tužena u razdoblju od 10.09.2003.g. do 31.08.2008.g. (u kojem razdoblju je sklopljen i ugovor koji je predmet ove pravne stvari), povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita (uključujući i tužitelja) sklapajući ugovore o kreditima, te koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u dijelu koji se odnosi na promjenjivost kamatne stope. Tužitelj napominje da prilikom sklapanja ugovora kao korisnik kredita nije s tuženom pojedinačno pregovarao i ugovorom utvrdio egzaktne parametre i metode izračuna tih parametara o kojima ovisi promjena kamatne stope.

13. Iz presude suda E. unije u predmetu C-… od 20. rujna 2018.g. i u predmetu C-,,, od 20. rujna 2017.g u kontekstu ugovora o kreditu u stranoj valuti proizlazi da čl.4.st.2. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da zahtjev prema kojem ugovorna odredba mora biti jasno i razumljivo sastavljena ne može biti ograničen samo na njezinu formalnu i gramatičku razumljivost, već konkretno korisnik kredita mora s jedne strane biti jasno obaviješten o činjenici da se sklapajući ugovor o kreditu u stranoj valuti izlaže tečajnom riziku koji će gospodarski teško moći snositi u slučaju pada vrijednost valute u kojoj ostvaruje svoj dohodak u odnosu na stranu valutu u kojoj je nominiran zajam.

U samoj odluci V. suda R. posl.br.Revt-.. od 09.travnja 2015.g.,

između ostalog je navedeno da odredbe u ugovorima o kreditu koji su sklapani u spornom razdoblju između banaka kao trgovaca i korisnika kredita kao potrošača, a koje su se odnosile na ugovorenu kamatu i promjenjivu kamatnu stopu nisu bile razumljive, jer je formulacija ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi koja je postojala u ugovorima o kreditu koje su banke sklapale s potrošačima bila takva da su na temelju nje potrošači jedino znali kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora o kreditu, ali ni približno nisu mogli ocijeniti zašto, kako te u kojem smjeru će se tijekom budućeg kreditnog razdoblja kretati kamatna stopa.

Konačno V. u svom Rješenju posl.br.Gos -- od 04.ožujka 2020.g. zauzeo stav: “...Dakle, trebali bi zaključiti i ponoviti: da je u prije navedenim presudama hrvatskih sudova pravomoćno utvrđeno da su nepoštene i ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu vezanog uz CHF o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli...“

14. Temeljem odredbe čl.502.c.ZPP-a i čl.118.ZZP-a, ovaj sud vezan je za utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, tj. vezan je za utvrđenje da je ništetna odredba tužene o promjenjivoj stopi redovne kamate. Radi navedenog, u ovom postupku tužena se ne može pozivati, niti je na sudu provoditi dokaze kojima u bitnom tužena predlaže utvrditi suprotno onom što je utvrđeno u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača. Time su svi prigovori tužene, a vezani uz način mijenjanja kamatnih stopa i nepostojanje pravnog interesa, neosnovani jer tužena zanemaruje odredbu čl.502.c.ZPP-a i pravomoćnu presudu kojom je odlučeno o povredama koje je činila tijekom zaključenja i ugovora koji je predmet ovog postupka. Uostalom, ako je tužena u potpunosti poštivala sve odredbe prava zaštite potrošača, kako je onda u postupku zaštite kolektivnih interesa utvrđena povreda prava potrošača ?Obzirom na prethodno navedene stavove sudova, te na činjenicu da je ugovor o kreditu formalan pravni posao sukladno čl.1022.ZOO-a tužitelj kao prosječni građanin nije mogao shvatiti značenje ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi u odnosu na tečaj CHF u gospodarskom smislu, a opće je poznato da su se predmetni krediti reklamirali i nudili kao povoljniji od kredita vezano uz tečaj EUR-a, pa sve da je i postojala bilo kakva komunikacija i njen sadržaj u smislu usmenih pregovora, ona ne predstavlja bitnu činjenicu u odnosu na ništetnost ovog dijela ugovornih odredbi.

15.b) U konkretnom slučaju se ne radi o pretvaranju kredita s promjenjivom kamatnom stopom u kredit s fiksnom kamatnom stopom;

Tužitelj u ovom postupku ne tvrdi, niti tužbenim zahtjevom traži da se ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi zamjene odredbama o fiksnoj kamatnoj stopi.

Za tužitelja nije sporno da su stranke u vrijeme zasnivanja ugovora očitovale volju da se na njihov odnos primjenjuje promjenjiva, a ne fiksna kamatna stopa.

Međutim, navodi tužene da bi se obračunom iznosa anuiteta predmetnog kredita primjenom početno ugovorene kamatne stope, predmetni ugovor pretvorio u ugovor s fiksnom kamatom nisu osnovani, jer obračun anuiteta uz primjenu početne kamatne stope, ne mijenja volju stranaka za ugovaranje promjenjive kamatne stope, već samo obračun visine anuiteta veže uz početnu kamatnu stopu, sve dok njena visina na zakonit način ne bude promijenjena.

Naime, ugovorom o kreditu ili općim uvjetima tužene, nisu jasno određeni provjerljivi parametri temeljem kojih se mijenjala visina kamatne stope, poradi čega je svaka jednostrana promjena visine kamatne stope od strane tužene bila nepoštena, a time i ništetna, što ima za posljedicu da anuitete treba obračunavati primjenom početne kamatne stope iz ugovora o kreditu koja je jasno i suglasno ugovorena između stranaka.

16.c) Tužitelj ima pravo na povrat onoga što je tužena primila s osnove ništetnih odredbi Ugovora o kreditu ;

Kako su ništetne odredbe Ugovora o kreditu u dijelu koji se odnosi na promjenjivost kamatne stope, bez obzira na to što tužitelj ne traži deklaratorno utvrđenje ove ništetnosti,

Tužitelj ima pravo na povrat onoga što je tužena primila s osnove ništetnih odredbi Ugovora, a sukladno čl.323.st.1.ZOO-a.

Naime, u konkretnom slučaju ništetnost je prethodno pitanje u odnosu na kondemnatorni tužbeni zahtjev tužitelja, te sud rješavajući o tužbenom zahtjevu kao prethodno pitanje ima pravo utvrditi ništetnost ovih ugovornih odredbi.

Tužena je temeljem ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivosti ugovorene kamatne stope po jednostranoj odluci banke nepripadno stekla određene mjesečne iznose obračunate kamate koje tužitelj potražuje temeljem čl.296. st.1. te čl.324.st.1. i 2. u svezi s člankom 323. ZOO-a.

Isto tako, čl.1111.st.1. ZOO-a je propisano kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.

Obzirom na sve prethodno navedeno tužitelj ima pravo potraživati povrat preplaćenog utuženog iznosa i to u kunskoj protuvrijednosti CHF, jer je na taj način i podmirivao anuitete prema tuženoj (vraća se ono što se nezakonito primilo).

17.d) U konkretnom slučaju nije nastupila zastara potraživanja;

Prema odredbi čl.215.st.1.ZOO-a, zastara počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano.

Podnošenjem kolektivne tužbe T. sudu u Z. u sporu za zaštitu

kolektivnih prava pod posl.br.P-, prekinut je tijek zastare, dok je pravomoćnim okončanjem spora pred V. trgovačkim sudom R. donošenjem presude pod posl.br.Pž-.. dana 13.lipnja 2014.g. zastara počela teći ispočetka, kada je tužitelj stekao pravo potraživati razliku više plaćenih kamata, te mu očito nije protekao opći zastarni rok od pet godina propisan čl.225.ZOO-a.

Naime, izmjenama i dopunama ZPP-a (NN broj 57/11) od 25.svibnja 2011.g. uvedena je nova glava 32. (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava), pa je čl.502.a. propisano tko na koji način može podnijeti tužbu radi zaštite kolektivnih interesa i prava, a čl.502.c. je propisano da fizičke i pravne osobe se mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz č1.502.a.st.1. ovoga zakona, u kojem slučaju će sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

Presuda na koju se tužitelj poziva temeljem č1.502.a. je presuda T. suda u Z. posl.br.P-.

Bez stupanja na snagu izmjena ZPP-a koje omogućuju kolektivnu tužbu, pojedincu prije stupanja na snagu tih izmjena nije bio moguć pristup sudu na ovakav način radi utvrđenja ništetnosti određenih ugovornih odredbi onako kako je to sada regulirano izmjenama ZPP-a, odnosno novim pravnim mogućnostima zaštite kolektivnih interesa, pa time i zaštitom pojedinačnih interesa fizičkih osoba.

S obzirom na ovu činjenicu zastarni rok za naknadu iz osnova neosnovanog obogaćenja počinje upravo od pravomoćnosti gore navedene prvostupanjske presude u kolektivnoj tužbi.

Ističe se da je Ž. sud u O. u svojoj presudi posl.br.Gž-.. od 17.

svibnja 2017.g. zauzeo stav da je podnošenjem kolektivne tužbe 04.travnja 2012.g. prekinuta zastara. Takav stav je zauzeo i Ž. sud u P. u svojoj odluci posl.br. Gž-.. od 05.veljače 2018.g. i konačno, u presudi V. suda R. posl.br.Rev.. od 20.ožujka 2018.g. zauzet je stav da se podnošenjem kolektivne tužbe prekida zastara.

Također, na sjednici G. odjela V. suda RH od 30.siječnja 2020.g. zauzet je stav da „...zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323.stavak 1 ZOO/05. (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora...“

Osim toga, valja ukazati da je obveza restitucije u slučaju ništetnosti propisana odredbom članka 323.st.1.ZOO-a pa se obveza restitucije ne može promatrati odvojeno od ništetnosti (Županijski sud u Zadru Gž-913/17-2 od 12.srpnja 2018.g.), slijedom čega u konkretnom slučaju nije, niti je mogla nastupiti zastara potraživanja.

18. U svom Iskazu tužitelj Z. M. je naveo:

Mogu kazati da sam ja sa tuženikom zakljućio ugovor o kreditu 07.07.20'06 god, na iznos od 124.000,00 CHF protuvrijednosti u kunama na rok otplate 25 god,. Mogu kazati da sam kredit otplatio prijevremeno, sada se ne mogu točno sjetiti koje godine. Namjena kredita je bila za kupovinu stana kojeg sam ja i kupio i koristio za stanovanje.Ja sam pristupio u poslovnu Z. … na F. i tada mi je

ponuđen samo ovaj kredit u švicarskim francima i kazano mi je da je to najpovoljniji kredit. Nisu mi nuđeni nikakvi drugi krediti niti u eurima niti u kunama.

Ja nisam mogao pregovarati o bilo kakvim odredbama ugovora nego sam samo u banci potpisao taj tipski ugovor. Nitko me nije od djelatnika banke koji su obrađivali kredit nije upozorio na rizike valutne klauzule i promjenjive kamatne stope. Ponavljam da sam kredit prijevremeno otplatio iz razloga što su narasle rate i istog nisam mogao otplaćivati. Mogu kazati i to da sam platio i naknadu za prijevremenu otplatu kredita Nakon zaključenja ugovora otišao sam kod javnog bilježnika. Mogu kazati da je meni pročitan ugovor od strane djelatnika banke kao i od strane javnog bilježnika prilikom potpisivanja samog ugovora. Mogu kazati da u trenutku kada je sklopljen taj ugovor ja nisam znao koji su rizici valutne klauzule i promjenjive kamatne stope. Na posebno pitanje pun.tužitelja da li je tužitelj imao bilo kada prijavljeni obrt te gdje je bio zaposlen u trenutku zaključenja spornog ugovora i nakon toga. Tužitelj odgovara da je već oko 30 god zaposlen u S. … . na neodređeno vrijeme i

nikada nisam imao niti obrt niti sam bio član uprave bilo kakvog trgovačkog društva.Na posebno pitanje pun.tuženika da li se tužitelj prije sklapanja ugovora informirao o tečaju CHF . Tužitelj odgovara da nije. N a posebno pitanje pun.tuženika da li tužitelj zna što znači pojam valutna klauzula. Tužitelj odgovara da zna da je valutna klauzula odredba prema kojoj je iznos novca vezan uz određenu valutu , u konkretnom slučaju CHF. Na posebno pitanje pun,.tuženika da li je tužitelj bio svjestan mogućnosti promjene tečaja tijekom otplate kredita. Tužitelj odgovara da nije bio svjestan. Na posebno pitanje pun.tuženika je li bilo pojedinih nejasnoća u ugovoru i je li tražio pojašnjenja u svezi tih nejasnoća. Tužitelj odgovara da prilikom potpisivanja ugovora nije ulazio u detalje ugovora i imao sam povjerenje u banku kod koje sam predigao kredit. Na posebno pitanje pun. tuženika da li je tužitelj pročitao ugovor prije potpisivanja. Tužitelj odgovara da se to sve odigralo u kratkom vremenu, a mislim da mi je bio pročitan a da ga ja sam nisam pročitao. Na posebno pitanje pun. tuženika zašto se tužitelj odlučio predignuti kredit upravo kod Z. ... Tužitelj odgovora da se ne može sjetiti zašto a li je otišao u banku i zaključio ugovor o kreditu.Na posebno pitanje pun. tuženika da li je nekretnina koja je kupljena novcem od kredita bilo kada iznajmljivana. Tužitelj odgovora da nije i ja sam živio cijelo vrijeme u toj nekretnini. Na posebno pitanje pun.tuženika tko je otplaćivao kredit. Tužitelj odgovara da sam ga ja cijelio vrijeme otplaćivao od svoje plaće i to na način da bi svaki mjesec posebnim računom platio ratu kredita. Tužitelj dodatno navodi da se ne može sjetiti koliko je iznosila početna kamatna stopa ali rata je tijekom otplate narasla gotovo duplo. Na posebno pitanje pun. tužitelja da li su tužitelju prilikom odlaska u banku prvo predočeni uvjeti kredita pa je nakon toga zaključen ugovor o kreditu i ti uvjeti prebačeni u kredit. Tužitelj odgovora da je se upravo postupalo na taj način i nije bilo nikakvog pregovaranja.

19.Sudski vještak M. J. u svom nalazu im mišljenju od 13. lipnja 2021 je naveo:

Dana 31.07.2020. tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika radi utvrđenja ništetnosti dijela Ugovora o kreditu koji se odnosi na odredbe o primjeni tečaja švicarskog franka od strane kreditora pri isplati i naplati kredita. Kredit pod brojem … je ugovoren dana 07.07.2006. godine između tužitelja kao korisnika i

Banke kao davatelja kredita na iznos od CHF=124.988,66 na rok od 18 godina. Isplaćen je u kunama dana 28.07.2006. prema srednjem tečaju HNB-a 1CHF=4,604456 Kn, te je naplata mjesečnih anuiteta vršena po srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja. Početna je ugovorena promjenljiva kamatna stopa iznosila 4,90% postotnih poena godišnje, a početni anuitet 864,82 CHF plativo u kunama po srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja. Prvi anuitet je dospio 01.09.2006. godine. Tužitelj je uplatama do dana 20.03.2013. prijevremeno definitivno otplatio kredit koji je zatvoren 22.03.2013, a koje sam uplate uvrstio u izračun kao i ostale redovno dospjele anuitete.

Dokumentacija u spisu koja prileži tužbi je dostatna za točan izračun kunske protuvrijednosti anuiteta koji bi se naplaćivali po tečaju po kojem je isplaćen kredit, kao i ugovorenih anuiteta koji bi bili naplaćivani po tečaju CHF/KN važećem na dan uplate anuiteta. Tijekom cijelog razdoblja otplate su se anuiteti u kunskoj protuvrijednosti mijenjali i sukladno promjeni tečaja švicarskog franka. Bitno je napomenuti kako sam u izračunu koristio vrijednost početno ugovorenog anuiteta, s obzirom da je tužitelj u svom tužbenom zahtjevu naznačio da je u njegovu korist presuđena razlika preplaćenih kamata, a u kojoj je već sadržan dio preplate tečaja.U tablici koja prileži ovom nalazu je prikazan usporedni obračun anuiteta u odnosu na visinu tečaja CHF/KN. Više plaćeni mjesečni anuiteti zbog promjene tečaja CHF/KN su prikazani u stupcu br. 9, a dobiveni su razlikom umnoška početnog anuiteta uz primjenu tečaja važećeg na dan plaćanja i umnoška početnog anuiteta uz primjenu tečaja važećeg na dan isplate kredita. Datumi od kojeg je tužitelj preplatio anuitete su po mišljenju vještaka datumi dospijeća anuiteta čime se anulira obostrano zaračunata zatezna kamata. Tečaj po kojem sam obračunavao pojedinačne kunske protuvrijednosti na ime podmirenja anuiteta je primijenjeni tečaj važeći na dan plaćanja kako je i ugovoreno u Ugovoru o kreditu.

M I Š LJ E NJ E

Vještvo je napravljeno sukladno Rješenju O. suda u S. od od 25.

svibnja 2021. godine, u predmetu koji se vodi pod brojem P-. Prilikom izrade vještva izvršen je uvid u priloženu dokumentaciju u spisu. Na osnovi podataka i izvršenog obračuna mišljenja sam:

Tužitelj (kao korisnik) i Tuženik (kao kreditor) su sklopili ugovor o kreditu broj 7103144567. U razdoblju otplate kredita je za plaćanje anuiteta korišten srednji tečaj CHF/KN HNB-a važeći na dan plaćanja.

Tužitelj je kao korisnik kredita zbog primjene valutne klauzule i mijenjanja tečaja CHFu odnosu na kunu u razdoblju od 01.09.2006. do 20.03.2013. platio veće iznose početnih anuiteta od anuiteta koji bi bili plaćeni da je tijekom cijelog razdoblja otplate primijenjen tečaj CHF u odnosu na kunu važeći na dan isplate kredita u ukupnom iznosu Kn=190.766,93. Navedeni iznos je kumulativ mjesečnih iznosa dospjelih sukladno otplatnoj dinamici kredita.

20. U svojoj dopuni vještva od 03.listopada 2022 sudski vještak M. J. je naveo:

Tuženik je u svom podnesku od 14.04.2022. prigovorio Nalazu i Mišljenju vještaka, jer vještak nije u obzir uzeo razdoblja u kojima je tečaj bio niži od tečaja koji je vrijedio pri isplati kredita. Tuženikova tvrdnja je točna, a negativne razlike anuiteta koje su postojale nisam unio u obračun jer je pitanje da li ih uključiti u obračun preplate pravne prirode, te je odluka o istom na sudu. Ekonomičnosti procesa radi, u prilogu ove dopune je tablica izračuna preplate s uključenim negativnim razlikama zbog nižeg tečaja, te bi u slučaju uključivanjem negativnih razlika mišljenje vještaka glasilo:

Tužitelj je kao korisnik kredita zbog primjene valutne klauzule i mijenjanja tečaja CHF odnosu na kunu u razdoblju od 01.09.2006. do 20.03.2013. platio ukupno veće iznose početnih anuiteta od anuiteta koji bi bili plaćeni da je tijekom cijelog razdoblja otplate primijenjen tečaj CHF u odnosu na kunu važeći na dan isplate kredita u ukupnom iznosu Kn=188.646,79 Navedeni iznos je kumulativ mjesečnih iznosa dospjelih sukladno otplatnoj dinamici kredita.

21. Sud u cijelosti poklanja vjeru nalazu ib mišljenju sudskog vještaka M. J. kao i njegovoj dopuni vještva. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka M.

J. bi proizlazilo da je tužitelj kao korisnik kredita zbog primjene valutne klauzule i mijenjanja tečaja CHF u odnosu na kunu u razdoblju od 01.09.2006 do 20.03.2013 platio veće iznose početnih anuiteta od anuiteta koji bi bili plaćeni da je tijekom cijelog razdoblja otplate primijenjen početni tečaj u ukupnom iznosu od 190.766,93 kn.

22.U svojoj dopuni vještva od 03. listopada 022 sudski vještak M. J. je u cijelosti otklonio prigovore tuženika.

23 Iz iskaza tužitelja kao parnične stranke bi proizlazilo da mu nisu nuđeni nikakvi drugi krediti niti u eurima niti u kunama ,. da nije mogao pregovarati o bilo kojoj odredbi ugovora , da se nije informirao o tečaju CHF, da mu je poznato što znači valutna klauzula, da nije bio svjestan mogućnosti promjene tečaja te da nije pročitao ugovor prije zaključenja, Također iz iskaza tužitelja bi proizlazilo da je kupljena nekretnina novcem od kredita koja je korištena za stanovanje i u njoj živi cijelo vrijeme.

Iz iskaza tužitelja bi proizlazilo da isti nije upozoren na rizike promjenjive kamatne stope i promjene tečaja od strane djelatnika banke i javnog bilježnika.

24.Zbog svega iznesenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

25. Odluka o trošku temelju se na odredbi članak 154 st. 1 ZPP-a, a isti troškovi se sastoje od pristupa na ročište od 25.05.2021, 26.04.2022, 23.03.2023, 25.05.2023, svako po 250 bodova, sastava podnesak od 12.10.2020, 23.12.2020, 11.03.2021, 01.07.2021, 09.11.2022, svako po 250 bodova, sastava tužbe 250 bodova, odnosno ukupno 2500 bodova što uz vrijednost boda s paušalom od 15 kn daje iznos od 37.500,00 kn koji iznos je uvećan naime 25% PDV-a odnosno 9.375,00 kn , troškova vještačenja 2.000,00 kn , sudskih pristojbi tužbe i odluke 5245,62 kn pa zbrajajući te iznose dolazi se do iznosa od 54.120,62 kn.

Split, 06 srpnja 2023.

S U D A C

DRAGAN RAMLJAK,v.r.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana objave odluke. Žalba se podnosi putem ovog suda za Županijski sud u Splitu u 3 primjerka.

DNA:

1. punomoćniku tužitelja,

2. punomoćniku tuženika,

3. u spis