Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj:Ppž-6248/2021

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Popović, predsjednice, te Davorka Kučana i Drage Klasnića, članova vijeća, uz sudjelovanje Nade Horvatović u svojstvu više sudske savjetnice, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog L. M., zbog prekršaja iz članka 199. stavka 2. i 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19. i 42/20.) rješavajući o žalbi okrivljenika, protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 15. ožujka 2021., broj: 19. PpP-8010/2020, u sjednici vijeća održanoj 6. srpnja 2023.

p r e s u d i o  j e

I U povodu žalbe okr. L. M., a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana prvostupanjska presuda u pravnoj oznaci djela i odluci o kazni, tako da se činjenično opisano postupanje okrivljenika u izreci označava djelom prekršaja iz članka 199. stavka 2. i 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22. i 114/22.) i na temelju citiranog propisa okr. L. M. izriče se novčana kazna u iznosu od 660,00 EUR (šestošezdeset eura) / 4.972,77 kn[1] (četiritisućedevetstosedamdesetdvije kune i sedamdesetsedam lipa), koju kaznu je dužan platiti u roku od devedeset dana od primitka ove presude, pa ako u tom roku plati dvije trećine izrečene kazne smatrat će se da je kazna u cjelini plaćena.

II Odbija se žalba okr. L. M. kao neosnovana te se, u pobijanom a nepreinačenom dijelu, prvostupanjska presuda potvrđuje.

III Na temelju odredbe članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona okrivljenik je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu od 30,00 EUR (trideset eura) / 226,04 kn (dvjestodvadesetšest kuna i četiri lipe), u roku trideset dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu okr. L. M. proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci počinio prekršaj iz članka 199. stavka 2. i 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 5.000,00 kuna.

1.1. Uz kaznu okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorija u trajanju od 2 mjeseca.

1.2. Istom presudom okrivljenik je obvezan na plaćanje troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 400,00 kuna.

2. Protiv prvostupanjske presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu, kako to iz njezinog sadržaja proizlazi, zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji.

2.1. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, njegova žalba prihvati.

3. Žalba nije osnovana.

4. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske je utvrdilo da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona.

5. Neosnovano žalitelj upire na bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 2. Prekršajnog zakona, povredom prava na obranu, budući da iz stanja prvostupanjskog spisa proizlazi da je okrivljeniku omogućeno sudjelovanje u postupku sukladno odredbama Prekršajnog zakona, kao i očitovanje o svim činjenicama i dokazima na kojima se temelji pobijana presuda u smislu odredbe članka 85. stavka 2. Prekršajnog zakona. Naime, u predmetnom slučaju, nakon dvije dostave poziva vraćene s naznakom obaviješten nije podigao pošiljku, na adresi navedenoj u prekršajnom nalogu (optužnom aktu), jedne dostave po djelatnicima policije, činjenice da je okrivljeniku uz optužni akt uručena obavijest iz članka 109.a stavka 1. Prekršajnog zakona, kada je uredno upozoren da je do pravomoćnog završetka postupka dužan obavijestiti tijelo postupka o svakoj promjeni adrese prebivališta ili boravišta, kao i da će se u slučaju izbjegavanja dostave poziva, sva pismena dostaviti putem oglasne ploče, to je u takvoj procesnoj situaciji prvostupanjski sud pravilno, na temelju odredbe članka 145. stavka 5. Prekršajnog zakona, istaknuo poziv za okrivljenika na oglasnu ploču. Protekom roka od osam dana od stavljanja na oglasnu ploču dostava poziva smatra se uredno obavljenom, a iz stanja predmeta proizlazi da je poziv za ročište 15. ožujka 2021. istaknut na oglasnu ploču 25. veljače 2021., pa se smatra da je okrivljenik uredno pozvan na to ročište i time mu je omogućeno sudjelovanje u postupku. Na tom ročištu izvedeni su svi dokazi na kojima se temelji odluka, pa se smatra da je okrivljeniku omogućeno da se očituje o svim činjenicama i dokazima koji ga terete i da iznese sve činjenice i dokaze koji mu idu u korist, sukladno odredbama Prekršajnog zakona. Zbog navedenih razloga, mišljenje je ovog suda da nije počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka, kako na to ističe žalitelj.

6. Razmatrajući odluku o kazni u povodu navoda žalbe ovaj sud smatra da je za počinjeno djelo izrečena kazna u zakonom propisanim granicama, primjereno težini prekršaja te svim okolnostima konkretnog slučaja mjerodavnim za kaznu, u smislu članka 36. Prekršajnog zakona, i nije prestrogo odmjerena. Prvostupanjski sud je pravilno cijenio raniju neosuđivanost okrivljenika te je kaznu odmjerio u najnižoj mjeri posebnim zakonom propisanog iznosa, budući da je u vrijeme počinjenja djela bila propisana kazna u iznosu od 5.000,00 do 15.000,00 kuna, koju mjeru kazne je po službenoj dužnosti izrekao i ovaj sud primjenom blažeg zakona, smatrajući da su već u dovoljno vrednovane sve okolnosti od utjecaja na kaznu. Stoga je i ovaj sud mišljenja da je najniža mjera propisane kazne u svemu pogodna za postizanje svrhe kažnjavanja, odnosno potrebe upućivanja one vrste prijekora koji će utjecati na počinitelja i ostale da ubuduće ne čine takve prekršaje, dok žalitelj ne ističe i ne dokumentira nikakve naročito olakotne okolnosti koje bi učinile osnovanim preinačenje odluke o kazni, primjenom instituta ublažavanja.

6.1. Ističe se da je nakon počinjenja djela, a prije donošenja pravomoćne odluke o prekršaju, 1. siječnja 2023. stupio na snagu Zakon o izmjenama Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN 114/22.) koji zbog konverzije novčane valute propisuje nešto nižu novčanu kaznu za predmetni prekršaj, u odnosu na raniji propis. Sukladno načelu primjene blažeg propisa iz članka 3. PZ-a, prema počinitelju se primjenjuje propis koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja, a ako se propis nakon toga, a prije donošenja pravomoćne presude, izmijeni jednom ili više puta, primijenit će se propis koji je najblaži za počinitelja. Prema tome, budući da je Zakonom o sigurnosti prometa na cestama (NN 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22. i 114/22.) za predmetno djelo propisan blaži minimum novčane kazne to je prema okrivljeniku trebalo primijeniti novi Zakon jer je blaži za počinitelja. Stoga je ovaj drugostupanjski sud, po službenoj dužnosti, preinačio pobijanu presudu u pravnoj oznaci djela te izrekao novčanu kaznu u minimalno propisanom iznosu, kao u izreci ove presude u točki I.

7. Ispitujući odluku o zaštitnoj mjeri zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud zakonito i opravdano (u smislu odredbe članka 58. Prekršajnog zakona) izrekao navedenu zaštitnu mjeru kako bi se okrivljenika, koji je u prometu na cesti upravljao motornim vozilom pod utjecajem alkohola u organizmu, isključilo iz prometa i otklonili uvjeti koji mu omogućavaju počinjenje novog prekršaja. Naime, težina prekršaja proizlazi iz stupnja koncentracije alkohola te prilike i u potpunosti opravdava izricanje te mjere, jer je predstavljao značajnu opasnost za druge sudionike u prometu i njihovu imovinu. Stoga je i ovaj sud mišljena da je potrebno otkloniti uvjete koji mu omogućavaju ponovno činjenje takvih prekršaja.

7.1. Zaštitna mjera određena je zakonom propisanom vremenu trajanja, razmjerno osobinama ličnosti počinitelja, nedovoljnoj svijesti o opasnosti činjenja ovog prekršaja te pravilno vrednovanju da ranije nije osuđivan zbog prometnih prekršaja, odnosno naravi potrebe za ograničenjem prava u konkretnom slučaju, u smislu članka 51. a Prekršajnog zakona.

8. Troškovi žalbenog postupka temelje se na odredbi čl. 138. st. 2. toč. 3.c Prekršajnog zakona, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Stoga je paušalni iznos tog postupka odmjeren u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13.), s obzirom na složenost i trajanje drugostupanjskog postupka.

9. Zbog navedenih razloga, na temelju odredbe članka 207. i 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 6. srpnja 2023.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Nada Horvatović, v. r.

Renata Popović, v. r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.