Republika Hrvatska

Županijski sud u Bjelovaru

Bjelovar, Josipa Jelačića 1

Poslovni broj: Kž-96/2023-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinje Milenke Slivar kao predsjednice vijeća, Antonije Bagarić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i sutkinje Sandre Galjar kao članice vijeća, u kaznenom predmetu protiv optuženika M. I., zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 3. u vezi st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – dalje u tekstu KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika M. I. protiv presude Općinskog suda u Sisku broj K-509/2017-25 od 24. listopada 2022., u sjednici vijeća održanoj 5. srpnja 2023.

p r e s u d i o  j e

I.- Povodom žalbe optuženika M. I., po službenoj dužnosti preinačuje se prvostupanjska presuda u pravnoj oznaci djela i odluci o kazni tako da se utvrđuje da je optuženik M. I., činjeničnim radnjama zbog kojih je izrekom prvostupanjske presude proglašen krivim, počinio kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnju iz čl. 139. st. 3. u vezi st. 1. Kaznenog zakona (KZ/11.), za koje djelo se, na temelju čl. 139. st. 3. KZ/11. osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci. Na temelju čl. 56. KZ/11. izriče se uvjetna osuda kojom se određuje da se kazna zatvora na koju je optuženik osuđen neće izvršiti ako u roku provjeravanja od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.

II.- Žalba optuženika M. I. odbija se kao neosnovana te se u nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinski sud u Sisku, po sucu pojedincu, nakon što je stavljen izvan snage kazneni nalog, izdan presudom istoga suda broj K-509/17 od 19. veljače 2018., proglasio je krivim opt. M. I., zbog kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 3. i 2. Kaznenog zakona (KZ/11.), za koje djelo ga je osudio na kaznu zatvora u trajanju od devet mjeseci, uz izricanje uvjetne osude na temelju čl. 56. KZ/11., kojom je određeno da se kazna zatvora na koju je optuženik osuđen neće izvršiti ako u roku provjeravanja u trajanju od tri godine ne počini novo kazneno djelo.

Na temelju čl. 148. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. – dalje ZKP), optuženik je dužan na ime troškova kaznenog postupka platiti paušalnu svotu u iznosu od 2.500,00 kn.

2. Protiv te presude žalbu je podnio optuženik po branitelju J. D., odvjetniku iz S., zbog svih žalbenih razloga, sa prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optuženik blaže kazni te da ga se oslobodi plaćanja troškova kaznenog postupka.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Županijsko državno odvjetništvo u Bjelovaru je, sukladno odredbi čl. 474. st. 1. ZKP-a, nakon razgledanja vratilo spis sudu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Sadržajno se podnesena žalba svodi na žalbenu osnovu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, jer žalitelj ustraje kod svoje obrane da nije počinio terećeno kazneno djelo niti je prijetio djelatnicama CZSS, sa kojima je uvijek dobro surađivao. 7. Nasuprot istaknutim žalbenim navodima, ocjena je ovoga vijeća da je prvostupanjski sud, nakon što je pravilno i potpuno utvrdio postojanje svih odlučnih činjenica, sveobuhvatnom analizom izvedenih dokaza pouzdano utvrdio da je optuženik kritične zgode vanjskoj suradnici CZSS, koja je provodila intenzivan stručni nadzor nad ostvarivanjem njegove skrbi o dvoje maloljetnih unuka, uputio prijeteće riječi da neće biti dobro ako Centar ne radi kako on misli da treba i da tko god iz Centra dođe u njegovo dvorište, neće više izaći, o čemu je nazočna socijalna radnica V. K. izvijestila ne samo ravnateljicu CZSS A. L., već i djelatnice koje su provodile mjere obiteljsko-pravne zaštite u tom predmetu – M. P., R. A. Ž. i A. L. B.. Okolnosti u kojima su izrečene inkriminirane riječi i način njihovog iznošenja, obzirom da je optuženik, kada je bio nezadovoljan odlukama Centra, i ranije znao biti verbalno agresivan, u tolikoj su mjeri izazvale osjećaj straha i uznemirenosti kod oštećenica da su odmah bile izuzete od rada na tom predmetu, koji je preuzeo drugi stručni tim. Navedeno proizlazi se samo iz suglasnih i okolnosnih iskaza ispitanih oštećenica, već i iz materijalne dokumentacije CZSS, koja se nalazi u spisu. Stoga je prvostupanjski sud opravdano obranu optuženika, u kojoj je porekao počinjenje djela, tvrdeći da nikome nije prijetio, ocijenio nelogičnom, neživotnom i neprihvatljivom, jer je u suprotnosti sa naprijed navedenim materijalnim i personalnim dokazima.

8. Međutim, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, ovaj sud je utvrdio da je na štetu optuženika povrijeđen kazneni zakon u odredbi čl. 469. toč. 4. ZKP-a, kada je proglašen krivim za počinjenje kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 3. u vezi st. 2. KZ/11., jer se u konkretnom slučaju ne radi o prijetnjama smrću, odnosno oduzimanju slobode (čl. 139. st. 2. KZ/11.), već o osnovnom obliku kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 1. KZ/11.

9. Naime, izgovorene riječi optuženika "bit će zla, ako vidim da Centar ne radi kako ja mislim da treba, neće biti dobro, nakon toga tko god iz Centra dođe u moje dvorište, neće više izaći", nisu dovoljno određene da bi imale karakter ozbiljne prijetnje smrću ili oduzimanja slobode, što je bitno obilježje kaznenog djela iz čl. 139. st. 2. KZ/11. Inkriminirane riječi općenito su formulirane i imaju karakter ozbiljne prijetnje kakvim zlom, koja je objektivno prikladna da kod oštećenica izazove strah i uznemirenost pa se, dakle, radi o kaznenom djelu iz čl. 139. st. 1. KZ/11. Budući je navedeno kazneno djelo počinjeno prema službenim osobama, a to su, između ostaloga, stručni radnici koji obavljaju poslove iz djelatnosti socijalne skrbi (čl. 87. st. 3. KZ/11.) i prema većem broju ljudi (tri ili više osoba), valjalo je povodom podnesene žalbe, po službenoj dužnosti, preinačiti pobijanu presudu u pravnoj oznaci djela i utvrditi da je optuženik, činjeničnim radnjama zbog kojih je izrekom pobijane presude proglašen krivim, počinio kazneno djelo prijetnje iz čl. 139. st. 3. u vezi st. 1. KZ/11.

10. Neprihvatljivi su žalbeni navodi optuženika da je prestrogo kažnjen, jer je ovaj sud, samo iz razloga što je prvostupanjska presuda preinačena u pravnoj oznaci djela, preinačio i odluku o kazni, prihvaćajući po prvostupanjskom sudu utvrđene olakotne okolnosti na njegovoj strani.

11. Imajući u vidu dosadašnju neosuđivanost optuženika, koju okolnost je i prvostupanjski sud cijenio kao olakotnu, a u odsutnosti otegotnih okolnosti, uz činjenicu preinačenja pravne oznake djela na blaže kazneno djelo iz čl. 139. st. 3. u vezi st. 1. KZ/11., drugostupanjski sud smatra da će se kaznom zatvora u trajanju od sedam mjeseci, uz izricanje uvjetne osude sa rokom provjeravanja od dvije godine, u cijelosti ostvariti zakonom propisana svrha kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11.

12. Neosnovano se optuženik žali i zbog odluke o troškovima kaznenog postupka, jer je prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbu čl. 148. st. 1. ZKP-a i naložio optuženiku da podmiri troškove kaznenog postupka s naslova paušala u iznosu od 2.500,00 kn, čija visina je primjereno odmjerena obzirom na složenost i trajanje postupka, kao i imovinske prilike optuženika. Ukoliko se naknadno utvrdi da optuženik zbog promijenjenih okolnosti koje se odnose na njegovo imovno stanje, ne bi bio u mogućnosti naknaditi troškove kaznenog postupka, sud ga može posebnim rješenjem osloboditi dužnosti naknade dosuđenih troškova, sukladno odredbi čl. 148. st. 6. ZKP-a.

13. Iz navedenih razloga, na temelju čl. 482. i čl. 486. st. 1. ZKP-a, presuđeno je kao u izreci.

Bjelovar, 5. srpnja 2023.

Predsjednica vijeća

Milenka Slivar v. r.