REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1125/2020-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Šarića predsjednika vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Igora Periše člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. Č. iz K. S., OIB ..., kojeg zastupaju punomoćnici V. L. i Ž. V., odvjetnici u S., protiv tuženika A. o. d.d. Z., OIB ..., kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu G. & p. u Z., Pisarnica S. I., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1992/2017-2 od 13. prosinca 2019., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pn-515/16 od 25. svibnja 2017., u sjednici održanoj 5. srpnja 2023.,

p r e s u d i o j e:

I. Preinačuje se presuda Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž- 1992/2017-2 od 13. prosinca 2019. u dosuđujućem dijelu pod toč. II. a) izreke kojim je tužitelju dosuđen daljnji iznos od 1.155,19 € (8.703,76 kuna) sa zateznim kamatama i pod toč. III. izreke tako da preinačena odluka u tom dijelu glasi: Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pn-515/16 od 25. svibnja 2017. u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 1.155,19 € (8.703,76 kuna) sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate te u dijelu odluke o troškovima parničnog postupka.

II. Tužitelju se nalaže tuženiku naknaditi troškove revizijskog postupka u iznosu od 266,28 € (2.006,25 kuna), u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:

„I. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju iznos od 708,64 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena,

dok se za više zatraženih 28.691,36 kn glede glavnice kao i u dijelu za više traženu kamatu potraživanu na iznos glavnice od 19.600,00 kn od 18. lipnja 2011.g. do isplate, kao i u dijelu za više traženu kamatu potraživanu na iznos od 708,64 kn od 18. lipnja 2011.g. pa do dana kada je kamata dosuđena (do presuđenja) kao i za više traženu kamatu potraživanu na iznos od 28.691,36 kn od 18. lipnja 2011.g. do isplate tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju parnični trošak u iznosu od 3.941,26 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.“.

2. Drugostupanjskom presudom je suđeno:

„I.) Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje pobijana presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-515/16 od 25. svibnja 2017. u dosuđujućem dijelu pod točkom I. i III. izreke.

II.) Djelomično se uvažava žalba tužitelja kao osnovana pa se preinačuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-515/16 od 25. svibnja 2017. i sudi:

a) „Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju uz već dosuđeni iznos od 708,64 kn, i daljnji iznos od 8.703,76 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena,“

b) Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-515/16 od 25. svibnja 2017. u odbijajućem dijelu pod točkom I. izreke.

III. Preinačuje se odluka o troškovima postupka sadržana u točki II. izreke presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-515/16 od 25. svibnja 2017, na način da se tužitelju uz dosuđeni trošak postupka dosuđuje i daljnji trošak u iznosu od 2.745,93 kune sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.“.

3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd-1336/20-2 od 24. lipnja 2020. dopustio tuženiku reviziju protiv drugostupanjske presude zbog sljedećeg pitanja:

„Je li se u slučaju nastanka štete na vozilu čiji popravak nije ekonomski opravdan (tzv. totalne štete) visina štete, za slučaj da je oštećenik zadržao spašeni ostatak vozila, utvrđuje umanjenjem vrijednosti spašenih dijelova; ili oštećenik ima pravo da uz zadržavanje spašenih ostataka vozila ostvari i njihovu novčanu naknadu?“.

4. Tuženik je zbog navedenog pravnog pitanja podnio reviziju protiv drugostupanjske presude, u dijelu kojim je prihvaćena žalba tužitelja i preinačena prvostupanjska presuda, pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), s prijedlogom da se drugostupanjska presuda u pobijanom dijelu preinači.

5. Odgovor na reviziju nije podnesen.

6. Revizija je osnovana.

7. Prema odredbi čl. 391. st. 1. ZPP-a u povodu revizije iz čl. 382. ZPP-a revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena. U reviziji prema odredbi čl. 391. st. 3. ZPP-a stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava, a razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir.

8. Predmet spora u ovoj fazi postupka je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa daljnjeg iznosa od 1.155,19 € (8.703,76 kuna) s pripadajućim zateznim kamatama, na ime naknade imovinske štete koju trpi kao posljedicu prometne nezgode koja se dogodila dana 18. lipnja 2011. u K. K. i u kojoj je oštećeno njegovo vozilo marke ... reg oznake ST... kojim je upravljao F. Č. iz K. N.

9. Prvostupanjski sud je djelomično prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja na temelju sljedećih utvrđenja i zaključaka:

- da je tužiteljev automobil oštećen u prometnoj nezgodi do koje je došlo 18. lipnja 2011. oko 6:35 sati u K. K. uslijed sudara dvaju automobila i to tužiteljevog marke ..., registarske oznake i broja ST... kojim je upravljao F. Č. i automobila ... registarske oznake i broja ST... kojim je upravljao osiguranik tuženika M. P.,

- da je u vrijeme nezgode dan bio sunčan i kolnik suh,

- da kod vozača nije utvrđena prisutnost alkohola,

- da su se oba vozila kretala u koloni iz pravca T. prema S., južnom kolničkom trakom, i to ... kojim je upravljao osiguranik tuženika M. P. prvi, iza njega automobil ... nepoznatog vlasnika, a iza ovog automobil tužitelja kojim je upravljao F. Č.,

- da se radi o dvosmjernom kolniku državne ceste, u predjelu nesreće širine 8,00 m koji je dvostrukom neisprekidanom razdjelnom crtom podijeljen na dvije kolničke trake jednake širine, južnu u pravca T. prema S. i sjevernu traku iz pravca S. prema T.,

- da je na južnom kolničkom traku kojim su se kretala vozila tužitelja i osiguranika tuženika, brzina prometnim znakom ograničena na 60 km,

- da su uz južni rub kolnika, za oko 250 m od mjesta nesreće postavljeni- okrenuti prema zapadu prometni znakovi navedenog ograničenja brzine i „zabrane pretjecanja svih vozila na motorni pogon osim motocikla bez bočne prikolice“,

- da je do nezgode došlo kada je vozilo tužitelja, koje je izišlo iz kolone, krećući se sjevernim kolničkim trakom (za promet iz suprotnog pravca) svojim prednjim desnim dijelom udarilo u prednji lijevi dio osobnog vozila osiguranika tuženika, koji je dolaskom do mjesta događaja naglo i znatno usporio vožnju i automobilom poduzeo radnju vožnje ulijevo na sjevernu kolničku traku,

- da se vozilo ... koje je bilo drugo po redu u koloni nije zaustavilo već je nastavilo vožnju,

- da sjevernim prometnim trakom iz pravca S. prema T. nije bilo vozila,

- da je pravomoćnom presudom Prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Kaštel Sućurcu broj Pp 27-P-12408/11 od 2. veljače 2012. okrivljenik F. Č., koji je upravljao tužiteljevim automobilom proglašen krivim zbog vožnje na nedovoljnoj udaljenosti iza automobila ispred sebe (radi čega nije uspio pravovremeno usporiti vožnju ili na drugi siguran način zaustaviti automobil, zbog čega je došlo do udara u automobil ...) te je kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 66,36 € (500,00 kuna),

- da je na vozilu tužitelja nastupila totalna šteta,

- da je tuženik tužitelju isplatio pravomoćno dosuđeni iznos glavnice u iznosu od 2.601,37 € (19.600,00 kuna) i kamate u iznosu od 63,29 € (476,84 kuna),

- da osiguranik tuženika u namjeri da izbjegne udar u životinje koje su prelazile cestu, instinktivno, bez ikakve provjere pregledom preko lijevog ramena nije provjerio „mrtvi kut“, skrenuo u lijevi kolnički trak na kojem je već prednost zauzelo vozilo tužitelja kojim je upravljao F. Č., a imajući u vidu da je osiguraniku tuženika, s obzirom na njegovu brzinu neposredno prije naleta bio potreban vremenski interval prelaska na njemu sjeverni prometni trak od 0,36 sekundi, dok je vozaču tužiteljevog automobila za minimalnu reakciju otklona volana bilo potrebno 0,50 sekundi, radi čega potonji nije imao ni prostora ni vremena za izbjegavanje naleta,

- da su oba vozača postupila suprotno odredbi iz čl. 43. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17 i 70/19 - dalje: ZSPC),

- da je tužitelj za nastanak štetnog događaja odgovoran u omjeru od 20%, dok je osiguranik tuženika odgovoran u omjeru od 80% (čl. 1072. Zakona o obveznim odnosima „Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje ZOO),

- da je na vozilu tužitelja nastupila je totalna šteta,

- da novonabavna cijena vozila s opremom Trend Line (umjesto Comfort line) iznosi 18.875,57 € (142.218,00 kuna), pa cijeneći da je do trenutka nezgode vozilo bilo amortizirano za 74,5% od svoje novonabavne vrijednosti ili da je tada vrijedilo 25,5%, odnosno 4.813,26 € (36.265,50 kuna) pa procijenivši vrijednost spašenih ostataka od 30% koja se odbije od navedenog iznosa, utvrdio preostalu štetu u visini od 3.369,27 € (25.385,80 kuna),

- da tužitelju pripada 80% gornjeg iznosa, odnosno iznos od 2.695,42 € (20.308,64 kuna) pa kako je tužitelju već dosuđeno i isplaćeno 2.601,37 (19.600,00 kuna), pripada mu daljnjih 94,05 € (708,64 kuna) s kamatama od presuđenja (čl. 1089. st. 2. ZOO-a).

10. Drugostupanjski sud je preinačio prvostupanjsku presudu dosudivši tužitelju daljnji iznos štete, uz obrazloženje da je vještak decidirano u svom nalazu i mišljenju naveo da šteta na vozilu tužitelja iznosi 4.813,26 € (36.265,50 kuna), dok bi se procjena u iznosu od 3.369,27 € (25.385,80 kuna) isključivo odnosila kao procjena totalne štete „po verziji tuženika“.

11. Shodno odredbi čl. 1090. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05 i 41/08 - dalje: ZOO) materijalna situacija oštećenika treba biti dovedena u ono stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo štetne radnje. U slučaju nastanka štete na vozilu čiji popravak nije ekonomski opravdan (tzv. totalna šteta), oštećenik nije dužan zadržati spašene dijelove vozila radi uračunavanja u odštetu, ali ako je zadržao spašene ostatke vozila, potrebno je utvrditi vrijednost tih spašenih ostataka vozila i za taj iznos umanjiti utvrđeni iznos vrijednosti vozila prema stanju u vrijeme štetnog događaja. Takvo shvaćanje revizijski sud je zauzeo i u svojim odlukama Revx- 103/2011 od 29. siječnja 2013. i Rev-1643/2001 od 5. veljače 2003.

12. Stoga je odgovor na prvo pitanje da se visina štete, kada je na vozilu nastala totalna šteta, ako je oštećenik zadržao spašene ostatke vozila odnosno ako ih nije prepustio štetniku tj. osiguratelju, utvrđuje u iznosu koji odgovara vrijednosti vozila prema stanju u vrijeme štetnog događaja umanjenom za iznos vrijednosti spašenih ostataka vozila. Zbog navedenog, drugostupanjski sud je pobijanom odlukom pogrešno primijenio materijalno pravo pa je temeljem čl. 395. st. 1. ZPP-a valjalo prihvatiti i preinačiti pobijanu presudu i odbiti tužitelja sa zahtjevom za isplatu daljnjeg iznosa od 1.155,19 € (8.703,76 kuna) s pripadajućim zateznim kamatama te odlučiti na način kao što je to navedeno u izreci ove presude. Pritom valja istaknuti kako ovaj sud prihvaća odluku o troškovima parničnog postupka, sadržanu u toč. I. izreke prvostupanjske presude, koja se ukazuje pravilnom i zakonitom, kako po osnovu, tako i po visini (čl. 154. st. 2. ZPP-a i čl. 155. ZPP-a).

13. Odluka o trošku revizije sadržana u točki II. izreke donesena je primjenom odredbe čl. 166. st. 2. ZPP-a u vezi s odredbom čl. 154. st. 1. ZPP-a, čl. 155. ZPP-a, Tbr. 10/6 i Tbr. 42. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15). Tužitelju je tako dosuđen trošak sastava revizije po punomoćniku odvjetniku u iznosu od 186,64 € (1.406,25 kuna), uvećano za sudsku pristojbu u iznosu od 79,63 € (600,00 kuna), odnosno ukupno iznos od 266,28 € (2.006,25 kuna).

14. Temeljem odredbi Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“, broj 57/22 i 88/22) ovaj sud je dvojno iskazao iznose, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz ovoga Zakona (1 € = 7,53450 kuna).

Zagreb, 5. srpnja 2023.

Predsjednik vijeća:

Željko Šarić, v.r.