Poslovni broj: Usž-2805/22-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ane Berlengi Fellner, predsjednice vijeća, Arme Vagner Popović i Marine Kosović Marković, članica vijeća, te više sudske savjetnice Glorjane Čičak, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja P. l. d.d., P., protiv tuženika Istarske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje i gradnju, Odsjeka za drugostupanjski upravni postupak, P., uz sudjelovanje zainteresirane osobe Grada U., U., radi komunalne naknade, odlučujući o žalbi tužitelja, protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: UsI-1355/21 od 25. travnja 2022., na sjednici vijeća održanoj 6. srpnja 2023.
p r e s u d i o j e
I. Žalba se odbija i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: UsI-1355/21 od 25. travnja 2022.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog dijela upravnog spora.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika od 5. listopada 2021. i rješenja Grada U. – U., Upravnog odjela za komunalni sustav i prostorno planiranje od 14. lipnja 2021. (točka I. izreke), te je naloženo tužitelju da zainteresiranoj osobi nadoknadi troškove upravnog spora u iznosu od 176,00 kn u roku od 60 dana od dostave pravomoćne presude (točka II. izreke), dok je zahtjev tužitelja za naknadu troška odbijen (točka III. izreke).
2. Rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja prvostupanjskog upravnog tijela od 14. lipnja 2022. Tim rješenjem tužitelj je utvrđen obveznikom plaćanja komunalne naknade za poslovne prostore koji služe za obavljanje djelatnosti koje nisu proizvodne na području k.o. L. i to za objekte: sanitarac 6 izgrađen na kč. br. 1658/83 površine 283,75 m[2] , sanitarac 7 izgrađen na kč. br. 1658/84 površine 278,15 m[2] , sanitarac 8 izgrađen na kč. br. 1658/2 površine 278,15 m[2] , sanitarac 9 izgrađen na kč. br. 1658/15 površine 231,76 m , sanitarac 10 izgrađen na kč. br. 1658/16 površine 271,30 m[2] , restoran L. izgrađen na kč. br. 1658/11 površine 897,06 m[2] , Istarska tržnica izgrađen na kč. br. 1658/11 površine 96 m[2] , buffet L. p. izgrađen na kč. br. 1658/12 i kč. br. 1659/10 površine 84,30 m , pročistač izgrađen na kč. br. 1658/18 površine 405 m , bazenski kompleks- zgrada izgrađen na kč. br. 1659/1 površine 1.257,69 m[2] i bazeni izgrađeni na kč. br. 1659/1 površine 1.724,85 m[2] , ukupne površine 5.809,01 m , u godišnjem iznosu od 87.832,23 kn.
3. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu iz svih zakonom propisanih razloga. U bitnom navodi kako je u provedenom postupku i sporu pogrešno utvrđen koeficijent namjene za površinu bazena od 1.724,85 m[2] . Ističe kako predmetni bazeni ne predstavljaju poslovne prostore u smislu odredbe članka 2. Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora. Smatra da je u konkretnom slučaju za bazene koji služe kao pomoćne građevine poslovnim prostorima u kojima se obavlja djelatnost koja nije proizvodna, trebalo obračunati komunalnu naknadu primjenom koeficijenta namjene kao za građevinsko zemljište koje služi obavljanju djelatnosti. Ističe da bi u slučaju obračuna komunalne naknade površine bazena kao za poslovne prostore trebalo površinu obračunati po koeficijentu 0,25, a ne 1,00 kako je to obračunalo prvostupanjsko tijelo. Predlaže poništiti presudu prvostupanjskog suda, kao i rješenja upravnih tijela te donijeti odluku kojom će se utvrditi komunalna naknada za poslovne prostore u ukupnoj površini od 4.084,18 m[2] uz naknadu troškova upravnog spora.
4. Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.
5. U odgovoru na žalbu zainteresirana osoba navodi kako su u obrazloženju prvostupanjske presude jasno i valjano obrazloženi razlozi zbog kojih je tužitelju utvrđena obveza plaćanja komunalne naknade.
6. Žalba nije osnovana.
7. Ocjenjujući zakonitost presude prvostupanjskog suda u granicama razloga navedenih u žalbi ovaj Sud nalazi da je osporena presuda pravilna kako u pogledu utvrđenog činjeničnog stanja tako i u pogledu primjene materijalnog prava i ne nalazi povreda pravila sudskog postupka.
8. Presudom prvostupanjskog suda ocijenjeno je pravilnim stajalište tuženika prema kojem je u provedenom postupku prvostupanjsko upravno tijelo pravilnom primjenom odredbe članka 92. Zakona o komunalnom gospodarstvu ("Narode novine", broj: 68/18., 110/18. i 30/20.) i Odluke o komunalnoj naknadi ("Službeni glasnik Grada Umaga- Umago", broj: 17/18., dalje: Odluka) utvrdilo obvezu plaćanja komunalne naknade za površinu na kojoj se nalazi otvoreni bazen kao da se radi o poslovnom prostoru u kojem se obavlja djelatnost koja nije proizvodna, imajući u vidu da bazeni u smislu odredbe članka 3. stavka 11. Zakona o gradnji („Narodne novine“ broj 153/13, 20/17, 39/19 i 125/19) predstavljaju građevinu, odnosno u konkretnom slučaju poslovni prostor koji tužitelj koristi u poslovne svrhe.
9. Ovaj Sud u cijelosti prihvaća ovakvo stajalište prvostupanjskog suda i upravnih tijela pa je stoga neosnovan žalbeni navod da je komunalnu naknadu trebalo obračunati kao za građevinsko zemljište koje služi obavljanju djelatnosti jer da otvoreni bazen ne predstavlja poslovni prostor u smislu članka 2. stavka 1. Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora („Narodne novine“ broj 125/11, 64/15 i 112/18).
10. Pravilno je prvostupanjski sud otklonio identičan prigovor tužitelja da se na obračun komunalne naknade ni ne primjenjuju odredbe navedenog Zakona, jer se odredba na koju ukazuje tužitelj odnosi isključivo na primjenu tog Zakona, kojim se uređuje zasnivanje i prestanak zakupa poslovnog prostora te međusobna prava i obveze zakupodavca i zakupnika, kao i prodaja poslovnog prostora u vlasništvu Republike Hrvatske.
11. Prvostupanjski sud u pogledu utvrđenog koeficijenta navodi da se prilikom obračuna komunalne naknade korisna površina prostora obračunava na način propisan Uredbom o uvjetima i mjerilima za utvrđivanje zaštićene najamnine („Narodne novine“ broj 40/97), a kojom nije propisano da bi se koeficijent 0,25 primjenjivao na otvorene bazene kao poslovne prostore.
12. Kako tužitelj žalbenim prigovorima, koje je iznosio i tijekom upravnog spora, a na koje je prvostupanjski sud pravilno i argumentirano odgovorio, ne dovodi u sumnju pravilnost i zakonitost presude prvostupanjskog suda, to ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.
13. Zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog dijela upravnog spora nije osnovan u smislu odredbe članka 79. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj 20/10., 143/12., 152/14.,29/17. i 110/21.), jer tužitelj nije uspio sa žalbom.
14. Slijedom navedenog primjenom odredbe članka 74. stavka 1. i članka 79. stavka 6. Zakona o upravnim sporovima odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 6. srpnja 2023.
Predsjednica vijeća
Ana Berlengi Fellner, v.r.
