REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 1590/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Šarića predsjednika vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Igora Periše člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. S. iz Z., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnica D. K., odvjetnica u S., protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstva pravosuđa, OIB ..., koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Z., radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu, poslovni broj Gž-1475/22-2 od 8. prosinca 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn- 226/19-32 od 27. srpnja 2022., u sjednici održanoj 5. srpnja 2023.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbija.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu, poslovni broj Gž-1475/22-2 od 8. prosinca 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-226/19-32 od 27. srpnja 2022.
2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
3. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da se u prijedlogu za dopuštenje revizije, glede postavljenih pitanja, ne radi o važnim pitanjima u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP- a. Naime, tužitelj prvim pitanjem polazi od pogrešne pretpostavke - da je u konkretnom slučaju postojao nepravilan i nezakonit rad državnog odvjetništva što je suprotno utvrđenjima i razlozima nižestupanjskih odluka prema kojim je državno odvjetništvo u okviru svojih zakonskih ovlasti i dužnosti, smatrajući da postoji osnovana sumnja da je tužitelj počinio kaznena djela koja su mu stavljena na teret, podnijelo protiv njega optužnice, nakon čega su protiv tužitelja vođeni kazneni postupci te da je tek po potpuno provedenim dokaznim postupcima, Općinsko državno odvjetništvo u dva kaznena predmeta imalo elemenata za odustanak od kaznenog progona, dok su u preostala dva kaznena postupka sudovi tek po provedenom dokaznom postupku imali dovoljno elemenata za donošenje presuda kojima je tužitelj bio oslobođen optužbe, slijedom čega postupanje državnog odvjetništva prilikom pokretanja i vođenja kaznenih postupaka protiv tužitelja nije bilo nezakonito ili nepravilno. Drugo pitanje nije važno u smislu odredbe čl. 385. a st. 1. ZPP-a s obzirom na utvrđenje suda da u postupanju tuženice nema protupravnosti čime nisu ispunjene pretpostavke postojanja odgovornosti tuženice prema općim načelima izvanugovorne odgovornosti za štetu. Treće pitanje se zapravo odnosi na ocjenu dokaza provedenih u postupku kod utvrđivanja relevantnih činjenica od strane nižestupanjskog suda, a kakvo pitanje se ne može cijeniti kao pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
4. Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP-a i dopuštenje revizije, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP-a riješiti kao u izreci.
Zagreb, 5. srpnja 2023.
Predsjednik vijeća:
Željko Šarić, v.r.
