Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-8221/2021

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Popović, predsjednice, te Davorka Kučana i Drage Klasnića, članova vijeća, uz sudjelovanje Nade Horvatović u svojstvu više sudske savjetnice, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene P. M., zbog prekršaja iz članka 289. stavka 1. i 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19. i 42/20.) rješavajući o žalbi okrivljenice, protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Sinju od 1. lipnja 2021., broj: 35. PpP-7364/2020, u sjednici vijeća održanoj 6. srpnja 2023.

p r e s u d i o  j e

I

Odbija se žalba okr. P. M. kao neosnovana i potvrđuje pobijana prvostupanjska presuda.

II Na temelju odredbe 138. stavka 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona okrivljenica je dužna platiti troškove drugostupanjskog postupka u paušalnom iznosu od 40,00 EUR (četrdeset eura) / 301,38 kn[1] (tristojednu kunu i tridesetosam lipa) u roku trideset dana od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Sinju okr. P. M. proglašena je krivom da je, na način činjenično opisan u izreci počinila prekršaj iz članka 289. stavka 1. i 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te joj je na temelju citiranog propisa i uz primjenu instituta ublažavanja izrečena novčana kazna u iznosu od 6.000,00 kuna.

1.1. Uz kaznu, okrivljenici je izrečena i zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 2 mjeseca.

1.2. Istom presudom okrivljenica je obvezana na plaćanje troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 kuna.

2. Protiv prvostupanjske presude okrivljenica je pravodobno podnijela žalbu putem branitelja, B. M., odvjetnika u S., zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o prekršajno pravnoj sankciji.

2.1. Žaliteljica predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, njezina žalba prihvati.

3. Žalba je neosnovana.

4. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN br. 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske je utvrdilo da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenice te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona.

5. Suprotno tvrdnji žaliteljice, mišljenje je ovog suda da je prvostupanjski sud, nakon provedenih svih potrebnih dokaza, pravilnom ocjenom pisane obrane okrivljenice i cjelokupnog dokaznog materijala predmeta, utvrdio sve odlučne činjenice te izveo na zakonu osnovan zaključak o krivnji okrivljenice za djelo prekršaja iz članak 289. stavka 1. i 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, koji je prihvatljiv i ovom sudu.

5.1. Žaliteljica u pisanoj obrani i postupku pred sudom nije dovodila u pitanje svojstvo vozača u prometu na cesti inkriminirane prilike kao i znanje o prethodno izrečenoj joj zaštitnoj mjeri zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od jednog mjeseca. Također u pisanoj obrani, nije učinila upitnom registarsku oznaku vozila kojim je upravljala u prometu na cesti za vrijeme dok joj je na snazi zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom, iako je primila prekršajni nalog (koji po prigovoru okrivljenice predstavlja optužni akt). Međutim, treba istaknuti da sama registarska oznaka nije odlučna za ostvarenje bića predmetnog djela, već je odlučna okolnost da je upravljala vozilom u prometu na cesti, kako je to i sama priznala. Suprotno tvrdnji žaliteljice, iz rezultata provedenog postupka proizlazi i znanje o izrečenoj zaštitnoj mjeri zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije, a iz sadržaja odluke PP Sinj broj: 511-12-31-05-1/323/20 od 5. kolovoza 2020. (kojom je izrečena zaštitna mjera) razvidno je navedeno da mjera počinje teći od izvršnosti te odluke, odnosno protekom roka za dragovoljno izvršenje ili protekom 8 dana od dana pravomoćnosti, o čemu je bila dužna voditi računa. Prema tome, žaliteljica je na pravilan način obaviještena o stupanju na snagu izrečene zaštitne mjere, kako je to propisano odredbom članka 2. Zakona o izmjenama i dopunama Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 118/18.) koji je stupio na snagu 1. siječnja 2019., te u kojem smislu više nije propisano (i naknadno) dostavljanje obavijesti o upisu izrečene mjere u evidenciju izdanih vozački dozvola. Pogrešno žaliteljica sada dovodi u pitanje izvršnost odluke s obzirom na dan dostave tog naloga, budući da iz stanja predmeta proizlazi da je nalog uručen 5. kolovoza 2020., sukladno odredbe članka 148. stavka 4. Prekršajnog zakona, pa je protekom roka od osam dana od dana pravomoćnosti izrečena zaštitna mjera stupila na snagu, kako je to i navedeno u izreci pobijane presude. Stoga žaliteljica bez uspjeha upire da joj nije bilo jasno od kada stupa na snagu izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije, jer neznanje ne ispričava, a eventualne nejasnoće o stupanju na snagu izrečene zaštitne mjere bila je dužna na pouzdan način razjasniti prije upravljanja vozilom, provjerom na internetskim stranicama Ministarstva unutarnjih poslova RH ili na drugi relevantan način.

5.2. Slijedom navedenog, budući da žaliteljica ne upire, u smislu odredbe članka 193. stavka 5. Prekršajnog zakona, na postojanje novih činjenica i dokaza, niti svojim žalbenim navodima argumentirano dovodi u sumnju činjenično utvrđenje, to žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

6. Razmatrajući u povodu žalbe odluku o kazni ovaj sud je mišljenja da je okrivljenici za počinjeni prekršaj izrečena novčana kazna u zakonom propisanim granicama, primjereno težini i značaju djela te svim okolnostima konkretnog slučaja mjerodavnim za vrstu i mjeru kazne, u smislu članka 36. Prekršajnog zakona. Naime, prvostupanjski sud je cijeneći ukupnost olakotnih okolnosti kaznu izrekao uz primjenu instituta ublažavanja iz članka 37. Prekršajnog zakona, u značajnoj mjeri ispod posebnim zakonom propisane minimalne kazne za predmetno djelo (propisana kazna u rasponu od 10.000,00 do 20.000,00 kuna ili do 60 dana zatvora) smatrajući da će se tako odmjerenom kaznom postići svrha kažnjavanja. Takvu ocjenu prihvaća i ovaj sud, dok žaliteljica ne ističe nikakve nove naročito olakotne okolnosti koje bi učinile osnovanim preinačenje odluke o kazni.

6.1. Ističe se da je nakon počinjenja djela, a prije donošenja pravomoćne odluke o prekršaju, 1. siječnja 2023. stupio na snagu Zakon o izmjenama Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN br. 114/22.) koji zbog konverzije novčane valute propisuje nešto nižu novčanu kaznu za predmetni prekršaj (od 1320,00 do 2.650,00 eura ili do 60 dana zatvora). Sukladno načelu primjene blažeg propisa iz članka 3. PZ-a, prema počinitelju se primjenjuje propis koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja, a ako se propis nakon toga, a prije donošenja pravomoćne presude, izmijeni jednom ili više puta, primijenit će se propis koji je najblaži za počinitelja. Međutim, ovaj sud nije izmijenio pravnu kvalifikaciju i primijenio izmijenjenu odredbu Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22. i 114/22.) kao blažeg propisa, jer je prvostupanjski sud pravilno odmjerio novčanu kaznu uz primjenu instituta ublažavanja, ispod propisane kazne za taj prekršaj zakonom koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja, koja i prema novom zakonu predstavlja znatno ublaženu novčanu kaznu. Stoga nema mjesta primjeni novog zakona jer ne dovodi do povoljnije kazne za okrivljenicu.

7. Treba istaknuti da će se, u smislu odredbe članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom, ako osuđena osoba plati dvije trećine izrečene novčane kazne, u za to određenom roku.

8. Ispitujući odluku o zaštitnoj mjeri zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 2 mjeseca u pogledu navoda žalbe, ovaj sud je mišljenja da je ista utemeljena na odredbi članka 58. Prekršajnog zakona. S obzirom na značaj i težinu počinjenog prekršaja, koji predstavlja drsko kršenje prometne discipline, i ovaj sud smatra pravilom procjenu prvostupanjskog suda da je potrebno otkloniti uvjete koji omogućavaju počinjenje novog prekršaja.

Zaštitna mjera određena je u zakonom propisanom trajanju (od jednog mjeseca do dvije godine) u manjoj mjeri iznad minimalno propisanog vremena trajanja, koje vrijeme je razmjerno osobinama ličnosti okrivljenice i činjenici da je prethodno kažnjavana zbog prometnog prekršaja za koji je već bila izrečena zaštitna mjera, što očito nije u dovoljnoj mjeri djelovalo da se ubuduće kloni takvih prekršaja, pa nema uvjeta za izricanje zaštitne mjere u kraćem trajanju. Paušalni navodi žalbe da joj je vozačka potrebna zbog posla i skrbi o bolesnom roditelju ne dovode u pitanje osnovanost i duljinu trajanja zaštitne mjere.

9. Troškovi žalbenog postupka temelje se na odredbi članka 138. st. 2. toč. 3.c) Prekršajnog zakona, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Stoga je paušalni iznos tog postupka odmjeren u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13.), s obzirom na složenost i trajanje tog postupka.

10. Zbog navedenih razloga, na temelju odredbe članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 6. srpnja 2023.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Nada Horvatović, v. r.

Renata Popović, v. r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 5 otpravaka: za spis, okrivljenicu, branitelja i tužitelja.