REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: 44 Pž-2311/2023-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Jagoda Crnokrak, u pravnoj stvari tužitelja ALU PACK PLASTIC d.o.o., OIB 95975992825, Zagreb, Slavonska avenija 24A, protiv tuženika ROBIPLAST d.o.o. u stečaju, OIB 97814099371, Zabok, Zivtov trg 10, kojeg zastupaju punomoćnici Tihomir Zec i Nikola Sabljak, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Zec i partneri d.o.o. u Osijeku, smetanja posjeda, odlučujući o tuženikovim žalbama protiv rješenja Trgovačkog suda u Osijeku, Stalne službe u Slavonskom Brodu poslovni broj P-303/2022-14 od 12. svibnja 2023., 6. srpnja 2023.
r j e š i o j e
Odbijaju se kao neosnovane tuženikove žalbe i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Osijeku, Stalne službe u Slavonskom Brodu poslovni broj P-303/2022-14 od 12. svibnja 2023.
Obrazloženje
1. Trgovački sud u Osijeku, Stalna služba u Slavonskom Brodu, donio je rješenje o smetanju posjeda kojim je utvrdio da je tuženik smetao tužitelja u mirnom posjedu nekretnine na kč. br. 2096/6, dvije zgrade i dvorište u Kniji te kč. br. 2092/15 oranica u Kniji, tako što je 1. prosinca 2022. samovlasno i protupravno promijenio bravu na navedenim nekretninama, proizvodnom pogonu te mu je sud naložio uspostaviti posjedovno stanje kakvo je bilo u vrijeme počinjenja smetanja i zabranio mu takvo i slično smetanje ubuduće. Točkom II. izreke je naloženo tuženiku tužitelju naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 177,72 EUR / 1.339,00 kn u roku od osam dana.
2. Sud je tako presudio pozivom na odredbu članka 22. stavaka 1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 81/15-pročišćeni tekst i 94/17; u daljnjem tekstu: ZV), utvrdivši da je tužitelj pravodobno zatražio posjedovnu zaštitu jer je za čin smetanja saznao 2. prosinca 2022. O tužiteljevu posljednjem mirnom posjedu sud je zaključio iz rezultata dokaznog postupka te je utvrdio da je u ime tužitelja kao zakupodavca posljednji poziv vršilo društvo Interplastika d.o.o. čiji je direktor saslušan kao svjedok. Iz iskaza tog svjedoka, Hajrudina Beganovića, je utvrđeno da se u tom prostoru pripremala proizvodnja koja se trebala pokrenuti i da se tamo nalaze pokretnine koje je tužitelj dao u zakup upravo društvu Interplastika d.o.o. Dakle, sud zaključuje da je tužitelj bio posljednji mirni posjednik poslovnog prostora prije promjene brave, a taj posjed je vršio preko zakupnika Interplastika d.o.o. u čije ime je ključ držala Snježana Božić, također saslušana u svojstvu svjedoka. Sud zaključuje da i posredni i neposredni posjednik u smislu odredbe članka 23. stavka 1. u vezi s odredbom članka 10. stavaka 2. i 3. ZV-a imaju pravo zahtijevati posjedovnu zaštitu pa je riješio kako je navedeno.
3. Protiv rješenja je žalbu podnio tuženik po punomoćniku zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, ističući da se rješenje ne može ispitati, da nema razloga o odlučnim činjenicama, a to u svezi trenutka tužiteljeva saznanja za promjenu brave na predmetnom proizvodnom pogonu. Ukazuje na iskaz svjedoka Beganovića kojeg je predložio tužitelj, a koji navodi da je do susreta sa Branimirom Čuturdićem, zakonskom zastupnicom tužitelja te gđom Božić na predmetnoj lokaciji došlo u studenom 2022. godine, dakle se iz tih iskaza ne može zaključiti da bi tužitelj za smetanje posjeda saznao 2. prosinca 2022. Pogrešno je utvrđeno činjenično stanje jer sud nije izveo uviđaj na licu mjesta kako bi se uvjerio da je predmetni prostor bio napušten i da nitko nije obavljao poslovanje, niti ga je posjedovao na bilo koji način. Pogrešno je primijenjeno materijalno pravo jer sud nije utvrđivao je li tužitelj ili netko treći bio u posjedu napuštenih nekretnina pa je sud pogrešno utvrdio aktivnu legitimaciju i pogrešno primijenio odredbu članka 22. stavka 1. ZV-a, slijedom čega predlaže rješenje preinačiti i tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan, a podredno isto ukinuti i predmet vratiti sudu na ponovno odlučivanje, uz naknadu troška tuženiku.
4. Protiv rješenja je žalbu podnio i stečajni upravitelj tuženika zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. U bitnom ističe da ustajanje ovom tužbom predstavlja pokušaj osujećivanja stečajnog upravitelja u prodaji pokretnina i nekretnina koje su pravomoćnim sudskim odlukama vraćene u vlasništvo tuženika, odnosno da tužitelj nema pravni interes za uspjeh u ovoj parnici radi smetanja posjeda kada je s druge strane stečajni dužnik. Smatra da je tužitelj svoje eventualno potraživanje trebao prijaviti u stečajnom postupku u novčanom ekvivalentu, a samom činjenicom otvaranja stečajnog postupka nije više moguće naložiti tuženiku uspostavu prijašnjeg stanja kako to tužitelj zahtijeva jer stečajni postupak predstavlja generalnu ovrhu nad imovinom dužnika. Predlaže preinačiti rješenje i odbaciti tužbu odnosno tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan.
5. Tužitelj je odgovorio na žalbe osporavajući iste kao neosnovane s prijedlogom žalbe odbiti.
6. Žalbe nisu osnovane.
7. Pobijano je rješenje ispitano u granicama razloga određenih odredbom članka 365. stavaka 1. i 2. Zakona o parničnom postupku u vezi s odredbom članka 381. ZPP-a. Rješenje je pravilno i zakonito.
8. Nisu ostvareni žalbeni razlozi koje ističu žalitelji niti oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Iako se radi o sporu koji u smislu odredbe članka 34. stavka 1. točke 6. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/22 i 80/22; u daljnjem tekstu: ZPP) uvijek u prvom stupnju sude općinski sudovi, prvostupanjski sud ustalio svoju nadležnost te je pravilnom primjenom odredaba ZV-a pružio posjedovnu zaštitu tužitelju za kojeg je pravilno utvrdio da se radi o posljednjem mirnom posjedniku spornih nekretnina koje tužitelj označava kao proizvodni pogon. Tužitelj u kojem je bio u zakupu na temelju ugovora o zakupu s tuženikom od 15. studenog 2018. Sud pravilno ocjenjuje da je tužitelj posredni posjednik jer je sukladno ovlaštenju iz ugovora o zakupu ugovorenom u članku 9. toga ugovora predmetni poslovni prostor dao u podzakup trećoj osobi, društvu Interplastika d.o.o., ugovorom o zakupu od 17. kolovoza 2022. Sud je pravilnom ocjenom iskaza saslušanih svjedoka, naročito direktora društva Interplastika d.o.o. ali i direktorice tužitelja te svjedokinje Snježane Božić utvrdio da je tužitelj bio u posrednom posjedu predmetnog poslovnog pogona, na što ne utječu navodi tuženika iz žalbi da se u tom poslovnom prostoru nije obavljala nikakva poslovna djelatnost. Uostalom tuženik je promijenio bravu i taj čin već dokazuje da je netko bio u posjedu, a sud je pravilno utvrdio i drugu odlučnu činjenicu koja je bila sporna, da tužitelj nije izgubio pravo na sudsku zaštitu u smislu odredbe članka 21. stavka 3. ZV-a. Pri tome je sud pravilno utvrdio i jasno obrazložio na koji način je utvrdio da je tužitelj za čin smetanja saznao početkom prosinca 2022., pri čemu nije odlučno radi li se o 1. i 2. prosincu jer je tužbu radi smetanja posjeda podnio 23. prosinca 2022. što je unutar roka od 30 dana od saznanja za činjenicu smetanja i počinitelja, pa je tužitelj zahtijevao posjedovnu zaštitu u vrijeme dok mu pravo na zaštitu posjeda još nije prestalo.
9. Stoga su neodlučni žalbeni navodi koji na drugačiji način ocjenjuju izvedbene dokaze radi ocjene ovih odlučnih činjenica. Također su neosnovani žalbeni navodi stečajnog upravitelja tuženika o tome da posjedovnu zaštitu tužitelj nema interesa zahtijevati, jer se nad tuženikom provodi stečaj kao generalna ovrha. Naprotiv, svatko tko je u mirnom posjedu smetan u svom posjedu ovlašten je zahtijevati posjedovnu zaštitu kako je to regulirano odredbama ZV-a, a tuženik, stečajni dužnik je u skladu s odredbama Stečajnog zakona ovlašten ostvarivati pravo na posjed u propisanim postupcima, a ne samovlasnim činom smetanja posjeda.
10. Zbog navedenog je rješenje valjalo potvrditi na temelju odredbe članka 380. točke 2. ZPP-a te je riješeno kao u izreci.
Zagreb, 6. srpnja 2023.
Sudac
Jagoda Crnokrak
