Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: I Kžmp-20/2022-8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca mr.sc. Ljiljane Stipišić, predsjednice vijeća te Snježane Hrupek-Šabijan i Sande Janković, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Vanje Petrović, zapisničarke u kaznenom predmetu protiv optuženog TT i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 110. u vezi članka 34. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 27. svibnja 2022., broj Kmp-1/2022-68, u sjednici održanoj 6. srpnja 2023. u prisutnosti u javnom dijelu sjednice branitelja optuženog TT, odvjetnika Marija Medaka i braniteljice optuženog RT, odvjetnice Jovane Puhalo,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Županijski sud u Zagrebu je, na temelju članka 453. točka 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19 - dalje: ZKP/08.), oslobodio optužbe optužene TT, TT i RT zbog kaznenog djela ubojstva u pokušaju iz članka 110. u vezi članka 34. KZ/11. Na temelju članka 149. stavak 1. ZKP/08. odlučeno je da troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 5. padaju na teret proračunskih sredstava.
2. Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 467. točka 3 u vezi članka 470. stavak 1. i 2. ZKP/08.), s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske pobijanu presudu ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Odgovor na žalbu podnijeli su optuženi TT po branitelju, odvjetniku Davoru Radakoviću, optuženi TT po branitelju, odvjetniku Mariju Medaku i optuženi RT, po braniteljima, odvjetnicima Jovani Puhalo i Tomislavu Barišiću, svi s prijedlogom da se žalba državnog odvjetnika odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda.
4. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08. spis je bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
5. O sjednici drugostupanjskog vijeća, na temelju članka 475. stavak 1. ZKP/08., izviješteni su optuženi TT i njegov branitelj, odvjetnik Mario Medak, optuženi RT i njegovi branitelji, odvjetnici Jovana Puhalo i Tomislav Barišić, koji su u odgovoru na žalbu to zahtijevali. Sjednici su prisustvovali branitelj optuženog TT, odvjetnik Mario Medak, te braniteljica optuženog RT, odvjetnica Jovana Puhalo. Državni odvjetnik, optuženi TT te optuženi RT i njegov branitelj Tomislav Barišić iako uredno pozvani, nisu pristupili na sjednicu vijeća pa je ista održana u njihovoj odsutnosti na temelju članka 475. stavka 3. ZKP/08.
6. Žalba nije osnovana.
7. Državni odvjetnik smatra da je prvostupanjski sud pogrešno analizirao provedene dokaze i izveo pogrešan zaključak o činjenicama koje su dovele do oslobađajuće presude, jer unatoč činjenici da su svjedoci inkriminirajućeg događaja na raspravi mijenjali iskaze i bagatelizirali događaj, njihovi iskazi iz istrage dovedeni u vezu s materijalnim dokazima, upućuju na optuženike kao počinitelje kaznenog djela.
7.1. Tako u odnosu na optuženog TT državni odvjetnik iznosi tezu da je svjedok BT u svom iskazu u fazi istrage opisao da je osoba koja je uperila pištolj i pucala u oštećenika OT, nosila crvenu usku majicu i crnu šiltericu, što je vidljivo na snimci nadzorne kamere kladionice Super Sport d.o.o., da je svjedok na policiji prepoznao optuženog TT kao počinitelja, dok je mijenjanje iskaza na raspravi, po žalitelju, motivirano strahom za vlastitu sigurnost,što objašnjava činjenicom da su optuženi TT i RT njegovi susjedi. Jednako tako, da je optuženi TT doista pucao proizlazi i iz iskaza svjedokinje ČT (danog u istrazi) koja je ovog optuženika na prepoznavanju izdvojila kao počinitelja iako ne sa stopostotnom sigurnošću.
7.2. U odnosu na radnju pokušaja pregaženja oštećenog OT od strane optuženih TT i RT, koji su nesporno upravljali automobilima, prema žalbenim navodima, iz snimke nadzornih kamera palačinkarnice vidljivo je da vozila ubrzavaju i kreću u smjeru oštećenika, da se on izmiče u zadnji trenutak, što je u svom iskazu iz istrage potvrdila svjedokinja ČT, dok mijenjanje iskaza oštećenog na raspravi, žalitelj pripisuje istim razlozima kao i kod svjedoka BT.
7.3. Nasuprot tome, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, nalazi da je prvostupanjski sud sve činjenice u postupku potpuno i pravilno utvrdio te je osnovano zaključio da nema dokaza koji bi potkrijepili navode optužbe.
7.4. S pravom sud prvog stupnja na temelju izloženih dokaza, ne prihvaćajući nekonfrontirane i nekontradiktorne iskaze svjedoka OT, BT i ČT iz istrage, koje državni odvjetnik nastoji osnažiti, zaključuje da nisu nađeni materijalni tragovi koji bi povezali optuženog TT s pištoljem iz kojeg je pucano, a koji nije nađen, da većina svjedoka nije vidjela tko je pucao, da upravo oštećenik OT diskreditira iskaz svjedoka BT tvrdnjom da on u trenutku pucanja još nije ni došao, da svjedokinja ČT nije sigurna je li pucao optuženi TT, da iz sudsko medicinskog vještačenja vještaka Pere Bubala proizlazi da se nije radilo o direktnom djelovanju projektila, jer je strijelna ozljeda oštećenika nastala djelovanjem krhotina raspadnutog projektila ispaljenog iz oružja koje je prethodno udarilo u neku čvrstu prepreku ili podlogu, dakle, da nije izvan svake sumnje dokazano da bi upravo optuženi TT usmjerio pištolj u oštećenika i poduzeo radnju pucanja kako ga tereti optužba. Jednako tako pregledom snimke nadzorne kamere kladionice Super Sport d.o.o. pravilno prvostupanjski sud utvrđuje da je slabo vidljiva, da se vidi samo tamna silueta, bez jasno izražene boje (točka 15. i 16. prvostupanjske presude) i da ne upućuje na ovog optuženika kao počinitelja.
7.5. U odnosu na radnju pokušaja pregaženja oštećenog OT od strane optuženih TT i RT, upravo iz iskaza oštećenika s rasprave koji je podvrgnut konfrontaciji proizlazi da ga optuženici nisu htjeli pregaziti jer da su to htjeli, sa dva automobila u tome bi i uspjeli, a nije ni siguran da su ga vidjeli jer je bio mrak. Iz snimke nadzornih kamera (točka 29. prvostupanjske presude) prvostupanjski je sud utvrdio kretanje oštećenika na terasi i parkiralištu sa palicom u ruci, ali ne način i brzinu kretanja vozila optuženih TT i RT, iz čega bi proizlazio zaključak da im je namjera bila pregaziti oštećenika.
7.6. Također, prigovor državnog odvjetnika da su svjedok BT i oštećeni OT na raspravi mijenjali iskaz zbog straha od optuženih, potpuno je neutemeljen, nije rezultat provedenih dokaza, već se radi o proizvoljnoj ničim potkrijepljenoj tezi žalitelja.
7.7. Na temelju tako provedenih dokaza osnovano prvostupanjski sud zaključuje da nije na siguran i nedvojben način utvrđeno da su optuženici počinili kazneno djelo ubojstva u pokušaju za koje se optužuju. Naime, postojanje osnovane sumnje da je neka osoba počinila određeno kazneno djelo je dovoljno za podizanje optužnice, ali ne i za donošenje osuđujuće presude, jer ista mora biti rezultat utvrđenja bitnih činjenica s izvjesnošću. Stoga je u danoj situaciji, prvostupanjski sud zakonito i osnovano optužene oslobodio od optužbe da bi počinili kazneno djelo iz članka 110. u vezi članka 34. KZ/11.
8. Slijedom iznesenog, kada ne postoje razlozi zbog kojih državni odvjetnik pobija prvostupanjsku presudu, a njezinim ispitivanjem u skladu s člankom 476. stavkom 1. ZKP/08. nisu utvrđene povrede zakona na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 482. ZKP/08. trebalo odlučiti kao u izreci ove presude.
Zagreb, 6. srpnja 2023.
Predsjednica vijeća:
mr.sc. Ljiljana Stipišić
