REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U ŠIBENIKU

Kž-128/2023-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Nives Nikolac kao predsjednice vijeća, Branka Ivić i Dijane Jakoliš kao članova vijeća, uz sudjelovanje Monike Bačelić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. D. N., zbog kaznenih djela iz čl. 139. st. 3. u svezi st. 2. i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21. i 114/22. -dalje u tekstu: KZ/11) odlučujući o žalbi optuženika D. N. podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Čakovcu od 20. travnja 2023. broj: K-81/2023-48, u sjednici održanoj 06. srpnja 2023.,

p r e s u d i o  j e:

Odbija se žalba opt. D. N. kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje:

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Čakovcu broj: K-81/2023-48 od 20. travnja 2023 opt. D. N. proglašen je krivim da je u stjecaju počinio dva kaznena djela prijetnjom iz čl. 139. st. 3. u svezi st. 2. KZ/11 (pod toč. 1. i 2. izreke pobijane presude) i kazneno djelo nasiljem u obitelji iz čl. 179. a. KZ/11 (pod toč. 3. izreke pobijane presude), pa mu je prvostupanjski sud za kaznena djela prijetnje na temelju čl. 139. st. 3. KZ/11 utvrdio kazne zatvora u trajanju od po 6 (šest) mjeseci i za kazneno djelo nasiljem u obitelji iz čl. 179. a. KZ/11 kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, a potom uz primjenu čl. 51. KZ/11 opt. D. N. osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 10 (deset) mjeseci.

1.1. Na temelju čl. 57. st. 1. i 2. KZ/11 opt. D. N. prvostupanjski sud je pobijanom presudom izrekao djelomičnu uvjetnu osudu na način da neuvjetovani dio kazne zatvora iznosi deset mjeseci i isti se ima izvršiti, dok se ostatak izrečene kazne zatvora u trajanju od jedne godine neće izvršiti ako optuženik u roku provjeravanja od tri godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo, te ako izvrši sigurnosnu mjeru obveznog psihijatrijskog liječenja i sigurnosnu mjeru obveznog liječenja od ovisnosti, jer mu se u protivnom uvjetna osuda može opozvati.

1.2. Temeljem čl. 54. KZ/11 opt. D. N. u izrečenu kaznu zatvora uračunava se vrijeme od dana lišenja slobode i provedeno u istražnom zatvoru, od 15. prosinca 2022. pa nadalje.

1.3. Na temelju čl. 68. KZ/11 opt. D. N. izrečena je sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja, koje liječenje će se izvršavati u okviru zatvorskog sustava uz kaznu zatvora, a uz uvjetnu osudu izvan zatvorskog sustava uz nadzor nadležnog tijela za probaciju i može trajati do proteka roka provjeravanja.

1.4. Temeljem čl. 69. KZ/11 opt. D. N. izrečena je i sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti koja će se izvršavati u okviru zatvorskog sustava uz kaznu zatvora, a uz uvjetnu osudu uz nadzor nadležnog tijela za probaciju u zdravstvenoj ili drugoj specijaliziranoj ustanovi za otklanjanje ovisnosti izvan zatvorskog sustava, ili u terapijskoj zajednici ako je takvo odvikavanje dostatno za otklanjanje opasnosti, te može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora ili proteka roka provjeravanja primjenom uvjetne osude, a najdulje tri godine.

1.5. Na temelju čl. 148. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08., 76/09., 80/11., 121/11.- pročišćeni tekst, 91/12.- Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17, 126/19, 130/20. i 80/22. dalje u tekstu: ZKP/08) opt. D. N. obvezan je nadoknaditi troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. ZKP/08 i to naime troškova vještačenja u iznosu od 398,19 eura/ 3.000,16 kuna, u roku od petnaest dana od pravomoćnosti presude pod prijetnjom ovrhe, dok je na temelju čl. 148. st. 6. ZKP/08 oslobođen obveze nadoknaditi paušalne troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08, kao i nagradu i nužne izdatke postavljenog branitelja, koji troškovi padaju na teret proračunskih sredstava.

2. Protiv te presude žali se optuženik po branitelju G. R., odvjetniku u Č., zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se optuženiku izrekne blaža kazna.

3. Odgovor na žalbu optuženika podnijelo je Općinsko državno odvjetništvo u Čakovcu, s prijedlogom da se žalba optuženika D. N. odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda.

4. Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08, spis je prije nego što je dostavljen sucu izvjestitelju bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Šibeniku.

5. Žalba optuženika nije osnovana.

6. Prije svega, povodom podnesene žalbe, ovaj drugostupanjski sud je u skladu s obvezom iz čl. 476. st. 1. ZKP/08 ispitao pobijanu presudu i utvrdio je da nije počinjena niti jedna od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka na koju pazi po službenoj dužnosti i da na štetu optuženika nije povrijeđen kazneni zakon.

7. Žaleći se zbog odluke o kazni optuženik D. N. tvrdi da je izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od jedne godine i deset mjeseci „prestrogo odmjerena i ne odgovara vrsti i težini počinjenih kaznenih djela, stupnju krivnje i posljedicama.“ Navodi se dalje da prvostupanjski sud nije uzeo u obzir da je optuženik sva tri kaznena djela počinio u vrijeme „svoje alkoholiziranosti“ kada prema nalazu stalnog sudskog vještaka psihijatra su njegove sposobnosti shvaćanja značenja svojeg postupanja bile smanjene, a sposobnost vladanja postupcima značajno smanjene zbog čega da je optuženik bio bitno smanjeno ubrojiv. Ističe se da žalitelj nije sklon činiti kaznena djela i da je njegov problem pretjerana konzumacija alkohola te da treba pomoći na način da se trajno izliječi od ovisnosti o alkoholu. Ukazuje se i na to da nisu nastupile nikakve štetne posljedice ni za koga, pa i za same žrtve kaznenih djela, roditelje okrivljenika te da njegovi roditelji-žrtve žele da se optuženiku omogući i da ga se prisili na liječenje od ovisnosti o alkoholu i ako se u tome uspije, žalitelj da će opet biti osoba čije je postupanje društveno prihvatljivo.

7.1. Nije u pravu optuženik kada tvrdi da mu je za počinjena kaznena djela izrečena prestroga jedinstvena kazna zatvora. Naime, optuženik je pokazao znatnu upornost u činjenju kaznenih djela prema svojim roditeljima-žrtvama, ocu A. N. i, posebno majci Š. N., u razdoblju od siječnja 2018. do 15. prosinca 2022., dovodeći se učestalo, gotovo svakodnevno u alkoholizirano stanje.

7.2. Zbog toga, bez obzira što je optuženik do sada neosuđivan, što mu je prvostupanjski sud dostatno cijenio olakotnim, izrečena jedinstvena kazna zatvora od jedne godine i deset mjeseci, uz izricanje djelomične uvjetne osude na način da neuvjetovani dio kazne zatvora je deset mjeseci i isti se ima izvršiti, dok ostatak izrečene kazne zatvora u trajanju od jedne godine se neće izvršiti ako optuženik u roku provjeravanja od tri godine ne počini novo kazneno djelo i ako izvrši sigurnosnu mjeru obveznog psihijatrijskog liječenja i liječenja od ovisnosti, u svemu je primjerena jer odgovara okolnosti konkretnog slučaja i ličnosti samog optuženika, koji je kaznena djela, kako je utvrdio prvostupanjski sud, činio pod utjecajem alkohola, dakle u alkoholiziranom stanju, u koje se je sam dovodio gotovo svakodnevno, pa je kaznena djela počinio u stanju bitno smanjene ubrojivosti, kako je to i naveo prvostupanjski sud, a postoji opasnost da optuženik zbog duševnih smetnji zbog kojih je nastupila njegova bitno smanjena ubrojivost i u budućnosti počini teže kazneno djelo. Tako odmjerena kazna i, po nalaženju ovog drugostupanjskog suda, nužna je da se njom izrazi odgovarajući prijekor društva prema takvim počiniteljima. Istovremeno, tom kaznom utjecat će se na optuženika da shvati neprihvatljivost vlastitog ponašanja te da se, po izdržanom neuvjetovanom dijelu kazne uz izvršenje sigurnosnih mjera liječenja koje mu je izrekao prvostupanjski sud, ponovno uključi u društvo, s time da se ostatak izrečene kazne zatvora u trajanju od jedne godine neće izvršiti ako optuženik u roku provjeravanja od tri godine ne počini novo kazneno djelo, budući je i ocjena ovog drugostupanjskog suda da postoji visok stupanj vjerojatnosti da optuženi D. N. i bez izvršenja cijele jedinstvene kazne zatvora (jedne godine i deset mjeseci) neće ubuduće činiti kaznena djela, a izrečene sigurnosne mjere obveznog psihijatrijskog liječenja i liječenja od ovisnosti svakako bi trebale pomoći u pravcu u kojem navodi i optuženik u svojoj žalbi, a što je i želja njegovih roditelja-žrtava, da se optuženik izliječi od ovisnosti od alkohola, u kojem stanju je i činio kaznena djela za koja se je proglašen krivim u ovom postupku.

8. Iz iznesenih je razloga žalbu optuženika valjalo odbiti kao neosnovanu te temeljem čl. 482. ZKP/08 odlučiti kao u izreci ove presude.

U Šibeniku, 06. srpnja 2023.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Nives Nikolac