Republika Hrvatska

Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: Gž-100/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Sisku, u vijeću sastavljenom od sudaca Martine Budinski Modronja, predsjednice vijeća, Ivana Stipčića, člana vijeća i suca izvjestitelja i Lucijane Vukelić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice O. F. iz Z., OIB: …, koju zastupa punomoćnik I. S., odvjetnik u Z. protiv tuženih 1. N. I. iz Z., OIB: …, 2. J. T. N. iz D. Š., OIB: …, koje oboje zastupa punomoćnica B. M., odvjetnica u Z., 3. M. N. iz Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik K. M., odvjetnik u Z. i 4. D. D. iz Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik V. M., odvjetnik u Z., radi utvrđenja, odlučujući o žalbama 3. i 4. tuženih podnesenih protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj: 58 P-44/2020-188 od 2. prosinca 2022., u sjednici vijeća 6. srpnja 2023.

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe 3. tuženika M. N. i 4. tuženika D. D. kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj: 58 P-44/2020- 188 od 2. prosinca 2022. pod točkom I. izreke.

r i j e š i o  j e

Odbacuje se kao nedopuštena žalba 4. tuženika D. D. protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj: 58 P-44/2020-188 od 2. prosinca 2022. pod točkom II. izreke.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda odlučeno je:

„I. Utvrđuje se da je tužiteljica O. F. suvlasnica u 3093/10000 dijela nekretnine upisane u z.k.ul. 10797, k.o. V., k.č.br. 1446/91, u naravi kuće i dvorišta od 91 čhv, povezano s vlasništvom posebnog dijela nekretnine označenog kao stan oznake C, u dijelu 1. kata i potkrovlja zgrade, ukupne podne površine 67,40 m2 (netto korisne površine 57,40 m2), koji se u dijelu 1. kata sastoji od pristupnog stubišta podne površine 4,13 m2 (neto korisne površine 4,13 m2), a u potkrovlju se sastoji od ulaza, kuhinje, kupaone, stubišta i 3 sobe, podne površine u potkrovlju 56,49 m2 (netto korisne površine 51,57 m2) te pripadajuće terase podne površine 6,78 m2, (neto korisne površine 1,70 m2), u nacrtu označeno zelenom bojom, sve sukladno potvrdi Grada Z., ureda Klasa: 361-08/18-003/794, Ur.broj: 251-13-22-1/007-18-11, a što su tuženici N. I., J. T. N., M. N. i D. D. dužni priznati i trpjeti takav upis prava u zemljišnim knjigama.

II. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Utvrđuje se da je D. D. suvlasnik u dijelu 3701/10000 nekretnine oznake k.č.br. 1446/91, u naravi kuća i dvorište od 91 čhv, upisana u z.k.ul. 10797 k.o. V., povezano s vlasništvom posebnog dijela nekretnine označeno kao stan oznake A u prizemlju zgrade podne površine 69,14 m2 (neto korisna površine 68,68 m2) koji se sastoji od ulaza, ostave, halla, kuhinje, kupaone i tri sobe u nacrtu označeno plavom bojom.

II. Utvrđuje se da su O. F., N. N., T. N. i M. N. suvlasnici u dijelu 3206/10000 nekretnine oznake k.č.br. 1446/91, u naravi kuća i dvorište od 91 čhv, upisana u z.k.ul. 10797 k.o. V., povezano s vlasništvom posebnog dijela nekretnine označeno kao stan oznake B na prvom katu zgrade, podne površine 59,49 m2 (neto korisne površine 59,49 m2) koji se sastoji od halla, wc-a, kuhinje, kupaone i 3 sobe, u nacrtu označeno crvenom bojom i to na način da je O. F. suvlasnica u 3/9 dijela predmetnog posebnog dijela nekretnine, N. N. suvlasnica u 2/9 dijela predmetnog posebnog dijela nekretnine, T. N. suvlasnik u 2/9 dijela predmetnog posebnog dijela nekretnine i M. N. suvlasnik u 2/9 dijela predmetnog posebnog dijela nekretnine, sve sukladno potvrdi Grada Z., ureda, Klasa: 361-08/18-003/794, Urbroj: 251-13-22-1/007-18-11, a što su tuženi dužni priznati i trpjeti takav upis prava u zemljišnim knjigama."

III. Svaka stranka snosi svoj parnični trošak.“.

2. Prvo valja navesti da kada je prvostupanjski sud posebnom odlukom donesenom 6. svibnja 2022. (koja je odluka i postala pravomoćna, a sve prije donošenja pobijane presude) odlučio povodom tužbe u odnosu na do tada naznačenu 4. tuženicu N. A., onda ona više nije stranka u ovoj parnici pa se u daljnjem tijeku postupka ostali tuženici rednim bojevima pravilno imaju označavati onako kako ih je to označio ovaj drugostupanjski sud u ovoj odluci, dakle D. D. je ispravno 4. tuženik, a ne 5. tuženik kako ga to pogrešno označava u pobijanoj presudi prvostupanjski sud, a koju grešku u pisanju rednog broja tog tuženika prvostupanjski sud može u svako doba ispraviti.

3. Protiv navedene presude u dijelu pod točkom I. izreke pravovremeno je podnio žalbu 3. tuženik M. N. (dalje: 3. tuženik) „iz svih žalbenih razloga“, s prijedlogom da drugostupanjski sud presudu u pobijanom dijelu preinači sukladno žalbenim navodima, podredno da je ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. Protiv navedene presude u dijelu pod točkama I. i II. izreke pravovremeno je podnio žalbu 4. Tuženik D. D. (dalje: 4. tuženik) „iz svih žalbenih razloga“, s prijedlogom da drugostupanjski sud presudu u pobijanom dijelu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

5. Tužiteljica nije podnijela odgovor na žalbu 4. tuženika, a u odgovoru na žalbu 3. tuženika osporava osnovanost žalbenih navoda.

6. Žalba 3. tuženika nije osnovana, dok žalba 4. tuženika nije osnovana u odnosu na pobijanu točku I. izreke prvostupanjske presude, a nije dopuštena protiv prvostupanjske presude u dijelu pod pobijanom točkom II. izreke.

7. 4. tuženik nema pravnog interesa pobijati prvostupanjsku presudu u dijelu pod točkom II. izreke, a budući da suprotna elaboriranja žalitelja o postojanju njegovog pravnog interesa na žalbu protiv prvostupanjske presude i u dijelu u kojem je uspio u sporu nisu pravno osnovana, to je temeljem odredbe članka 367. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - proč. tekst, 25/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19., 80/22. i 114/22., dalje: ZPP) ovaj drugostupanjski sud odlučio kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja.

8. Ispitujući prvostupanjsku presudu u žalbom 3. tuženika pobijanom dijelu te u žalbom 4. tuženika preostalom pobijanom dijelu (točka I. izreke), na što će se i odnositi daljnje obrazloženje, u smislu odredbe članka 365. ZPP ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, niti je pogrešno primijenio materijalno pravo.

9. Nije osnovan žalbeni razlog postojanja bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP jer presuda u pobijanom dijelu nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati pa niti onih na koje 3. i 4. tuženi ukazuju u žalbama.

10. Suprotno neosnovanim žalbenim navodima 3. tuženika prvostupanjski sud u donošenju pobijane presude nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 12. ZPP, na što sadržajno ukazuje u žalbi, jer presudom nije prekoračen tužbeni zahtjev. Pri tome tom žalitelju valja i navesti da sud nije vezan za pravnu osnovu ako bi bila navedena u tužbi, već za činjenice na kojima tužitelj temelji zahtjev, a iz činjeničnih navoda tužbe pravilno prvostupanjski sud zaključuje da tužiteljica zahtjev temelji i na dosjelosti kao pravnoj osnovi.

11. Nisu osnovani žalbeni navodi 3. tuženika da je tužbu trebalo odbaciti budući da nije ispunjena niti jedna pretpostavka propisana odredbama ZPP koja bi rezultirala ovlaštenjem suda da tužbu odbaci.

12. Prvostupanjski sud je nakon provedenog postupka i ocjenom izvedenih dokaza utvrdio: da su stranke suvlasnici predmetne nekretnine; da su tužiteljica i L. N., njen sin, 1985. utvrdili da je tada predmetno potkrovlje (tavan) imalo pregradne zidove i nove stepenice, dakle da je bilo potpuno izgrađeno nakon čega je u razdoblju od 1985. do 1990. ono prenamijenjeno (adaptirano) u stambeni prostor i da od uređenja (adaptacije) tog potkrovlja (tavana) u stambeni prostor koje je završilo 1990. njega nesmetano i samostalno koristi tužiteljica za svoje stanovanje te da ga niti sin tužiteljice L. N., pravni prednik tuženih N. I., J. T. N. i M. N., kao niti ti tuženici nikada nisu koristili niti u njemu stanovali; da tužiteljica ima i pravni temelj za samostalno i nesmetano posjedovanje predmetnog stana jer se L. N., kao suvlasnik tog stana, s tužiteljicom (također tada suvlasnicom) sporazumio da svoje suvlasništvo toga stana podijele na način da tužiteljici pripadne isključivo vlasništvo (i posjed) predmetnog stana u potkrovlju (tavanu), a njemu stana na prvom katu kuće, koji je sporazum i proveden i da je na predmetnom stanu moguće zasnovati pravo vlasništva kao na posebnom dijelu nekretnine te da ono predstavlja suvlasnički omjer od 3093/10000 dijela cijele nekretnine na adresi u Z..

13. Prvostupanjski sud je ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke o tužbenom zahtjevu kao pod točkom I. prvostupanjske presude te je ocjenom izvedenih dokaza, sukladno odredbi članka 8. ZPP, pri čemu je u okviru svojih ovlaštenja koja proizlaze iz odredbe članka 220. stavak 2. ZPP izveo i ocijenio dokaze za koje je utvrdio da iz tih dokaza može utvrditi odlučne činjenice. Stoga u donošenju pobijane presude nije počinjenja bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP u svezi članka 8. ZPP na što neosnovano ukazuju oba žalitelja u žalbama, a niti je počinjenja bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP u svezi članka 220. ZPP na što prema sadržaju žalbe neosnovano ukazuje 3. tuženik. Pri tome ovaj drugostupanjski sud primjećuje i da je taj žalitelj kada je isticao navedeni žalbeni razlog očito propustio imati u vidu činjenicu da je na ročištu glavne rasprave 19. listopada 2022. upravo i 3. tuženik, nakon svih izvedenih dokaza po prvostupanjskom sudu, a prije zaključenja glavne rasprave, naveo (uz ostale stranke) da nema daljnjih dokaznih prijedloga, a iz takve procesne dispozicije te stranke se jedino može s osnovom zaključiti da je 3. tuženik odustao od dokaznih prijedloga za izvođenje onih dokaza koji do tada nisu bili izvedeni, odnosno da više nije imao nikakvih daljnjih dokaznih prijedloga pa stoga neosnovano elaborira kako je prvostupanjski sud propustio izvesti dokaz pribavljanjem potpisa pok. L. N. od MUP-a.

14. Slijedom navedenog i činjenično stanje je, suprotno neosnovanim žalbenim navodima oba žalitelja, pravilno i potpuno utvrđeno u odnosu na sve pravno odlučne činjenice i žalbeni navodi oba žalitelja ne dovode u sumnju pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja po prvostupanjskom sudu u odnosu na odlučne činjenice te pravilnost materijalno pravnog zaključka prvostupanjskog suda o osnovanosti zahtjeva tužiteljice o kojem je odlučeno pobijanom presudom izvedenog iz tako utvrđenog činjeničnog stanja.

15. Pravilan je materijalno pravni zaključak prvostupanjskog suda da je tužiteljica stekla vlasništvo predmetne nekretnine (redovnom) dosjelošću njenim osobnim posjedovanjem kroz zakonom propisano vrijeme uz određenu kvalitetu njena posjeda jer je tužiteljica od 1990. do podnošenja tužbe (2001.) u razdoblju dužem od deset godina savjesno i zakonito u smislu odredaba članaka 28. i 72. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima («Narodne novine» broj 53/91.- dalje: ZOVO) te zakonito, istinito i pošteno u smislu odredaba članaka 18. i 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15. -pročišćeni tekst i 97/17. - dalje: ZV) posjedovala stan u potkrovlju (tavanu) predmetne kuće pa je stoga i pobijana presuda donesena pravilnom primjenom materijalnog prava navedenog u njoj, a suprotni žalbeni navodi oba žalitelja nisu osnovani.

16. Na žalbene navode 4. tuženika da prvostupanjski sud nije mogao odlučiti kao u pobijanom dijelu presude, bez da je istodobno odlučio o uspostavi posebnih dijelova ostalih suvlasnika valja navesti da nisu osnovani. Naime, prvostupanjski sud je presudom u pobijanom dijelu odlučio o vlasničkopravnom zahtjevu tužiteljice. Nadalje, prema odredbi članka 67. stavka 1. ZV vlasništvo posebnog dijela može biti uspostavljeno glede dijela suvlasničke nekretnine koji čini samostalnu uporabnu cjelinu, prikladnu za samostalno izvršavanje suvlasnikovih ovlasti, kao što je stan ili druga samostalna prostorija, kao što je konkretno i predmetni stan, a ostali vlasnici posebnih dijelova (suvlasnici predmetne nekretnine) u tom pravcu nisu postavili odgovarajuće zahtjeve o kojima bi prvostupanjski sud trebao i mogao odlučiti, a vlasništvo određenoga posebnoga dijela nekretnine uspostavlja se upisom u zemljišnu knjigu kao pravo povezano s određenim suvlasničkim dijelom te nekretnine sukladno odredbi članka 72. stavka 1. ZV.

17. Na žalbene navode 3. tuženika valja odgovoriti da za primjenu instituta dosjelosti kod stjecanja prava vlasništva nije pravno odlučna činjenica tko je i koliko ulagao u nekretninu, a svoja subjektivna prava u tom pravcu onaj kome su povrijeđena može ostvarivati u pozitivnim propisima predviđenim postupcima.

Žalbeni navodi 3. tuženika koji se zapravo odnose na osporavanje pravilnosti i zakonitosti prvostupanjske presude pod točkom II. izreke nemaju nikakvog pravno odlučnog značaja na pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude u žalbom tog tuženika pobijanom dijelu.

18. Radi navedenog temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP odlučeno je kao u izreci presude ovog suda.

19. Prvostupanjska presuda nije ispitivana pod točkom II. izreke jer u tome dijelu nije pobijana žalbom tužiteljice, kao niti pod točkom III. izreke jer u tome dijelu nije pobijana žalbama.

U Sisku, 6. srpnja 2023.

Predsjednica vijeća

Martina Budinski Modronja, v. r.