REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

ex. Vojarna Sveti Križ

Dračevac, Split

P 1055/23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Sandi Petričić, u pravnoj stvari tužitelja pod 1) M. N., OIB: ……, iz S . i pod 2) I. N., OIB: . . , iz S., , oboje zastupani po pun. I. H. M., odvj. u S. protiv tuženika

pod 1) D. B., OIB: … . . , iz S., pod 2)

S. B., iz R. S., B., , pod 3)

M. B., iz R. S., B., ., pod 4) S. V., iz R. S., pod 5) G. G., iz K. 21231, pod 6) T. B., OIB: ….. iz K., pod 7) M.

B., pok. S., odsutnog i nepoznata boravišta, pod 8) M.-

C. B., M. odsutnog i nepoznata boravišta, pod 9) V.

B., OIB: ….., iz S., , pod 10) G. L., OIB.:…., iz K., pod 11) N. Č.,

OIB: … . . , iz S., pod 12) A. B.,

OIB: …., iz S., pod 13) M. B., OIB.:

…., pok. M., iz S., , pod 14) I. Š.,

OIB: …, iz S., pod 15) J. M., OIB: …., iz D., , pod 16) I. B., OIB: ….

, iz S., ., pod 17) S. B., OIB:…, iz R., pod 18) N. B., OIB:,….

iz S., pod 19) M. B., OIB:…., iz S.,

pod 20) F. B., OIB: …., iz S., i

pod 21) Ž. M., OIB:…., iz D., tuženicima pod 7) i 8) određen privremeni zastupnik u osobi Z. I., odvj. u

Splitu, tuženici pod 2), 3), 4), 5), 9), 10), 11), 13), 14) i 15) zastupani po pun. T.

V., odvj. u S., radi utvrđenja, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene dana 22. svibnja 2023. g. u prisutnosti pun. tužitelja pod 1) i 2) i pun. tuženika pod 2), 3), 4), 5), 9), 10), 11), 13), 14) i 15) i odsutnosti uredno pozvanih tuženika pod 1), 6), 12), 16), 17), 18), 19), 20) i 21) i privremenog zastupnika tuženika pod 7) i 8), dana 6. srpnja 2023. g.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

''Utvrđuje se da su tužitelji pod 1) M. N., OIB: …., i pod 2)

I. N., OIB:… . , u odnosu na tuženike pod 7) M. B.,

pok. S., pod 8) M.-C. B., M., pod 12) A. B. i pod

13) M. B., pok. M. kao uknjižene vlasnike te u odnosu na tužene pod 1)

D. B., pod 16) I. B., pod 17) S. B. iz R., pod 2)

S. B. iz B., pod 3) M. B., pod 4) S. V., pod 5)

G. G., pod 6) T. B., pod 18) N. B., pod 19) M.

B. i pod 20) F. B., kao jedine i isključive nasljednike zemljišnoknjižnog vlasnika A. B., pok. M., u odnosu na tuženika pod 9) I. B. kao

jedinog i isključivog nasljednika zemljišnoknjižnog vlasnika B. B., pok. M., u odnosu na tuženike pod 14) I. Š., pod 15) J. M. i pod 21) Ž.

M., kao jedine i isključive nasljednike zemljišnoknjižne vlasnice A. M., ž.

I., jedini i isključivi vlasnici nekretnina označenih kao čest. zem 2906/2, vinograd površine 1738 m² i čest. zem. 2906/7, vinograd površine 45 m², z.u. 308 k.o. S.,

svaki za po ½ dijela, pa se ovlašćuju tužitelji pod 1) i 2) temeljem presude izvršiti upis prava vlasništva navedenih nekretnina na svoje ime svaki za po ½ dijela uz istovremeno brisanje tog prava s imena tuženika pod 7) M. B., pok.

S. za 1/80 dijela, pod 8) M.-C. B., M. za 3/80 dijela,

pod 12) A. B., pok. G., rođ. B. za 81/1600 dijela, pod 13) M. B.,

pok. M. za 81/1600 dijela te s imena pravnog prednika tuženika pod 1) D.

B., pod 16) I. B., pod 17) S. B. iz R., pod 2) S.

B. iz B. pod 3) M. B., pod 4) S. V., pod 5) G.

G., pod 6) T. B., pod 18) N. B., pod 19) M. B. i pod

20) F. B.: A. B., pok. M. za 9/80 + 9/160 dijela, pravnog prednika tuženika pod 9) I. B.: B. B., pok. M. za 81/1600 dijela i pravne prednice tuženika pod 14) I. Š., pod 15) J. M. i pod 21) Ž. M.:

A. M., ž. I. za 27/1600 dijela.''.

r i j e š i o  j e

I.Utvrđuje se da su tužitelji pod 1) i 2) u odnosu na tužene pod 10) G. L. i pod 11) N. Ć. povukli tužbu.

II.Dužni su tužitelji pod 1) i 2) u roku od 15 dana isplatiti tuženicima pod 2), 3), 4), 5), 9), 10), 11), 13), 14) i 15) na ime parničnog troška iznos od 2.737,41 EUR/20.625,00 kn[1] .

Obrazloženje

U tužbi podnesenoj ovom sudu dana 30. kolovoza 2012. g., koja je evidentirana pod poslovnim brojem Pst 971/12, protiv tuženika pod 1) B. B.,

pok. A., pod 2) I. P., ž. A., rođ. B., pod 3) J. B., pok.

M., pod 4) D. B., pod 5) S. B., pod 6) M. B., pod

7) S. V., pod 8) D. B., pod 9) G. G., pod 10) T.

B., pod 11) M. B., pok. S., pod 12) M.-C. B.,

M., pod 13) I. B., pod 14) G. L., pod 15) N. Č., pod

16) I. B., pok. M., pod 17) M. B., pok. M., pod 18) I. Š. i

pod 19) J. M., tužitelji pod 1) V. N. i pod 2) I. N. zatražili su

utvrđenje svog prava vlasništva nekretnina označenih kao čest. zem. 2906/2,

vinograd površine 1738 m² i čest. zem. 2906/7, vinograd površine 45 m², z.u. 308 k.o. S., svaki za po ½ dijela te ovlaštenje temeljem presude izvršiti upis prava vlasništva na svoje ime, svaki za po ½ dijela uz istovremeno brisanje tog prava s imena tuženika pod 1), 2), 3), 11), 12), 16) i 17) te s imena pravnih prednika tuženika pod 4), 5), 6), 7), 8), 9), 10), 13), 14), 15), 18) i 19). U tužbi su naveli da su u zemljišnoj knjizi za k.o. S. z.u. 308 kao vlasnici nekretnine označene kao čest. zem. 2906/2 vinograd površine 1738 m² i čest. zem. 2906/7, vinograd površine 45 m² upisani tuženici pod 1), 2), 3), 11), 12), 16) i 17) i to tužena pod 1) za ¼ dijela, tužena pod 2) za ¼ dijela, tuženik pod 3) za 9/80 dijela, tuženik pod 11) za 1/80 dijela, tuženik pod 12) za 3/80 dijela, tuženik pod 16) za 81/1600 dijela i tuženik pod 17) za 81/1600 dijela. U zemljišnoj knjizi da je upisan A. B., pok. M.-pravni

prednik tuženika od 4) do 10) za 9/80+9/160 dijela, B. B., pok. M.-pravni

prednik tuženika od 13) do 15) za 81/1600 dijela i A. M., ž. I.-pravna

prednica tuženika pod 18) i 19) za 27/1600 dijela. Navedena uknjižba da je pogrešna, jer su tužitelji stvarni vlasnici i posjednici predmetne nekretnine i to svaki za po ½ dijela. Vlasništvo ove nekretnine tužitelji da su stekli dosjelošću i diobom u obitelji. U posjedovnom listu broj 721 k.o. S. da su kao posjednici predmetnih nekretnina, kat. oznake broj 2441/2/3 k.o. S., upisani tužitelji pod 1) i pod 2) te

A. N., pok. I., svaki za po 1/3 dijela. Tužitelji da su s A. N.,

koji je sada nepoznatog boravišta jer je prije tridesetak (30-ak) godina odselio iz RH, izvršili razvrgnuće suvlasničke zajednice nekretnina na način da su predmetne čest. zem. 2906/2/7 (kat.čest. 2441/2/3) k.o. S. pripale u isključivo vlasništvo tužitelja pod 1) i 2). Tužitelji da se nalaze u mirnom i poštenom posjedu predmetne nekretnine osobno i preko svojih prednika više od 60 godina, te im nitko nije osporavao vlasništvo predmetne nekretnine. Tužitelji nemaju saznanja o adresama tuženika pod 1), 2), 3), 11) i 12) niti ove osobe imaju evidentirano prebivalište ili boravište u RH pa su predložili da im sud postavi privremenog zastupnika.

U odgovoru na tužbu tuženici pod 1), 2), 3), 4), 9), 11), 12), 13), 14), 15), 16), 17), 18) i 19) usprotivili su se tužbi i tužbenom zahtjevu navodeći da tužitelji u prilogu tužbe nisu dostaviti niti jedan dokaz koji bi potvrdio da su na pošten način od prednika tuženika stekli posjed nad predmetnom nekretninom, da nisu priložili pisani dokaz o izvršenoj diobi u obitelji kao ni ispravu koja bi potvrdila da su prije tridesetak godina izvršili razvrgnuće suvlasničke zajednice nekretnina s A. N. koji se u međuvremenu odselio iz RH i to na način da bi predmetne nekretnine pripale u isključivo vlasništvo tužiteljima pod 1) i 2). Tužitelji pod 1) i 2) da se ne nalaze u posjedu spornih nekretnina niti o njima vode bilo kakvu brigu s obzirom da su one već desetljećima neodržavane te se na njima ne vide nikakvi tragovi korištenja.

Odgovor na tužbu potpuno istog sadržaja podnijeli su tuženici pod 5), 6) i 7) uz dodatak da je tuženik pod 8) D. B. osoba koja je preminula i čija je nasljednica sestra G. G., označena kao tužena pod 9).

Rješenjem broj Pst 971/12 od 21. veljače 2014. g. tuženici pod 5) S.

B., pod 6) M. B. i pod 7) S. V. pozvani su postaviti punomoćnika za

primanje pismena u RH kojeg će im u protivnom sud postaviti iz reda odvjetnika ili javnih bilježnika.

U podnesku od 27. ožujka 2015. g. tužitelji pod 1) i 2) obavijestili su sud da su zakonske nasljednice preminulog tuženika pod 8) D. B. njegove sestre:

G. G., već označena kao tužena pod 9) i N. Ć., već označena

kao tužena pod 15). N. su da je preminuo i tuženik pod 16) I. B., pok. M.

i da ga je naslijedila supruga A. B..

Rješenjem broj Pst 971/12 od 8. svibnja 2015. g. odbačena je tužba u odnosu na tužene pod 1) B. B. i pod 2) I. P., kao nedopuštena. Ovo je

rješenje postalo pravomoćno.

Rješenjem broj Pst 971/12 od 26. svibnja 2015. g. tuženicima pod 3) J.

B., pod 11) M. B. i pod 12) M.-C. B., kao osobama

koje su odsutne i nepoznata boravišta, sud je postavio privremenog zastupnika u osobi odvjetnika u S. Z. I.. Nakon pravomoćnosti rješenja sud je tužbu s prilozima dostavio postavljenom privremenom zastupniku koji je u odgovoru na tužbu naveo da se opreza radi u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu i u cijelosti pridružuje navodima iz odgovora na tužbu tuženika pod 1), 2), 3), 4), 9), 11), 12), 13), 14), 15), 16), 17), 18) i 19).

Na ročištu od 13. siječnja 2016. g. sud je utvrdio da nisu pristupili tuženici pod 4) i 9), a da su im tužba s prilozima i poziv za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni te je sud na tom ročištu donio presudu zbog ogluhe kojom je u cijelosti prihvaćen zahtjev tužitelja u odnosu na tuženike pod 4) D. B. i 9) T.

B..

Na ročištu od 21. ožujka 2016. g. sud je utvrdio da je tužena pod 15) A.

B. uredno zaprimila tužbu s prilozima i poziv na davanje odgovora na tužbu pa je donio presudu zbog ogluhe kojom je u cijelosti prihvaćen tužbeni zahtjev u odnosu na tuženu pod 15).

Rješenjem broj Pst 971/12 od 3. studenog 2016. g. utvrđen je prekid postupka u odnosu na tuženika po 16) I. B. te su nasljednici i to: A. B., N.

B., M. B. i S. K. pozvani preuzeti postupak iza smrti tuženika pod 16).

Tužitelji pod 1) i 2) su u podnesku od 25. studenog 2016. g. prigovorili donošenju rješenja o prekidu postupka navodeći da su umjesto tuženika pod 16)

I. B. u podnesku od 27. ožujka 2015. g. označili nasljednicu A. B. u odnosu na koju je sud donio presudu zbog ogluhe te predložili donošenje rješenja o nastavku prekinutog postupka jer za donošenje rješenja o prekidu nije bilo osnova.

Na ročištu od 1. veljače 2017. g. sud je donio rješenje kojim se stavlja izvan snage rješenje o prekidu postupka broj Pst 971/12 od 3. studenog 2016. g. te je odlučeno da će se zapisnik dostaviti tuženoj A. B. i njezinoj djeci: S. K.,

N. B. i M. B..

Rješenjem broj Pst 971/12 od 7. ožujka 2018. g. odbačena je tužba u odnosu na tuženika pod 1) J. B. kao nedopuštena. Ovo je rješenje postalo

pravomoćno.

Dopisom od 14. ožujka 2018. g. predsjednica ovog suda obaviještena je da su na ročištima od 13. siječnja i 21. ožujka 2016. g. donesene djelomične presude zbog ogluhe koje je donijela sutkinja koja više nije zadužena za rad na predmetu, pa je zatraženo izdavanje ovlaštenja za izradu presuda umjesto suca koji ih je donio, a u skladu s odredbom čl. 337. a Zakona o parničnom postupku postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14). Predsjednica suda donijela je 14. ožujka 2018. g. rješenje kojim se sutkinja raspoređena za rad na predmetu Pst 971/12

ovlašćuje za izradu presuda koje je donijela sutkinja koja više nije zadužena za rad na predmetu.

U podnesku od 13. prosinca 2019. g. tužitelji pod 1) i 2) proširili su tužbu na nove tuženike: I. B., S. B., N. B., M. B., F.

B. i Ž. M. koje je sud dopisom od 31. prosinca 2019. g. pozvao izjasniti

se pristaju li na proširenje tužbe, a s obzirom da prema odredbi čl. 196. st. 4. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje ZPP) moraju primiti parnicu u onom stanju u kojem se ona nalazi kad u nju stupaju. Iako su tužitelji tužbu proširili i na D. B. sud ovoj osobi nije uputio dopis u skladu s odredbom čl. 196. st. 2. ZPP-a jer je utvrdio da je ova osoba preminula 20. travnja 2003. g.

Sud je, nadalje, donio rješenje broj Pst 971/12 od 13. listopada 2020. g. kojim se ne dopušta proširenje tužbe na nove tuženike I. B., S. B.,

N. B., M. B., F. B. i Ž. M..

Na ročištu od 29. rujna 2021 g. tužitelji pod 1) i 2) predložili su da se ovom predmetu pripoji predmet koji se pred ovim sudom vodi pod brojem P 3964/20 te je sud na istom ročištu donio rješenje o pripajanju predmeta P 3964/20 ovom predmetu radi zajedničkog raspravljanja i donošenja jedne odluke.

U pripojenom predmetu oznake P 3964/20 tužitelji pod 1) i 2) ustali su tužbom protiv tuženika pod 1) I. B., pod 2) S. B., pod 3) N. B.,

pod 4) M. B., pod 5) F. B. i pod 6) Ž. M. te naveli da su u

zemljišnoj knjizi u z.u. 308 k.o. S. kao vlasnici nekretnine označene kao čest. zem. 2906/2 vinograd površine 1.738 m² i čest. zem. 2906/7 vinograd površine 45 m², upisani, između ostalih, i pravni prednik tuženih od 1) do 5): A. B., pok. M. za 9/80 dijela + 9/160 dijela, te pravna prednica tuženog pod 6): A. M., ž.

I. za 27/1600. Navedena uknjižba da je pogrešna, jer su tužitelji stvarni vlasnici i posjednici predmetne nekretnine, svaki za po ½ dijela. Vlasništvo ove nekretnine tužitelji da su stekli dosjelošću i diobom u obitelji. U posjedovnom listu broj 721 k.o. S. da su tužitelji pod 1) i 2) i A. N., pok. I. upisani kao posjednici predmetnih nekretnina kat. oznake broj 2441/2/3 k.o. S., svaki za po 1/3 dijela.

Navedeno je isto što i u tužbi u ovoj pravnoj stvari o razvrgnuću suvlasničke zajednice s A. N. te o trajanju posjeda tužitelja pod 1) i 2). Nadalje., da su upisanog suvlasnika A. B. naslijedili M., M., J. (J.) i T.

V. B., koji da su također preminuli. I. rješenja o nasljeđivanju iza pok. T.-V. B., pok. A. da je razvidno da su ga naslijedili sada pok. supruga A. B., D. B., te tuženici pod 1) i 2). P.. A. B. da su

naslijedili također D. B., te tuženici pod 1) i 2). I. pok. M. B. da nije vođen ostavinski postupak jer se, prema rješenju broj O-1313/86 od 24. studenog 1986. g. ostavina neće raspravljati jer nema imovine. Nasljednici pok. M. B. da su njegova supruga sada pok. N. B., te djeca: T. B. i sada pok.

A. B.. N. B. da su naslijedili T. B. i pok. A. B., kojeg su naslijedili tuženici od 3) do 5). Upisana suvlasnica A. M. da je preminula te su je naslijedili J. M., I. Š. i tuženik pod 6). U odnosu na označene

nasljednike koji nisu obuhvaćeni tužbom, tužitelji su naveli da se protiv njih pred ovim sudom već vodi parnični postupak radi utvrđenja prava vlasništva na čest. zem. 2906/2 i čest. zem. 2906/7 z.u. 308 k.o. S. pod brojem Pst 971/12 te je predloženo pripajanje postupaka i donošenje presude kojom će se utvrditi da su tužitelji pod 1) i 2) u odnosu na tuženike pod 1) I. B., pod 2) S.

B., pod 3) N. B., pod 4) M. B., pod 5) F. B., kao

nasljednike upisanog vlasnika A. B. (pogrešno je navedeno B.), pok. M.

i u odnosu na tuženog pod 6) Ž. M., kao nasljednika upisane vlasnice A.

M., jedini i isključivi vlasnici nekretnina označenih kao čest. zem. 2906/2 vinograd površine 1.738 m² i čest. zem. 2906/7 vinograd površine 45 m², upisanih u z.u. 308

k.o. S., svaki za po ½ dijela, te ovlaštenje temeljem presude izvršiti upis prava vlasništva navedenih nekretnina na svoje ime svaki za po ½ dijela uz istodobno brisanje tog prava s imena pravnog prednika tuženih od 1) do 5): A. B., pok. M. upisanog za 9/80 dijela + 9/160 dijela i s imena pravne prednice tuženika pod 6): A. M., ž. I., upisane za 27/1600 dijela.

Rješenjem broj Pst 971/12 od 9. prosinca 2022. g. utvrđen je prekid postupka u ovoj pravnoj stvari jer je sud utvrdio da je preminuo tužitelj pod 1). Postupak je nastavljen rješenjem broj Pst 971/12 od 23. siječnja 2023. g. te je kao tužiteljica pod 1) označena nasljednica iza smrti V. N.: njegova kćer M. N..

Predmet je nakon pravomoćnosti rješenja dobio novi poslovni broj P 1055/23.

Tužbeni zahtjev konačno je uređen u podnesku od 13. prosinca 2019. g. i tužbi u pripojenom predmetu P 3964/20 te su tužitelji pod 1) i 2) zatražili utvrđenje da su u odnosu na tuženike pod 7), 8), 12) i 13), kao upisane suvlasnike, i u odnosu na nasljednike upisanih suvlasnika A. B., pok. M., B. B., pok. M. i A. M., ž. I., jedini i isključivi vlasnici nekretnina označenih kao čest. zem. 2906/2 vinograd površine 1.738 m² i čest. zem. 2906/7 vinograd površine 45 m², upisanih u z.u. 308 k.o. S., svaki za po ½ dijela, te ovlaštenje temeljem presude izvršiti upis prava vlasništva navedenih nekretnina na svoje ime svaki za po ½ dijela, uz istodobno brisanje tog prava s imena s imena upisanih suvlasnika osobno i kao pravnih prednika tuženika.

U postupku su izvedeni dokazi pregledom izvatka iz zemljišne knjige za z.u. 308 k.o. S., izvoda iz posjedovnog lista broj 721 k.o. S., rješenja ovog suda broj O 418/15 od 5. svibnja 2015. g., O 1179/87, zbirki ispava iz predmeta pod brojem Dbr. 399/22, Dbr. 159/34, Z-2488/48 i Z-1434/56, odobrenja za građenje od 19. lipnja 1973. g., prerisa katastarskog plana od 30. ožujka 2012. g., Ugovora od 1. ožujka 1989. g., isprava koje su u spis dostavili tuženici na ročištu od 5. listopada 2016. g., povijesti promjena na katastarskim česticama od 13. prosinca 2016. g., rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika u broj O 3701/13 od

14. veljače 2014. g. i O 2899/10 od 18. siječnja 2011. g. i ispravka od 5. veljače 2014. g., broj O-235/02 od 16. rujna 2002. g., smrtovnice iza pok. M. B.,

rješenja o nasljeđivanju ovog suda broj O 144/97 od 7. veljače 2002. g., rješenja o nasljeđivanju javne bilježnice broj O 631/04 od 10. kolovoza

2004. g. i dopune tog rješenja od 6. rujna 2004. g. i broj O 185/01 od 26. studenog 2001. g., rješenja o nasljeđivanju javne bilježnice broj O

310/05 od 27. prosinca 2005. g., rješenja o nasljeđivanju javne bilježnice broj O 1539/19 od 30. rujna 2019. g., rješenja ovog suda broj O

1921/17 od 26. listopada 2018. g., rješenja o nasljeđivanju ovog suda broj O 13/94

od 6. rujna 1994. g. i rješenja o nasljeđivanju javne bilježnice broj O 55/11 od 8. kolovoza 2011. g. Sud je izveo dokaz saslušanjem svjedoka

M. B., pok. M., D. D., M. T., M. K., A.

N., pok. L., M. N., pok. I., J. N., pok. L. i

M. V., pok. I.. Sud je izveo dokaz i saslušanjem ranijeg tužitelja pod 1)

V. N. te je proveden dokaz uviđajem na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka koji je izradio pisani nalaz i mišljenje od 7. veljače

2022. g.

Tužitelji pod 1) i 2) i tuženici pod 2), 3), 4), 5), 9), 10), 11), 13), 14) i 15) popisali su parnični trošak.

Tužbeni zahtjev nije osnovan.

Predmet postupka predstavlja zahtjev kojim su tužitelji pod 1) i 2) zatražili utvrđenje svog prava suvlasništva čest. zem. 2906/2 vinograd površine 1738 m² i čest. zem. 2906/7, vinograd površine 45 m², z.u. 308 k.o. S., svaki za po ½ dijela te ovlaštenje temeljem presude izvršiti upis prava vlasništva navedenih nekretnina na svoje ime svaki za po ½ dijela, uz istodobno brisanje tog prava s imena s imena upisanih suvlasnika osobno i kao pravnih prednika tuženika.

U zemljišnim knjigama u z.u. 308 k.o. S., gdje su upisane nekretnine označene kao čest. zem. 2906/2 vinograd površine 1738 m² i čest. zem. 2906/7,

vinograd površine 45 m², kao suvlasnici upisani su:

-B. B., pok. A. za ¼ suvlasničkog dijela, u odnosu na koju je u ovom predmetu tužba odbačena,

-I. P., ž. A., rođ. B. za ¼ suvlasničkog dijela, u odnosu na koju je u ovom predmetu tužba odbačena,

-J. B., pok. M. za 9/80 suvlasničkog dijela, u odnosu na kojeg je u ovom predmetu tužba odbačena,

-A. B., pok. M. za 9/80 + 9/160 suvlasničkih dijela, čiji su nasljednici u ovom predmetu označeni kao tuženici pod 1), 2), 3), 4), 5), 6), 16), 17), 18), 19) i 20),

-tuženik pod 7) M. B., pok. S., osoba označena u tužbi kao

odsutna i nepoznatog boravišta, za 1/80 suvlasničkog dijela,

-tuženik pod 8) M.-C. B., M., osoba označena u tužbi kao

odsutna i nepoznatog boravišta, za 3/80 suvlasničkog dijela,

-tuženik pod 9) I. B., kao nasljednik ranije upisanog suvlasnika B. B., pok. M., za 81/1600 suvlasničkog dijela,

-tužena pod 12) A. B., pok. G., rođ. B., za 81/1600 suvlasničkog dijela,

-tuženik pod 13) M. B., pok. M., za 81/1600 suvlasničkog dijela i

-A. M., ž. I. za 27/1600 suvlasničkog dijela, čiji su nasljednici u ovom predmetu označeni kao tuženici pod 14), 15) i 21).

U odnosu na ostale tuženike: pod 10) G. L. i pod 11) N.

Ć. treba navesti da su tužitelji u podnesku od 13. prosinca 2019. g. povukli

tužbu.

Prema odredbi čl. 193. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje ZPP) tužitelj može povući tužbu sve do zaključenja glavne rasprave, radi čega je odlučeno kao izreci rješenja pod točkom I.

S obzirom da je tužba u odnosu na upisane suvlasnike B. B., pok.

A., I. P., ž. A., rođ. B. i J. B., pok. M., koji su ukupno

suvlasnici za ½ + 9/80 suvlasničkih dijelova odnosno ukupno za 49/80 dijela, proizlazi da se ovaj postupak vodi u odnosu na preostali suvlasnički dio od 9/80 + 9/160 + 1/80 + 3/80 + 81/1600 + 81/1600 + 81/1600 + 27/1600 odnosno ukupno 31/80 dijela.

Tužitelji pod 1) i 2) isticali su kao osnov stjecanja vlasništva ovog suvlasničkog dijela nekretnina koje su predmet postupka dosjelost, jer su u tužbi i tijekom postupka navodili da su u mirnom i poštenom posjedu predmetnih nekretnina osobno i preko svojih prednika više od 60 godina te im u tom periodu nitko nije osporavao vlasništvo.

Da su tužitelji pod 1) i 2) i njihovi pravni prednici bili u posjedu nekretnina koje su predmet postupka sudu su potvrdili saslušani svjedoci i to:

-svjedok M. B., pok. M., star 48 godina u vrijeme saslušanja, koji je naveo da je prije petnaest godina odnosno u vrijeme kad je počeo graditi kuću zajedno sa svojim puncem otišao kod pravnog prednika tužiteljice pod 1) V. N. s pitanjem može li na nekretninama koje su u posjedu tužitelja odložiti materijal za gradnju kuće što mu je V. N. odobrio. I. da prije gradnje

kuće nije nikako dolazio na taj teren, a kad je prvi put došao nije vidio nikakve tragove da bi se predmetne nekretnine koristile. Objasnio je i da su njegov punac i

V. N. bili ''mejašnici'' pa da misli da je punac pravnog prednika tužiteljice pod 1) pitao za odlaganje materijala iz pristojnosti,

-svjedok D. D., pok. A., star 70 godina u vrijeme saslušanja,

naveo je da mu je poznato o kojim se nekretninama radi te da od svojih malih nogu zna da je vlasnik predmetnih nekretnina bio otac pravnog prednika tužiteljice pod 1) i tužitelja pod 2): I. N. jer da se uvijek govorilo da je to vlasništvo M. što

mu je bio nadimak. Nije mu bilo poznato je li i tko tu nekretninu obrađivao niti što u naravi predstavlja ali je znao da su to dvije kaskadno položene nekretnine. Ispričao je sudu i da mu se prije par godina javio sad pok. I. B. s pitanjem ima li saznanja jesu li upravo sporne nekretnine vlasništvo B. jer da su navodno iste

kupljene, o čemu nije imao saznanja, a to da nije znao ni I. B. koji da je tada kazao da bi nekretnine bile ''M''. Kako je i da je čuo da se nekretnina prodaje i da se tada komentiralo da tko bi to uzeo kad nema puta,

-svjedok M. T., pok. I., star 85 godina u vrijeme saslušanja, naveo

je da mu je poznat predmet spora jer je vlasnik kuće koja se nalazi odmah do parcele o kojoj je riječ, i to od 1966. g. Kad je s bratom 1968. g. izgradio kuću javio se ocu pravnog prednika tužiteljice pod 1) i tužitelja pod 2) kojeg su zvali ''M.'' koji im je dopustio da po potrebi ulaze na njegovu parcelu. Na predmetnoj nekretnini od 1968. g. nije viđao nikoga osim oca pravnog prednika tužiteljice pod 1) i tužitelja pod 2), a nakon njegove smrti pravnog prednika tužiteljice pod 1) i tužitelja pod 2) koji, pak, nekretninu nisu obrađivali nego su je samo dolazili obići. Nije mu bilo poznato na koji način je otac pravnog prednika tužiteljice pod 1) i tužitelja pod 2) stekao predmetnu nekretninu,

-svjedok M. K., star 72 godina u vrijeme saslušanja, objasnio je da je njegov otac bio vlasnik nekretnine koja se nalazi istočno od nekretnine koja je predmet postupka, a nakon očeve smrti naslijedili su je svjedok i njegova braća. Kad su 1970. g. htjeli ograditi nekretninu da mu je otac kazao da je vlasnik susjedne nekretnine I. N., zvani M.-M.. Na toj nekretnini nikada nikoga nije

vidio da je obrađuje,

-svjedok A. N., pok. L., star 92 godina u vrijeme saslušanja, kazao

je da mu je poznat predmet spora i predmetna čestica naziva ''Poljakuša'' koju da je prednik tužitelja I. naslijedio od svog oca. Na tu zemlju da nitko nije dolazio osim djece pok. I., na nekretnini se prije sijalo, a sada se ne obrađuje. Što se tiče tuženika da nikad nije nikog vidio da dolazi na predmetnu nekretninu. Njegova obitelj imala je nekretnine u blizini P. koje su kasnije prodane. Otac pravnog prednika tužiteljice pod 1) i tužitelja pod 2) da je na predmetnoj nekretnini sijao ječam i kukuruz, a nešto da se sijalo i iza Drugog svjetskog rata,

-svjedok M. N., star 92 godina u vrijeme saslušanja, potvrdio je da je,

po njegovim saznanjima, vlasnik predmetne nekretnine P. bio djed pravnog prednika tužiteljice pod 1) i tužitelja pod 2), kojeg su naslijedili sinovi I. i A..

V. je u međuvremenu poginuo, a I. i A. su predmetnu nekretninu obrađivali i sijali su na istoj ječam i kukuruz. Nekretnine da više nitko ne obrađuje, što mu je poznato jer u blizini ima kuću. Naveo je da je poznavao obitelj B. i bio s njima jako dobar prijatelj, ali da oni nikada nisu dolazili na predmetnu nekretninu i nikada nisu tvrdili da je to njihovo vlasništvo,

-svjedok J. N., pok. L., saslušan u dobi od 79 godina, naveo je

da mu je poznat predmet spora jer je imao nekretnine u blizini predmetne nekretnine, da je vlasnica te nekretnine bila baka pravnog prednika tužiteljice pod 1) i tužitelja pod 2) V. N., a nakon njene smrti njen sin I. N., zvani

M.. Nekretnina da je obrađivana nakon Drugog svjetskog rata, odnosno nakon 1945. g. i to od strane bake tužitelja jer se sijalo žito i ječam, a nakon 1950. ili 1955. g. se više nije ništa sijalo i nekretnina je bila zapuštena. Nadalje, nekretnina da je od pamtivijeka bila ograđena kamenim zidovima, a tko ju je ogradio nije znao. Naveo je da se uvijek pričalo da nekretnina predstavlja vlasništvo oca pravnog prednika tužiteljice pod 1) i tužitelja pod 2) kojeg su zvali "M.",

-svjedok M. V., saslušan u dobi od 76 godina, naveo je da mu je

poznat predmet spora jer se radi o većoj ledini koju nitko ne obrađuje, da u blizini ima kuću i tu živi od 1970. g., da su se na tom području igrale balote. Tuženike da uopće ne poznaje, a pravnog prednika tužiteljice pod 1) da je viđao da povremeno dolazi obilaziti predmetne nekretnine.

Pravni prednik tužiteljice pod 1) saslušan je na ročištu od 15. rujna 2016. g. i kazao je da je njegov otac predmetnu nekretninu naslijedio od svog oca, a nakon očeve smrti da su je naslijedili on i njegova braća I. i A.. Braća da su zaključila

Ugovor 1989. g. kojim je predmetna čestica zvana P. pripala u dio njemu i

bratu I.. Nekretninu da je obrađivao otac koji je sijao ječam, kukuruz i pšenicu sve do kraja pedesetih godina. Nekretnina da se često obilazi ali da se ne obrađuje jer nije dostupna, ograđena je betonskim zidom, a ranije da je tu bio suhozid. Tuženici i obitelj B. da njemu i njegovom bratu nisu nikad priječili vlasništvo nekretnine niti dolazak na istu, a pok. V. i J. B. da su ga pozivali urediti zemljišnoknjižno stanje ali je to ostalo neriješeno.

Iz iskaza saslušanih svjedoka i pravnog prednika tužiteljice pod 1) sasvim nesporno proizlazi da su pravni prednici tužitelja još od kraja Drugog svjetskog rata posjedovali nekretnine koje su predmet ovog postupka i to tako što se sve do kraja pedesetih godina sijao kukuruz, ječam i pšenica i da na nekretninu nisu dolazili tuženici odnosno njihovi pravni prednici. To, međutim, ne znači da je njihov dugotrajni i kontinuirani posjed imao sve karakteristike potrebne za stjecanje vlasništva dosjelošću.

S obzirom na navode tužitelja iz tužbe sud je smatrao da je u ovoj pravnoj stvari trebalo primijeniti odredbe o stjecanju prava vlasništva koje sadrže pravna pravila OGZ-a, koja je moguće primijeniti temeljem odredbe čl. 4. Zakona o nevažnosti pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. g. i za vrijeme neprijateljske okupacije (Službeni list FNRJ 86/46-pročišćeni tekst), a budući da je do stjecanja prava vlasništva originarnim putem-dosjelošću, prema navodima tužitelja došlo prije stupanja na snagu Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Narodne novine broj 53/91) odnosno prije 1. rujna 1980. g.

Prema pravnom pravilu iz paragrafa 1460. OGZ-a da se kroz dosjelost steče nije dosta da je osoba sposobna steći, a stvar da se može steći, nego je još potrebno da onaj, koji ovim načinom ima steći, doista posjeduje rečenu stvar ili pravo. Uz to valja da mu je posjed zakonit, pošten i istinit i da je trajao kroz cijelo vrijeme zakonom određeno. U paragrafu 1461. OGZ-a govori se o zakonitom posjedu koji je utemeljen na naslovu koji bi bio dovoljan da se zadobije vlasnost da je ova pristojala predavaocu, kao na primjer zapis, darovanje, zajam, kupovanje i prodaja, promjena, isplata i t. d. Prema paragrafu 1463. OGZ-a posjed mora biti pošten. Nepoštenje prijašnjeg posjednika ne smeta poštenom nastupniku ili nasljedniku da započne dosjelost od dana posjeda svojeg. Prema pravnom pravilu iz paragrafa 1464. OGZ-a posjed ima biti istinit. Ako tko posvoji kakvu stvar silom ili lukavstvom, ili ako se uvuče u posjed potajno ili ako posjeduje stvar samo na izmoljeni način, ni on sam ni njegovi nasljednici ne mogu dosjesti takvu stvar. Prema pravnom pravilu iz paragrafa 326. tko drži iz uzroka vjerojatnih da je njegova stvar koju posjeduje jest pošteni posjednik. Posjednik nepošteni jest onaj koji zna ili iz okolnosti slučaja mora misliti da je tuđa stvar koju posjeduje.

Od zakonitosti i istinitosti posjeda može se odstupiti, dok u pogledu poštenja posjeda takvog odstupanja nema.

Prema pravnom pravilu iz paragrafa 1468. OGZ-a ako stvar nije uknjižena na ime onoga koji je doista posjeduje dosjelost se svršuje tek poslije 30 godina, dok se u slučaju protiv državne imovine traži se posjed od 40 godina (pravno pravilo iz paragrafa 1472. OGZ-a).

Na ovom mjestu treba se osvrnuti na upise tuženika i njihovih pravnih prednika u zemljišnim knjigama. Prije svega, oba zemljišta upisana su na osobe iz obitelji B. jer su prednici upisanih suvlasnika koji imaju druga prezimena,

primjerice P., B. imali djevojačko prezime B., tako da su obje nekretnine

bile u cijelosti upisane kao vlasništvo osoba iz ove obitelji. Iz dostavljene zbirke isprava pod brojevima Dbr. 399/22, Dbr. 159/34, Z-2488/48 i Z-1434/56 (iza lista 100 spisa) vidljivo je da upisi datiraju prije Drugog svjetskog rata jer se radi o presudi zbog propuštanja od 20. svibnja 1922. g., javnobilježničkom spisu iz 1933. g., dosudnici od 26. veljače 1924. g., rješenju o nasljeđivanju iz 1932. g., ali i o darovnoj pogodbi od 6. ožujka 1956. g.

Nadalje, iz povijesti promjena na katastarskim česticama od 13. prosinca 2016. g. proizlazi da je, prema evidenciji stare izmjere iz 1952. g., u katastarskom operatu čest. zem. 2441/2 odgovarala čest. zem. zemljišnoknjižne oznake 2906/2

ukupne površine 1718 m² te je bila upisana u posjedovni list 496 na ime I. N., pok. A. za cijelo, a čest. zem. 2441/3 odgovarala je dijelu čest. zem. zemljišnoknjižne oznake 2906/2 ukupne površine 1718 m² te je bila upisana u posjedovni list 496 na ime I. N., pok. A. za cijelo, te je 1973. g. temeljem elaborata t.d. Geoprojekt Split čest. zem. 2441 cijepana te su formirane čest. zem. 2441/1 površine 1071 m² koja se usklađuje na čest. zem. zemljišnoknjižne oznake 2906/1, čest. zem. 2441/2 površine 1738 m² koja se usklađuje na čest. zem. zemljišnoknjižne oznake 2906/2 i čest. zem. 2441/3

površine 45 m² koja se usklađuje na čest. zem. zemljišnoknjižne oznake 2906/7.

U spis je, međutim, dostavljen na ročištu od 3. studenog 2016. g. izvod iz posjedovnog lista s evidencijom od 1909. g. iz kojeg proizlazi da su kao posjednici u listovima broj 507, 519, 723, 93 i 522 bili evidentirani i članovi obitelji B..

Prema ocjeni ovog suda tužitelji nisi sudu uspjeli objasniti temeljem čega je došlo do promjene u posjedovanju dvije sporne nekretnine i temeljem čega su ih počeli nakon Drugog svjetskog rata posjedovati pravni prednici tužitelja, a s obzirom da nisu uopće spominjali bilo kakav pravni posao zaključen s tuženicima odnosno njihovim pravnim prednicima i drugim upisanim suvlasnicima u odnosu na koje je tužba odbačena, pa makar i nevaljan, koji bi bio temelj posjedovanja pravnim prednicima tužitelja.

Stoga je sud ocijenio da tužitelji i njihovi pravni prednici nisu bili pošteni posjednici jer su znali odnosno iz okolnosti morali misliti da je stvar koju posjeduju tuđa (pravno pravilo iz paragrafa 326. OGZ-a) pa tako nisu imali neophodnu kvalitetu posjeda za stjecanje vlasništva dosjelošću spornih čest. zem. Sud je, pri tome, najviše cijenio podatke koji su bili upisani u javnim i dostupnim knjigama koji sadržavaju zemljišnoknjižno i posjedovno stanje ali i okolnosti da je očito nakon Drugog svjetskog rata došlo do promjene u posjedovanju i do početka obrađivanja nekretnina sijanjem poljoprivrednih kultura od strane pravnih prednika tužitelja, pa je sud ocijenio da se nameće zaključak da su prednici tužitelja neobrađeno i naizgled napušteno zemljište počeli samoinicijativno obrađivati, odnosno da su ga uzurpirali.

Sud je vodio računa i o tome da su tužitelji, prema navodima iz njihovog podneska od 23. ožujka 2022. g., posjednici i stvarni vlasnici i čest. zem. 2906/1 koja odgovara kat. čest. 2441/1 k.o. S., i koja je položena na sjeverozapadnoj strani spornih čest. zem., pa je sudu jasno da su tužitelji i njihovi pravni prednici počeli susjednu nekretninu obrađivati iza rata jer im je to bilo pogodno i jer ih u tome nitko nije sprječavao, što, sud ponavlja, ne znači da je njihov posjed bio pošten. Saslušani svjedoci nisu mogli sudu razjasniti ključnu okolnost: razlog prestanka posjedovanja od strane članova obitelji B. i početak posjedovanja pravnih prednika tužitelja.

Ujedno je sud prilikom radnje uviđaja na licu mjesta i nakon što je vještak izradio pisani nalaz i mišljenje uočio, što je vještak potvrdio,

da dijelove čest. zem. 2906/2 i to fizički točno slovima i površinom odvojene dijelove koriste vlasnici susjednih čestica i to:

-dio određen točkama A, B, C, D, E, F, G, H, I i J, u naravi dio stambenog objekta i dvorište, vidljiv na fotografiji broj 1 površine 56 m²,

-dio određen točkama K, L i M, u naravi vrt, površine 7 m² i

-dio određen točkama N, O, P, Q, R, S, T i U, u naravi dio grilla i vrta, površine 7 m², vidljivo na fotografijama broj 3 i 5.

To znači da se prema rezultatima uviđaja posjed tužitelja i njihovih pravnih prednika ne proteže na cijelu čest. zem. 2906/2 k.o. S. već na samo određeni realni dio te nekretnine, pa sve da su tužitelji u ovom predmetu i uspjeli dokazati da je njihov posjed bio pošten, ne bi mogli postići upis prava vlasništva na idealnom dijelu ove čest. zem., koja je predmet postupka (za 31/80 dijela) za cijelo, odnosno svaki za po ½ tog idealnog dijela, jer se okolnost da se realni dijelovi nekretnine nalaze u posjedu drugih osoba ne može zanemariti iako su tužitelji uočeno od strane vještaka i suda prilikom uviđaja na licu mjesta te potvrđeno u nalazu i mišljenju vještaka potpuno ignorirali. Iz istog razloga tuženici u postupku imaju položaj jedinstvenih suparničara radi čega sud nije mogao donijeti ni djelomične presude

zbog ogluhe.

Stoga je sud tužbeni zahtjev tužitelja pod 1) i 2) ocijenio u cijelosti neosnovanim.

Odluka o troškovima postupka donesena je temeljem odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a jer su tužitelji pod 1) i 2) u cijelosti izgubili spor pa ih je trebalo obvezati na naknadu troškova kojima su bili izloženi tuženici pod 2), 3), 4), 5), 9), 10), 11), 13), 14) i 15), koji su popisali parnični trošak.

Ovim je tuženicima trebalo priznati trošak sastava odgovora na tužbu i zastupanja na ročištima od 21. ožujka, 30. svibnja i 15. rujna 2016. g., 1. veljače, 11. travnja 2017. g. i 4. veljače 2022. g. po 100 bodova (ukupno 700 bodova), trošak zastupanja na ročištima od 13. siječnja i 3. studenog 2016. g. i trošak sastava žalbe od 22. veljače 2019. g. po 50 bodova (ukupno 150 bodova) i trošak zastupanja na ročištima od 18. travnja 2019. g., 28. siječnja i 12. listopada 2020. g., 29. rujna 2021. g., 2. rujna i 9. prosinca 2022. g. i 22. svibnja 2023. g. i za sastav podnesaka od 31. siječnja 2017. g. i 23. ožujka i 13. lipnja 2018. g. po 25 bodova (ukupno 250 bodova).

Ukupan broj bodova od 1100 trebalo je pomnožiti s vrijednošću boda iz Tbr. 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22). Iznos koji se dobije na opisani način (16.500,00 kn) trebalo je uvećati za zatraženi PDV i tako dobiti iznos od 20.625,00 kn koji predstavlja iznos troška kojem su bili izloženi tuženici pod 2), 3), 4), 5), 9), 10), 11), 13), 14) i 15) i kako je trebala glasiti odluka o troškovima postupka iz točke II. izreke rješenja.

Iznos iz izreke rješenja izražen je i u valuti EUR s fiksnim tečajem konverzije 7,5345, a u skladu s odredbom čl. 43. st. 1. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine broj 57/22 i 88/22) i Odluke Vlade RH o objavi uvođenja eura kao službene valute u RH iz Narodnih novina broj 85/22, prema kojima razdoblje obveznog dvojnog iskazivanja traje do 31. prosinca 2023. g. Valuta EUR, a kao uvedeno službeno sredstvo plaćanja u RH od 1. siječnja 2023.

g., navedena je u odluci o parničnom trošku prva u dvojnom iskazivanju.

U Splitu, 6. srpnja 2023. g.

S U D A C

SANDI PETRIČIĆ, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda u tri (3) primjerka.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu na koje nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda

objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka (čl. 335. st. 7., 8., 9. i 11. ZPP-a).