REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Povrv. 864/22
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Julijani Ponoš, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja N. D. d.o.o., S., O.:
…, zastupanog po pun. Ž. Š., odvjetnici u S., protiv tužene
J. K.-B. iz S., O.: …,
radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 24. svibnja 2023. godine u nazočnosti zamj. pun. tužitelja, dana 6. srpnja 2023. godine,
p r e s u d i o j e
I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi koje je dana 20.svibnja 2022.godine pod brojem Ovrv.7678/22 donijela vršiteljica dužnosti JB M. B. iz S., a kojim je naloženo tuženoj u roku od 8 dana i pod
prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju iznos od 560,24 eura / 4.221,12 kuna[1] sa zakonskim zateznim kamatama do 31. prosinca 2022. g. po stopi koja se određuje prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena te od 1. siječnja 2023. g. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je ESB primijenila na svoje posljednje
glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a koje teku:
• na iznos od 23,34 eura / 175,88 kuna od 16.04.2020.godine do isplate,
• na iznos od 23,34 eura / 175,88 kuna od 16.05.2020.godine do isplate,
• na iznos od 23,34 eura / 175,88 kuna od 16.06.2020.godine do isplate,
• na iznos od 23,34 eura / 175,88 kuna od 16.07.2020.godine do isplate,
• na iznos od 23,34 eura / 175,88 kuna od 16.08.2020.godine do isplate,
• na iznos od 23,34 eura / 175,88 kuna od 16.09.2020.godine do isplate,
• na iznos od 23,34 eura / 175,88 kuna od 16.10.2020.godine do isplate,
• na iznos od 23,34 eura / 175,88 kuna od 16.11.2020.godine do isplate,
• na iznos od 23,34 eura / 175,88 kuna od 16.12.2020.godine do isplate,
• na iznos od 23,34 eura / 175,88 kuna od 16.01.2021.godine do isplate,
• na iznos od 23,34 eura / 175,88 kuna od 16.02.2021.godine do isplate,
• na iznos od 23,34 eura / 175,88 kuna od 16.03.2021.godine do isplate,
• na iznos od 23,34 eura / 175,88 kuna od 16.04.2021.godine do isplate,
• na iznos od 23,34 eura / 175,88 kuna od 16.05.2021.godine do isplate,
• na iznos od 23,34 eura / 175,88 kuna od 16.06.2021.godine do isplate,
• na iznos od 23,34 eura / 175,88 kuna od 16.07.2021.godine do isplate,
• na iznos od 23,34 eura / 175,88 kuna od 16.08.2021.godine do isplate,
• na iznos od 23,34 eura / 175,88 kuna od 16.09.2021.godine do isplate,
• na iznos od 23,34 eura / 175,88 kuna od 16.10.2021.godine do isplate,
• na iznos od 23,34 eura / 175,88 kuna od 16.11.2021.godine do isplate,
• na iznos od 23,34 eura / 175,88 kuna od 16.12.2021.godine do isplate,
• na iznos od 23,34 eura / 175,88 kuna od 16.01.2022.godine do isplate,
• na iznos od 23,34 eura / 175,88 kuna od 16.02.2022.godine do isplate,
• na iznos od 23,34 eura / 175,88 kuna od 16.03.2022.godine do isplate; dok se ukida platni nalog sadržan u citiranom rješenju o ovrsi u dijelu kojim je tuženoj naloženo u roku od 8 dana isplatiti nastali trošak ovršnog postupka u iznosu od 812,50 kuna / 10.,84 eura sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja rješenja o ovrsi do isplate, jer je o troškovima postupka trebalo donijeti novu odluku.
II. Nalaže se tuženoj u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju trošak cjelokupnog postupka u iznosu od 412,27 eura / 3.106,25 kuna sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je ESB primijenila
na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.
Obrazloženje
Dana 25.ožujka 2022.godine zaprimljen je prijedlog radi ovrhe iznosa od 4.221,12 kuna (sada 560,24 eura po fiksnom tečaju konverzije) sa zakonskim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa koji tvori iznos glavnice do isplate. Potraživanje tužitelja kao upravitelja stambene zgrade u S.,
odnosi se na neplaćenu pričuvu u mjesečnom iznosu od 175,88
kuna za period od travnja 2020.godine zaključno sa ožujkom 2022.godine. Dana 20.svibnja 2022.godine doneseno je rješenje o ovrsi vršiteljice dužnosti JB iz S. M. B. kojim je određena predložena ovrha i određen
trošak ovršnog postupka u iznosu od 812,50 kuna. Protiv ovog rješenja tužena je podnijela prigovor kojim osporava visinu dugovanja navodeći da je isti po njoj manji kao i odmjerene troškove ovršnog postupka. Navodi da je postigla usmeni dogovor sa gosp.J. (zaposlenikom tužitelja) da će plaćanje preostalog duga početi početkom mjeseca lipnja pa da joj nije jasno zašto je poslano ovo rješenje.
Dana 16.rujna 2022.godine doneseno je rješenje ovog suda broj Ovrv-7678/22 kojim je stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi koje je donijela vršiteljica dužnosti javnog bilježnika u dijelu kojim je određena ovrha uz ukidanje provedenih radnji, postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.
U svom podnesku od dana 24.listopada 2022.godine tužitelj navodi da iz Međuvlasničkog ugovora i suglasnosti suvlasnika (odnosno aneksa Međuvlasničkog ugovora) od dana 23.studenog 2012.godine proizlazi kako se utvrđuje iznos mjesečne rate za plaćanje pričuve. U skladu sa t.6. Međuvlasničkog ugovora da je za stan koeficijent pričuve 1,54 kn / m2. S obzirom da je uz suglasnost suvlasnika sklopljen aneks međuvlasničkog ugovora iz kojeg je vidljivo da je podignut kredit kod P. d.d. Z., te da su suvlasnici suglasni da se od 1.siječnja 2013.godine
koeficijent pričuve podigne na 3,50 kn / m2, da se visina mjesečne pričuve računa tako da se koeficijent pomnoži sa površinom stana (3,50 kn x 50,25 m2) i da se ovdje za tuženu radi o mjesečnom iznosu pričuve od 175,88 kn. Međuvlasički ugovor da ne predstavlja ugovor obveznog prava nego ugovor koji je reguliran odredbama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima pa da obveza tužene na plaćanje zajedničke pričuve ne proizlazi iz obveznopravnog odnosa nego da se radi o zakonskoj obvezi koja kao takva obvezuje suvlasnike zgrade. U odnosu na navode tužene da je postigla usmeni dogovor za plaćanje preostalog duga, dogovor da je bio postignut, ali da nije izvršavan odnosno da nije izvršena nikakva uplata na ime potraživanja, pa da je radi toga tužitelj trebao svoju tražbinu ostvariti prisilnim putem.
Tužena se na ovaj podnesak tužitelja nije očitovala, ista nije pristupila na ročište održano dana 24.svibnja 2023.godine.
Dakle, predmet spora odnosi se na neplaćenu pričuvu za stan tužene u zgradi u S., u mjesečnom iznosu od 175,88 kuna, za period od travnja 2020.godine do ožujka 2022.godine, u ukupnom iznosu od 4.221,12 kuna. Aktivna legitimacija tužitelja kao upravitelja predmetne zgrade nije sporna, nije sporna pasivna legitimacija tužene kao vlasnice posebnog dijela zgrade, u konačnici tužena nije više sporila niti visinu potraživanja, njen prigovor je očito istaknut paušalno. U tijeku postupka izveden je dokaz pregledom kartice vlasnika prostora za tuženu od 23. ožujka 2022. godine; Ugovora o upravljanju stambenom zgradom u S., od 21. lipnja 2002. godine; Međuvlasničkog ugovora od 31.
svibnja 2002. godine sa prilozima kao i odluke suvlasnika stambene zgrade od 23. studenog 2012. godine.
Tužitelj je popisao parnični trošak.
Zahtjev tužitelja je osnovan.
Dakle, tužitelj je upravitelj zgrade u S. u kojoj tužena ima u svom vlasništvu stan, posebni dio zgrade. Plaćanje pričuve zakonska je obveza svakog suvlasnika, prema odredbi čl. 85. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14, dalje: ZV) propisano je kako su suvlasnici dužni sudjelovati u upravljanju nekretninom te odrediti osobu koja će obavljati poslove zajedničkog upravitelja i osnovati zajedničku pričuvu, koju prema čl. 90. st. 2. ZV-a istog zakona čine novčani doprinosi koje suvlasnici uplaćuju na temelju odluke donesene većinom suvlasničkih dijelova. Zajedničkom pričuvom upravljaju suvlasnici odnosno upravitelj nekretnine kao imovinom odvojenom od imovine bilo kojeg suvlasnika, dakle, plaćanje pričuve predstavlja zakonsku obvezu suvlasnika zgrade, pa tako i tužene. Tužitelj je dokazao visinu svoj zahtjeva odnosno mjesečnog iznosa pričuve koji mu je bila dužna platiti tužena za utuženi period što ista do danas nije napravila, pa je valjalo obvezati tuženu da tužitelju na račun sredstava zajedničke pričuve zgrade uplati upravo zatraženi iznos od 4.221,12 kuna odnosno 560,24 eura po fiksnom tečaju konverzije zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na svaki pojedini iznos teku od dospijeća do isplate, zatraženi tijek kamata tužena nije niti sporila. Dakle, visinu zahtjeva tužitelj je dokazao priloženom dokumentacijom, Međuvlasničkim ugovorom i aneksom istog, iz suglasnosti suvlasnika zgrade od 23.studenog 2012.godine
razvidno je da je podignut koeficijent pričuve na 3,50 kn po m2, što za stan tužene od 50,25 m2 daje iznos od upravo zatraženih 175,88 kuna mjesečne pričuve, radi navedenog je valjalo po pitanju glavnice i kamata održati na snazi platni nalog sadržan u citiranom rješenju o ovrsi i odlučiti kao u izreci ove presude.
Prema Zaključcima sa sastanka Vrhovnog suda R. H. s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog 2. lipnja 2017. g. u Z. presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka, a zatezna kamata na dosuđeni trošak teče od donošenja prvostupanjske presude. To znači da je platni nalog sadržan u citiranom rješenju o ovrsi u dijelu kojim je tuženiku naloženo u roku od 8 dana isplatiti tužitelju nastali trošak postupka ovrhe sa kamatama od donošenja rješenja o ovrsi valjalo ukinuti i o troškovima cjelokupnog postupka donijeti posebnu odluku.
Odluka o troškovima cjelokupnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku (NN broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, dalje: ZPP), obistinjeni trošak tužitelju odnosi se na trošak sastava prijedloga za ovrhu i podneska od 24.listopada 2022.godine od po 50 bodova; zastupanja na ročištu održanog dana 24.svibnja 2023.godine od 50 bodova, što uz vrijednost boda od 15,00 kuna daje iznos od 2.250,00 kuna; 25% PDV-a u iznosu od 562,50 kuna; trošak javnobilježničke nagrade sa PDV-om od 93,75 kuna; trošak sudske pristojbe presude u iznosu od 200,00 kuna; što ukupno zbrojeno daje iznos od 3.106,25 kuna odnosno 412,27 eura po fiksnom tečaju konverzije, koliko je konačno na ime naknade troška cjelokupnog postupka tužena obvezana isplatiti tužitelju zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate.
U Splitu, 6. srpnja 2023. godine
S U D A C
Julijana Ponoš v.r.
Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi nadležnom
županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.
Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.
Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.
DNA:
1. Pun. tužitelja
2. Tuženoj
