Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Savska cesta 62

Poslovni broj: I Kž-uv-89/2023-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja mr.sc. Ljiljane Stipišić, predsjednice vijeća te dr.sc. Lane Petö Kujundžić i Snježane Hrupek- Šabijan, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Martine Janković, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika T. S., zbog kaznenog djela iz članka 190. stavka 2. u vezi s člankom 36. stavkom 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15., dalje: KZ/11.) odlučujući o žalbi zatvorenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Šibeniku, broj Ik I- 100/2023-9 od 25. svibnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 5. srpnja 2023.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba zatvorenika T. S. kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem odbijen je kao neosnovan prijedlog zatvorenika T. S. za uvjetni otpust s izdržavanja kazne zatvora u trajanju jedne godine i pet mjeseci na koju je osuđen pravomoćnom presudom Općinskog suda u Zadru broj K-671/2017. od 12. lipnja 2019. zbog počinjenja kaznenog djela neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz članka 190. stavka 2. u vezi s člankom 36. stavkom 2. KZ/11. s predviđenim istekom kazne 3. kolovoza 2023.

2. Protiv tog rješenja zatvorenik T. S. je osobno podnio žalbu iz svih žalbenih osnova propisanih u članku 467. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. - dalje: ZKP/08.) i zbog povrede članka 165. Zakona o izvršavanju kazne zatvora ("Narodne novine" broj 14/21., dalje: ZIKZ/21.), s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike da "donese novu na zakonu osnovanu odluku koju će valjano obrazložiti".

3. Na temelju članka 51. stavka 2. ZIKZ/21. u vezi s člankom 495. i člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., spis je prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Žalba nije osnovana.

5. Prema ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, prvostupanjski sud je pravilno i potpuno ocijenio sve činjenice važne za odluku o uvjetnom otpustu propisane člankom 59. stavkom 2. KZ/11., imajući osnovano u vidu svrhu kažnjavanja propisanu člankom 41. KZ/11., te je na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja pravilno zaključio da nisu ispunjene pretpostavke za uvjetni otpust zatvorenika T. S..

6. Nije u pravu zatvorenik kada u žalbi navodi da je donošenjem pobijanog rješenja povrijeđena odredba članka 165. stavka 2. ZIKZ/21., s obzirom da je preostali neizdržani dio kazne manji od tri mjeseca, pa je prema mišljenju zatvorenika o njegovom prijedlogu za uvjetni otpust trebao odlučivati sudac izvršenja, a ne sudsko vijeće.

6.1. Naime, odredbom članka 165. stavkom 1. ZIKZ/21. propisano je da nadležni županijski sud o uvjetnom otpustu odlučuje u sjednici vijeća sastavljenog od tri suca, dok je predsjednik vijeća sudac izvršenja tog suda te rukovodi sjednicom vijeća. Odredbom članka 165. stavka 2. ZIKZ/21. propisano je da sudac izvršenja županijskog suda mjesno nadležnog prema stavku 1. istog članka ZIKZ/21. može zatvorenika uvjetno otpustiti, na njegov prijedlog, ako je preostali dio neizdržane kazne do tri mjeseca.

6.2. Iz iznesenog proizlazi da je sudac izvršenja u navedenom slučaju ovlašten samo prihvatiti zatvorenikov prijedlog za uvjetni otpust, a ne i odbiti ga te ako prijedlog ne smatra osnovanim, tada ga iznosi pred vijeće kojim i predsjeda, a koji prijedlog zatvorenika vijeće može odbiti ili prihvatiti. Stoga se ne radi o bitnoj povredi odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 1. ZKP/08. na koju zatvorenik upire u žalbi.

7. Nadalje, prvostupanjski sud je pravilno naveo da iz izvješća Zatvora … proizlazi kako je zatvorenik u primjeni pojedinačnog programa izvršavanja kazne zatvora ocijenjen na razini ''zadovoljava'', da koristi izvanzatvorske pogodnosti, poštuje Kućni red Zatvora, urednog je ponašanja prema službenicima i zatvorenicima te nije stegovno tretiran. Međutim, prema izvješću Zatvora rizik od kriminalnog povrata kod zatvorenika je procijenjen visokim zbog njegove sklonosti da ulazi u rizične situacije, povezanosti s osobama asocijalnog i ovisničkog obrasca ponašanja, nedovoljno razvijenih radnih navika te stihijskog načina života i nedostatka prosocijalnih životnih aktivnosti. Ujedno je zatvorenik nedovoljno kritičan prema počinjenom kaznenom djelu za koje je pravomoćno osuđen te pasivno sudjeluje u programu izvršavanju kazne zatvora zbog čega je Zatvor mišljenja da bi prijedlog za uvjetni otpust ovog zatvorenika trebalo odbiti.

8. Uslijed navedenog, unatoč činjenici što je ponašanje zatvorenika tijekom izvršavanja kazne zatvora uredno, u konkretnom slučaju uzimajući u obzir ličnost zatvorenika u vidu njegove sklonosti rizičnim situacijama te stihijskom načinu života, odnos prema počinjenom kaznenom djelu i visok rizik od kriminalnog povrata, mišljenje je i drugostupanjskog suda da zatvorenik nije spreman za uključivanje u život na slobodi te se ne može osnovano očekivati da se neće vratiti kriminalnom ponašanju.

9. Nisu od utjecaja na pravilnost odluke prvostupanjskog suda žalbeni navodi zatvorenika o irelevantnosti njegove ranije osuđivanosti jer tu okolnost sud nije posebno vrednovao prilikom odlučivanja o uvjetnom otpustu, dok je činjenica da je zatvorenik odbio radni angažman u Zatvoru samo jedna od okolnosti koju je prvostupanjski sud cijenio kod odluke o uvjetnom otpustu, ali nije odlučna u konkretnom slučaju.

10. Dakle, prvostupanjski sud je prilikom donošenja pobijanog rješenja imao u vidu sve okolnosti odlučne za uvjetni otpust predviđene člankom 59. stavkom 2. KZ/11. te je na temelju tih okolnosti izveo pravilan zaključak da nije opravdano da se zatvorenik uvjetno otpusti s izdržavanja kazne zatvora, već je radi postizanja svrhe kažnjavanja potrebno da nastavi s izdržavanjem kazne.

11. Kako žalbom nisu dovedene u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, a ispitivanjem pobijanog rješenja u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08. nije utvrđeno da je ostvarena neka od povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 5. srpnja 2023.

Predsjednica vijeća:

mr.sc. Ljiljana Stipišić,v.r.