Republika Hrvatska

Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: Gž Ob-1/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Sisku, u vijeću sastavljenom od sudaca Martine Budinski Modronja, predsjednice vijeća, Ivana Stipčića, člana vijeća i suca izvjestitelja i Lucijane Vukelić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice mlt. K. J., OIB: …, iz V. M., zastupane po ocu i zz D. J., OIB. … iz V. M., i punomoćniku T. B., odvjetniku u Z., protiv tuženice N. J., OIB: …, iz Z., zastupane po punomoćnici J. G., odvjetnici u Z., radi povišenja uzdržavanja, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj: 8 P Ob-64/2022-9 (koja je omaškom u pisanju oznake poslovnog broja po prvostupanjskom sudu označena kao P Ob-62/2022-9) od 10. studenoga 2022., u sjednici vijeća održanoj 6. srpnja 2023.,

p r e s u d i o  j e

Djelomičnim odbijanjem kao neosnovane te djelomičnim uvažavanjem žalbe tuženice N. J. presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj: 8 P Ob- 64/2022-9 (omaškom u pisanju oznake poslovnog broja po prvostupanjskom sudu označena kao P Ob-62/2022-9) od 10. studenoga 2022. se:

- potvrđuje pod točkom I. izreke,

- preinačuje pod točkom III. izreke i za navedeno sudi:

Nalaže se tuženici N. J. da tužiteljici mlt. K. J. nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 331,81 eura[1] / 2.500,00 kn, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odlučeno je:

„I. Nalaže se tuženoj N. J., OIB: …, iz Z., da za uzdržavanje tužiteljice mlt. K. J., OIB: …, iz V. M., plaća iznos od 2.000,00 kn/ 265,44 Eur mjesečno, počev od podnošenja tužbe 29. studenog 2019. pa sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti, time da je dospjele iznose za razdoblje od podnošenja tužbe do presuđenja u iznosu od 28.000,00 kn/ 3.716,23 Eur dužna plati odjednom u roku 15 dana, a ostale kako budu dospjevali, najkasnije do svakog 15-tog u mjesecu za tekući mjesec, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koje teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa uzdržavanja do isplate, na tekući račun oca D. J. broj: …kod P. b. Z. d.d.

II. Odbija se tužiteljica sa dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 1.000,00 kn mjesečno, preko dosuđenog u toč. I. izreke presude do zatraženog iznosa od 3.000,00 kn mjesečno počev od 13. listopada 2021. nadalje.

III. Nalaže se tuženoj da tužiteljici nadoknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 3.750,00 kn / 497,71 Eur, u roku 15 dana.“.

2. Protiv navede presude u dijelu pod točkama I. i III. izreke pravovremenu žalbu je podnijela tuženica iz žalbenih razloga bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, uz prijedlog da se presuda u pobijanom dijelu preinači sukladno žalbenim navodima, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje pred drugog suca pojedinca.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba tuženice nije osnovana u odnosu na odluku o glavnoj stvari i sporednom traženju zateznih kamata, dok je osnovana u odnosu na odluku o troškovima parničnog postupka.

5. Predmet spora je zahtjev maloljetne tužiteljice za povišenjem iznosa uzdržavanja određenog ranijom odlukom.

6. Donoseći pobijanu presudu prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - proč. tekst, 25/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19., 80/22. i 114/22., dalje: ZPP), na koju u žalbi ukazuje tuženica. Presuda nema nedostatke radi kojih se ne bi mogla ispitati pa niti one na koje se ukazuje u žalbi.

7. Prvostupanjski sud je u obrazloženju pobijane presude pod točkom 18. očitom omaškom u pisanju brojeva umjesto ispravnog iznosa od 2.000,00 kn (kako je to navedeno u izreci) napisao 21.000,00 kn, a što u svako doba može ispraviti, pa stoga time nije počinio naprijed navedenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka. Prvostupanjski sud je pogrešno naveo i poslovni broj spisa u pobijanoj presudi, no i to je očita omaška u pisanju koju prvostupanjski sud u svako doba može (i treba) ispraviti. Žalbeni navodi da bi prvostupanjski sud pogrešno naveo poslovni broj spisa i na zapisniku o objavi su ne samo pravno nebitni, nego su i proizvoljni te suprotni stanju spisa (strana 95 spisa).

8. U donošenju pobijane presude nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka propisane odredbom članka 354. stavka 2. ZPP, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP).

9. Žalbeni navodi tuženice o trajanju postupka pred prvostupanjskim sudom i načinu odlučivanja o njenom prigovoru mjesne nenadležnosti drugog prvostupanjskog suda kojem je tužba bila podnesena, nemaju nikakvog pravno odlučnog značaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude, niti su iz tih razloga donošenjem pobijane presude tuženici povrijeđena konvencijska prava, a povreda kojih bi imala utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude.

10. Nije sporno da je tuženica sukladno presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P Ob-1144/2016-41 od 20. kolovoza 2018., kojom je i odobren plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi od 10. srpnja 2018. koji je sastavni dio te presude, u obvezi doprinositi za uzdržavanje maloljetne kćeri, ovdje tužiteljice, mjesečni iznos od 1.200,00 kn koji iznos je tuženica i uredno plaćala.

11. Sporno je jesu li ispunjene zakonske pretpostavke za izmjenu ranije odluke o uzdržavanju i za povišenje uzdržavanja mlt. tužiteljice zbog promijenjenih okolnosti.

12. Odredbom članka 285. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ br. 103/15., 98/19. i 47/20. i 49/23. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, dalje: ObZ) propisano je da osoba koja prima i osoba koja daje uzdržavanje može tražiti da sud povisi ili snizi iznos uzdržavanja, odluči o prestanku uzdržavanja ili promjeni način uzdržavanja određen prijašnjom ovršnom ispravom, ako su se okolnosti promijenile.

13. Iz utvrđenja prvostupanjskog suda u bitnome proizlazi: da je tuženica u radnom odnosu kod P. d.o.o. te radom na daljinu s tog osnova ostvaruje plaću; da iz izvješća o osobnim i materijalnim prilikama stranaka centra V. G. proizlazi da je tuženica rođena 27. studenoga 1979., da je po zanimanju prof. bosanskog jezika i književnosti, da se od kolovoza 2018. nalazi na školovanju u SAD-u, gdje se usavršava i zaokružuje svoje obrazovanje putem programa "Internship", MBA program za smjer Marketing koji program po svojim navodima ne plaća pa nastavak obrazovanja i trošak života u SAD-u financira rodbina koja tamo živi, a pomaže i njezin otac, da prema vlastitim navodima u SAD-u nije zaposlena, ne ostvaruje prihode, živi sama, neudana je i urednog zdravstvenog stanja, a povratak i život u Z. joj je onemogućen jer je bivši suprug stan na adresi na kojem ona ima pravo doživotnog stanovanja, dao u najam na dugi period, a osim tog stana ne posjeduje druge nekretnine niti vrednije pokretnine; da je tuženica u razdoblju od studenog 2019. do svibnja 2022. ostvarila dohodak od nesamostalnog rada u ukupnom iznosu od 140.462,28 kn, pa kada se isti umanji za obvezu poreza i prireza od ukupno 5.038,29 kn, utvrđeno je da je tužena ostvarila dohodak od 135.423,99 kn ili 4.368,51 kn prosječno mjesečno; da je u vrijeme ranije odluke o visini uzdržavanja mlt. tužiteljica pohađala dječji vrtić, koji je otac plaćao oko 400,00 kn mjesečno te dijete nije imalo drugih potreba, osim redovnih za prehranu, odjeću obuću i sl., dok je rujnu 2019. krenula u školu i prve dvije godine pohađala je produženi boravak, u okviru kojeg je otac plaćao troškove prehrane, ovisno o broju školskih dana u mjesecu, potrebne iznose za školske knjige i izlete, da mlt. tužiteljica od rujna 2021. trenira džudo koji otac plaća mjesečno 280,00 kn, pri čemu ona ima i potrebe za odlascima u kino, kazalište, poklone za rođendane, sitni đeparac i sl.; da je mlt. tužiteljica zdrava i nema posebnih potreba s tog osnova, a živi s ocem u obiteljskoj kući njegove majke te troškove režija za predmetnu kuću koji iznose oko 900,00 kn mjesečno uglavnom snosi otac tužiteljice.

14. Suprotno navodima žalbe, prvostupanjski sud je ocijenio sve izvedene dokaze koji su bitni za utvrđenje odlučnih činjenica, a sukladno članku 8. ZPP, prema kojoj ovlast ocjenjivati izvedene dokaze pripada sudu, a ne strankama, pri čemu je prvostupanjski sud naveo razloge o tome koje je činjenice utvrdio kojim od izvedenih dokaza i kako ih je ocijenio, a žalbeni navodi ne dovode u sumnju pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja po prvostupanjskom sudu u odnosu na odlučne činjenice, u odnosu na koje su činjenična utvrđenja utemeljena na izvedenim dokazima tijekom prvostupanjskog postupka, tako da nije ostvaren niti žalbeni razlog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, a niti je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP u svezi članka 8. ZPP, na što neosnovano ukazuje prema sadržaju žalbe tuženica.

15. Na temelju u postupku utvrđenih činjenica, suprotno žalbenim navodima tuženice, pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda da su stekli uvjeti za povišenje uzdržavanja zbog promijenjenih okolnosti u odnosu na raniju odluku o uzdržavanju, jer su se povećale ukupne mjesečne materijalne potrebe mlt. tužiteljice, tako da iznos uzdržavanja od 1.200,00 kn nije dostatan za zadovoljavanje životnih potreba mlt. tužiteljice obzirom na njenu životnu dob, potrebe obrazovanja i porast troškova života, jer su se i njezine mjesečne potrebe uzdržavanja povećale (obzirom na vremenski odmak od ranije odluke o uzdržavanju do danas, porast troškova života i troškova obrazovanja, posljedično čemu su i porasli ukupni mjesečni troškovi uzdržavanja mlt. tužiteljice) te je prvostupanjski sud pravilno prihvatio tužbeni zahtjev i povisio iznos uzdržavanja za mlt. tužiteljicu (rođenu 14. prosinca 2011.) na iznos od 2.000,00 kn mjesečno počevši od 29. studenoga 2019. pa nadalje s pravilno određenim zakonskim zateznim kamatama i po visini i početku njihova tijeka.

16. Tuženica u žalbi ne osporava da su se ukupne mjesečne materijalne potrebe mlt. tužiteljice povećale u odnosu na vrijeme donošenja ranije odluke o uzdržavanju, ali neosnovano smatra da su se one povećale za iznos od samo 220,00 kn, jer je pravilno utvrđenje prvostupanjskog suda o ukupnim mjesečnim materijalnim potrebama mlt. tužiteljice u iznosu od 2.000,00 kn.

17. Pri tome je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo odredbi članaka 311. i 285. ObZ kao i članka 27. Konvencije o pravima djeteta („Narodne novine – Međunarodni ugovori broj 12/93. – dalje: Konvencija) prema kojoj dijete ima pravo na životni standard u skladu sa svojim potrebama, ali i mogućnosti osoba koje su ga dužne uzdržavati vodeći pri tome računa i o Tablici o prosječnim potrebama malodobnog djeteta za 2019., 2020., 2021. i 2022. godinu („Narodne novine“, broj 32/19., 39/20., 30/21. i 37/22.), a povišeni iznos uzdržavanja pravilno utvrdio prema potrebama maloljetnog djeteta u skladu s dobi djeteta i prihodima roditelja obveznika uzdržavanja.

18. Tuženica prema sadržaju žalbe neosnovano prigovara da prvostupanjski sud nije u smislu odredbe članka 282. ObZ primijenio načelo razmjernosti, jer da dosuđeni iznos nije u skladu s njenim mogućnostima, budući da to ne proizlazi iz činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda, a niti iz izvedenih dokaza tijekom prvostupanjskog postupka.

19. Ujedno na žalbene navode tuženice valja i navesti da u smislu odredbe članka 288. stavka 1. ObZ roditelji su prvi dužni uzdržavati svoje maloljetno dijete i da se, sukladno odredbi članka 310. stavka 2. ObZ, svakodnevna skrb o djetetu smatra jednakovrijednom zadovoljavanju materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja tako, da roditelj s kojim dijete stanuje svoj udjel u obvezi uzdržavanja djeteta ispunjava kroz svakodnevnu skrb o djetetu, a roditelj koji ne stanuje s djetetom obvezu uzdržavanja djeteta ispunjava u zadovoljavanju materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja.

20. Međutim, u donošenju odluke o troškovima parničnog postupka prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo jer je propustio imati u vidu da je tužiteljica nadoknadu troškova postupka zahtijevala u apsolutno izraženom iznosu od 2.000,00 kn uvećano za PDV (zapisnik strana 78 spisa) pa joj stoga pravilnom primjenom materijalnog prava i pripada nadoknada troškova parničnog postupka u granicama zahtjeva, dakle u iznosu od 331,81 eura/2.500,00 kn, a ne u iznosu kojeg joj je pogrešno dosudio prvostupanjski sud.

21. Radi navedenog odlučeno je kao u izreci presude ovog suda i to na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP i članka 373. točke 3. ZPP.

22. Prvostupanjska presuda nije ispitivana pod točkom II. izreke jer u tome dijelu nije pobijana žalbom.

Sisku, 6. srpnja 2023.

Predsjednica vijeća

Martina Budinski Modronja, v.r.